Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: pon, 15. ožu 2021. u 21:33
Subject: OVAKO SU RADILI 1945. ONI KOJE ZVONIMIR DANAS SLAVI (DAKAKO – ZALIJEVAJU SE PRITOM NOVCIMA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE)
To: Zvonimir Despot <zvonimir@despot-infinitus.com>, Boris Vidovic <boris.vidovic.comenius.split@gmail.com>, Vladimir Biondic <vbiondi938@gmail.com>
Cijeli je rat Mate Podrug bio i ostao zapravo profesionalni poslovni čovjek koji je radom svojih ruku uzdržavao svoju mnogobrojnu obitelj.
Ne postoji ni jedan formalni službeni dokument kao dokaz kojim se može potvrditi njegova pripadnost bilo kojoj političkoj stranci ili vojnoj formaciji. Za njega se može decidirano kazati da je bio i ostao neutralan do kraja kao Švicarska.
Znao je da je rat okrutan i da iza sebe nosi brojne žrtve, patnje i da priklanjanje bilo kojoj strani u ratu nije spojivo s njegovim primarnim zanimanjem ni bez posljedica na njega ili njegovu obitelj.
Njegove patnje počinju završetkom rata i dolaskom komunističke vlasti 1945. godine na tzv. oslobođena područja od NDH-a. Prema tadašnjoj ideologiji, svaki bogatiji čovjek bio je državni neprijatelj. Zato su takvi ljudi po žurnom postupku bili serijski osuđivani. Time se htjelo pokazati da će u toj novoj “pravednoj” državi svi ljudi živjeti jednako.
U Dicmu su po tim kriterijima postajala dva kandidata za izvođenje pred sud. Bili su to Mate Podrug i Ivan Mirčeta, zvani Ivanac. Već sama ta činjenica da od dvojice ljudi treba jednoga proglasiti krivim dokazuje zapravo da ni jedan od njih nije ništa kriv. Inače dolazi do logičkih proturječja. Na kraju je odluka pala da se od te dvojice optuži Mate Podrug i suđenje je moglo početi. Zajedno s njim optuženi su pred sudom za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj još Jozo Stuparić, posjednik, i ljekarnik Mirko Carević, oba iz Sinja.
Suđenje se održalo u današnjem kinu u Sinju. Započelo je 21. srpnja i završilo 29. srpnja 1945. godine drakonskom presudom.
Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za Srednjodalmatinski okrug u Sinju bio je sastavljen od sudca Nike Kučića kao predsjedatelja, Petra Rožića, Tadije Mihanovića, Martina Mikelića i Marina Bubala kao vijećnika te tajnika suda Josipa Carevića kao zapisničara u predmetu protiv Mate Podruga, pok. Ante, zbog djela iz čl. 2 točke 1, 3, 4 i 8 Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.
Optužnicu je zastupao Javni tužitelj Srednjodalmatinskog okruga dr. Dušan Jurić protiv optuženika Mate Podruga, pok. Ante, u predmetu Br. Ko. 303/45 od 21. 7. 1945., a u nazočnosti njegova branitelja dr. Josipa Bosančića. Na temelju prijedloga Javnog tužitelja i odgovora branitelja, nakon provedenog glavnog pretresa održanog dana 29. 7. 1945. godine javno u Sinju, Sud je donio presudu prema kojoj je Mate Podrug osuđen na gubitak nacionalne časti u trajanju od 25 godina (dvadeset pet godina), na prisilan rad u trajanju od 8 godina (osam godina) te na konfiskaciju cjelokupne imovine.
Na primjeru osuđenog Mate Podruga i djela koja su mu optužnicom stavljena na teret razvidno je da je to bio montirani i vješto iskonstruirani postupak usmjeren ciljano na javnu dezavuaciju i degradaciju njega kao osobe, sudsku presudu i potpunu konfiskaciju imovine.
Optužnica je autentična potvrda da se radi o hrpi ideoloških natega i izmišljotina koje su bile redovita pojava osobito 1945. godine, kada je započeo legalan obračun protiv neistomišljenika i neprijatelja Demokratske Federativne Jugoslavije.43
Cijela optužnica zapravo je još jedna u nizu potvrda vladajućeg režima iz 1945. da su se obračunavali sa svakim tko nije bio na njihovoj strani.
Posebna otežavajuća okolnost za okrivljenika bila je što je kao građanin bio bogat i posjedovao veliku imovinu. To je zapravo bio povod i cilj zbog čega je eliminiran kao “neprijatelji” na način da se osobi sudi pred sudom, pred što više nijemih svjedoka, promatrača – sugrađana od kojih se je tražila tiha suglasnost za sudski proces. Time je zapravo započeo proces podruštvljenja privatne imovine, eksproprijacijom i nacionalizacijom privatne imovine koja je postala državno vlasništvo.
Suđenje protiv Podruga održano je u improviziranoj sudnici, kinodvorani u Sinju pred mnogobrojnim sugrađanima, a cilj je bio pokazati i prokazati pred brojnim mnoštvom i ostalima da je okrivljenik kriv te ga je zbog toga prema zakonu trebalo adekvatno kazniti i izopćiti iz društva sa svim posljedicama sudske presude. Presuda je glasila:
U ime Naroda!
Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za Srednji Dalmatinski okrug u vijeću sastavljenom od sudaca Kučić Nike kao predsjedatelja, te Petra Rožić, Mihanović Tadije, Mikelić Martina i Bubalo Marina kao vijećnika, tajnika suda Carević Josipa kao zapisničara u predmetu protiv Podrug Mate pok. Ante zbog djela iz čl. 2 točke 1, 3, 4 i 8 Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, povodom optužbe Javnog tužioca Srednje Dalmatinskog okruga Br. Ko. 303/45 od 21. 7. 1945. u prisutnosti Javnog tužioca Dr. Dušana Jurića, te optuženika Podrug Mate, pok. Ante sa braniteljem Dr. Josipom Bosančićem, na temelju predloga Javnog tužioca i branitelja, a nakon provedenog glavnog pretresa održanog dana 29. 7. 1945. godine javno u Sinju donio je slijedeću
Presudu:
Optuženik: Podrug Mate pok. Ante, posjednika i pok. Ane rođ. Djuro, domaćice, rođen 13. 2. 1896. u Dicmu, trgovac, posjednik, Hrvat, katolik, oženjen, otac 7 djece od dvije do dvadest i tri godine, pismen, 6 raz. Osnovne škole, vojsku služio, kažnjavan, na slobodi.
kriv je:
- a) što je augusta 1941. prvoborca Jelasku kad je bio uhapšen i odveden u kasarnu Dicmo zlostavio, što je na raspravi pred ustaškim prijekim sudom u Sinju u augustu 1941., kada je suđeno prvoborcima Dalmacije svojim krivim svjedočenjem protiv Šimare Stojanca doprinio, da je isti osuđen i strijeljan, što je u septembru 1943. u Dicmu ustaškom novinaruAnti Dageliću uredniku “Novog Lista“ u Sarajevu, koji je bio u jednoj njemačkoj koloni koja je prodirala iz Sinja za Split i u blizini Dicma razbijena od naše vojskepomagao da umakne sakrivši ga i omogućivši mu da pobjegne u Sinj, time, je dakle, surađivao sa pomagačima okupatora,
- b) što je za vrijeme okupacije primio u kuću oficire i podoficire talijanske vojske i čašćavao ih, kao i zloglasnog pukovnika Potočnika Lulicu, Mirka Bilobrka, te druge i prijateljavao sa ustaškim vođom Dicma, Mirkom Radanovićem, dakle održavao prisne i prijateljske veze sa pripadnicima okupatorske vojske,
- c) što je ljeti 1941. god. u Dicmu, pravoslavcima, odbjeglim pred ustašama uzeo imovinu, i to: polje vlasništva Mirka Stojanca, te vinograd i mlinicu vlasništva Milutina Stojanca, dakle razgrabivao imovinu osoba progonjenih po okupatoru i njihovim pomagačima,to je bio organizirani ustaša još od 1935., te je po kapitulaciji bivše Jugoslavije kao član zaštite razoružao vojnike koji su prolazili kroz Dicmo, te tako doprinio da to oružje dospije u ruke okupatora i njihovih pomagača, dakle, učestvovao u političkim i vojnim organizacijama još prije poraza Jugoslavije kao i poslije njega u svrhu slabljenja otporne snage naroda u oslobodilačkoj borbi.
Time je počinio krivična djela protiv nacionalne časti, predviđena u odluci o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj tako je djelom opisanim pod a) krivično djelo iz čl. 2 točka 1, onim pod b) krivično djelo iz čl. 2 točka 3, onim pod c) krivično djelo iz čl. 2. točka 4, te onim pod d) krivično djelo iz čl. 2 točka 8 spomenute odluke, pa će u smislu citiranih propisa a na osnovu čl. 2 točka 1, 3, 4 i 8 Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj biva
osudjen:
Na gubitak nacionalne časti u trajanju od 25 godina/dvadestpet godina/, na prisilan rad u trajanju od 8 godina /osam godina/, te na konfiskaciju cjelokupne pokretne i nepokretne imovine u korist Države.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.