Po nacrtu orjunaša i globalista
Uljezi nam zauzeše
Sve državne ustanove.
Uništiše naše snove,
A taj hrabri narod šuti
K’o da mu se razum muti
I da više i ne sluti,
Što mu ovi oduzeše.
I NE SLUTI,
Što mu orjunaši snuju
I kako ga pomno truju.
I NE SLUTI,
Da mu propast može doći
U zakonim strane moći,
Da već nema svoga prava,
Da se ne smije spominjati
Ni zastava (ona prava),
Da ni za Dom ne smije biti
Ni zanesen niti spreman.
Dunav, Drava, Drina, Sava,
Nekadašnje naše rijeke,
Zabrane su samo neke,
A na spomen – ČAVOGLAVE,
K’o iz pakla kostriješi se
Srbo-polutanska NEMAN.
Oni planski rade tako,
Neprekidno i polako,
Al’ matrica uvijek ista,
Po nacrtu Globalista,
Sve u sjeni i u skladu.
Kad god mogu, tad i kradu.
Jedni druge brane, štite,
K’o u vrijeme inih dana
Pod zaštitom moćnog Tite,
Kad su horde partizana
Bez milosti klale, tukle
I u grozne jame vukle
Cvijet mladosti braće naše.
Mi smo za njih svi Ustaše.
Pa, neka smo, neka plaču.
Zbudit će nam ljubav jaču
I uz Ime Isusovo
I dvadeset sedmo slovo,
Hrvatsku će jednog dana
Ogrnuti stara slava
Uz prijestolje Tomislava.