Pismo 1.III.1956. – RZALAZ POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956. JE PREKRETNICA HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE

RAZLAZ POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956. JE PREKRETNICA HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE

(Donosim, po svoj prilici, zadnju stranicu jednog pisma kojeg je pisao Vršioc dužnosti Glavnog Povjerenika H.N.O. i Glavnog Tajnika Medjudruštvenog Odbora u Melbourne-u, ožujka 1956. Ja posjedujem samo jednu stranicu, ali kako je pismo pisano izgleda kao da je ovo zadnja stranica pisma, jer nema naslova kome je pismo pisano i na koga je poslato. Ipak iz sadržaja ove stranice može se zaključiti nervoza Hrvata u kojoj su živjeli uzrokom RZALAZA POGLAVNIK/LUBURIĆ. To vrijeme nije bilo samo vrijeme ogovaranja, vrijeme olajavanja Hrvata protiv Hrvata, nego je to upravo bilo vrijeme traženja puteva kako razumijeti i one Hrvate koji su osjećajno bili u srcu i u duši Hrvati, ali ipak su se borili protiv svoje Države Hrvatske, pa makar ta Hrvatska Država u njihovim maštama bila i “Fašistička” Hrvatska Država, što ona uopće nije bila. Ovo područje još ni danas, nije ispitano ni povijestno razrađeno. To se može vrlo lako uočiti hrvatskog političkog vrha RH veličajući avnoj i zavnoh kao temelje na kojima – po njihovim mišljenjima – je stvorena današnja RH, a da su pri tome zaboravili spomenuti da je RH stvorena na temeljima želja hrvatskog naroda i na temeljima borbe protiv svakog jugoslavenstva i titoizma. Zato prilažem sliku dolje priloženog pisma, koliko god ono bilo istinito/neistinito, neka bude dio povijesti hrvatske političke emigracije. Mile Boban, Otporaš.) 

                                 
                                    Pismo bez ikakovog naslova počima ovako:

“Kada smo pročitali jadnu i neistinitu argumentaciju g. Vrančića, onda nam je bilo jasno zašto je njegova misija sa “Bielom zastavom preko Alpa” završila u četnički logor u Italiji mjesto u Zapovjedničtvo Savezničkih snaga u Caserti. Čovjek ovakovih siromašnih sposobnosti nije ni mogao izvršiti jedan takav zadatak. Da je na njegovu mjestu bio obični čarkar, bolje bi izvršio, (zadatak, mo.) jer bi imao na umu važnost ove misije, o kojoj je ovisilo toliko hrvatskih života.

U svojem pismu g. Vrančić kaže, da su general Luburić i Srećko Rover “odbili poziv Hrvatskog Domobrana, da organiziraju u svojim zemljama medju Hrvatima i prijateljima slanje brzojava novim oblastima u Argentini protiv progonjanja Poglavnika i Hrvata u Buenos Airesu”. (Tko je imao priliku čitati knjigu PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969, mogao je u toj knjigi pronaći mnoga pisma i Okružnice HNO koje je pisao general Luburić, pozivao Hrvate svih političkih nazora da pišu i pošalju telegrame novoj argentinskoj vojnoj Junti, da nije istina ono što protivnici Poglavnika serviraju novoj argentinskoj vladi. Mo. Otporaš.)

Prije svega mi takav poziv Hrvatskog Domobrana nismo nikada primili, ali čim smo dobili obaviest od generala Luburića i Ivici Krlića, još iste noći, uputio je brat Rover zajedno sa nama okružnicu svim hrvatskim družtvima na području Oceanije sa molbom, da se upute brzojavi i protesti. NEMA NITI JEDNOG HRVATSKOG DRUŽTVA NA PODRUČJU OCEANIJE, koje nije odmah postlalo radiograms (upućene) na predsjednika Lonardi-a, (Mirne duše se može reći da je u Argentini bio građanski rat 1953/1955 gdje je vojnička Junta generala Eduarda Leonadra zbacila bivši Peronov režim, koji je, to je Hrvatima poznato, uveliko pomogao Hrvatima, pa i samom Poglavniku. To su neprijatelji Poglavnika i Hrvatske iskoristili i predočili novoj vladi generala Eduarda Leonarda lažne dokaze protiv Poglavnikamo. Na osnovu tih lažnih i fabriciranih “dokaza” nova argentinska vlast je počela progoniti Poglavnika i sve istaknute Hrvate. To je čak uzrokovalo atentat na Poglavnika Desetog Travnja 1957, godine i njegov odlazak za Španjolsku. Otporaš.) a po uputama Medjudružtvenog Odbora.

Vi ste, braćo, u tome svjedoci. Mi imamo i danas veliki broj kopija dotičnih protestinh pisama. Osim toga na priedlog brata Rovera poslana je pomoć u vrlo znatnom iznosu osobno Poglavniku. Poglavnik je potvrdio primitak i zahvalio se na uslugama u ovim težkim danima. Ovo sve dobro zna i g. Vrančić, ali ga ne smeta, da iznosi ovakove nesting, jer to leži u njegovu moralu. G. Vrančić nadalje kaže, da se “troše stare tiskanice družtva” tj. da dotična družtva ne postage. Želimo naglasiti, da ova družtva na području Oceanije postoje i da su gradjena na čvrstoj bazi, pa se neće poljuljati na pisma g. Vrančića i njemu sličnih. G. Vrančić bi morao znati, da istina uviek podjedjuje, a nestina ruši samo one, koji se sa njome služe.

Mi smo uviek učinili što je bilo u našim mogućnostima, a i u buduće ćemo tako raditi za dobrobiti hrvatskog naroda, a još bi mogli više vremena utrošiti u ovu borbu, da se ne trebamo boriti protiv pojedinaca u našim redovima kao što su g. Vrančić, Subašić, Raić i njima slični.

Povodom nekoliko samozvanih pisama, koja stužu iz Sydney-a, a podpisani su po podpuno nepoznatim osobama, za koje smo po prvi puta čuli da uobće postoje, želimo naglasiti još jedanputa, da naš zaključak od 14 siječnja 1956. god. nije podpisan po osam “hrvatskih rodoljuba”, već po OSAM HRVATSKIH DRUŽTAVA I KLUBOVA U AUSTRALIJI I NOVOM ZELANDU, tj. sveukupne hrvatske organizacije na ovom području.

U Sidney-u sastala se grupica ljudi na privatnom sastanku. Ovi ljudi na čelu sa neozbiljnom osobom Tomljanovićem u duhu jedinstva sa Vuinom: Sporisem (Ne znam šta bi ova riječ mogla značiti, mo.) žele voditi “politiku”. U svojoj tobožnjoj “rezoluciji” i ponavljanju o vjernosti Poglavniku, najavili su duh “mirotvorstva”, odgoja maldeži – čitav “petogodišnji plan dada” – a u stvari njihova “politika” počela je i završila sa jednim stereotipnim pismom podpisivanim u više navrata, a sastoji se u sramotnom napadanju na brata Rovera,

Ovaj Medjudruštveni Odbor smatra zakonitim družtvom A.H.D (Australska Hrvatska Društva, mo.) u Sydney-u na čelu sa predsjednikom Zdenkom Dandom.

Onim ljudima koji nas nazivaju “odmetnicima” i koji kažu da se odričemo Poglavnika, možemo samo ovako odgovoriti – Mi se ne odričemo Poglavnika, ali želimo, da ljudi, koji rade na štetu cjelokupnog Hrvatskog naroda budu ukolnjeni iz Poglavnikove okoline, i da čestiti i požrtvovani rodoljubi dodju na njihovo mjesto, te da svojom požrtvovanošću i radom dopinesu konačnom oslobodjenju NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

Ne želimo one ljude, koji su pretvorili našu oslobodilačku borbu i hrvatsko ime u sramotnu trgovinu, te si ovim imenom žele osigurati udoban život u emigraciji, a na povratak u Hrvatsku niti ne pomišljaju.

Sa ovom okružnicom želimo završiti ovaj žalostni pasus u hrvatskoj emigraciji i dati se svim silama na rad za budućnost i ići prema konačnom cilju. Pred nama se nalazi gola i kruta hrvatska stvarnost. Mi ne vidimo koristi u klevetničkim i neistinitim napadajima i izživljavanjima raznih Subašića, Ilića, Vrančića i osoba koje razašilju samovoljna pisma u tu svrhu. (Ove osobe i mnoge druge se mogu pronaći u spomenutoj knjigi Maksa Luburića, gdje on u raznim Okružnicama i pismima prstom upire u krivce skoro svih tih zavrzlama, neistina i laži. U tu svrhu potrebo bi bilo pregledati DRINU br. 1/3 1956. koja ima 88 stranica i sva je posvećena tim lažima i intrigama, bez sakrivanja imena tih osoba. Mo. Otporaš.)

Povjerenje naroda opravdava se ozbiljnim radom i borbom. Mi smo tako i do sada radili, paćemo i nakon ove naše unutarnje krize nastaviti našim radom i borbom za Hrvatsku. Mi nismo desničari ni lievičari, nego svjesni ljudi, koji uvidjaju, da na emigraciji leže velike dužnosti, koje moramo izvršiti. Ne želimo se igrati vodja, nego okupiti sve zdrave hrvatske snage, koje žele po svojoj hrvatskoj svjesti raditi na oslobodjenju domovine.

DESETI TRAVNJA je zacrtao naš put, koji je obnova Starčevićevog deržanstva. To je obći hrvatski dan, koji pripada svim Hrvatima i nitko ga ne može monopolizirati, kao što i hrvatstvo nije monopol nekolicine ljudi nego osobina rodoljuba. Ustaška misao inspirirala je Dessti Travnja, a stvorio ga je hrvatski narod sveobćim ustankom.

Petnaesta je obljetnica hrvatske državnosti pred nama. Hrvatska Družtva u Australiji i Novom Zelandu prednjačili su u svietu pri proslavama, najvećeg hrvatskog dana, dana HRVATSKE NEZAVISNOSTI, te će i ove godine proslaviti ovaj sveti dan u duhu povratka u NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU.

Za Poglavnika i Dom Spremni!
Vršioc dužnosti:
GL. POVJERENIKA H.N.O.,
GL. TAJNIKA MEDJ. ODBORA,
Branko Božičević v.r.

U Melbourne-u, ožujka 1956. g.

Šesdeseto godina i četiri mjeseca kasnije, prepisao. Mile Boban, Otporaš.