OKRUŽNO PISMO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA – HNO 28. lipnja 1955.

                             S V I M    V E Z A M A    U    S V I E T U !

HRVATSKI NARODNI ODPOR

GLAVNO TAJNIČTVO

br.6954/1955.

OKR. PISMO Br. 92/55.

Stan 28. lipnja 1955.

                                      SVIM VEZAMA U SVIETU !

    Danas smo završili odpremanje “DRINE” br. 4 – 7  od 1955. na adrese svih Povjerenika prema običaju, a posebne zalihe na adrese Glavnih Povjerenika za manje grupice, razsijane pojedince, za zamjene itd. Kako vam je već javljeno, ova SPOMEN DRINA, izdana prigodom Hrvatskog Antunova, a posvećena najvjernijim izvršiteljima Antunovske strategije: generalu Francetiću i ustaškoj Crnoj Legiji, ima 400 strana i 277 klišeja . Htjeli smo se dostojno odužiti velikom borcu Francetiću i elitnoj ustaškoj jedinici Crnoj Legiji. Nadamo se, da smo u tome i uspjeli, pa tako izvršili još jedno od naših obećanja. Posebna hvala svima onima, koji su svojim savjetima, suradnjom, prilozima i materialnim žrtvama pomogli, da se ova zamisao provede u djelo.

     Sliedeći broj “DRINE” bit će posvećen HRVATSKOJ STRAŽI NA JADRANU. Bit će savjesno obradjen čitavi kompleks pitanja političke-historijske i vojno-strateške prirode, kako bi hrvatski borci i opet dobili u ruke jednu “DRINU”, koja će kao cjelina obuhvatiti čitav niz pitanja, koja se odnose na naš Jadran i hrvatsku Dalmaciju: borbe u u prošlosti sa Talijanima, političkr borbe za vrieme Austrije, odnosi u Jugoslaviji, radjanje ustaštva u Dalmaciji, borbe s četnicima, stvaranje partizanstva na obalnom području i na otocima, pitanje eventualnog izkrcavanja zapadnih saveznika u obalnom području, nastojanje hrvatskih državnih vlasti, vojničkih i ustaških ustanova u tom području, stanje danas i savezno sa svim gornjim problemima pitanje budućnosti. Posebno ćemo govoriti o hrvatskoj državnoj mornarici kao i o udjelu hrvatske pomorske Legije u borbama protiv ruskog boljeđevizma na Crnom i Azovskom moru za vrijeme drugog svjetskog rata. Molimo sve hrvatske borce, posebno pripadnike mornaričkih i inih formacija, koje su se borile na obalnom području, kao i naše prijatelje iz tog područja, koji bolje poznavaju sve te probleme, da nam što prije počalju svoju suradnju. Posebno molimo, da bi nam se dostavilr fotografije ili crteži, odnosno sve ono, što bi se moglo upotriebiti za ovu SPOMEN DRINU. U koliko braća žele, da im se razni predmeti – posebno fotografije – povrate, molimo, da nas o tom posebno obavieste. (Prošitati samo ovo iz ove Okružnice, moglo bi se mirne duše zaključiti da je 9 godina poslije ove Okružnice izišla u “DRINI” br. 3-4 1964. “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”. Mo. Mile.)

     Proslave 10 travnja, Hrvatskog Antunova i druge priredbe, Glavne skupštine i javni sastanci naše emigracije diljem svieta dokazali su, da hrvatska emigracija u slobodnom svietu  želi i nadalje sliediti svog zakonitog Državnog Poglavara, da vjeruje u politiku, koju vodi hrvatska Državna Vlada, i da želi sudjelovati i sudjeluje u naporima  našeg Odpora za osolobodjenje naše Domovine. Poglavnik i Suveren, Vrhovni Zapovjednik i Vodja, Dr. Ante Pavelić, mora biti simbol jedinstva svih snaga, bez obzira na stranačke podvojenosti. Dr. Džafrerbeg Kulenović kao Predsjednik Vlade i kao politički vodja sviestnog naroda Bosne i hercegovine najmjerodavniji je u tumačenju naše politike savezno s tako nepotrebnim i štetnim diskusijama o granici na Drini i jedinstvu Bosne i Hercegovine. Hrvatski su borci, bez razlike na vjeru, tako to i shvatili, a mnogobrojene čestitke i izjave odanosti, upućene Poglavaru Države i Predsjedniku Vlade, govore o solidnosti naše politike, i spremnosti naše emigracije. (Na svu i na Veliku Žalost to tako nije danas i tako to ne izgleda danas. Podvojili su nas takozvani današnji bošnjaci koje će povijes okriviti da su upravo oni najveći krivci da su preko Drinski Srbi prešli granicu Drinu i zauzeli pola naše Bodne i Hercegovine. Generala Drinanin je pisao jedno pismo istaknutom hrvatskom muslimanu Dervišu Šehoviću u Pariz početkom 1961. godine u kojem mu zahvaljiva na hrvatskodržavotvornim stavovima i osjećajima te ističe i podvlači da mi svi trebamo ići “KULTOM DRINE S “U” NA FES GRANICA NA DRINI”. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

     Reći ćemo koju i o našim političkim protivnicima. S jedne strane uglavljena je konspiracija šačice intelektualaca, ovog puta u USA, koja se na čelu s Borićem i Bućom okomila na naše Vitezove, na sve sviestne nacionaliste, optužujući ih i denuncirajući ih čak i kao neprijatelje Amerike i dirajuću dapače i u osobnu njihov čast. “DRINA” je dosta obširno o tome pisala , jer je to bilo potrebno. Kolika je himbenost te nesviestne grupice, vidi se iz sliedećega: Dok s jedne strane pišu rezolucije i kritiziraju američko pomaganje Titovog srbokomunističkog režima, pokušavaju s druge strane baciti žig sramote na hrvatske nacionaliste, jer su imali dostojnosti i smjelosti proglasiti se predstavnicima borbe protiv titovog srbokomunizma. U usto vrieme, dok govore o svetosti demokracije, žele potvrditi svoj osobni pašaluk, proglašujući većinu fašistima i prieteći se američkom policijom. Dok s jedne strane sami sebe predstavljaju  kao uzor katolike, služe se nedostojnim sredstvima u borbi protiv hrvatskih nacionalista. Sasma je nemoguće sakupljati fondove za osolobodjenje Hrvatske, a denuncirati jedine Hrvate, koji su imali smjelosti oružjem u ruci stvarati i braniti Države, a zatim ptužiti odpor srbokomunističkim okupatorima. Mi smo podpuno uvjereni u slobodu, koju Amerika daje svima onima, koji poštuju njene zakone, u vjerujemo u punu pobjedu naše misli. Amerika će trebati hrvatske nacionaliste i borce za budući obračun s komunistima svih vrsta, a denuncijanti će biti prezreni od Amerike i od hrvatskog naroda.

     U ovoj “DRINI”, isto kao i u prijašnjima, mi smo kategorički osudili pokušaj vlč: Majića, (ne znam da li se radi o fra, Častimiru Majiću koji je u svoje vrijeme bio svećenik u hrvatskim crkvama u Chicagu. Ako se radi o fra. Častimiru Majiću iz Chicaga, on je bio poznat da je bliži bio onima koji su bili protiv Poglavnika nego koji su bili za Poglavnika. Mo. Mile.) da baci krivnju na Poglavnika i Ustaše radi neodgovornog i poganskog pisanja Subašićeva “IZBORA”, koji ne samo da je falsificirao “pisma”, u kojima se hvali “IZBOR” i njegov protuvjerski stav, nego je falsificirai  i izvatke iz “DRINE”, “DANICE”, pa čak i neke Poglavnikove izjave. Mi se nećemo dati terorizirati niti od poganskog “ZBORA” a niti od male šačice intelektualaca, koji su izgubili svaku mjeru i svaki ekvilibrij u pitanjema odnosa vjere i politike. Ni jedna država ne može se osnivati bez ćudorednih i solidnih principa, pa su zato pokušaji pogana, da demolariziraju naše borbene redove, propali, jer je hrvatski narod od pamtivieka solidno vjerski i ćudoredno izgradjen.

     Naše veže sa strani predstavnicima, kako država u kojma živite, tako i borbenih protukomunističkih naroda iza željeznog zastora, treba pojačati do maksimuma. Izkoristite svaku priliku. idite na sve priredbe protukomunističkih družtava i organizacija, zovite strance na svoje priredbe i u svoju sredinu. Naše su pozicije u stranom svietu sve solidnije, dok Srbi gube i ono malo ugleda, što su imali, jer je danas notorna činjenica, da u Hrvatskoj vladaju srbski komunisti. Uspjeh naše borbe ovisit će o mnogim činjenicama, a u prvom redu o nama samima i o našem radu  medju strancima. (Dok ovo prepisivam bit će za 4 tjedna 68 godina od ove “Okružnice”. Tada je general Luburić imao 42 godine i skoro 4 mjeseca. Skoro svi smo mi prošli kroz broj tih godina (42), ali mnogi od nas nismo bili u kapacitetu napisati nešto ovako kao što to ovdje opisuje Maks Luburić. On je toliko pozitivan a skoro nikad negativan u svojim opisima. Meni se je nedavno javio jedan Hrvat iz Hrvatske, Hrvat od pera koji knjige piše i koji mi se zahvlajuje o mojim pisanjima o Maksu Luburiću i doslovno piše “…hvala ti gosp. Boban…iz mnogih opisa koje si napisao o Maksu da se zaključiti da on nije pisao o blalblalblalblalbla, nego kako se trebamo izmiriti i svi zajedno pod istim stijegom se boriti za našu zajedniču Hrvatsku…” Mo. Mile.)

     Viesti iz Domovine i pisma, te izkazi novostiglih bjegunaca iz okupirane Hrvatske, svjedoče o volji hrvatskog naroda, da se rieši srbokomunističkog skrbinčtva, svake Jugoslavije i svakog komunizma, jer mu je podpuno jasno, da su Srbi i komunizam, kao i svaki drugi režim, upotriebili za srbiziranje Hrvatske. Beograd troši sve svoje rezerve, kako bi na području Šušak-Karlovac spojio srbsku prodornu liniju sa slovenskim područjem i tako razdielio sjevernu od južne Hrvatske. Srbiziranje provodi se svim sredstvima, i narod je u svim hrvatskim krajevima podpuno sviestan te činjenice. Sve govori, da hrvatski narod još samo vjeruje u snagu revolucioinarnog prodornog i državotvornog ustaštva isto kao 1941. godine nakon izdaje Mačeka i njegove stranke. Maček i njegova stranka podpuno su proigrali i ono malo vjere, što su Hrvati u Domovini u njih polagali, jer i nakon 11 godina življenja u slobodnom svijetu Maček i njregova stranka ne rekoše jasne, glasne i odlučne rieči za hrvatsku državu. Psihički i politički naš narod je spreman na borbu. On je sviestan i zreo. Treba samo izdržati i dočekati politički momenat. Gledajući na sve ono što se je u svietu u zadnje vrieme dogodilo i reklo, jasno je, da je sviet podieljen na dva bolka: komunistički i antikomunistički. Mi smo antikomunisti oduviek i takvi ćemo ostati. Samo taj put vodi do ostvarenja hrvatske države, u kojoj će vladati BOG I Hrvati!

                                               ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI !

                                                                       General Drinjanin, v.r.