OVO JE DIO POVIJESTI NAŠE HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE – PISMO JOZI BAJURIN, HILLSBOROUGH, 12 VELJAČE 1982.

—

od

Otporaš
u

OVO JE DIO POVIJESTI NAŠE HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE

PISMO JOZI BAJURIN, HILLSBOROUGH – južno od San Francisca – 12 veljače 1982.

Zašto sam ja, Mile Boban pisao ovo pismo Jozi Bajurin?

San Francisko i San Jose je jedan Okrug, Kotar koji je poznat imenom Bay Area. Ta hrvatska zajednica brojila je skoro stotinjak tisuća Hrvata. Bile su dvije crke gdje su Hrvati išli na Misu, Fell Street u San Francisku i Linkoln Ave. u San Jose. Skoro – više manje – svi Hrvati te hrvatske zajednice Bay Area su se poznavali preko raznih zajedničkih dogodovština i razonoda.

U San Francisku je postojao Hrvatski Radio Sat svake subote od 2 do 3 sata poslije podne, kojeg je bio glavni i odgovorni urednik gosp. Ivo Vučićević. U početku i za nekoliko godina i ja sam bio rizničar tog radio sata, ako se to tako može nazvati. To kažem zato što nikada nisam imao prilike vidjeti knjigu riznice niti bilo kakav uvid u istu. Prikupljao sam članarinu od članova radio sata, prikupljao doprinose, sve zapisivao na jedan komad papira gdje sam stavio ime i prezime dotičnog i iznos doprinosa, te kada idućeg puta kod crkve ili u Hrvtaskom Domu na Mission i 19 ulica u san Francisku vidim gosp. Vučićevića, sve mu stavljeno u omotnicu predam. To je tako išlo, koliko se još sjećam sve do 1977. Tada su se stvari počele mijenjati; neka nevidljiva ali očajno primjetljiva zategnutost i nesnošljivost počela kružiti među Hrvatima Bay Area.

Tada, rekao bih u ta vremena je došao Jozo Vrbić iz Omaha, Nebraska živjeti u san Francisko. Usko se je povezao s urednikom radio sata gosp. Ivom Vučićevićem koji mu je dozvolio skoro svake subote govoriti preko radio sata. Ovaj kontrovezni Jozo Vrbić je bio jedan skakavac s jednog na drugo mjesto…Za ovakove tipove ljudi bi se reklo da žele biti “svakom loncu poklopac”, što je gosp. Ivi Vučićeviću uveliko odgovaralo, jer bi on kao urednik radio sata svaki program otvorio sa: “da stavovi pojedinih govornika nisu nužno stavovi ovog radio sata”, te tom izjavom sebe ogradio od svih mogućih odgovornosti. Ali zato je kontroverzni Jozo Vrbić bezrazložno napadao organizaciju HNO., njegove članove posebice Pročelništvo i tako unosio među Hrvate Bay Area razdor, nepovjrenje i nesnošljivost.

Zbog te nesnošljivosti i podvojenosti među Hrvatima Bay Area gg: Leon Galić i Marijan Pehar uz podršku nezadovoljnih Hrvata prema već postojećem radio satu su pokrenuli drugi radio sat SLOBODNA HRVATSKA kojeg su emitirali svake subote, mislim u 5 sati poslije podne.

Tako je to daleko išlo da se je mogla očita nesnošljivost – da ne kažem mržnja – opaziti preko radio sata gosp. Ive Vučićevića kada je on osobno izjavio preko svojeg radio sata u subotu 27 lipnja 1981. godine, kada su mene američke federalne vlasti uhapsile, pustio pjesmu kao vijest za moje hapšenje: “…HODE MOJO DOLJE NIZ ČARŠJIU I NIKADA SE VIŠE NEĆE VRATITI…”

Kada sam ja 15 svibnja 1982. godine bio oslobođen na njujorškom procesu svih krivičnih djela i svih krivnja, gosp. Leon Galić i Marijan Pehar su preko Radio sata SLOBODNA HRVATSKA dali izjavu i pustili ovu pjesmo kao vijest mojeg oslobođenja: “…VRATIO SE ŠIME, DIJE BIJA DA JE BIJA, LIPO MU JE BILO…”

Na ova zatezanja, nesnošljivosti i razdore ja sam htio s moje strane učiniti što se je moglo učiniti kako bi se napeti duhovi smirili. Gosp. Jozo Bajurin je bio osobni prijatelj gosp. Ive Vučićevića, te sam se njemu obratio kako bi on osobno mogao utjecati na gosp. Vučićevića da i on sa svoje strane učini jedan korak kako bi zajenički smanjili napetosti među nama Hrvatima Bay Area. Sada prepisivam pismo:

Hillsborough, 12.2.1982.
Dragi prijatelju Jozo,
Iskrena hvala na već davno posudjenoj knjigi. Ispričavam se što ju nisam ranije povratio.
Eto, dragi prijatelju Jozo, ja odo sada na sijanje i rašetanje. (Ja sam ovo pismo pisao Jozi Bajurin u nedjelju 12 veljače 1982., a već sutra ponedjeljak odlazim u Njujork na sud. Moja sestra Kata, moj brat Rafo (1944-2004) i moji prijatelju su te nedjelje 12 veljače 1982. pripremili za moj odlazak na sud u Njujork Oproštajnu Večeru u Domu HRVATSKIH UDRUŽITELJA u San Francisko. Prilažem link. Mo. MB.)
                    https://otporas.com/zelja-majke-ive-viceke-boban-gabric/
Nadam se da će mnogi sumnjvi Tome – koji živo i gorljivo žele da budem onakav kakvog me neprijateljske optužbe prikazuju – biti zadovoljni ishodom procesa u New York-u  protiv hrvatskih javnih djelatnika i rodoljuba, te da će se konačno osloboditi mržnje koju u svom srcu nose prema onima koji ne misle kao oni. Nadati se je da će imati toliko ljudske smijelosti i javno se ispričati svim onima koje su uvjeravali svim mogućim sredstvima da je sve istina što je jugoslavenska promidžbena mašina skupa s FBI-om širila o pojedinim Hrvatima. (Poslije punih 37 godina za podsjetiti je da je jedan vrlo dobar Hrvat iz San Franciska nazvao gosp. Ivu Vučićevića i pitao ga da zašto on širi tolike laži protiv mene i daje do znanja da ću biti pronađen krivim prije nego porota donese svoj pravorijek, presudu, našto mu je gosp. Vučićević odgovorio: Ako porota oslobodi gosp. Milu Bobana, ja ću mu se ispričati. Na priloženom linku ŽELJA MOJE MAJKE IVE/VIĆEKE BOBAN ćete naći ime i prezime tog vrlo dobrog Hrvata koji je nazvao gosp. Ivu Vučićevića. Mo. Mile Boban.)
Nadam se da ćemo se vidjeti u  nedjelju poslije podne u Domu u S.S.F. Ukoliko pak ne, poznat mi je uzrok koji potječe iz spomenute sredine i razorno utječe na mnoge zdrave snage među nama. Na mene to neće nimalo utjecati u narušavanju našeg dugog prijateljstva.
Uz iskrene pozdrave.
Mile Boban.

Komentari

Odgovori