Olakšanje među jugoslavenskim iseljenicima, piše za “Sarajevsko Oslobođenje” Joža Druker, 27 juna 1981.

 

Priložena slika i naslov: “Kome smeta istina” je iz novine “Hrvatski Tjednik” 12 srpnja 1972. iz Australije. Za vrijeme suđenja desetorici Hrvata u Njujoku od 16 veljače do 15 svibnja 1982., godine, od 13 krivičnih točaka protiv mene, Mile Boban bila je i točka da je moj stric Mate Boban bio “viskoka budža Udbe u Mostaru”. Točka po točka se je na sudu i pred porotom morala pobijati. Ja sam pisao moj strini Ani u Veliku kod Požege da mi hitno pošalje službenu Osmrtnicu. Moj stric mate se je odselio u Veliku u veljači 1952., u saobraćajnoj nesreći u Požegi poginuo u rujnu 1966. Usput sam dobio Osmrtnicu i mojeg oca Petra. Moj odvjetnik Dennis Roberts je na sudu i pred porotom to sve pokazao, što je očiti i sudski vjerodostojan dokaz da su optužbe protiv mene bilie lažne. Mile Boban, Otporaš.
image.png

Olakšanje među jugoslavenskim iseljenicima “Sarajevsko Ospobođenje” od 27 juna (hrvatski lipnja)  1981. godine

Specijalni dopisnik iz New York-a Joža DRUKER.

(Kako bi se što svrsihodnije prilagodili današnjim razmišljanjima šta je prije bilo i kako su se Hrvati borili da sa oslobode srpsko komunističkog zuluma i obnove Hrvatsku Državu, donosim ovdje jedan opis spomenutog specijalnog dopisnika “OSLOBOĐENJA” o hapšenjima Hrvata na sjevernoameričkom kontinentu u četvrtak 25 lipnja 1981. godine, dakle samo jedan dan poslije ukazanje Gospe u Međugorju šestero hrvatske djece u srijedu 24 lipnja 1981. godine. Radi se o desetorici (10) Hrvata članova Hrvatskog Narodnog Otpora. Ti Hrvati se nikada nisu izjašnjavali kao Jugoslaveni, nego su bili borci za slobodu Hrvatske a protiv svake Jugoslavije. Pomno pročitajte ovaj jugoslavenski dopis o nama Hrvatima koji smo u američkim zatvorima i američkim sudovima svjedočili za Hrvatsku kao Hrvati a ne neki, kako ovaj udbaški dopisnik piše Jugoslaveni. Prenosim doslovno smisao, ali ću svakako prevesti neke stvari na hrvatski, jer za nas Hrvate i naše uši ima mnogo tuđica, tj. srpskih riječi, a mi danas, na svu sreću, nismo više u srpskoj Jugoslaviji. Ako se ukaže potreba nešto popuniti, jer sam bio sudionik ovih hapšenja pa su mi stvari poznate iz prve ruke, to ću učiniti. Mile Boban, Otporaš.)

U četiri američka grada istovremeno uhapšena devetorica američkih državljana jugoslavenskog podrijetla (Što nije točno, jer mi nismo bili jugoslavenskog porijekla, nego smo bili Hrvati hrvatskog podrijetla. A što se tiče desete (10) osobe u ovom hapšenju, to je bio Drago Sudar iz Toronta, kanadski državljanin. Njega je američki javni tužitelj Stuart Baskin kidnapirao iz Canade i preko kanadske i američke granice ga preveo u zatvorenoj kutiji kao Charlie Chaplin Peanuts company. Mo. Mile Boban.) za koje se zvanično tvrdi da su kolovođe terorističke organizacije “Otpor” i da su počinitelji teških krivičnih djela, pored ostalog, dva ubojstva i više od 50 prijetnji i ucjena.

NJUJORK – HRVATSKI – NEW YORK od stalong dopisnika “Oslobođenja”.

New York, 26. LIPNJA –
Američke vlasti su izgleda u potpunosti shvatile kakve su zločinačke namjere šačica profašističkih orijentiranih pojedinaca u terorističkoj ustaškoj organizaciji “Otpor”, čiji su “lideri” jučer istovremeno pohapšani u Chicagu, New York-u Clevelandu i Los Angelesu i San Francisku. Riječ je o osmorici državljana SAD i jedan Kanađanin, svi podrijetlom iz Jugoslavije, kako se zvanično saopćava, koji su nakon temeljne i svestrane šestogodišnje istrage, provedene u zajedničkoj akciji specijalne brigade njujorške policije za borbu protiv terorizma i federalnog istražnog biroa, konačno dospjeli iza brave.

Čvrsti dokazi

Vlasti su se na to odlučile na osnovu, kako se tvrdi, čvrstih dokaza da su uhapšeni, počev od 1976. godine počinili teška krivična djela zavjere, dva ubojstva, preko 50 prijetećih ucjena (ovdje se radi o ucjenjivačkim pismima koja su u lipnju 1978. poslati iz Njemačke pedesetorici Hrvata jugoslavenskih osjećaja i orijentacije. i veći broj paljevina imovine pojedinaca, američkih građana za koje se kaže da su “hrvatskog porijekla”, od koji su iznuđivanjem nastojali dobiti pozamašne sume novca kao “priloge” za svoju zločinačku djelatnost. Za nju će uskoro, kako se očekuje, izići i pred sud pod optužbom za djela za koja su, po ovdašnjima zakonima, predvidjene maksimalne kazne do 20 godina robije za zavjeru i isto toliko za ucjenu.

Među uhapšenima je na listi prvi (1) Mile Markić (56) iz Skokiija kod Chicaga u saveznoj državi Ilinois, opisan od strane FBI kao “de facto glavešina “Otpora” u SAD, zatim (2) Mile Boban (42), nastanjen u Hillsborough u Kaliforniji za koga kažu da je “identificiran” kao potpredsjednik te po zlu poznate terorističke proustaške grupe “za Sjevernu Ameriku”. Ostali uhapšeni su (3) Ante Ljubas (36) iz Chicaga, kojeg američki izvori opisuju kao “čovjeka broj dva” u planiranju i izvršavanju terorističkih akta “Otpora”, (4) Anđelko Jakić (36) iz Mamerneka u Državi new York, kome se u “hijerarhiji ” prepisuje “potpredsjednička funkcija za područje New York-a”, (5) Ivan Mićetić [I][COLOR=”blue”](otac poznatog hrvatskog odvjetnika koji je branio i obranio hrvatske generale u haškom procesu Gotovinu i Merčepa, mo) (37) iz Chicaga, (6) Vinko Logarušić (pokojni Vinko Logarušić je oženio sestru Zvonka Bušić, dakle, bio je suprug Zdravke (Bušić) Logarušić, mo.) (35), nastanjen u Cleveland-u u Državi Ohio, (7) Ranko primorac (34) iz Long Bich-a u Californiji, (8) Miro Biošić (33) iz San Clemente-a kod Los Angelesa i (9) Drago Sudar (50) koji živi u saveznoj Državi Ontario u Canadi. (Deseti (10) Hrvat koji je bio uhapšen skoro tjedan dana kasnije je bio Milan bagarić iz Chicaga. Ja sam stavio redne broje na svakog uhapšenika. Mo. Otporaš.)

Saopćavajući pojedinosti o jučerašnjim hapšenjima ustaških terorista, (a niti jedan od nas nije bio Ustaša niti u ustašama. Jugoslavneksa posla, mo.) što vlasti smatraju značajnim uspjehom njujorške policije i FBI u borbi protiv terorizma. Šef njujorškog biroa FBI Lea Laster je rekao da je ovom akcijom, uz ranija hapšenja još nekih ustaških terorista prošlih godina (Svakako se ovdje se radi o akciji Zvonka Bušića i njegove petorke, Marijana Buconića i njegove trojke, Ivana Čale i njegove skupine, mo.) i oštrim sudskim presudama koje su protiv njih nedavno izrečene, “praktično razbijena grupa “Otpora”. O tome jutros opširno pišu svi vodeći ovdašnjih listovi, (Samo ovaj piskaralo Joža DRUKER po udbaškoj dužnosti ne iznosi istinu, a ta istina je da su svi ti vodeći američki listovi pisali kako se organizacija Hrvatski Narodni Otpor bori protiv Jugoslavije a za uspostavu Hrvatske Slobodne i Demokratske Države. Ovaj piskaralo je uvjeravao Jugoslavene u Jugoslaviji za hrvatski i “fašistički” terorizam, dok su Hrvati kroz taj nazovi “terorizam” upoznavali američku javnost o hrvatskom pitanju. Znači, gledajući danas, poslije preko 4 desetljeća svih tih dogodovština, takozvani hrvatski “terorizam” je širom otvorio vrata Ameriki da 7 travnja 1992. godine prizna Hrvatsku Državu, mo. Otporaš.) dok su glavne američke TV i radio stanice to učinile još sinoć u svojim najgledanijim i najslušanijim informativnim emisijama.

Uhapšenim teroristima se pripisuje, pored ostalog i podmukla ubojstva američkih građana, koji su se u SAD doselili iz Jugoslavije, Antonija Cikoje iz new York-a i križana brkića iz Kalifornije, tijekom 1978. godine. U vrijeme kada su Cikoje i Brkić ubijeni iz zasjede, već se predspostavljalo da je zločin djelo pripadnika ustaških terorista iz “Otpora”. Cikoja je, znalo se, nekoliko mjeseci ranije dobio prijeteće pismo adresirano iz SR Njemačke, odakle su poslata uglavno i sva ostala ucjenjivačka pisma, što se pripisuje uhapšenoj devetorki. U pismu se od Cikoje tražilo da “bez pogovora” uplati 5000 dolara na jednu adresu u paragvaju “u korist hrvatskih oružanih snaga”, pa mu je zaprijećeno da će, ako tako ne postupi, “i on i njegova obitelj biti uništeni”.

NE ISTRAŽENA POVIJEST UCJENJIVAČKOG PISMA POSLATA IZ NJEMAČKE 1978.

Prilažem sliku kopije Ucjenjivačkog Pisma koji je poslat iz Njemačke u lipnju 1978. god. na adrese nekih 50 Hrvata. Prepisat ću ga doslovno ispod priloženih slika. To činim za našu hrvatsku povijest koju ne želim sa sobom u grob ponijeti. Iznijeti ću ono što ja znam i korz što sam osobno prošao, jer sam bio jedan od uhapšenih na sudu. To činim za dobro hrvatskog naroda za koji sam se cijeli život moje političke hrvatske emigracije borio: riječju, dijelom i perom. Gdje god potreba se ukaže ja ću kroz ovo pisanje popuniti prazninu, jer to od mene zahtijeva naša hrvatska istina.
image.png
Također prilažem sliku 4 kutije sudskih zapisnika sa njujorškog procesa hrvatskoj desetorki gdje sam i pronašao ovo pismo kao jednu službenu točku krivičnih djela protiv nas optuženih 10 Hrvata.
image.png
Nadati se je da će doći vrijeme kada će netko od hrvatskih pera i povjesničara biti zainteresiran pročitati ovih desetak tisuća stranica ovog sudskog zapisnika optuženim Hrvatima, članovima HNO hrvatskoj desetorki u Njujorku. Sud je počeo u utorak 16 veljače a završio u subotu 15 svibnja 1982.
Ucjenjivačko pismo počima ovako:
Ime i prezime: ŠIME MARIĆ                                   Broj:  00946
Ulica:               Sedgwick Ave..
Grad:               Bronx
Država:            USA
                               O B A V IJ E S T:
 
Obavještavamo Vas, da su prema podacima Hrvatske izvještajne službe (HIS) Vaši doprinosi hrvatskoj osloboditeljskoj borbi u potpunom neskladu s vašim materijanim i dru8gim mogućnostima Stoga Vam naredjujemo da u roku od 45 dana pošaljete svotu od 3 tisuće dolara na slijedeću adresu:
 
 Senor
                                JUAN  MENDENSSON
                                CASILLA       DE    CORREO  1511
                                “COTILLEO  CENTRAL”
                                 ASUNCION
                                 PARAGUAY  –     S.    AMERICA
Ova adresa izabrana je bez suglasnosti njezina nositelja. on će naknadno dobiti uputu kome će i na koji način dostaviti ovaj vaš materijalni doprinos hrvatskoj osloboditeljskoj borbi, odnosno hrvatskim borcima u domovini.
Dok stotine hrvatskih boraca čami po jugoslavenskim i drugim tudjinskim tamnicama, dok su mnogo svakodnevno izloženi potpunoj neizvjesnosti, ne samo na vlastitu slobodu, nego i za vlastiti život, Vi ste skoro potpuno zanemarili svoje hrvatske rodoljubne obveze i posvetili ste se sticanju materijalnih dobara od kojih naša porobljena domovina Hrvatska nema nikakve koristi. Na ove naše diskretne, prijateljske i nenametljive pozive i poticaje da potpomognete hrvatsku osloboditeljsku borbu, Vi ste se potpuno oglušili. Zato nezaboravite, da ovo nije samo poziv i uputa, ovo je naredba kojoj ste se dužni odazvati. U protivnom slučaju nad Vama će bez ikakve naknadne obavijesti biti primjenjene stegovne odredbe HOS.
Nadamo se da ste u potpunosti svijesni teškog položaja naše domovine Hrvatske i naše odlučnosti da bez obzira na bilo kakve žrtve ustrajemo u njezinoj obrani i u borbi za njezinu potpunu slobodu. imajući sve to na umu uvjereni smo da ćete se spremno i bez ikakva prigovora odazvati ovom pozivu i ovoj naredbi i da nas nećete prisiljavati, da radi stravičnog primjera, na vama prvom izvršimo stegovne odredbe.
potvrdu o Vašem doprinosu hrvatskoj osloboditeljskoj borbi možete poslati na “Hrvatski Glas” u Winnipegu ili na “Novu Hrvatsku” u Londonu.
           BORBOM  DO  SLOBODE!                 Zapovjednik Operativnog odjela
                                                                                      Trpimir  Budrović
—————————————————————————-

Zločinci su izvršili svoju prijetnju i sada im predstoji da dobiju za to zaslužene kazne. Njima se, na osnovu šestogodišnje istrage, pripisuje i svojevremeno podmetanje bombe u Ujedinjenim narodima na East River i u garderobi glavne željezničke postaje u New York-u od čije je eksplozije, prilikom pokušaja demontiranja, pogunuo jedan američki policajac. (Ovaj slučaj se pripisuje Zvonki Bušiću. O tome je cijelo američko i hrvatsko općinstvo upoznato da je to bio jedan neoprezni slučaj same njujorške policije, mo.) Također im se pripisuje i planiranje ubojstva “više drugih osoba”, među kojima – kako se iznosi – i “zvaničnih funcionera jugoslavenskog konzulata u San Franciscu. (To bi trebalo ispitati bivše jugoslavenske konzulatore Blagoja Čerkeza i Tugomira Džaltu. Obadvojica su pod pritiskom američkih federalnih vlasti morali napustiti Ameriku, prije nego im se službeni Imunitete oduzme i oni uhapse. O tome ovaj piskaralo Joža DRUKER zaliveno šuti. Mo. Otporaš.)

Olakšanje među jugoslavenskim iseljenicima

Ovdašnja javnost, a naročito jugoslavenski iseljenici (ovaj piskaralo silom ističe “jugoslavenstvo”, kao što i naši bošnjaci silom ističu svoje “bošnjaštvo”, mo.) sa zadovoljstvom, olakšenjem i odobravanjem primili su vijest o jušerašnjim hapšenjima, pogotovu jer valasti tvrde da su ovom akcijom sasjekli korijene zločinačkog djelovanja prouštaških terorista jugoslavenske ekstremne emigracije, čije je djelovanje podjednako upereno i protiv SAD i Jugoslavije, kao i protiv uspješnog razvoja njihove svestrane i ravnopravne prijateljske suradnje. Pri tom se ovdje podsjećaju na nedavnu izjavu pomoćnika državnog tajnika SAD za everopske poslove Lorence-a Igleberga u istupanju pred jednim odborom američkog Kongresa koji je, između ostalog, naglasio da su SAD “učinile značajan progres u borbi protiv terorističkih akcija prema jugoslavenskim službenicima i ustanovama u SAD. I mi i jugoslaveni, rekao je Igleberg, zabrinuti smo zbog nastavljanja ovih aktivnodti. Mi smo odlučni da te aktivnosti spriječimo i da kaznimo teroriste najstrožijim zakonskim kaznama. Zadovoljni smo što je pet antijugoslavenskih terorista nedanvo osuđeno u New York-u i što je u ovom trenutku oko 17 terorista, kojima je dokazana krivica, u zatvoru”.

Ovoj listi sada su pridata i imena devetorice kolovođa “Otpora”, terorističke grupe koja ovdje, na žalost, i pored svega još uvijek ima status “legalne organizacije”, (Tko je imao priliku pratiti i čitati “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, moga je tu vidjeti da je Pročelnik Hrvatskog narodnog odpora za Ameriku gosp. Rudolf Erić legalizirao Statute HNO još davne godine 1954., mo. Otporaš.) mada su jušerašnjim hapšenjima definitivno razobličene njene monstruozno zločinačke namjere.

Joža DRUKER