HRVATSKI KRIŽNI PUT (1) PIŠE DR. TOMISLAV DRAGUN
Milan Ilinić
Križni put, kojim još i danas ide Hrvatski Narod, započeo je s I. svjetskim ratom, u kojem je svoje živote za austrougarsku monarhiju ostavilo 67% svih unovačenih Hrvata, dok je od Francuza, koji su od svih zapadnoevropskih naroda imali najteže gubitke, od 1.000 njih poginulo samo 39 ili 3,9%. Da su do toga vremena bile Starčevićeve ideje već dublje prožele hrvatsko političko vodstvo, to se sigurno ne bi zbilo. Što nam je 1914. godine manjkalo, bila je jedna hrvatska nacionalna politika. Nažalost po nas, nismo mi Hrvati, ni u I. kao ni u II. svjetskom ratu, imali na Zapadu svojih hrvatskih, nego samo jugoslavenske predstavnike: Supila, Trumbića, Meštrovića i Hinkovića, i zato smo jedno, austrougarsko ropstvo, zamijenili drugim, još gorjim, srpskim.
Da bi Italija ušla na strani Saveznika u I. svjetski rat, sklopljen je na račun Hrvatskog Naroda tkzv. “Londonski ugovor” 1915. godine, i zbog toga je naša mučenica, hrvatska Istra, krvarila 23 godine u talijanskom ropstvu. I tkzv. “Rimski ugovori” bili su samo logična posljedica iste evropske kolonijalne politike na štetu Hrvatskoga Naroda.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj smo proživjeli gorke 23 godine, bila je uistinu samo kraljevina Srba i Slovenaca. U nju smo ušli prevarom kordunaškog Srbina Pribićevića i Slovenca Korošca. Činjenica je, da su već 5. prosinaca 1918. godine protiv te nenaravne državne tvorevine ustali hrvatski vojnici. Taj je dogodjaj, kao svi drugi dosadanji hrvatski politički prosvjedi prešućen u svjetskoj javnosti.
Proglašivali su nas najprije crno-žutima, a onda komunistima. Danas smo fašisti — jer su ti najviše omraženi, a kako će nas u buduće zvati, to još ne znamo.
Sigurno je samo to, da nas nikada ne će nazivati demokratima, iako većih demokrata od naroda, koji se bore za svoju slobodu, nema. Sve što i mi tražimo samo su demokratska prava.
O tom, zašto mi živimo u ropstvu, dok i najprimitivniji crnci u Africi dobivaju vlastite države, pisalo se je i raspravljalo vrlo mnogo, iako je to vrlo jednostavna tajna.
Hrvatska je bogata zemlja i svi bi naši susjedi htjeli više ili manje živjeti s nama i dijeliti naše blago, naše šume, naše rude i naše hrvatsko Jadransko more.
Kraj toga smo mi Hrvati još i pošten i radin svijet, koji se je u svojoj velikoj i slavnoj povijesti držao one značajne hrvatske poslovice “Tudjega ne ćemo, a svojega ne damo”. Tudjega mi doista nismo nikada uzimali, ali su nam naše otimali, tko je što i kada mogao. U toj našoj nacionalnoj bijedi, umrli su Zrinjski i Frankopani na stratištu, Kvaternik i Bach u grabi kraj ceste, Stjepan Radić od revolverskog metka, kog je dobio u trbuh u srpskom parlamentu, a bezbrojni drugi u tamnicama i na vješalima. Naši su književnici umirali od gladi, naši su seljaci bili prisiljeni seliti se preko mora, a na našu su se grudu za uzvrat selili tudjinci.
U borbi i bijedi bili smo začeti, u borbi smo, ili pogibali, ili još i danas živimo!
1941. godine ustali smo ponovno, nakon 839. godina, da se konačno jednom oslobodimo svakog tudjinskog ropstva. Možda da to danas izgleda, da taj momenat nije politički bio najpovoljniji.
Tvrdi se, da su nam Hitler i Mussolini osnovali državu, ali i to je samo jedna, od brojnih političkih laži uz pomoć koje nas i dalje žele naši neprijatelji j njihove plaćene sluge držati u ropstvu.
Mussolini je još prije početka II. svjetskog rata za sebe tražio DIO PLIJENA u HRVATSKOJ I DALMACIJI, a Hitler mu je u tom dao slobodne ruke — prema Cianovom dnevniku. DO OSNUTKA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE NIGDJE SE U NIKAKOVIM VAŽNIM EVROPSKIM DOKUMENTIMA NE GOVORI O NIKAKOVOJ HRVATSKOJ DRŽAVI! Njezino je osnivanje iznenadjenje za cijelu Evropu i posebno za mnoge poznate svjetske, pa čak i većinu naših političara.
U oči rata, da bi se spasila Jugoslavija, sklapa se na nagovor Engleske poznati Maček-Cvetkovićev “Sporazum” koga Srbi smatraju samo privremenom ratnom koncesijom Hrvatima. Nagradom za buduća stradanja Hrvata u borbi za tudje interese na Balkanu. I Hitler paktira u to doba zajedno s Mussolinijem sa Srbima. Jugoslavija pristupa “Trojnom paktu” i time je i na toj strani naša sudbina zapečaćena. NAŠE JE ROPSTVO DIO OPĆE EVROPSKE POLITIKE.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.