OVAKO SU MI PRIPREMILI LEPOGLAVU, A JA BIH SADA TREBAO ŠUTIJETI! – Taman, NAŠLI SU PRAVOG!

HOĆE LI TOMISLAV DRAGUN, KOJI SUDOVE SUSTAVNO ZASIPA RAZNORAZNIM TUŽBAMA PROTIV POZNATIH I NEPOZNATIH, BITI SUĐEN ZA BROJNA KRŠENJA ZAKONA U PRETVORBI I PRIVATIZACIJI

Vedran Marjanović: TUŽIBABA I 40 TAJKUNA, 1. prosinca 2005. godine, http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl? IdLanguage=7&NrIssue=1054&NrSection=1&NrArticle=12277

Tomislav Dragun, kontroverzni doktor znanosti s titulom ovlaštenog financijskog revizora, trenutno sudjeluje u više od stotinu sudskih procesa. Prema izvješćima Državnog ureda za reviziju o 1556 poduzeća koja su prošla pretvorbu i privatizaciju, njegovo se ime pojavljuje u čak 17 odvojenih izvješća. Iako je pri tom nerijetko kršio zakon, sudjelovao u najtamnijim slučajevima iz pretvorbe poput Ferimporta i Croatia Busa, ovaj se mešetar dionicama ne smatra jednim od glavnih aktera hrvatske “pljačke stoljeća”

Samo desetak dana nakon što je Općinski sud u Zaboku nepravomoćno oslobodio filozofa Milana Kangrgu tužbe za uvredu hrvatstva koju je protiv njega podnio Tomislav Dragun, početkom ovog tjedna pročulo se da je hrvatsko sudstvo zasuto sa šest novih, sudeći prema popisu tuženih, jednako serioznih Dragunovih tužbi. Boreći se za svoj komad ostatka ostataka likvidirane tvrtke Agroprerada iz Knina, koja je završila u stečaju sa njim kao većinskim vlasnikom, Dragun je tužio po jednog gradonačelnika, stečajnog upravitelja, ministra financija i premijera, te dva stečajna suca. Kao vrhunac, ovaj čudnovati doktor znanosti s titulom ovlaštenog financijskog revizora, popisu tuženih u slučaju Agroprerada pridodao je i samu državu Hrvatsku, što baš ne ide u račun sa činjenicom da je isti osnivač i spiritus movens Hrvatskog uljudbenog pokreta, udruge što ima za cilj svekoliku zaštitu ove države.

Sudovi kao borilište

“Trenutno sudjelujem u više od stotinu sudskih procesa”, pripovijeda Tomislav Dragun Feralovu novinaru, pa svoju razgranatu sudsku djelatnost ovako objašnjava: “Sudski procesi su samo dio jednog projekta koji sam započeo a čiji je cilj utvrditi jedan novi tip uređenja društva naspram komunizma, koji smo imali, i krvoločnog kapitalizma, koji sada imamo. Hrvatske sudove ne shvaćam kao mjesto gdje se utvrđuje i dokazuje pravda, nego kao, da tako kažem, borilište na kojem utvrđujem jesu li i sudovi dio općeg mehanizma pretvorbe i privatizacije, odnosno legalizacije kriminalno stečenog bogatstva. Nakon okončanja sudskih postupaka napisati ću knjigu u kojoj ću sažeti do čega sam u tim postupcima došao.”

U tom smislu, prema Dragunu, valja promatrati i najnovije tužbe koje je podnio u slučaju propale Agroprerade. Međutim, budući se u izvješću Državnog ureda za reviziju o pretvorbi i privatizaciji Agroprerade, tvrtku Dragunov ured d.o.o., direktora Tomislava Draguna, tereti za kršenje Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, moglo bi se reći kako Dragun ponovo tuži kako ne bi bio tužen. Konkretno, Dragun je, tvrde revizori, prekršio zakon jer je “zaboravio” izvijestiti Komisiju za vrijednosne papire da je u jednom trenutku vlasničkog manevriranja u Agropreradi stekao više od deset posto udjela u tvrtki.

“Nemam ja ništa protiv da me se tuži, ako sam negdje pogriješio. Na sudu će biti vremena i prostora da se iznesu svi argumenti slučaju Agroprerade. Što se tiče Državne revizije, ona je isto dio mehanizma zaštite kriminala u pretvorbi i privatizacije, to je sva njezina uloga”, kaže Dragun.

U ovom kninskom poduzeću Dragun se, inače, pojavio na krilima kuponske privatizacije, tako što je od tamošnjih pauperiziranih povratnika otkupljivao dionice koje su oni zamijenili za stradalničke kupone. Tako je, prema nalazu Revizije, Dragunov ured tijekom 1998. dionice Agroprerade nominalno vrijedne pet milijuna kuna, od devetnaest stradalnika Domovinskog rata kupio za 236 tisuća kuna. Ispada da je Dragun svakom stradalniku isplatio po 12,4 tisuće kuna. Iako je sve bilo po zakonu, povratnici su nasanjkani, jer im je država dodijelila kupone nominalno vrijedne po 15 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. To im je toliko vrijedilo samo za puko pretvaranje kupona u dionice poduzeća, a kada su nastupili otkupljivači poput Draguna, na djelu je bio sistem “uzmi ili ostavi”.