Partizanski masovni pokolj Hrvata NIJE u uzročno-posljedičnoj vezi sa ustaškim zločinima
Tada se počnu javljati razni tzv. „antifašisti“ koji pokušavaju na sve načine opravdati pokolje križnog puta, te očuvati slavu, čistoću i nevinost partizanske vojske i njezinih vođa. Oni poslijeratne partizanske pokolje tumače kao osvetnički odgovor na „još veće“ ustaške zločine. Na taj način veliki dio krivnje za najveći pokolj Hrvata u povijesti svaljuju upravo na sve te zaklane ljude. Neki ljudi poput Damira Kajina otvoreno, javno i bez srama govore da su ustaše sami krivi za masovne pokolje, te svu krivnju svaljuje na njih. U Njemačkoj se za takvu izjavu na račun Židova dobiva višegodišnja robija. Da bi smo razjasnili pitanje postojanja uzročno-posljedične veze između ustaških zločina i masovnih poslijeratnih pokolja, tj. jesu li ustaše zbilja krivci za te pokolje, moramo u taj problem zaviriti maksimalno objektivno, te bez tenzija na temeljučinjenica izvući racionalni i logički zaključak.
U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti.
U „Vojno-istorijskom institutu“ u Beogradu nalazi se brzojav kojeg je poslao Tito. On glasi:„Treća armija izvještava da se na prostoru Konjice-Šoštanj prema Dravogradu nalazi grupa ustaša i nešto četnika, ukupno preko 50 000 ljudi. S njima se nalaze Pavelić, Maček, hrvatska vlada i veliki broj zlikovaca. Pokušavaju preko Dravograda predati se Englezima. Jedna Kostina divizija drži prostoriju Neravosinrodo, a druga je kod Šentilja presekla cestu Velenje i Dravograd. Treba da najhitnije krenete sa vašim snagama iz rejona Celja prvacem Šoštanj – Slovenj Gradec, kako bi koncetrisali napad na uništenje ove grupe. Tito.“
Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“
Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“
Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora, u Jutarnjem listu 25. ožujka 2003. je izjavio: „Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo samo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl (kod Maribora) oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce. Naredba za ubijanja je stigla s vrha, a zna se gdje je vrh. Rečeno nam je, neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje. Rat je prva faza revolucije, a sada je druga faza“.
Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je priznao: “Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita”. Na pitanje smatra li da je Tito odgovoran za žrtve u Hudoj Jami gdje je na najbrutalniji način poubijano više tisuća ljudi, Stanovnik je odgovorio: “Na svijetu nema vojske koja može počiniti takve masovne pokolje bez znanja vrhovnog vodstva”.
U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati: „Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.“
Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini (u to vrieme podvladonosac unutarnjih poslova, glavešina vojnog i tajnog redarstva), 1. veljače 1951. možemo pročitati: ,,Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3,777,776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja.”
Razčlanjujući knjigu Pere Simića ,,Tito-fenomen stoljeća”, Zvonimir Despot piše u Večernjem listu: ,,Jugoslavenski vojskovođa Josip Broz Tito između 9. i 12. svibnja 1945. osobno je u Bielom dvoru na beogradskom dedinju naredio da se pobiju ratni zarobljenici! Tu je usmenu naredbu dobio tadašnji načelnik Trećeg, protuobavještajnog oddjela Ozne podpukovnik Jefto Šašić! Taj podatak je jedan u nizu odkrića beogradskog novinara i objavljivača Pere Simića. O tome piše u svojoj najnovijoj knjizi ,,Tito-fenomen stoljeća” koju upravo izdaje Večernji list. Simić je ovu priču napisao prema svjedočenju iz prve ruke. Šašić se, naime, uoči razpada bivše Jugoslavije, 1988., povjerio beogradskom prijatelju s kojim pak Simić surađuje više od 30 godina ter mu izpričao Šašićevu izpoviest. Prema njoj, Tito je u noći naredio da mu dovedu Šašića i Simić dalje bilježi: ,Druže maršale, javljam se po vašem naređenju! Raportira potpukovnik Jefto Šašić.’ (…)
„Dali smo im priliku da se predaju i da oni koji nisu okrvavili ruke budu amnestirani! Berlin je pao, a oni nam se ne predaju!“
Kao da ga je tek tada zapazio, pogledao je Šašića pravo u oči (Tito) i u grču progovorio:„Pobiti!“
Šašić je netremice gledao u Tita, a on mu je dižući ruku u smjeru zapada naredio: „Kreni u Sloveniju i Austriju i prenesi ovu naredbu komandantima naših armija!“
Simić zaključuje da je to bio najveći množtveni zločin u Europi poslije predaje nacističke Njemačke.
Edvard Kardelj je iz Beograda svojim podređenima u Sloveniji poslao izravno pismo upute o masovnim ubojstvima. Tekst brzojava preveden sa slovenskog glasi ovako:
„Broj. 96/48.
Od Predsjedništva centralne vlade.
25.VI.1945. dospjelo u 11 sati.
K i d r i č u – osobno.
Najkasnije u roku od tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi. Proglasit će se nova amnestija. Znači nemate nikakvog razloga bito tako spori u čiščenju kao dosad.
K A R D E L J.“
SLIKA
“Komandovao sam u Kočevskom rogu”, izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, u srpnju 1990. godine. “Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici.Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“
ZAKLJUČAK:
Iz navedenih povijesnih činjenica jasno se vidi da poslijeratni pokolji nisu bili spontani, niti da su bili osvetnički odgovor na ustaške zločine, već da su bili dio strateškog i planskog preuzimanja vlasti na području čitave Jugoslavije, te očuvanja istog. Ustaški zločini su mogli jedino utjecati na okrutnost pojedinaca, ali ne i na sami pokolj. Racionalno i logički razmišljajući, čvrsto stoji Đilasova izjava da su ti Hrvati morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti. Nakon što su Hrvati poslije 839 godina muke osnovali hrvatsku državu, napokon postali svjesni da ipak mogu imati svoju vlastitu državu, te samostalno upravljati njome, trebalo se dogoditi nešto strašno što bi im to izbacilo iz glave. Ovakvim masovnim pokoljima se Hrvatima htjelo jasno poručiti da oni ne smiju imati svoju vlasitu državu ili kako je to Tito rekao: „Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati vlastitu državu!“. Jer što bi se dogodilo da ti Hrvati nisu bili poubijani? Opstanak komunističke Jugoslavije bi od svog početka visio na koncu, a Domovinski rat bi se vjerojatno dogodio nedugo nakon završetka 2. svjetskog rata, jer Hrvati ne bi dopustili da opet ispaštaju u ropstvu iz kojeg su se nakon 839 godina jedva izbavili.Strateškom likvidacijom Hrvata su skori hrvatski ustanci bili unaprijed spriječeni, jer nije imao tko ustati. Time je bio zagarantiran opstanak Jugoslavije, a toga je bio svjestan i sam Tito kada je u ožujku izdao navedenu zapovijed, da ako u kratkom roku ne likvidiraju sve svoje neprijatelje, neće imati Jugoslaviju. Također sve ove činjenice upućuju na to da je upravo Tito bio glavni nalogodavac pokolja. Žalosno je da još uvijek trgovi i ulice nose ime po najvećem krvniku hrvatskog naroda u povijesti, a istog se naziva “jednim od najvećih hrvatskih sinova”.
Frano Čirko
Broj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 1
Prosječna ocjena: 1
Broj bodova: 1
Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 818
Ukupno: 818
Šta se može kad Narod oće da bude prevaren od oni koji su Narod lagali već 64 Godina i nije ništa naučio da su komunisti bili i ostaju zločinci sa njihovim TITOM,
Koji se može usporediti najvećim zločincem u povijesti Balkana. Zato dobivaju Odlikovanja od Predsjednika Države to je sramota i još jednom ponižavanje žrtava.
„Antifašizam je pokret nastao tridesetih godina 20. stoljeća u kojem su se uključile sve osobe koje su se prije, tijekom i nakon 2. svjetskog rata borile protiv fašističkih i nacističkih ideja. U red antifašista (u Hrvatskoj) spadaju partizani i ostali borci koje su se prije i tijekom rata oružano i politički suprotstavili fašistima i njihovoj strahovladi. U antifašiste ubrajamo i sve one koje su se i nakon rata trudili da bi svijet uvidio nelogičnosti fašističkih ideja.“ – Drugim riječima, antifašizam je prikriveni komunizam, liberalizam ili nekakva demokracija.
Naši dragi partizani nastali su u šumi i borili su se protiv Hrvatske, počinili su niz zločina na čelu s J.B.Titom koji nije skrivao naklonjenost komunizmu. Danas se partizani i Tito nazivaju antifašistima, no činjenica je da su se oduvijek isticali da su komunisti, te su radili represiju po uzoru na druge komunističke zemlje, prvenstveno tadašnji SSSR. Dok je Tito i od stranih medija proglašavan zločincem, kod nas taj isti čovjek ima svoj trg i status heroja. U Ustavu republike Hrvatske pak piše da je Hrvatska nastala zahvaljujući antifašizmu, no javna je tajna, da su naši borci i heroji ipak imali želje za većom zemljom, dakako pritom ne vršeći etnička čišćenja, ubojstva, za sve što ih se danas optužuje. I dok za preveliki krvavi zločin Bleiburg i sve ostale zločine koji su uslijedili nitko nije kažnjen, za branitelje Hrvatske i naše domovine, jedan naš antifašist te „naš“ predsjednik ide svjedočiti u Hag, oduzima činove generalima koji su branili njega i njegovu obitelj, a u isto vrijeme brani šumare partizane i za svaki zločin traži opravdanje.
Mladi antifašisti oduvijek vole isticati kako se bore za mir, protiv fašizma su, kapitalizma itd. Zar oni stvarno nisu svjesni činjenice da oni sa svojim postupcima i marševima solidarnosti te isticanje liberalizma upravo potiču kapitalizam.
Kapitalizam se izvodi iz riječi kapital, čiji je korijen u latinskoj riječi “caput” (glava). Naziv “kapitalizam”, pojavio se u zapadnoj Europi u drugoj polovici 19. st. Riječ “kapital” upotrebljavala se u ekonomskom smislu od 17. stoljeća u značenju određenog novčanog iznosa, a kasnije je označavala glavnicu (za razliku od kamate). Naziv “kapitalist” pojavio se u drugoj polovici 18. stoljeća Temelj suvremenih teorija kapitalizma postavili su Max Weber i Karl Marx.
Liberalizam (lat. liberalis ← liber = slobodan) je zajednički naziv za političke ideologije koje se zalaže za državno uređenje kojemu je cilj što je moguće veća sloboda pojedinca postignuta kroz demokratski proces pod zaštitom pravne države. Liberalizam se najčešće dijeli na ekonomski liberalizam – zalaganje za što manje državne intervencije u ekonomiji – te socijalni liberalizam – nezadiranje države u privatni život pojedinca. Liberalizam se ponekad definira i kao otvorenost prema novim idejama i društvenom eksperimentiranju, nasuprot konzervativizma koji se zalaže za držanje na tradicionalnim principima.
Kraće rečeno, demokracija = liberalizmu = kapitalizam. Pa protiv čega se oni bore onda? Kapitalizma? Kako se mogu boriti protiv kapitalizma, a zalažu se za liberalizam koji je jednak demokraciji? A zna se da je u demokraciji najbitniji novac. Tko je tu lud?
Zatim protiv su ulaska u NATO gdje su sve liberalne, demokratske zemlje, a za gay parade jesu što jedino liberali i demokrati podržavaju.
Bore se protiv konzervativnih stvari, tradicionalnih običaja. Pa za što se onda zalažu? Vjerojatno podržavaju kloniranje djece što donosi veliku zaradu, jer ih je mnogo homoseksualaca i lezba pa će tako za godinu – dvije na kreditnu karticu kupiti dijete. Zatim tradicija, svaka zemlja, pogotovo Hrvatska i Hrvati koji imamo svoju veliku, ponosnu i burnu prošlost, imamo se možda i nekih stvari za sramiti, ali imamo i puno više za ponositi, pa zašto bi se odricali neke tradicije koju su nam ostavili naši stari, primjer „Sinjska alka“ itd.
ANTIFA HEROJI:
Che…Jedan u nizu neuspjelih ministara, od njegove politike Kuba se jako dugo nije oporavila. A i njegove metode (mučenje i proganjanje političkih ne istomišljenika) baš i nisu rado viđene metode u očima mnogih. Pojedinaca poput Che Guevare ima mali miljun. Ako su antifašisti za liberalizam i svako pravo na mišljenje, zašto podržavaju njega?
Fidel…Fidel Castro ima samo jedan dobar potez – to što ignorira liberalnu kapitalističku Ameriku. Ljudi na Kubi su siromašni, imaju diktaturu čovjeka koji je star preko 80 godina. Fidel Catstro vozi luksuzna auta i uživa u svom luksuzu te provodi svoju revoluciju. Ako su antifašisti štovatelji radničke klase, zašto podržavaju njega?
Josip Brzo Tito…Jedan od najvećih krvnika hrvatskoga naroda, komunist pod imenom antifašizma. Ljubitelj komunističke Rusije, ubojica koja je smještena na 10. mjesto po ubojstvima za vladavine diktature, smatra se da je za njegovo vrijeme pobijeno oko milijun ljudi. Zašto je onda jedan ubojica, koji je provodio svoj režim u Jugoslaviji njima heroj? Smatram kako bi u oni vrijeme naši antifašisti da se zalažu za nešto drugo, bili smaknuti po kratkom postupku ili zatvoreni u mnoge logore i zatvore. Sloboda govora i tolerancija nije bila dozvoljena. Zašto onda podržavaju i njega?
Zatim… Mnogi će reći da je komunizam prava stvar, pogledajmo Kineze koji žive pod komunizmom. Zanimljivo je da su ti Kinezi jedni od najmnogoljudnijih i najsiromašnijih zemalja, žive u komunizmu, a jedni su od najvećih kapitalista. Pogledamo samo koliko robe proizvedu i prodaju. Opet pitanje, tko je tu lud?
ZA ŠTO SE ZALAŽETE?
Pitam se, imaju li ti antifašisti, komunisti ili kako god se oni već nazivali uopće pojma za što se zalažu??? Jer jedna strana pobija drugu, pa se pitam treći put tko je tu lud?
Mesić izjavljuje kako je tužno da se antifašizam uspoređuje s komunizmom, a upravo je tužnije gledati kako vi krijete ono što su osobe za vrijeme svoga života koje veličate govorili javno.
Mladi antifašisti ujedno su i liberali, bore se za jednaka prava svih ljudi, no oni vjerojatno ne znaju, ako vlada liberalizam da mora biti dopušteno i drugoj strani da se izjasni. Ako postoji crno mora i može biti bijelo, a kada se jedno od toga dvoje ne bi dopustilo, to više ne bi bio liberalizam. Nikad nisam shvaćala zašto se kriju na svakom prosvjedu ispod marama, transparenata itd. Čega i koga se boje, ako misle da su tako jaki? Vjerojatno i oni sami shvaćaju da je desničara i radikalnih nacionalista, domoljuba mnogo više i da se uopće ne mogu nama suprotstaviti u nijednom pogledu, njih jednino spašava to što su uvijek u medijima dopušteni jer se bore za neka prava, dok samo gledaju svoju korist, a nas se smatra rušiteljima Hrvatske, fašistima i slično tome.
Treba li napomenuti da kada se radi o isticanju nekog „U“ simbola ili samo zastavom koja ima prvo bijelo polje odmah se pozivaju na Ustav i zakon RH, a opće je poznato da ga oni krše pušeći marihuanu (za to postoje nebrojni dokazi i slike s njihovih koncerata itd.).
Na antifašističkoj „bijeloj“ listi nalaze se osobe poput Mesića i Latina te Dorina Manzina. Mesić i Latin su osobe koje javno, ali ipak na indirektan način ističu da su jugo nostalgičari, dok Dorino javno ističe da je liberalist i gay. Zanimljivo je kako podržavaju osobe koje su zapravo različite po ideologijama, a svi se smatraju antifašistima iako smo već utvrdili da je to prikriveni naziv za komunizam. Liberalizma nije bilo u komunističkoj Jugoslaviji, kao što i za vrijeme komunizma nije vladao liberalizam. Zašto se u Jugoslaviji nikada nije marširalo kada se nekome htjelo? Odgovor glasi: nije se smjelo. Hrvatsko proljeće i prosvjed na trgu je čisti dokaz toga. Zato se u demokraciji (kakvoj takvoj jer dok jedna strana može, drugoj se zabranjuje) može raditi što hoće, pa danas ljudi koji vole isti spol, nekog ubojicu tipa Chea ili komunizam kao ideologiju može slobodno paradirat gradom i državom.
Sve dok će hrvatskome narodu mladi antifašisti mazati oči u javnosti jer imaju podršku od raznih institucija, nećemo napredovati i ići na bolje. Sve tvrdnje koje su napisane su istinite i za sve postoji dokaz. No, dokaza uopće ne treba jer kad malo promislite i ovo pročitate, shvatit ćete zapravo da je sve što je napisano istina. Antifašisti točnije komunisti trebaju dokazivati svoju nevinost, a to rade tako da svaki ispad domoljuba ili bilo kojeg desničara guraju u prvi plan, dok svoje zločine i zločine ideologije koju podržavaju ne mogu opravdat, pa ju kriju nekim liberalizmom, antifašizmom, a postupcima pokazuju da vole komunizam.
I vjerujem da će u skoro vrijeme ovdje doći i neki antifašist koji će se predstavljati kao „naš“ i gledati što pišemo, radimo, za što se zalažemo. Neka slobodno dođe i vidi, mi se nemamo čega bojati, sramiti, jer mrze nas samo zato što smo ponosni na svoje i što smo spremni to braniti. Mi nismo kukavice, zatucana djeca koju su u osnovnoj tlačili i nemamo mali IQ inteligencije kako to vole govoriti, mi se ne skrivamo iza marama, mi se ne bojimo i ne bježimo, već spremno branimo ono za što se zalažemo, živimo, pa ako treba i umiremo!
If that makes me a racist, then I’m proud to be!
Crodzg
ČLANAK 1.
Na temelju hrvatskoga državnoga prava i na osnovi načela neprekinutosti hrvatskoga narodnoga područja
ODREDJUJEM ovom zakonskom odredbom istočnu granicu Nezavisne Države Hrvatske, koja teče:
1. od utoka rijeke Save u Dunav uzvodnim tokom Save do ušća rijeke Drine u Savu;
2. od ušća rijeke Drine uzvodno tom rijekom, i to njenim najistočnim rukavima, tako da sva ostrva na Drini pripadaju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, do utoka potoka Hrasnice u Drinu istočno od sela Zemljice;
3. od utoka potoka Hrasnice u Drinu teče granica Nezavisne Države Hrvatske kopnom istočno od Drine točno starom granicom izmedju Bosne i Srbije, kakova je postojala do godine 1908.
ČLANAK 2.
Ovoj zakonskoj osnovi prilaže se zemljopisna karta u mjerilu 1:200.000, na kojoj je granica Nezavisne liržave Hrvatske označena crvenim potezom. Ova zemljopisna karta jest sastavni dio ove zakonske odredbe.
ČLANAK 3.
Provedbu ove zakonske odredbe povjeravam ministru hrvatskoga domobranstva i ministru unutrašnjih poslova time, da gore označenu granicu napose odmah zaposjednu sa postrojbama hrvatskoga domobranstva i hrvatske ustaške vojnice, te da odmah na licu tijesta postave medjašne znakove, izuzev područja grada Zemuna s okolicom, koje, tvoreći sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske, sporazumom sa Velikim Njemačkim Reichom ostaje do konca rata vojnički zaposjednut od prijateljske njemačke vojske.
Ova zakonska odredba stupa na snagu današnjim danom.
U Zagrebu, dne 7. lipnja 1941.
Broj — 378. — z. p. — 1941.
Poglavnik: Dr. ANTE PAVELIĆ v. r.
Vojskovodja Slavko Kvaternik, ministar hrvatskog domobranstva v. r., Dr. Milovan Žanić, predsjednik Zakonodavnog povjerenstva pri Poglavniku, v. r., Dr. Mirko Puk, ministar pravosudja, v. r., Dr, Mile Budak, ministar bogoštovlja i nastave, v. r., Dr. Andrija Artuković ministar unutrašnjih poslova, v. r., Ing. Ivica Frković, ministar šuma i ruda, v. r., Dr. Lovro Sušić, ministar narodnog gospodarstva, v .r., Dr. Ivo Petrić, ministar zdravstva, v. r., Dr. Josip Dumandžić, ministar udružbe, v. r.
I PITANJE SANDŽAKA BIT CE USKORO RIJEŠENO
Predsjedništvo vlade saopćuje u vezi sa zakonskom odredbom o odredjenju istočne granice Nezavisne Države Hrvatske prema Srbiji, da će preostali dio istočne hrvatske granice u Novom Sandžaku i prema Crnoj Gori biti uskoro odredjen u sporazumu sa mjerodavnim čimbenicima.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.