OPĆINSKI SUD U ZAGREBU: POČELO JE UKLANJANJE ZAVNOH-a IZ USTAVA R.H., (3) dio , piše dr. Tomislav Dragun

ZAVNOH I ZAKONODAVSTVO

dr. sc. Tomislav Dragun

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (kratica ZAVNOH, koja je i poimeničena: Zavnoh), bilo je najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj tijekom antifašističkoga rata. Prvo zasjedanje održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima (13.–14. lipnja 1943). ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske. Za predsjednika je izabran Vladimir Nazor. Drugo zasjedanje održano je u Plaškom (12.–15. listopada 1943.), donesen je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom. Na trećem zasjedanju u Topuskom (8.–9. svibnja 1944.) ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti demokratske Hrvatske, donesena je odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju na temelju prava na samoodređenje. Dana 14. travnja 1945. izvršna funkcija ZAVNOH-a prenesena je na prvu narodnu vladu Hrvatske koju je sastavio Vladimir Bakarić. Na četvrtom zasjedanju u Zagrebu (24.–25. srpnja 1945.) ZAVNOH je promijenio ime u Narodni sabor Hrvatske. Odluke ZAVNOH-a imale su presudno i dalekosežno značenje u obrani hrvatske državnosti te su bile ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske. (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, hr.wikipedia.org)

Sadržaj:

1. Osnutak, 2. Ime, 3. Zasjedanja, 4. Akti, 5. Objava akata, 6. Pazinske odluke, 7. Made in ZAVNOH, 8. Nalaz , 9. Mišljenje, 10. Zaključak.

1. Osnutak

“Sukladno tomu valjalo je na oslobođenom teritoriju ustrojiti institucije vlasti. S tim u skladu, na temelju odluka Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću (5. prosinca 1942.), u ličkom selu Ponoru kod Korenice 1. ožujka 1943. osnovan je Inicijativni odbor Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske.

Vijećnici AVNOJ-a iz Hrvatske u sporazumu s Izvršnim odborom AVNOJ-a preuzeli su inicijativu za formiranje ZAVNOH-a (pismo od 5. prosinca 1942., a prvo zasjedanje ZAVNOH-a bilo je predviđeno nadnevka 30. siječnja 1943.).” (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, hr.wikipedia.org)

       Dakle,

1. Inicijativa za formiranje ZAVNOH-a pokrenuta je nečijim (čijim?) pismom 5. prosinca 1942.

2. ZAVNOH je oblik ustroja “institucija narodne vlasti” isključivo na “oslobođenom teritoriju”.

3. Nije bilo osnivačkog skupa ZAVNOH-a, niti je o njegovu osnivanju sačinjen akt.

2. Ime

“Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske.” (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, hr.wikipedia.org)

Dakle,

1. ZAVNOH nema odlike državnog ustroja, nego je samo “vijeće narodnog oslobođenja”.

2. ZAVNOH se ne odnosi na Hrvatsku kao državu, nego na njenu (uz to: neodređenu) zemljopisnu oznaku,

3. Što je i potvrđeno izrazom “zemaljsko”, a ne “državno”.

3. Zasjedanja

“Prvo zasjedanje održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima (13.–14. lipnja 1943). ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske.

Drugo zasjedanje održano je u Plaškom (12.–15. listopada 1943.), donesen je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom.

Na trećem zasjedanju u Topuskom (8.–9. svibnja 1944.) ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti demokratske Hrvatske, donesena je odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju na temelju prava na samoodređenje.” (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, hr.wikipedia.org)

Dakle,

1. Bila su tri zasjedanja ZAVNOH-a, i to u razdoblju od 13. lipnja 1943. do 9. svibnja 1944.

2. Sve su odluke (bez obzira na njihov naziv) donesene bez ikakve rasprave među pučanstvom (biračima).

3. Sve su odluke donesene bez oslonca na aktualnu pravnu utemeljenost.

4. Akti

“Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (akronim ZAVNOH), opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Hrvatske za II. svjetskoga rata, utemeljeno 1943. Prvo, osnivačko zasjedanje, bilo je održano u Otočcu 13. VI. 1943., dok je druga sjednica bila održana idući dan (14. VI.) na Plitvičkim jezerima. Tada je bio izabran Izvršni odbor ZAVNOH-a od 11 članova i njegov predsjednik V. Nazor. Prihvaćena su dva dokumenta: Rezolucija (Plitvička rezolucija) i Proglas narodima Hrvatske. Prema Rezoluciji, ZAVNOH je preuzeo ulogu najvišega političkoga tijela Hrvatske i rukovodstva NOP-a, dok su u Proglasu bili objavljeni osnivanje i ciljevi ZAVNOH-a. Na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a, održanome 12–15. X. 1943. u Plaškom, bilo je izabrano 15 vijećnika u novi Izvršni odbor te Tajništvo, koje je s odjelima ZAVNOH-a obavljalo ulogu hrvatske vlade, sve do osnutka Narodne vlade Hrvatske u Splitu 1945. Bio je donesen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji ZAVNOH-a, potvrđene su odluke njegova Prvoga zasjedanja te odluka Izvršnoga odbora od 22. IX. 1943. o priključenju svih dijelova Hrvatske koji su prema Rimskim ugovorima iz 1941. bili pripali Italiji. Na Trećem zasjedanju, održanom u Topuskom 8–9. V. 1944., ZAVNOH je postao nositelj suvereniteta narodâ i države Hrvatske. Donesena su četiri akta: Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske u Drugom zasjedanju AVNOJ-a, u okviru koje je prihvaćena odluka o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije na principu nacionalne ravnopravnosti, zatim Odluka o proglašenju ZAVNOH-a vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti Demokratske Hrvatske, potom Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske te Odluka o ustroju i poslovanju NOO-a i skupština u

Federalnoj Državi Hrvatskoj. (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, www.enciklopedija.hr)

Josip Broz i Moša Pijade – Moša Pijade (Beograd, 4. siječnja 1890. – Pariz, 15. siječnja 1957.), srbijanski i jugoslavenski političar, slikar i novinar židovskog podrijetla. Od 1920. član je Komunističke partije. Godine 1942., napisao je “Fočanske propise”, kojima je regulirana organizacija i djelovanje partizanskih postrojbi i Narodnooslobodilačkih odbora.

Dakle,

1. Na tri zasjedanja ZAVNOH-a doneseno je 7 (sedam) akata, i to: rezolucija (1), proglas (1), pravilnik (1), deklaracija (1) i odluke (3),

2. Ali niti jedan zakon.

3. Svi akti su doneseni bez standardne parlamentarne procedure.

5. Objava akata

Akti doneseni na zasjedanjima ZAVNOH-a imali su sljedeće zaključne odredbe (www.crohis.com):

1. Plitvička rezolucija, 14. lipnja 1943.

“14. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske zaklinje se pred hrvatskim i srpskim narodom, da će budno čuvati interese narodno-oslobodilačke borbe i da će sve svoje snage usmjeriti za što skorije postignuće onog uzvišenog cilja, za koji su naši narodi podnijeli neviđene žrtve – za oslobođenje Hrvatske i punu i istinsku demokratsku slobodu i ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda.”

2. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i radu ZAVNOH-a, 15. listopada 1943.

“8. Ovaj Pravilnik stupa na snagu današnjim danom.”

3. Rezolucija, 14. listopada 1943.

“11. Neprijatelj je oslabljen, ali nije uništen. Hitlerove razbojničke rulje još uvijek harače i pale po našoj zemlji, a njegovi pomagači i agenti još uvijek vrše najsramniju izdaju nad našim narodima. Potrebno je da se borbeni redovi naših naroda još više učvrste, potrebno je da se u naše borbene redove uvrste svi pošteni rodoljubni ljudi, potrebno je da se dalje izgrađuju i još više učvrste organi narodne vlasti narodnooslobodilački odbori, i na tom narodnom poslu treba da sudjeluju sve naše organizacije i svi rodoljubi. Okupljajući i zbijajući svoje redove oko najvišeg političkog predstavništva Hrvatske, oko Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, jedinstveni redovi Hrvata i Srba nastavit će, zajedno s ostalim narodima Jugoslavije, borbu do konačne pobjede nad mrskim okupatorom i njegovim slugama, suzbijajući na tom putu svaki pokušaj unošenja razdora i nesloge medu našim narodima.”

4. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u jajcu 29.-30. studenoga 1943., 9. svibnja 1944.

“5. Na osnovu svega toga Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske jednodušno i u cijelosti odobrava i potvrđuje rad predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29-30. studenog 1943. u Jajcu.”

5. Odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom narodnom predstavničkom tijeku i najvišem organu vlasti Demokratske Hrvatske, 9. svibnja 1944.

“Član 14. Ova odluka stupa na snagu odmah.”

6. Deklaracija o osnivnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske.

9. svibnja 1944.

“11. Narodna državna vlast brine se za uklanjanje nepismenosti i podizanje narodne kulture, te osigurava svim građanima besplatno prosvjećivanje.”

7. Odluka o ustrojstvu i poslovanju narodnooslobodilačkih odbora i skupština u federalnoj Državi Hrvatskoj.

9. svibnja 1944.

“Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja.”

Dakle,

1. Nije predviđena objava akata ZAVNOH-a, osim u jednom slučaju, i to bez naznake gdje će se to i kada učiniti,

2. Pa nije moguće prihvatiti činjenicu da su ti akti uopće doneseni, a kamo li u navedeno vrijeme i na navedenom mjestu.

3. Pojam “Federalna Država Hrvatska” odnosi se isključivo (kako se u odluci i navodi) na “federalnu državu u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije“, dakako u trenutku kad do nje dođe.

6. Pazinske odluke

“Pazinske odluke ili Rujanske odluke su manifestne odluke Narodnooslobodilačkog odbora za Istru usvojene u Pazinu 13. rujna 1943.

U takvim je okolnostima 13. rujna 1943. započeo skup kojemu je na čelu bio Joakim Rakovac. Odmah nakon njegova pozdravnog govora Ljubo Drndić pročitao je Proglas Okružnog NOO-a za Istru, nositelja nove vlasti o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom Istarski narode stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.” (Pazinske odluke, hr.wikipedia.org)

Dakle, ovdje se postavljaju pitanja:

1. Jesu li “Pazinske odluke” zaista odluke nekog državnog tijela?

2. Tko je i kako je usvojio “Pazinske odluke”?

3. Odnose li se “Pazinske odluke” na priključenje Istra Hrvatskoj ili Jugoslaviji?

7. Made in ZAVNOH

VAŽAN DAN ZA ISTRU: Na današnji dan objavljen PROGLAS O SJEDINJENJU ISTRE S MATICOM ZEMLJOM HRVATSKOM

Mirjan Rimanić, www.glasistre.hr, 13. rujna 2019. u  08:47

Na današnji dan, 13. rujna 1943. u Pazinu je Okružni Narodnooslobodilački odbor za Istru objavio proglas o sjedinjenju Istre s maticom zemljom Hrvatskom.

Autor proglasa je Ljubo Drndić, koji je ovu odluku, kao i odluku o napadima na talijanske vojne i redarstvene posade ONOO donio bez konzultacija s višim tijelima NOP-a u Hrvatskoj, a najvjerojatnije se sve to provelo inicijativom partijskog (KPH) vodstva za Istru. Iako hrvatskih komunista u to vrijeme u Istri nije bilo mnogo, oni su bili jedina organizirana snaga koja je u tako kratkom vremenu u izuzetno teškim okolnostima bila spremna donositi i provoditi tako važne odluke, sudbonosne za hrvatski narod u Istri.

Održavanje sastanka ONOO u Pazinu otežavalo je to što su njegovi članovi tih dana bili angažirani na borbenim zadacima u raznim krajevima Istre. Odluka od 13. rujna 1943. za mnoge je Istrane tada bila svršeni čin. Međutim, u talijanskim političkim krugovima tumačila se kao samostalni čin antifašističke borbe u Istri, kao čin agresije partizanskih snaga iz Hrvatske na talijansku Istru. Ovime se željelo politički osporiti odluku od 13. rujna jer Istra u to vrijeme nije hrvatski već talijanski teritorij. Stoga su neki smatrali da su Istru tek privremeno okupirale hrvatske partizanske jedinice. ZAVNOH je 20. rujna 1943. donio akt kojim se ništavnim proglašavaju svi ugovori, paktovi i konvencije koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, te zaključuje: “Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge) priključuju se matici zemlji – Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije”.

Nakon toga Josip Broz Tito, upozorava ZAVNOH kako je nije oportuno proglašenje ugovora samo od strane ZAVNOH-a, jer takav dokument treba supotpisati i AVNOJ.

“Inače to neće imati važnost pred stranim silama i znači separatizam protiv kojeg su svi saveznici”, pisao je Tito ZAVNOH-u. Stoga je 25. i 26. rujna 1943. u Pazinu održan Sabor istarskih narodnih predstavnika čijim je odlukama NOP Istre postao sastavnim dijelom NOP-a Hrvatske i Jugoslavije, a Istra dio nacionalnog i državnog teritorija Hrvatske. Pazinske odluke s međunarodno-pravnog gledišta nisu imale veliki značaj, ali je njihov promidžbeni učinak bio itekako velik jer je njima artikulirano opredjeljenje Istrana, kao i cilj njihove borbe. U političkom smislu pazinski Sabor istarskih narodnih predstavnika bio je inovativan čin. Budući da u uvjetima snažnog pritiska njemačke vojske, koja je borbeno djelovala tek 20-tak kilometra od grada nije bilo moguće provesti klasičan referendum, vodstvo NOP-a i ZAVNOH-a u Pazinu organiziraju skup na kojem je i formalno izražena volja naroda. Na taj je način zadovoljeno kakvo-takvo formalnopravno opravdanje za sjedinjenje Istre s Hrvatskom.

Dakle,

1. “Pazinske odluke” su promičbeni proglas kojega je (za vlastito zadovoljstvo) napisao (ali ne i objavio) neki Ljubo Drndić, bez ikakvih konzultacija, s bilo kime.

2. “Pazinske odluke” su potencijalni akt, kojega je morao donijeti AVNOJ, pa se je zapravo radilo o priključenju Istre Jugoslaviji.

3. Sabor istarskih narodnih predstavnika, koji je navodno potvrdio “Pazinske odluke” uopće nije postojao.

8. Nalaz

Nedvojbeno je utvrđeno:

1. ZAVNOH nije tijelo Države Hrvatske (bilo kojeg oblika), nego je politički ustroj Komunističke Partije Jugoslavije.

2. ZAVNOH nije donio niti jedan zakon, a akti koje je (možda) usvojio odnose se isključivo na neodređeno definirano “oslobođeno područje”.

3. Upitna je autentičnost svih akata za koje se smatra da ih je usvojio ZAVNOH.

9. Mišljenje

Slijedom čega se dolazi do pouzdanih spoznaja:

1. Akti ZAVNOH-a po svojoj sadržini i ciljevima predstavljaju nastavak Riječke i Zadarske rezolucije,

2. Kojima se Srbi u Hrvatskoj predstavljaju kao zaseban državotvorni narod, a ne kao pojedinačni građani srbske nacionalnosti,

3. A što je izravno dovelo do pojave SAO-projekta.

10. Zaključak

Što pak predstavlja dovoljnu podlogu za državotvornu akciju Hrvatskog Naroda:

1. Akti ZAVNOH-a, ako su i usvojeni – a što je dvojbeno, ne predstavljaju valjane zakonodavno-parlamentarne izraze volje Hrvatskog Naroda u ime kojega su navodno doneseni.

2. Akti ZAVNOH-a, onakvi kakvima ih se smatra, polaze od kriterija trenutnog samoopredjeljenja nekih interesnim (dijelom i narodnosnih) zajednica, a ne od državnog prava, ovdje Hrvatskog Državnog Prava, a to je apsolutno neprihvatljivo za Hrvatski Narod.

3. Pojava ZAVNOH-a u Drugom svjetskom ratu ima isključivo političke odlike, te ne smije biti dio Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske, jer se radi o aktivnostima i ciljevima tek neznatnog dijela pripadnika Hrvatskog Naroda.