OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU H.O.P-a gosp. Stjepanu Heferu, piše general Drinjanin

Piše: general Drinjanin.

OBRANA, br. 12/12, ožujak-travanj 1964., strana 4

Gospodine doctore!

Gornji kliše govori sam za sebe. Radio se o jednoj od mnogih grupa Hrvata u svietu, koji politički pripadaju HOP-u, čiji ste Vi predsjednik i Vodja, – ali u isto vrieme osjećaju se hrvatskim vojnicima i dado suradjuju sa Odporom kao osnovnim nukleusom (jezgra, srž, bit, mo) Hrvatske Vojske u stvaranju i nosiocem vojno-revolucionarnog odpora u domovini.

U gornjoj grupi (Radio se o tridesetak potpisa, članova organizacije Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP, nastavak Ustaškog Pokreta, kojeg su potpisali u grade Malmo, Švedska, 14-XII-1963.godine i poslali predsjedniku HOP-a Stjepanu Heferu i general Drinjaninu s molbom da se sastanu i porade na hrvatskoj slogi i zajedništvu. Mo. Otporaš.) ima starih i mladih vojnika, koji prihvaćaju base Odpora, tj. da se može pripadati bilo kojoj hrvatskoj političkoj skupini, ali i svojoj hrvatskoj vojsci. Medju gornjima ima i grupa mojih starih vojnika, pa i takovih, koji su bili samnom u hrvatskim šumama i brdima nakon 1945. godine. Jedan od ovih Karduma je rodjak onoga Karduma kojega sam ja na svojim rukama iznio iz borne u Kozari (Prosari, blizu Stare Gradiške) kada je bio ranjen i ako sam i sam bio ranjen u nogu. Htio sam reći, da oni znaju da ja nizam ni izdajnik, ni kukavica, ni mnogo toga što mi novine Vašeg Pokreta prišivaju. (Poslije razlaza Poglavnik/Luburić 1956. godine, politika HOP-a je koristila svaku moguću priliku za ocrnjivanje, klevećanje i blaćenje istaknutih hrvatskih boraca NDH, poimenice Maksa Luburića, Srećka Rovera i drugih, ponajviše onih koji su se usudili tražiti nove puteve, nove ciljeve u borbi za ponovno oslobođenje Hrvatske. Bio sam član Hop-a sve dotle dok me nisu izbacili, a izbacili su me onda kada sam počeo zagovarati slogu i jedinstvo svih Hrvata. Mo. Otporaš.) Ti mali ljudi, osim toga, vjeruju, da sam bio dobar general i da mogu koristiti Domovini kao takov.

Ovi mali ljudi ponekada imadu velikih misli. I kratkih, jasnih i jezgroviti. Oni vele: sastanite se sa g. Heferom i mislite na slogu! I ja sam voljan na oboje.

Vi ste, g. doktore, uviek bili poznat kao čovjek sklon razgovorima. Mi znamo da niste krivi za mnogo toga što se je dogodilo u zadnja vremena. Mi vjerujemo u Vaše ljudsko i hrvatsko poštenje. Nas ne zanima kompleks oporuke. (Teško će se ikada moći izmjeriti gorčina i težina svađa u hrvatskoj političkoj emigraciji oko te PROKLETE OPORUKE koju je, navodno, pri umiranju Poglavnik ostavio i kojom je opunemoćio dra. Stjepana Hefera kao Poglavnikova nasljednika i predsjednika Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP. Hravtski povijestničari će imati pune rule posla za pronaći ISTINU te oporuke. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

Mi prihvaćamo činjenicu, da Vas Pokret, kojem ste na čelu, smatra svojim Predsjednikom. Mi bi razgovarali i sa drugim, ako organizacije HOP-a stave drugog Predsjednika. Živimo u doba kada je potrebno gledati stvari jednostavno. Doživljavamo suton ideologija. Ja sam od najranijeg djetinstva, tako rekuć, bio Ustaša. Nu moje Ustaštvo je, kao i stotine tisuća boraca bilo jednostavno, kao one gripe iz Malmo, Švedska, ili stotine grupa u svietu, pa i hrvatskog naroda. Tko je od nas vodio računa o ideologijama, tko danas vodi računa u svietu? To je roba za export, koju se ne troši kod kuće osim da se vitla neuke i fanatike u korist jedne političke akcije. Nitko Vama ne može niekati prava da vodite politiku, ni meni, da se bavim vojničkim pitanjima. Nije važno šta misli o Vama ili meni netko iz vana, niti je važno šta je tko o nama mislio jučer. Važna je Hrvatska. (Tu smo, generale!. Mo.) Nećete mi niekati da sam jedan život za nju prove, niti ću ja Vama niekati tu hrvatsku kondiciju. Razgovaraju dojučerašnji ratni, ideološki, nacionalni i osobni neprijatelji, a Vi i ja to nismo nikada bili. Vi ste nasliedili jedno stanje, (Ustaški Pokret, mo. Otporaš.) ali to pripada našoj prošlosti. Treba misliti na budućnost.

Pri Vašoj odluci, molim Vas, nemojte se vraćati na prošlost, na to što je u svoje vrieme rekao i napisao Poglavnik, ili netko drugi u Njegovo ime. (Ovdje general očito misli da je oporuka “falcifikat”, mo.) Ja imam 5 kila korespodencije sa Poglavnikm, (što bi to sada bilo interesantno vidjeti. Mo.) i imam pisma, poslatih sa njegove adrese, pisanih na istoj mašini i njegov podpis nije isti, kao na drugim pismima, kada ih je zaista On pisao. Imam po stručnjacima i notaru ovjerovljeno svjedočanstvo da se radio o istoj mašini, ali da je podpis pisan rukom jedne žene. Tko je proveo jedan život uz Poglavnika taj je morao poznavati njegov stil, upotrebu rieči, turcizme itd. i ja sam znao uvijek kada je On sam pisao, ili su drugi pisali. Kasnije je to sve bilo po drugima upotrebljeno i onda je postavljeno pitanje prestiža: Poglavnik je rekao, i stvar gotova. Nu i kada bi bilo, to je prošlost. Hrvatska od nas očekuje nešto više nego to. Vi ste stari politički radnik. Preživili ste i Radićevu poruku: nikad više u Beograd! Pa se je išlo u Beograd!

U svoje vrieme Vi ste bili zato, da se razgovara sa partizanima u Slavojini. Neki su na sjednici Glavnog Stana tražili da Vas streljamo. Vaš je, mislim, rodjak pukovnik Štir, i blizu Vas je (jer su u to vrijeme dok je general Drinjanin ovo pismo pisao obadvojica živjela u Buenos Airesu, mo.) i može o tome govoriti. Vi ste bili pristaša da se razgovara sa Mačekom 1945. g., i oni će snositi odgovornost, i sa jedne i sa druge strane, koji su to odbili. Vi ste bili pristaša da se razgovara i sa drugim hrvatskim skupinama. Znamo potežkoće sa kojima se borite. Mnogi su iz HOP-a izključeni, mnogo ih je u predsoblju: čekaju dali će biti izključeni, ili da idi sami. Nikome nije u interesu da se HOP uništi i oslabi.

Sandor Petofi, madžarski pjesnik je u svoje vrijeme pjevao, da bi i ocoubicama treblo opraštiti i uvrstiti ih u borbene redove protiv Austrije (možda i protiv Hrvata). Ne može se uvijek pljeskati onima koji najviše dreče. Vi ste odgovorni ne samo za ono što Vi učinite, nego i za ono što se čini u Vaše ime, kao što sam ja odgovoran za mnogo toga što sam saznao tek u emigraciji i nakon 20 godina. Ja sam patriot i nikada neću učiniti nešta što će koristiti neprijateljima, a škoditi stvari.

Mogao bih ja u fotokopijama objelodaniti pisma Poglavnika i drugih, kao na pr. Džaferbega Kulenovića, koja su pisma vlastoručno i osobno, i onda bi mnogo toga drukčije izgledalo. Sve je to dobro pohranjeno i na sigurnom mjestu. (Pitanje se sada postavlja hoće li ikada i kad bi to moglo biti da Vlada Republic Hrvatske, službenim i diplomatskim putem, u ime istine i hrvatske povijesti zatraži kod španjolskih vlasti svu pismohranu hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburića. To se mora ostvariti, prije ili kasnije, ali čim prije to bolje. Mo. Otporaš.) 

Mi životarimo na ovom svietu mnogo puta, da ni sami ne znamo odakle smažemo snage, jer živimo za povijest. Zato treba gledati na ono što možemo učiniti. Poglavnik je razgovarao u svoje vrijeme sa Pašićem, Radić je napravio prijateljstvo sa Pribičevićem, a u emigraciji je Poglavnik razgovara sa Stojadinovićem. Nema, dakle, razloga, da Vi ne razgovarate sa onima, koji su se pošteno i junački borili za Hrvatsku.

Za završiti ovo pismo ponavljam Vam rieči kardinala Stepinca, koji mi je rekao na zadnjem sastanku i oprostu: ništa nas ne dijeli, a spaja nas Bog i Hrvatska! Nama nije cilj rastakati HOP., nismo politička stranka, ne borimo se za nikakva politička nasljedstva. Jednostavno: ljubimo Hrvatsku i želimo ju osloboditi.

Vi imate rieč. Srdačno i bratski Vas pozdravlja odani Vam.

general Drinjani.

(Eto, čuli smo, ili pročitali Otvoreno pismo predsjedniku HOP-a dru. Stjepanu Heferu. Koliko mi je poznato, a to znam jer sam iz bliza pratio, da dr. Hefer nikada nije na ovo generalovo Otvoreno pismo odgovorio. Neka i ovo Otvoreno pismo generala Drinjanina bude jedan dio povijesti hrvatske iseljeničke političke emigracije. Ovo Otvoreno pismo je tada bilo za hrvatsku političku emigraciju kao dans Otvoreno pismo predsjednici RH ili predsjedniku Vlade RH. Sve u svoje vrijeme i sve U ODRAZU VREMENA! Mile Boban, Otporaš.)