PISMO ANTE LJUBASA MILI BOBAN 8.12.1983 I ODGOVOR MILE BOBANA ANTI LJUBAS 19.8.1983.
Dragi Mile, 8 . 12. 1983.
Baš sam danas pisao Miljenki Eljugi u Švedsku, pa rekoh da se odmah i tebi javim.
Znaš da sam sada u zadnje vrijeme jako puno zauzet. Ima ovdje jedan Mađar , on ima doživotnu robiju pa radi i idje u školu a nedjeljom 4 sata idje u Hibro. (To je najvjerojatnije neko zatvorsko vježbanje, mo. Mile.) Stalno s žali da nema vremena. Ja mu kažem neka piše svome sudcu da mu da još vremena, ako mu fali. On mi veli sa vama Hrvatima čovjek se može uvijek slatko nasmijati.
Ništa mi u zadnjem pismu nisi pisao u vezi suđenja i tvoga suda u Californiji sa tvojim klevetnicima. Ja se nadam da Dennis, moj odvjetnik, mo. Mile.) to neće tako lako pustiti na miru.
Dobio sam od Mire Biošića pismo pa mi piše da ima nekakvih problema u Chicagu među našim ljudima. Neznam, nike mi ništa poznato, a pošto si ti nedavno boravio tamo, pa kada budeš pisao slijedeće pismo, napiši mi o tome što ti znaš. Odnosno možda su to samo oni mali obični ljudski problemi od kojih ne treba praviti velike probleme.
Eto toliko za sada. Tebi i tvojoj obitelji želim sve najbolje i puno svakog Božijeg Blagoslova.
Ante.
Moj odgovor Anti.
Dragi Ante, Midland, 19 . 8 . 1983.
(Usput prilažem poveznicu koje se sadržaj odnosi na mnoga zbivanja glede HNO i suda u Njujorku Hrvatskoj Desetorki. Danas je utorak 9 ožujka 2021. Mile Boban, Otporaš.)
Odgovaram odmah na tvoje pismo od 12.8.83. Ne znam što ti sve drugi pišu, a još manje o čemu ti pišu. Ja imam jednu urođenu manu a ta je što ne polažem veliku važnost na ljudske prirodne mane. Ti, junače, znaš da je Zvonko Bušić izgubio pravo prosuđivanje stvari jedino što je svakome – svima – vjerovao što su mu “terenci” dostavljali. Izgubio se u masi “zbivanja”.
Ja sam bio u Chicagu i vidio neke ljude. Nisam namjerno htio nikome “dosađivati”. Vlado (Glavaš, mo. Mile.) mi je pričao da je Mate (Milković, mo. Mile.) počeo biti malo nesnošljiv i podržavati Ivana. (Namjerno neću sada ovdje poslije skoro 39 godina iznositi detalje o tome iako su mi detalji donekle i poznati, jer su uzrokovali mnoge nesnošljivosti među starim prijateljima i članovima organizacije HNO. Ako netko zna o kojim se detaljima radi i osobno ih hoće iznijeti za bolje razumijevanje tih nesnošljivosti, bit ću više nego zahvalan. Mile Boban, Otporaš.) Neki da gledaju na “giru” (na Ćiru, Ivan Ćurković, ili Jurković koji je živio u Chicagu, mo. Mile.) kao na bijelu vranu. Zdravko će se pošto poto izvući i posvetiti se svom “biznesu”. Žena ga opravdava zbog nedolaska na sjednicu itd. Sve je to za mene razumljivo. Nas i našu organizacuju se je udaralo MALJEM godinama. Zahvaljujući čvrstoj vjeri i ljubavi za opravdani cilj, mnogi su dostojno i hrabro izdržavali te smrtonosne udarce. Trebamo priznati da su mnogi pokleknuli pod teretom i težinom udaraca. Sjeti se samo unatrag nekoliko godina kada bi se sastajali na našem turniru, 35-40 ljudi su bili spremni uzeti bilo koju dužnost u organizaciji.
Na zasadama demokratskih načela ljudi su se birali na razne dužnosti. Bilo je dovoljno osoblja za svaki izbor. A sada?! Turnir će biti ubrzo i nadam se da će nas biti toliko da se mogne popuniti uža uprava. To je sadašnja činjenica, na koju se treba dodati da već neki govore: da je dobrovoljno postao članom Otpora i da se dobrovoljno ispisuje iz Otpora.
Treba izdržati dragi moj junače Ante Ljubas i uz cijenu da se “prespava zimski san”, kojeg je i pok. general trebao prespavati od 1956. do 1960. Na muci se poznaju junaci!
Treba Vladi i njegovoj ženi dati punu pohvalu za rad. Zbilja su žrtve rada i žrtve ogovaranja. Hvala Bogu da ima tvrdu ćivericu kao i ja pa može izdržati. Javi se Leonu na adresu “Fonda”. Njega treba probuditi.
Dennis, to jest i ja nećemo olako pustiti te klevetnike na miru. Treba mi malo vremena da smognem malo cekina, jer on bez njih neće. Kurvanjska posla!
Ja radim na zapisniku. Kada sve bude gotovo, poslat ću ostalo istoj osobi. Na brzinu za sada ovoliko. Javi se.
Pozdrav od nas sviju.
Bog! Mile.
P.S. Vlado Boras dao ostavku na dužnosti predsjednika i sada se druđtvo nalazi bez predsjednika.
Mile.
Uz ovaj opis prilažem sliku Ante Ljubasa i neke važne podatke sa suda.
SLIKA ANTE LJUBASA : “HRVATSKI LIST”, br. 7. 1982., strana 12
Jedan mali dio istine sa suda hrvatskoj desetorki u New York-u od utorka 16 veljače 1982. pa do subote 15 svibnja 1982. Za cijelo vrijeme sušenja optužena hrvatska desetorka nije mogla ni u kojem slučaju biti u kontaktu i imati bilo kakav međusobni razgovor. Šest Hrvata su bili u zatvoru koji su u lancima ulazili u sudnicu, svaki je išao sjesti na svoje određeno mjesto gdje je već bio njegov branitelj, odvjetnik, a to su bili, pišem po redoslijedu kako nas je sve optužene smjestio US. državni tužitelj Stuart Baskin. Ja se tog rasporeda još uvijek vrlo dobro sjećam i iznosim to ovdje kako dio naše emigrantske političke i nacionalne povijesti. Jednog dana, a taj dan će doći kada će se hrvatski povjesničari jagmiti tko će više istine napisati o hrvatskoj drugoj političkoje emigraciji od 1945. pa do 1990. Neka i ovaj prilog bude dio te istine.
Prvi (1) u zatvoru Ante Ljubas, Chicago, drugi (2) u zatvoru Mile Markić, Chicago, treći (3) u zatvoru Ranko Primorac, Los Anđeles, četvrti (4) u zatvoru Ivan Mišetić, Chicago, peti (5) Anđelko Jakić, New York, branio se sa slobode, šesti (6) Milan Bagarić, Chicago, branio se sa slobode, sedmi (7) Vinko Logarušić, Cleveland, branio se sa slobode, osmi (8) Mile Boban, San Francisco, branio se sa slobode, deveti (9) u zatvoru Drago Sudar, Toronto, deseti (10) u zatvoru Miro Biošić, Los Anđeles.
Za vrijene trajanja cijelog procesa u sudnici, kako sam već rekao optruženima nije bilo dozvoljeno međusobni bilo kakav razgovor. Za vrijeme porotovog vijećanja: tužetelji, branitelji, sudac, zapisničari, prevoditelji s hrvatskog na engleski, Marshalli, detektivi, optuženi Hrvati su bili u sudnici, i rekao bih da smo tek kada, nakon dva i pol mjeseca mogli nesmetano razgovarati mi hrvatski optuženici jedan sa drugim. Sud je završio i porota je počela svoje vijećanje, DELIBERATION koje je trajalo od nedjelje 2 svibnja pa do subote 15 svibnja 1982., kada je u 2:35 poslije podne porota donijela odluku VERDICT.
Sa svima sam razgovarao. Nitko nije znao kakovu će odluku porota donijeti. Nitko nije znao gdje i u koji zatvor će nas sud zatvoriti. Sve što smo razgovarali je bilo u prilog Hrvatske. Nitko od nas nije očajavao. Svi smo bili ponosni jer smo imali priliku za vrijeme procesa porotu, tužitelje, sve sudsko osoblje i dopisnike raznih novina upoznati sa sudbinom hrvatskog naroda i sa nepradama koje jugoslavenska komunistička vlada nanosi hrvatskom narodu. Nikada neću zaboraviti što mi je u tom dvotjednom razgovoru dok smo čekali porotovu odluku rekao Ante Ljubas: BOBANE, AKO TEBE POROTA PRONAĐE KRIVIM, ONDA AMERIČKI ZAKON I AMERIČKA PRAVDA NISU PRAVEDNI I NISU POŠTENI. Moj prijatelj Ante Ljubas je još živ i bilo bih mi drago ako dođe do ovog mojeg opisa i pročita što sam ovdje napisao, da moju izjavu opovrgne ili potvrdi.
Mile Boban, Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.