PIŠE MI NEKI HUMPHREY “TOČKA NA U”

PIŠE MI NEKI HUMPHREY  “TOČKA NA U”

Poštovani Otporaš, tebi se javljam. Ovo priloženo sam ja pisao prije dvije godine a odnosi se na tebe i na sve one koji misle kao ti, a ima ih mnogo, a nisam ni ja daleko, ali samo s vremenom i uz vrijeme. Možeš staviti svoje ime u članku Otporaš gdje god ti to odgovara. Zato sam i plaćen da pišem ovo što sam napisao.
LP. Humphrey.

Za dom spremni

 ara 
S ovim pozdravom ti se obraćam Ivice moj (izmišljeno ime) jer znam da onda nećeš ostaviti ovo pismo na stolu ispod slike Maksa Luburića i otići igrati se križara, ali i pomalo jer me pere nostalgija za tim mlađim danima. Ivice pišem ti ovo pismo iz 2017. godine,pišem ti kao netko tko bi za tebe bio potpuni stranac,ali to je normalno, život i godine mijenjaju čovjeka pa će promijeniti i tebe.

Dok čitaš ovo pismo vjerojatno se zamišljaš u kakvog velikog ratnika si izrastao, vjerojatno sebe vidiš na Drini dok obilaziš vojsku koja čuva granicu i sve mlade vojnike koji i u tebi vide junaka o kojem su čuli samo priče i legende.

Ivice u tebi je još snažna želja da odeš u HOS jer nitko drugi tebi ne odgovara, još salutiraš Poglavniku i još se diviš Luburiću. E moj Ivice, iz moje perspektive to su davni dani, a tebi su svakodnevnica.

Sigurno imaš puno pitanja dok čitaš ovo, ali bojim se da te odgovori možda neće oduševiti. Znaš Ivice ponekad se naši mladenački snovi ne ostvare, ali nije to tragedija, samo treba imati druge snove.

Vidiš, ti ćeš, kad ne ostvariš svoj san da budeš ustaša 21.stoljeća, otkriti neke druge snove, poput sna o državnoj sisi na kojoj ćeš provesti svoj radni vijek novinara, književnika i sve u svemu opakog buntovnika. Ti si ti, Ivica!

Naučit ćeš ti Ivice kako je život jedan veliki kompromis, ti još sanjaš bitke protiv srba, ali ja evo već godinama ratujem za jednog velikog srbina. Danas mu salutiram istim žarom kojim sam salutirao Poglavniku u našoj sobi.

Ivice mi danas ne ratujemo protiv srba već protiv ustaša. Znaš onaj pozdrav iz naslova ovog pisma koji krasi i zid naše sobe u obiteljskoj kući? E pa Ivice to nam je danas trn u oku, a ne nešto što nam izmami jednu ponosnu suzu za svim palim ustašama kojima se ti još uvijek diviš. Zato i jesi Ivica.

Nemoj misliti da ćeš se godinama postati licemjer Ivice moj, ne, samo ćeš shvatiti kako ustaše, za razliku od Srba, ne plaćaju najbolje.To je zato Ivice moj jer naši ne vole ustaše a ti to oš ne možeš shvatiti, a to je da ustaše postoje još samo u tvojoj mašti, Ivica moj. Ali dok ti besplatno maštaš o velikim bitkama, ja dobro naplaćujem svoje maštarije o ustašama, kužiš!, Ivica moj.

Vidiš Ivica moj, dok ti ustaše jedino vidiš na zidu svoje sobe i u svojoj glavi, ja ih danas vidim posvuda, svaki Hrvat kojeg sretnem je ili ustaša ili potencijalni ustaša.

Kad malo bolje razmislim Ivice moj tvoj san se možda i ostvario u obliku RH. Kao mladi ti i ja maštali smo o životu u ustaškoj državi, među ustašama, a ja sam danas plaćen da posvuda vidim ustaše. I vjeruj mi ivice moj, ja zaradim svoj novac pišući o ustašama a tebe su zamrzili što voliš ustaše. Kužiš li to moj Ivica!

by Humphrey