OTPORI I USTANCI HRVATSKIH POBUNA PROTIV TUĐINA I OKUPATORA HRVATSKIH ZEMALJA

Ustanak protiv Franaka

818. godine Ljudevit Posavski ustaje protiv franačke vlasti. Sveukupno je porazio 10 franačkih vojski.

Otpor, pobune i ustanci protiv Mađara

Bašćanska ploča koja je datirana u početak 12. stoljeća (negdje u Kolomanovo vrijeme) uopće ne navodi ikakav viši autoritet na našem području od kneza Kosmata (bilo je obavezno navesti najviši vladarski autoritet u dokumentima iz tog doba).

Malo poznato, ali Koloman je tek 1111. priznat od većine dalmatinskih gradova, uz velike ustupke, privilegije, visoku razinu autonomije itd. 1116. Koloman umire i nasljeđuje ga maloljetni sin Stjepan II. Od 1116. do 1127. traju ratovi i unutarnji sukobi u Ugarskoj; Almoš i dalje pretendira na tron, Stjepan II proglašava sina svoje sestre za nasljednika.

Od 1117. do 1130. uopće nema podataka o ikakvom mađarskom banu/hercegu u Hrvatskoj.

1127. Stjepan II ratuje s Bizantom. Kumani upadaju u Ugarsku i pljačkaju što ovaj tolerira do te mjere da njegovi podanici pokreću pobunu. 1131. Stjepan II umire u svojoj 30. godini bez sina. Nakon njega vlast preuzima rođak, Almošev sin, slijepac Bela II. On se pak bori sa Kolomanovim sinom Borisom za prijestolje.

1136.-1137. Bela II tek sada priznat od strane Splita i zaleđa, morao je vojno intervenirati.

1154. Usred ugarskih ratova s Bizantom, papa Anastazije IV proglašava mađarsku vlast nad Dalmacijom nezakonitom te uzvisuje zadarsku Crkvu na nadbiskupiju i metropoliju “da ne bi nedostajala briga metropolita onima koji su ostali slobodni od ugarske vlasti”. Dalmacija vraćena pod Ugarsku 1161.

1197.-1204. Andrija II (mlađi brat kralja Emerika) je u sukobu sa Emerikom, vlada samostalno, dijeli privilegije Frankopanima, Šubićima, Babonićima i drugima.

1201. Grgur Šubić nosi titulu knez (otac Miroslav bio je samo župan). Šubići su bili ninski, trogirski, splitski i šibenski knezovi. Knez podrazumijeva nasljedno pravo i upravu van izravne vlasti kralja. Teritorij županije je potpuno privatni posjed kneza.

1205. Andrija II postaje kralj Ugarske. Centralna vlast slabi, a novac se rasipa. Njemački plemići su sve jači. Njegova žena Gertruda dijeli ovlasti i imanja šakom i kapom svojim nesposobnim rođacima što dovodi do urote mađarskih velikaša.

1213. Šimun i Mihael Kačić (druga grana Kačića), banovi Slavonije, sudjeluju u atentatu na kraljicu Gertrudu. Kralj je ugušio pobunu, ali su Kačići zadržali posjede, prava i privilegije.

1216.-1222. Andrija II odlazi u križarski rat pa posjedima u Hrvatsko-Ugarskoj vladaju plemići (kod nas Kačići, Svačići, Frankopani i Šubići).

1222.-1227. Papa Honorije III traži od Andrije II pomoć protiv gusarskih pohoda omiških Kačića.

1221.-1237. Domald Svačić (jedan od najjačih hrvatskih plemića u to vrijeme) ratuje u više navrata protiv Šubića (i Bele) za Split; gubi, ali zadržava Klis (Svačići su stari pretendenti na hrvatsko prijestolje).

1226.-1229. Belu nasljeđuje Koloman koji vodi rat sa dijelom hrvatskog plemstva da ga priznaju za hercega Hrvatske.

1242.-1244. Split se pobunio protiv kraljevske vlasti Bele IV uz potporu Kačića i bosanskog bana Mateja Ninoslava.

1272. Belin sin Stjepan V umire, ostavljajući iza sebe 10-godišnjeg Ladislava IV. Četiri veća ugarska klana nastavljaju borbu oko toga tko će vladati u njegovo ime.

1274. Slavonsko plemstvo s Babonićima pobunilo se protiv maloljetnog kralja. Dolazi do anarhije u Ugarskoj, a 1285. Zlatna Horda napada zemlju. 1290. Ladislav IV umire.

1290. Sveta Stolica kraljevstvo proglašava praznim dobrom i daje prava na vlast Karlu Martelu, dok ugarski plemići biraju Andriju III (izvanbračnog sina Andrije II). Država se potpuno dezintegrirala. Hrvatsko plemstvo pod vodstvom Pavla I Šubića ne priznaje Andriju III kao kralja.

1274./1290.-1323. Šubići, Frankopani i Babonići neometano i samostalno vladaju Hrvatskom.

1295. umire pretendent Karlo Martel i iza sebe ostavlja sina, 7-godišnjeg Karla Roberta. 1299. Andrija III pokušava nametnuti svojeg ujaka Albertinija Morosinija za Hercega Slavonije, no ne uspijeva zbog otpora hrvatskog plemstva.

1301. Pod zaštitom Pavla I Šubića, 13-godišnji pretendent Karlo Robert putuje prema Budimu. Andrija III istovremeno umire.

1323. Karlo Robert nameće vlast većini hrvatskog plemstva, ali Nelipići i dalje pružaju otpor.

1324.-1345. Traje otpor Nelipića protiv kraljevske vlasti.

1324. Bitka kod izvora Krke u Topolju je bila bitka koja se odvijala 7. lipnja 1324. godine kod izvora rijeke Krke u Topolju nedaleko od Knina. Bitka je bila kulminacija opsade i napada Jurja od velikaške kuće Šubić za prevlast nad centralnom Hrvatskom sa Nelipcem Nelipić. Bitka je završila pobjedom Nelipca Nelipići Godine 1322., nakon poraza hrvatskog bana Mladena II. Bribirskog, kralj Karlo I. pokušao je obnoviti kraljevsku vlast, ali vojvoda Nelipac II. zauzeo je grad Knin i zasjeo u njemu. Učvrstivši se na položaju kninskog kneza, osnovao je snažnu državinu na području knjinske, cetinske i psetske županije. Protiv Nelipčića ustali su knezovi Bribirski kojima su se pridružili knezovi Krčki, bosanski ban Stjepan II. Kotromanić i grad Zadar. Godine 1324. napali su Knin, ali ih je Nelipac, potpomognut, knezovima Kurjakovićima, livanjskim knezom te gradovima Šibenikom i Trogirom uspio poraziti. U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda Nelipac potukao 1326. godine. Od tada je gotovo potpuno samostalno vladao nad Hrvatskom. Poslije Nelipčeve smrti 1344. godine novi kralj Ludovik I. Anžuvinac poslao je vojsku na Knin koji je junački obranila Nelipčeva udovica Vladislava od roda Gusića. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu Ivanu. Time je bila slomljena moć Nelipčića koji su otada bili kraljevi vazali.

1354.-1357. Jelena Šubić regent u Bosni (sin Tvrtko I Kotromanić).

1382. nakon smrti Ludovika Anžuvinskog nastupa period feudalne anarhije. Njegova kćer Marija pretendira na tron.

1385. Ugarski plemići se bune i na vlast dovode Karla II Dračkog iz Napulja, no on brzo biva ubijen. Ugarsko i hrvatsko plemstvo diže protudvorski ustanak protiv kraljice Marije. Nas vode braća Ivan, Pavao i Ladislav Horvat potpomognuti Bosanskim kraljem Tvrtkom I. (sin Jelene Šubić). Ustanici zarobljavaju Mariju.

1387. Na vlast dolazi njezin muž Žigmund Luksemburški i ima podršku mađarskog plemstva. Hrvatski plemići su za kralja izabrali 9-godišnjeg Ladislava Napuljskog pa se sukob nastavlja. Tvrtko I. umire, a braća Horvati su zarobljeni.

Ako je hrvatsko plemstvo krivotvorilo Pactu Conventu u 14. Stoljeću, to znači da su bili svjesni nekadašnjeg hrvatskog kraljevstva i da su na temelju tog dokumenta tvrdili da su s Ugarskom samo u personalnoj uniji i da nemaju nikakvih drugih veza s Ugarskom osim istog kralja. Zatim kada nastupi kriza mijenjali bi lojalnost prema kralju kojeg smatraju podobnim što bi im pak omogućilo neometanu vlast i ostvarivanje svojih interesa.

1397. nakon Krvavog Sabora u Križevcima i ubojstva bivšeg slavonskog bana Stjepana II Lackovića, ponovno izbija ustanak protiv Žigmunda Luksemburškog od strane hrvatskog i bosanskog plemstva, ovaj put predvođeni Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem (koji vlada samostalno zbog slabosti Jelene Grube da nametne vlast u Bosni). Ladislav Napuljski je samo jednom posjetio Hrvatsku odnosno Dalmaciju, no brzo se povukao. Imenovao je Hrvoja za svog namjesnika.

1404.-1409. Unatoč tome što su uz Hrvoja stali Frankopani, Ivaniš Nelipić i Tvrtko II, otpor je skršen (1408. u bitci kraj Dobora Žigmund zarobio i pobio hrvatsko i bosansko plemstvo – time je slomio tzv. protudvorski pokret hrvatskih i bosanskih velikaša).

1414.-1416. Žigmund želi oduzeti sve posjede Hrvatiniću zbog izdaje, pa Hrvoje zove u pomoć Turke koji pustoše skoro cijelu Bosnu, Hrvatsku i Slavoniju (1415. bitka kraj Lašve 10. kolovoza, vojska Hrvoja Vukčića-Hrvatinića uz pomoć Turaka pobijedila ugarsko-hrvatsku vojsku).

1479.-1480. Rat kralja Matije Korvinta s Frankopanima.

Ustanak protiv Mlečana

1510. ustanak Matija Ivanića od 1510. do 1514. godine protiv Mletaka.

Otpor, ustanci i pobune pod Austro-Ugarskom

1526. Hrvatski plemići izabrali Habsburge za vladarsku dinastiju, dok je dio ugarskog plemstva izabrao Ivana Zapolju (rodom Hrvata iz Slavonije). 1527. Zapolji se pridružilo i slavonsko plemstvo te on ostaje protukraljem sve do 1540.

1670. Zrinsko-Frankopanska urota, car „Htjeli ste biti okrunjeni hrvatskom krunom, a sad ćete biti okrunjeni krvavim mačem.“

1703. – 1711. Josip Vojnović, nakon sloma zrinsko-frankopanske urote, planirao je osvetničku akciju. Bio je pristaša kneza Franje II. Rákóczyja kojem se pridružio 1704. (1706.) s radi podizanja ustanka protiv bečkoga dvora u Hrvatskoj (u tijeku je bio njegov ustanak, 1703. – 1711.) Po Hrvatskoj je Vojnović agitirao i skupljao pristaše za planiranu bunu, pozivajući ih na osvetu smrti Zrinskog i Frankopana. Planirao je podići ustanak u Lici tako što bi s vojskom provalio iz osmanske Bosne u Hrvatsku.Pomoć je pokušao naći kod Mletaka, u Napulju, Rimu i kod Osmanlija u Bosni, u Francuskoj. Glavni koji se suprotstavio Vojnovićevu djelovanju bio je Marko Mesić. Rákóczyjeva pobuna je ugušena, ali je na kraju pomilovan kao i Vojnović.

1845. protumađarske demonstracije u Hrvatskoj, rezultirale srpanjskim žrtvama.

1871. Rakovička buna, Eugen Kvaternik.

1883. protumađarske demonstracije u Hrvatskoj.

1903. protumađarski narodni pokret.

Otpor pod Turcima

1642.-1656. Mijat Tomić vođa hajduka koji su se borili protiv turske vlasti u vrijeme Osmanskog carstva.

1688. Luka Ibrišimović, protuturski borac i vođa ustanka u Slavoniji. I dok je carska vojska oslobađala Mađarsku, hrvatska banska vojska oslobađala je Hrvatsku. Narod je digao oružani ustanak protiv neprijatelja.

1689. Marko Mesić, hrvatski svećenik i ratnik, 1689. godine organizirao je i dignuo narod na ustanak za konačno oslobođenje od Turaka. Pod njegovim je vodstvom banska i graničarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.

1875. su u donjoj Hercegovini, na području Gabele i Hrasna, 19. lipnja, Hrvati pod vodstvom don Ivana Musića digli ustanak protiv turske vlasti.

Otpor Srbima, Jugoslaviji

1902. Protusrpske demonstracije

1918. Prosinačke žrtve 5. prosinca.

1932. Lički ili velebitski ustanak

1934. Atentat na Aleksandra Karađorđevića

1941.-1945. uspostava NDH

1970.-1971. Hrvatsko proljeće

1972. Bugojanska skupina

1974. Ustav

1975.-1989. Sastanci u klijeti Ante Ledića, kulminacija Plešivički sastanak

1976- Akcije Zvonka Bušića

1980. i 1981. Akcija Hrvatskog Narodnog Otpora.

1989. osnovan HDZ, Tuđman…

1991.-1995. Domovinski rat, 1998. mirna reintegracija