Kad bi planeri rata protiv Rusije dopustili operativcima iz NATO zapovjedništva nad potrošnom vojničkom robom objavu stvarnih ukrajinskih žrtava u ‘obrani zapadnih vrijednosti’, možda bi to izazvalo tektonske poremećaje u javnom mnijenju Zapada pa planeri ne žele riskirati ni s takvom minimalnom šansom za uznemiravanje vlastitih potrošačkih robova.

Nije rat protiv Rusije, nego rat Rusije protiv Ukrajine? Tko dosad nije shvatio narav sukoba i poziciju Zapada, tko se nije orijentirao u odnosu na zlo i opačine, taj niti neće.

Da, Ukrajinci brane zapadne (ne) vrijednosti, a jedna od bitnijih ‘vrijednosti’ je pravo vlastodržaca na vladanje uz pomoć laži, poluistina i prijevara, a sve uz odobravanje i podršku podanika koji se nekad zovu biračko tijelo, nekad potrošači, nekad čak i po izumrloj naciji. Tko su danas Francuzi, tko Nijemci, tko Nizozemci, vidimo i po sastavima nogometnih reprezentacija.

Stoga će planeri rata dopustiti javnu objavu ukrajinskih žrtava umanjenu za dvadeset puta i procjenu ruskih gubitaka uvećanu za dvadeset puta. Zapadno javno mnijenje zna da su brojke lažne, izmišljene, ali pristaju uz laž jer manje ometa ‘uživanje u životu’ (i trošenju) od istine.

Kako je Hrvatska dio Zapada i to po volji naroda (izmanipuliranoj volji što ne umanjuje odgovornost naroda za njegov odabir), to će joj sudioništvo u carstvu zla biti realnost i sudbina. Hrvatska je članica EU, članica NATO pakta, članica euro zone, unutar schengenskih granica. Sve što se odnosi na Zapad, odnosi se na EU, sve što se odnosi na EU, odnosi se na NATO, sve što se odnosi na NATO, odnosi se i na Hrvatsku. Koliko je to daleko od ‘hrvatske samostalnosti i hrvatske neovisnosti’ za koju se ginulo u Domovinskom ratu, a blisko vezivanju uz crne, žute i zelene vragove, crtati ne treba.

U Hrvatskoj će, kao u razoružanom punopravnom dijelu carstva zla, vrijediti iste postavke o vladanju kao i u ostatku carstva – poluistine, laži koje se stalno i iznova ažuriraju kako se ni jedna izrečena laž ne bi raskrinkala na oduševljenje 41 600 hrvatskih opunomoćenika okultne oligarhije koja vlada carstvom i na radost svekolikog pučanstva.

Dakako da Hrvatska ima svoje specifičnosti unutar EU, ali one se ne nalaze u prirodnim ljepotama, kao što bismo pomislili, već u zadanosti tehničkih karakteristika kotačića EU stroja koji Hrvatska jest. Cijela Hrvatska je formalno, kao braniteljica schengenskih granica, današnja EU vojna krajina koju je NATO-vka Kolinda promovirala kroz ‘uspravnicu tri mora’.

U toj krajini će namjesnik okultne oligarhije nedavno izaći s brojkama i uskliknuti: „Ja bih postavio stvari da nam je rast BDP-a u godini najvećih tektonskih poremećaja i kriza, energetske i prehrambene, kao i inflatornih pritisaka, iznosio 6,3 posto, što je prema dostupnim podacima četvrti (najveći) rast među članicama EU-a. To je po meni sjajno!“

BDP skraćenica je za bruto domaći proizvod, vrijednost svih roba i dobara jedne države koji su proizvedeni u jednoj godini. I ta vrijednost je 2022. u Hrvatskoj porasla za 3, 67 milijarda eura. U isto vrijeme se pojavila i još jedna brojka – realne plaće su pale na godišnjoj razini za 4,3 posto. Radili više, bolje, bili produktivniji, ostvarili veće prihode i za nagradu dobili manje plaće!? Kako to? Gdje i komu je otišlo tih novih 3-4 milijarde eura? Plus nekoliko milijarda eura ukradenih od radničkih plaća? Jesu li sve te milijarde otišle u Ukrajinu, kao i 14 helikoptera iz Hrvatske i 3500 granata iz Srbije? Ili je nešto ostalo i domaćim opunomoćenicima okultne oligarhije?

Smijemo li postaviti to pitanje koje se samo nameće, a da iza kantuna ne izvire državni i ini kupljeni ekonomisti koji će bla-blakati o stručnosti i tomu kako se ne mogu miješati babe i žabe, kako brojke treba čitati s (njihovim plaćenim) razumijevanjem pa kad zaradite više nužno morate zbog ekonomskih zakonitosti primiti manju plaću!?

Milijarde eura međutim nisu isparile. U Zapadnom carstvu postoje razrađeni mehanizmi pomoću kojih se korist od rada svih usmjerava samo ka izabranim/opunomoćenicima. Sve poreze i sve trošarine plaćaju isključivo radnici. Porezna uprava će taj broj ovaca za šišanje po naredbi ‘odozgo’ povećavati i smanjivati po potrebi putem kazni sitnim poduzetnicima i obrtnicima koje preziru tek nešto manje od radničkih ovaca za šišanje. Runo uvijek ide odabranima.

Milijarde eura koje je država (ispostava EU koja je pod vlašću okultne oligrahije) svojim mehanizmima otela radništvu i preusmjerila svojim opunomoćenicima, njih 41 600, oni su usmjerili u stanogradnju i od viškova nad viškovima još otkupili i državne obveznice u iznosu od 1,3 mlrd eura (ova ponavljajuća brojka od 41 600 građana dolazi iz podataka o kupnji državnih obveznica koji donose garantirani gubitak svakomu tko ih je kupio, budući da je inflacija veća od kamate na obveznice što znači da su ti građani uložili u obveznice samo višak kojeg nisu imali parkirati gdje drugdje).

Cijena kvadratnog metra stana i radnička plaća su dva svijeta – opunomoćenici su smanjenjem zarada radništvu (to je tek jedna utoka od slijeva ka njihovim računima) izgradili stanove kako bi sačuvali realnu vrijednost svog plijena. Tako je samo u Zagrebu oko 50 000 praznih stanova koji nisu na prodaju, niti se iznajmljuju. Oko 60 posto stanova je plaćeno gotovinom, a ostatak ionako kupuju stranci koji kupuju oko 70 posto svega što se izgradi na obali. Vidimo da u toj shemu nema mjesta za narod.

Tržišne zakonitosti i ostale Zapadne vrijednosti koje brane Ukrajinci ne vrijede za sve u carstvu laži. Ekonomisti će nam to objasniti pa reći da radnička plaća ovisi o produktivnosti. Nijemci imaju tri puta veću plaću od Hrvata zato što imaju tri puta veću produktivnost. Samo što… Samo što će onda priznati da je produktivnost građevinskog sektora u Hrvatskoj ista kao i u Njemačkoj, da je produktivnost u turizmu ista kao i u Njemačkoj i Austriji, ali se neće osvrnuti na to kako plaće u tim sektorima onda nisu iste. Niti objasniti ‘tržišni fenomen’ po kojem realni BDP raste, a realne plaće padaju.

Uspostavljen je mehanizam koji neće obustaviti gradnju stanova po gradovima i obali, ali će onemogućiti narod da ih kupi i da riješi vlastito stambeno pitanje. Takav mehanizam nije uspostavljen slučajno, niti temeljem ‘tržišnih zakonitosti’. Ispod toga se krije okultni plan: iseljavanje autohtonog naroda i naseljavanje obale dokazanim poslušnicima okultne oligarhije iz ostalih zemalja EU te naseljavanje gradova siromašnim radnicima iz Nepala, Indije, Filipina.

Podatci govore o postojanju tog plana: pet posto stanovnika Hrvatske su stranci, izdano je 120 000 radnih dozvola strancima s Istoka, iseljeno je oko pola milijuna autohtonog stanovništva, realne plaće padaju dok bdp raste, cijene svega rastu.

Stvarnost nam govori da tako jest, kao što nam govori o naravi rata protiv Rusije, a namjesnici okultne oligarhije nam pričaju svoje lažne priče. Nikog na vidiku da se suprotstavi. Ni to ne čudi – Ako se 1991. društvo opredijelilo za varanje, a ne za stvaranje, onda je ovo što danas imamo logična posljedica – reći će jednom dr Slavko Kulić. A drugog puta i ovo: Hrvatski narod kao subjekt kulture snosit će posljedice odluka naših političara koji su se priklonili zapadnom imperijalizmu, a koji se dugo pripremao što se ovih dana događa. Mislim da se nismo našli na pravoj strani povijesti, nego na krivoj.
Na toj strani povijesti se nesmiljeno vrši prisilna zamjena stanovništva i u tom mrvljenju naroda svatko odrađuje svoj posao.

Glasnogovornica NATO-a Kolinda, to je ona koja je kao kandidat HDZ-a u predsjedničkim izborima pijana govorila na nekom skupu kako će Hrvati zarađivati 8000 eura u Hrvatskoj, nedavno je poručila nezadovoljnom pučanstvu i to sigurno ne bez dopuštenja onih koji s njome upravljaju: Komu se ne sviđa u Hrvatskoj, neka ide!

Je li sad jasna strategija koju Zapad provodi u Hrvatskoj?