OMALOŽAVANJE VOJSKE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE – NDH

Jako mi je važno još jednom naglasiti, da je vojska NDH bila jedna vrlo moralna i disciplirana vojska.

S kojim pravom Josipović naziva hrvatsku vojsku “ustaškim zmijama” ???

Čudo, da naše pravosuđe na takvo grubo ponižavanje NDH branitelja, žrtava i domoljuba ne reagira jer ipak se ovdje radi o javnom interesu hrvatskog naroda.

“Prije će se oprostiti jedna nepravda nego li jedna uvreda.”
^{Philip Stanhope Earl of Chesterfield}

U Hrvatskoj još uvijek “crveni političari” (komunisti tzv. antifašisti ili vukovi u ovčjem krznu) imaju slobodu “dvorskog luđaka” te mogu u svako doba reći i neistinu, omaložavavati ili veličati.

Dužnost svakog hrvatskog vojnika bila je ista u NDH kao i danas, a to je: vjerno služiti svojoj domovini i hrabro braniti prava i slobodu hrvatskog naroda.

Nigdje nije 1945, pogotovo ne u Njemačkoj (Nürnberški proces), toliko generala, časnika, dočasnika i običnih vojnika osuđeno na smrt koliko u Hrvatskoj s dolaskom Tita na vlast.
I na tu petokraku, na to zvjersko i masovno ubijanje se Josipović ponosi???

Da, bilo je – kao u svakoj drugoj vojsci – osveta, progona i pokolja od strane ustaša. To nitko normalan ne poriče ali isto tako, nitko imalo pametan neće cijelu vojsku NDH ponižavati i nazivati koljačima i zmijama.

Evo nekoliko primjera o uvijetima izbora za ustašku vojsku u kojoj kriminalcima i lopovima nije bilo mjesta.

U stajaće odjele Ustaške vojnice primit će se veći broj mlađih časnika na djelatnu službu. Uvjeti primanja jesu:

1.   Da je natjecatelj bio uvijek čelik-Hrvat, katoličke ili muslimanske vjere.

2.    Da je pričuvni ili djelatni časnik ili đak polaznik bivše jugoslavenske škole pričuvnih časnika, koji iz političkih razloga nije pripušten polaganju časničkog ispita ili se sada nalazi u školi za pričuvne časnike.

3.   Da je tjelesno i duševno potpuno zdrav i sposoban za časničku službu.

4.   Da nije kažnjen, osim za djela političke naravi.

5.   Da je položio ustašku prisegu prije 10. travnja 1941. ili u koliko nije imao priliku položiti ustašku prisegu prije navedenog datuma, da je pripadao ustaškom pokretu.

6.   Da je za postignuće časničkog čina stekao potrebnu građansku naobrazbu.

7.   Da je prema svome činu razmjerno star.

8.   Da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Molbi treba priložiti:

a)   krsni ili rodni list,
b)   domovnicu,
c)   zaključnu školsku svjedodžbu,
d)   svjedočbu vladanja od redarstvenih vlasti,
e)   svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškog dužnostnika na njegovom preporukom,
f)   vlastoručno pisanu izjavu, da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Rok podnašanja molbi produžuje se do 15. srpnja 1941.

Primljeni natjecatelji bit će nakon kratkog pripremnog tečaja udijeljeni na službu u stajaće odjele ustaške vojnice, te će u svakom pogledu uživati sva prava kao časnici redovite vojske.

Natjjecatelji će biti pozvani pismenim putem, te će imati pravo na besplatnu željezničku ili parobrodsku kartu.

Molbe treba nasloviti na Zapovjedništvo škola ustaške vojnice, Zagreb, Markov trg. 2.

Za dom spremni!

Zapovjedništvo škola ustaške vojnice

U stajaće odjele ustaške vojnice primit će se veći broj mladih dočasnika na djelatnu službu. Uvjeti primanja jesu:

1.   da je natjecatelj bio uvijek čelik-Hrvat;

2.   da je katoličke ili muslimanske vjere,

3.   da je pričuvni ili djelatni dočastnik ili kaplar bivše jugoslavenske vojske,

4.   da je tjelesno i duševno zdrav i sposoban za djelatnu službu,

5.  da nije kažnjen osim za djela političke naravi,

6.   da je položio ustašku prisegu prije 10. travnja 1941. ili u koliko nije imao prilike položiti ustašku prisegu prije navedenog roka, da je pripadao ustaškom pokretu,

7.   da je prema svome činu razmjerno star i

8.   da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Molbi treba priložiti:

a)   krsni ili rodni list,
b)   domovnicu,
c)   dokaze o svom sadašnjem činu,
d)   svjedočbu vladanja od redarstvenih vlasti,
e)   svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškog dužnostnika sa njegovom preporukom,
f)   vlastoručno pisanu izjavu, da je spreman podvrći se svim ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu.

Rok podnošenja molbi je do 15. srpnja 1941.

Primljeni natjecatelji bit će nakon kratkog pripremnog tečaja udijeljeni na službu u stajaće odjele ustaške vojnice, te će u svakom pogledu uživati sva prava kao i dočastnici redovite vojske.

Dočastnici, koji se službom i svojim vojničkim, moralnim i umnim sposobnostima posebno istaknu, bit će upućeni u časničke tečajeve i po uspješno završenim tečajevima, bit će promaknuti u časnički čin.

Primljeni natjecatelji bit će pozvani pismenim putem te će imati pravo na besplatan željeznički ili parobrodarski podvoz.

Molbe treba nasloviti na Zapovjedništvo škola ustaške vojnice, Zagreb, Markov trg 2.

Za dom spremni!

Zapovjedništvo škola ustaške vojnice.

Anton (Anta) Draženović ( 1915 – 1945 )
Čin:   Pješački narednik
Ubijen:   1945
Položaji:   pješački narednik Kraljevine Jugoslavije u Beogradu
NDH:   1941 – Zagreb

Biografija:

Anton (zvan Anta) Draženović, sin Andrije i Jele Draženović, rođen je u Dabru 1915. Brat od Miće Draženovića.
S danom 26. kolovozom 1941 primljen je u Hrvatsko Domobranstvo u svojstvu djelatnog dočasnika kao pješački narednik na prijedlog ‘Povjerenstva za primitak dočasnika iz bivše jugoslavenske vojske’. (Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu NDH, br. 24 od 30. kolovoza 1941, str. 240/241)
Kao domobran stacioniran je u Zagrebu od 1941 pa sve do kraja rata. Anta je ubijen od partizana 1945 po pričanju u Zagrebu, a neki tvrde u Slavonskoj Požegi.

Da niko ništa o njemu nezna to si još donekle mogu zamisliti jer je njegova dužnost bila administrativnog karaktera. Radi teške astme bio je u domobranstvu samo službenik. Ako je djelovao onda samo s pisaćeg stola.

Milan (Mića) Draženović( 1912 – 1942 ) je, po novim informacijama, ubijen tj. uhićen kod Generalskog Stola 1942. Išao je zadnjim vlakom za Zagreb. Partizani su zaustavili taj putnički vlak u kojem su bili (samo) dva Ustaše. Jedan od njih je bio moj ujak Mića. Imao je na sebi zeleni kaput koji je još u vlaku skinuo i izašao je iz vlaka u bijeloj košulji. U ruci je imao putnu torbu (išao je k svojoj sestri, Kaji Rajković u Vinkovce, koja je rodila prvo dijete). Partizani su mu zavezali ruke žicom i odveli ga. Kuda? Svjedoci su pričali, da su partizani poslje hapšenja digli vlak i prugu u zrak. Bio je to zadnji vlak na toj relaciji! Mića je bio štacioniran u Gospiću. Ako je bio “ubica”, zašto ga se nitko ne sjeća?!

I ovu dvojicu Ličana ubila je “crvena petokraka” na koju se Josipovć tako ponosi!