Stari lisac
- Datum registracije
- Jun 2013
- Poruke
- 2,092
UPORNOST GENERALA DRINJANINA U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU.
(Nesumnjivo kroz do sada iznešena PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je primijetiti da general preko svojih prijatelja i ogranaka daje smjernice i putokaze HRVATSKOM NARODNOM ODPORU. Današnjim rječnikom to bi se mirne duše moglo nazvati PROMIDŽA. Pa ako je to tako, ili, još bolje, ako to nije tako, kako bi se moglo znati dali je ta “UPORNOST GENERALA DRINJANINA U BORBI ZA HRVATSKOM DRŽAVOM” bila efikasna. Imati jedan dio, ili bilo kakav god dio, odgovora na ovo pitanje, svakako da se treba uzeti u obzir osam (8) epoha ili vremenskih razdoblja postanka HRVATSKOG NARODNOG ODPORA.
Prva (1) epoha je bila ratna epoha kada je na Ivan planini 1944. godine, odlukom hrvatske državne vlade NDH, osnovan HRVATSKI NARODNI ODPOR kao zalaznica HRVATSKIM ORUŽANIM SNAGAMA.
Druga (2) epoha je bila KRIŽARSKA EPOHA koja je prikupljala vojnike, pripadnike HOS, koji se nisu predali na Bleiburgu u svibnju 1945., nego se povratili u Hrvatsku i borili se protiv nametnutog komunističkog poredka hrvatskom narodu.
Treća (3) epoha bila je pokretanje i obnavljanje HNO u emigraciji, počevši izdavanjem časopisa “DRINA” 1951. pa do razlaza s Poglavnikom drm. Antom Pavelićem 1956. godine.
Četvrta (4) epoha je POVUČENOST U TIŠINU od 1956. pa do Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959. godine u Madridu.
Peta (5) epoha je od siječnja 1960. kada se je general Drinjanin ponovno pokrenuo i odlučio prikupiti stare borce a odgojiti nove u konačnu borbu za oslobođenje Hrvatske te izdao ZA DESETI TRAVNJA 1960. u 25 tisuća primjeraka “TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI”, pa do svoje tragične smrti 20 travnja 1969. godine.
Šesta (6) epoha je najžalostnija zbog toga što svi RADNI SKUPOVI, VANJSKI I DOMOVINSKI FRONT, svi Ogranci, društva, članovi i simpatizeri, prijatelji i suporteri, jednostavno se nisu mogli snaći i na svoja leđa preuzeti DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI HNO koje je obnašao general Drinjanin. U tom vrtlogu traženja solucija unutar HNO došlo je do žestokih prepiranja i svađa. Riješenja se tražila, sastanci se održavali, nasljednici se tražili, neki se silom namećali, jedne izabirali a druge rušili i izbacivali, i tako je to išlo do 1974. godine. Te godine u Hamiltonu, Canada, održan je SVEOPĆI KONGRES HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, na kojem je, moglo bi se danas reći, dat zadnji čavao u mrtvački sanduk originalnog HNO.
Sedma (7) epoha je epoha POLARIZACIJE HNO. Na jednoj strani je bio Dinko Šakić, zet generala Drinjanina, koji je oženio polusestru Maksa Luburića, Nadu, a na drugoj je strani bio Stipe Bilandžić iz Njemačke. Prvi se izživljavaju na legitimitetu prošlosti i djeluju smjernicama originalnog HNO, dakle, idu starim putem, dok drugi kojima su se priključili, kako ih se je tada zvalo, PROLJEČARI, a to su bili između ostalih: Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus, Ivan Cerovac itd.
Osma (8) epoha je kada je iz vremenske potrebe originalno ime “ODPOR” prešlo u “OTPOR”. Kao Pročelnik HRVATSKOG NARODNOG OTPORA imao sam mnogo žučljivih prepira i svađa sa iskrenim, dobrim i nada sve poštenim Hrvatima. Stari članovi i ODPORAŠI bi sve od sebe dali samo neka ostane staro i originalno ime ODPOR za vječitu i nezaboravnu uspomenu generala Drinjanina. Ali više nije bilo vremena za povratak na staro ime, ali jest na stare VRLINE. Misija HRVATSKOG NARODNOG OTPORA je završila 21 siječnja 1990. u Clevlandu, kada sam kao Pročelnik HNO na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice, HDZ predao predsjedniku dru. Franji Tuđmanu 21 siječnja predao sve: fizičke, moralne, financijske i ine dužnosti u HDZ. Od tada sve aktivnosti Hrvatskog Narodnog Odpora i Otpora su prestale. Otporaš.)
Nepoznati korisnik
- Datum registracije
- Feb 2014
- Poruke
- 2
“Prvotno napisano od Bobani(“Bobani” je bilo moje korisničko ime. Mo. Otporaš.)Šesta (6) epoha je najžalostnija zbog toga što svi RADNI SKUPOVI, VANJSKI I DOMOVINSKI FRONT, svi Ogranci, društva, članovi i simpatizeri, prijatelji i suporteri, jednostavno se nisu mogli snaći i na svoja leđa preuzeti DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI HNO koje je obnašao general Drinjanin. U tom vrtlogu traženja solucija unutar HNO došlo je do žestokih prepiranja i svađa. Riješenja se tražila, sastanci se održavali, nasljednici se tražili, neki se silom namećali, jedne izabirali a druge rušili i izbacivali, i tako je to išlo do 1974. godine. Te godine u Hamiltonu, Canada, održan je SVEOPĆI KONGRES HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, na kojem je, moglo bi se danas reći, dat zadnji čavao u mrtvački sanduk originalnog HNO.Sedma (7) epoha je epoha POLARIZACIJE HNO. Na jednoj strani je bio Dinko Šakić, zet generala Drinjanina, koji je oženio polusestru Maksa Luburića, Nadu, a na drugoj je strani bio Stipe Bilandžić iz Njemačke. Prvi se izživljavaju na legitimiteti prošlosti i djeluju smjernicama originalnog HNO, dakle, idu starim putem, dok drugi kojima su se priključili, kako ih se je tada zvalo, PROLJEČARI, a to su bili između ostalih: Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus, Ivan Cerovac itd.
Osma (8) epoha je kada je iz vremenske potrebe originalno ime “ODPOR” prešlo u “OTPOR”. Kao Pročelnik HRVATSKOG NARODNOG OTPORA imao sam mnogo žučljivih prepira i svađa sa iskrenim, dobrim i nada sve poštenim Hrvatima. Stari članovi i ODPORAŠI bi sve od sebe dali samo neka ostane staro i originalno ime ODPOR za vječitu i nezaboravnu uspomenu na generala Drinjanina. Ali više nije bilo vremena za povratak na staro ime, ali jest na stare VRLINE. Misija HRVATSKOG NARODNOG OTPORA je završila 21 siječnja 1990. u Clevlandu, kada sam kao Pročelnik HNO na prvoj Konvenciji Hrvatske Demokratske Zajednice, HDZ predsjedniku dru. Franji Tuđmanu 21 siječnja predao sve: fizičke, moralne, financijske i ine dužnosti u HDZ. Od tada sve aktivnosti Hrvatskog Narodnog Odpora i Otpora su prestale. Otporaš.)”
(Ovaj “nepoznati korisnik na ovom portalu je novi član imenom Vjeko Andrijević. Tako se je meni predstavio, meni se je javio i komentirao na (6), (7) i (8) točku EPOHA koje sam gore iznio. Priložio je ovih 5 kopija pisama Hrvatskog Narodnog Odpora. Ovo prilažem kao jedan nepoznati dio trzavica unutar organizacije Orvatskog Narodnog ODPORA i OTPORA. Mile Boban, Otporaš.)Nepoznati korisnik
- Datum registracije
- Feb 2014
- Poruke
- 1
Poštovani korisniče Bobani, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i sukob u organizaciji Hrvatski Narodni Odpor. Nije mi namjera braniti ni jednu stranu, jer nisam sudionik toga vremena i događaja. Međutim, pošto sam imao čast i privilegij poznavati neke osobe koji jesu, prilažem nekoliko dokumenata na tu temu. Uz najbolje želje
Poštovani prijatelju Vjeko,
1. Drago mi je da ste mi se i na ovaj način javili, jer sam bio zabrinut da ste vašom osobnom željom prekinuli s menom sve dodire. Sada vidim da sam se prevario. Javite se ponovno. Imamo mnogo zajedničkog a malo onoga što bi nas u službi hrvatstva moglo spriječiti da usko surađujemo.
2. Ja dolazim u Zagreb između 15 i 20 svibnja, dakle za mjesec i pol. Želio bih da se vidimo i da se upoznamo. Bilo bih mi drago vas osobno upoznati.
3. Poštovani Drinapress ili Vjeko, svejedno, sve to stoji što ste naveli. Mene su krstili u crkvi i službeno mi je ime Mile, a više sam poznat kao Milan i tako me mnogi zovu, a ja sam uvijek ista osoba, bilo da me netko zove Mile ili Milane. Tako je isto i sa hrvatskom organizacijom ODPOR ili OTPOR, što je za normalong i državotvornog Hrvata ista stvar. Ja sam imao priliku prepisati prošle godine cijeli generalov govori Hrvatima za Deseti Travnja 1968. godine. Uzelo mi je preko dva tjedan dok sam cijelu vrpcu prepisao, i tu sam uočio da često puta u govoru se primjećuje kako general fonetički izgovara Otpor, jer je malo teže fonetički izgovarati Odpor, osim ako će čovjek svakog puta u mislima zastati pri izgovoru riječi Otpor i tek tada izgovoriti Odpor. U protivnom se često puta ljudi koriste fonetičkim izgovorom, kao na primjer: Svatovi, Svadba, Svat, Svadb, bio sam u Svadbi ili bio sam u Svatbi. Ima ovakovih primjera u našem hrvatskom jeziku mnogo, i nije mi ovdje namjera ih tražiti, nego sam reći da je za mene to sve isto, kao što je bilo i pukovniku Ivanu Štiru koji je na osam (8) stranica napisao pismo generala Drinjaninu a da ni jedan jedini put nije napisao Odpor, već svakog puta Otpor. Kad smo kod fonetičkog izgovora, za podsjetiti samo, neznam koje je ispravnije: PEDest ili PETeset. Rekao bih da je ispravnije PEDeset iako u izgovoru često puta bi se moglo čuti PetESET. Pozdrav. Otporaš.
4. Iskreni pozdrav.
5. Bog! Otporaš
6. Za Dom Spremni!