27. rujna je u Posušju na Trgu Ivana Pavla II. otkriven spomenik Bugojanskoj skupini – Fenix 72, u spomen na pogibiju 19 pripadnika Bugojanske skupine.

Na spomeniku je radio akademski kipar Zdenko Galić i još 7 klesara. Na njemu se nalazi 19 ploča na kojima su reljefi Petra Bakule i Filipa Bešlića, Posušana koji su bili dio ove grupe, a imena drugih pripadnika ispisana su na zidu.

Samom činu otkrivanja spomenika prethodila je sveta misa za poginule pripadnike Bugojanske skupine – Fenix 72. Prisutni su se nakon mise uputili prema Trgu Ivana Pavla II. te je intoniranjem himne i minutom šutnje započeo svečani program otkrivanja spomenika, nakon čega je uslijedilo obraćanje općinskog načelnika Branka Bage, a zatim i obraćanje gospodina Ante Sarića, predstavnika hrvatskih iseljenika iz Australije.

Dali svoje života za našu slobodu

Ideja gradnje spomenika krenula je od Jerke Kovača i njegovih prijatelja iz Australije koji su, kako bi oživili sjećanje na žrtve pripadnika skupine Fenix 72, prikupili sredstva za njegovu izgradnju. Općina Posušje je objeručke prihvatila ovu ideju te je sudjelovala u realizaciji kako se nikad ne bi zaboravili oni koji su svjesno žrtvovali svoje živote za našu slobodu.

„Dičimo se svojim, a cijenimo tuđe“, istaknuo je načelnik Branko Bago u svom govoru te je rekao: „Konačno se ostvarila ideja naših iseljenika, a velika želja svih nas u Posušju da se odužimo našem Filipu i Petru, kao i svim ostalim pripadnicima Fenix grupe, na prigodan način, tj. podizanjem spomen obilježja.“

Riječi zahvale načelniku Bagi uputio je Ante Sarić, predstavnik hrvatskih iseljenika iz Australije i izrazio zadovoljstvo podizanju spomenika poginulim pripadnicima Bugojanske skupine.

Nakon prigodnih govora, spomenik su otkrili braća poginulih posuških vitezova Petra Bakule i Filipa Bešlića skupa s načelnikom općine Posušje, dok je spomenik blagoslovio fra Mladen Vukšić, župnik i dekan posuške župe.

Brojna izaslanstva i gosti

Svečanom otkrivanju spomenika prisustvovali su izaslanici stranaka okupljenih u krovnu organizaciju hrvatskog naroda u BiH – HNS, predsjednik kluba utemeljitelja HDZ-a Dr. Franjo Tuđman i predsjednik odbora za Hrvate u BiH Milan Kovač, predstavnici iseljeničkih udruga, crkveni vjerodostojnici i drugi.

U programu otvaranja još su sudjelovali Klapa Zvizdan, Tomislav Bašić, Pero Eranović i Ante Nadomir Tadić Šutra.

Akcija “Feniks” je Udbin naziv za akciju hrvatskih gerilaca koji su se u lipnju 1972. godine ubacili u Jugoslaviju i više od mjesec dana se sukobljavali sa pripadnicima režima. Ta se akcija u hrvatskoj literaturi naziva Bugojanska akcija.

Plan za akciju skovalo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) u Salzburgu, pod nazivom “plan PL”. Izvela ga je postrojba “Planinske lisice“.

Cilj je akcije bio uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje naroda na ustanak.

Gerilci, njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su iz Austrije u Sloveniju 22. lipnja 1972. godine. Kod Dravograda za zaustavili kamion i prisilili ga da ih preveze do sela Gračanice kod Bugojna.

Vozača su pustili i on je tek 24. lipnja stao na autocesti Zagreb-Beograd i ispričao događaje. Gerilci su u međuvremenu razoružali i grupu lovaca. Lovci su u Bugojnu potvrdili priču vozača i dignuta je uzbuna. Odmah je započela mobilizacija Narodne obrane, ratne vojne policije i Teritorijalne obrane.

26. lipnja došlo je do prvog sukoba u kojem je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno.

Gerilci su tu izgubili i većinu municije i opreme.

Sljedeći veći sukob dogodio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo 8 pripadnika partizanskog odreda i 7 ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac.

Tu su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Većina njih je u sljedeća dva mjeseca u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena.

Njih je Vojni sud u Sarajevu osudio na smrt. Kazna je izvršena nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-ogodišnji Ludvih Pavlović, pomilovan na 20 godina robije. U istrazi vezanoj za ovu akciju uhićeno je nekoliko desetaka Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju. Nekolicina uhićenih podlegla je torturama pod istragom. Nekolicinu hrvatskih emigranata je Udba likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.

Srpski izvori ističu da se “u akciji protiv terorista pokazala puna vrednost koncepcije opštenarodne obrane – da je čitav narod vojska” (Marković etc., 1982:157). Sa strane organa vlasti poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji. 

Upad Bugojanske skupine uzdrmao je stranačke, vojne i policijske krugove, što je priznao i sam Tito rekavši: „Dobro smo dobili po glavi.” 

O Bugojanskoj skupini raspravljao je 1997. godine i Hrvatski sabor na prijedlog zastupnika Ivana Gabelice da se 19-orici boraca iz te akcije dodijele činovi i odličja te da se posmrtno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Taj je prijedlog odbijen, ali se ti borci smatraju poratnim žrtvama II. svjetskog rata.

U posljednje se vrijeme među povjesničarskim krugovima postavlja pitanje o tome nije li UDBa pripremala akciju sa svrhom da se hrvatsku emigraciju prikaže kao ekstremističku i opasnu.

Bugojanska skupina predstavlja početak borbe za slobodu Hrvatske koja je i ostvarena dvadeset godina kasnije.

Adolf Andrić  

(Bošnjak)

03.03.1942

u Kreki (Tuzla)

poginuo

26. 06. 1972.

na planini

Raduši kod Gornjeg Vakufa

 

 

Ambrozije Andrić

(Domagoj)

Zapovjednik skupine

01.12.1939

u Kreki (Tuzla)

poginuo

21. 7. 1972.

u zaseoku Tomići

kod Omiša

Nikola Antunac

(Tesla)

23.08.1950

Karlovac

poginuo

27. 06. 1972.

kod Han Ploča,

iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf

Petar Bakula

(Uskok)

03.02.1947.

u Rastovači pokraj Posušja,

15.07. 1972.

ranjen na brani Peruča,

kasnije zacijelo likvidiran

Filip Bešlić

(Zmaj)

16.03.1936.

u Rastovači pokraj Posušja

poginuo

24. 07.1972.

na području sela Leskuri

na planini Svilaji

Vidak Buntić

(Roćko)

28.01.1942.

u Ograđeniku pokraj Čitluka,

predao se

25.07.1972.

između Zagvozda i Žeževice,

zacijelo kasnije likvidiran

Vilim Eršek

(Bili Kid)

20.10.1939.

u Žigrovcu pokraj

Varaždina,

poginuo

27.06.1972.

kod sela Rumboci

Ilija Glavaš

(Alija)

08.12.1939.

u Lužanima pokraj

Gornjeg Vakufa,

poginuo

24.07.1972.

na području sela

Leskuri na planini Svilaji

Đuro Horvat

(Jasenko)

12.04.1939.

u Palinovcu pokraj

Čakovca,

zarobljen

02.07.1972.

kod Jablaničkog jezera,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan 17. 3. 1973

Vejsil Keškić

(Krajišnik)

06.06.1939.

u Maloj Peći

pokraj Bihaća,

zarobljen

29.06.1972.

u blizini Prozora,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan 17. 3. 1973

Vinko Knez

(Bufalo)

26.01.1953.

u Kuzmici pokraj

Slavonske Požege,

poginuo

27.06.1972.

kod Han Ploča,

iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf

Viktor Kancijanić

(Veli Jože)

15. 03. 1945.

u Tinjanu pokraj

Pazina,

ubijen

02.07.1972.

kod Raduše

Ilija Lovrić

(Ramac)

29.01.1945.

u Varvarima pokraj

Prozora-Rama,

poginuo

01.07.1972.

u blizini Varvara

 

Stipe Ljubas

(Stiv)

21.09.1951.

u Đakovu,

poginuo

24.07.1972.

na području sela

Leskuri na planini Svilaji

Vlado Miletić

(Kopitović)

25.10.1946.

u Ograđeniku pokraj

Čitluka,

poginuo

13.07.1972.

kod sela Pribić

kraj Livna

Ludvig Pavlović

(Dido)

09.04.1951

.u Vitini pokraj Ljubuškog

zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku,

osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972.,pomilovan,

20 godina robije,pod sumnjivim okolnostima poginuo

kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA

18.09.1991.

u Studenim Vrilima,na cesti između

Tomislav Grada i Posušja

Ivan Prlić

(Bekijac)

08.11.1951.

u Sovićima pokraj

Gruda,

zarobljen

26. ili 27. 6. 1972.

i zacijelo kasnije

likvidiran

 

Pavao Vegar

(Skorzeni) 

Zapovjednik skupine

10. 11. 1939.

u Vašarovićima pokraj

Ljubuškog,

poginuo

21.07.1972.

u zaseoku

Tomići Omiš

Mirko Vlasnović

(Vlas)

15.09.1932.

u Zemuniku Gornjem,

predao se u rodnom selu

28.07.1972.,

osuđen na smrt

u Sarajevu

21. 12. 1972.,

strijeljan

U spomen na njihovo junaštvo, njihovu odlučnost u borbi za samostalnost Hrvatske, općina Posušje je, u suradnji s hrvatskim iseljenicima iz Australije, podignula spomenik da se održi sjećanje na žrtve pogibije Bugojanske skupine.

HAZUD će  nastaviti sa ekskluzivnom pričom  o Bugujanskoj skupini

izvor; posusje.net