OKRUŽNICA MAKSA LUBURIĆA OD 28 LISTOPADA 1963. ZA POKRENUTI INICIJATIVU ODGOVORNOSTI PROTIV JUGOSLAVIJE ZA UBIJANJE PREKO POLA MILIJUNA HRVATA

HRVATSKI CRVENI KRIŽ.

Na znanje:

Donosim ovdje jedno pismo generala Drinjanina kojeg je on pisao svojim suradnicima 28 listopada 1963. godine. Ja sam tada živio u Parizu i preko hrvatskih novinskih vijesti sam bio upoznat s ovim podhvatom. Odmah sam napisao pismo u kojem sam naveo imena i prezimena nestalih iz mojeg sela, za kojima su još uvijek u ta doba majke, sestre, djevojke, rodbina i znanci očekivali njihov povratak. Zbog ovoga podhvata 2 godine kasnije je Udba sa svojim operativcima izvršili atentat 1965 god. na Đuru Deželića, 

Berislav Đuro Deželić u bolnici u Dusseldorfu 1965.

njegovu suprugu i kćerku Mirjanu, udata za sina predsjednika hrvatske državne vlade dra. Džafer Bega Kulenovića, Nahida Kulenovića (Udba ga ubila u Njemačkoj 29 lipnja 1969. Prilažem sliku udbaških atentatora na Djuru Berislava Deželića i njegovu obitelj. Mile Boban, Otporaš.)

Atentatori na obitelj Deželić u emigrantskom tisku.

Pismo u originalu ovako počima:

Poštovana gospodo i draga braćo!

Dozvolite mi, da vam svima pišem na ovaj način, t.j. na jedno pedesetak hrvatskih javnih radnika, jer bi mi tehniški nemoguće bilo pisati svakome posebno, a predmet o kojemu vam želim govoriti nije nikakova tajna i tiče se nas sviju.

Inicijativa jedne manje grupe hrvatskih rodoljuba počeli smo organizacijom Hrvackoga crvenog Križa i Crvenog Polumjeseca. Cilj je dvostruki. U prvom redu, da se raznovrstnim akcijama pozove na odgovornost komunističku Jugoslaviju radi ubijanja pola milijuna Hrvata i posebno hrvatskih vojnika, a drugo, da se može ustanoviti tko je sve umro, kako bi se riješilo bezbroj pitanja praktične naravi za mnogo brojne udovice, siročad, rodbinu i t.d. onih, koji su nestali.

Postignuti su prvi rezultati, o čemu ćemo uskoro sve vas obavijestiti u “Obrani” (novina, glavno glasilo organizacije HNO, mo), a mogli ste ustanoviti i sami, da su već i neke hrvatske publikacije o tome pisale i dobili smo već preko tridesetak izrezaka iz švicarskih, njemačkih, austrijskih, argentinskih, peruanskih i drugih novina.

Incijativni odbor na čelu s g. Deželićem, vrijednim voditeljem Socijalne Službe i Odbora za obranu naših u Njemačkoj (radi se o skupini Hrvata koji su te godine u Mehlemu napali neko udbaško jugoslavensko skrovište, iz kojeg su Udbini operatici vršili pritisak na Hrvate s jugoslavenskom putovnicom da uhode hrvatske emigrante, mo), obavio je već i prvu službenu korespodenciju sa Medjunarodnim Crvenim Križem u Ženevi, te Njemačkim Crvenim Križem, – i naravna stvar tu se sukobljujemo sa sve vrsti zapreka, koje su shvatljive imajući u vidu službeni medjunarodni karakter Crv. Križa.

Traži se rješenje, ali imamo i drugih perspektiva: 

Danas sam dobio povoljne vijesti od prijatelja u Španjolskoj, Portugalu i dvije islamske zemlje, da bi one dozvolile rad i postojanje “HRVATSKOG KRIŽA I CRVENOG POLUMJESECA”, a onda bi lako bilo da bi ostali po svijetu mogli djelovati kao DELEGACIJE, jer bi imali službenu zaštitu ovdje i u drugim prijateljskim zemljama. Imamo i drugu mogućnost: GENERALNI KONZULTAT NDH. U BARCELONI, (Frankova Španjolska je pokazala – iako simbolično – svoju vjernost Hrvatima time da nije poništila postojanje službenog poslanstva NDH kao ni krugovalne postaje: GLAS IZ MADRIDA kojeg je uređivao prof. Tijan, mo. Otporaš.) koji je voljan raditi. Tako ćemo moći dati službeni karakter, jer je to potrebno za javno djelovanje, a to je opet preduvjet, da nas se ozbiljno prihvati. To je sve u toku pa iako neće sve ići kako bi mi htjeli brzo, ipak će ići. Važno je stoga da se bezuvjetno napravi sljedeće:

1. Nastaviti sa incijativom na bazi individualnih napora i formiranja malih radnih odbora, sve to bez mnogo komplikacija i izabiranja predsjednika, tajnika i t.d., kako ne bi incijativa propala u formalnostima, koje i tako ne možemo za sada riješiti, dok se ne ustanovi u kojoj zemlji ćemo dobiti punu legalnost. Pa i kada se dobije legalnost u jedoj zemlji, to ne znači, da baš tamo mora biti predsjednik ili tajnik, nego stvarati inicijativne odbore, koji su voljni nešto učiniti u svojoj sredini, prilagodjujući rad domaćim prilikama, potrebama i mogućnostima. Tako će biti lakiše na osnovu postojećih inicijativnih odbora ili delegacija staviti cjelokupnu akciju u ruke ljudima, koji nisu politički izloženi ili zainteresirani i tako imaju više šansa za rad.

2. Povezati se sa g. Deželićem, koji će staviti na raspolaganje dosadašnji materijal te bez daljnjega nastojati staviti taj materijal u tisak zemlje, u kojoj se živi. Nije nam cilj zvati se predsjednicima ili tajnicima nečega što ne postoji, nego dignuti pred svijetom optužbu protiv krvnika Tita i Jugoslavije. Molimo, da bi po jedan primjerak svakog izišlog slali uvijek na g. Deželića, a drugi nama.

3. Molimo najhitnije sve prijatelje, da bi nam poslali po mogućnosti u više primjeraka sve što je do sada izašlo u tom pravcu, te sve one novine ili knjige, što nam može poslužiti ovdje kao dokumentacija za legalizaciju Hrvatskog Crvenog Križa i Polumjeseca. Meni su danas prijatelji u ovoj zemlji rekli, da su voljni pred vlastima i drugim predstavljati i braniti našu molbu, pa i suidjelovati u njenom odboru kao javni radnici, svećenici, književnici i t.d. za jednu ovako plemenitu humanitarnu socijalnu stvar. Mi ćemo za najkraće vrijeme stvoriti inicijativni odbor od takovih osoba stranaca, predati potrebnu dokumentaciju, dati javnu adresu i tiskati na španjolskom jeziku jedan buletin, koji će u mnogo hiljada primjeraka biti razaslan ne samo na španjolske, nego i na sve hispanoameričke organizacije u svim tim zemljama. Kasnije ćemo to napraviti inicijativom “La Croatie” (novina na francuskom jeziku koju smo pokrenuli dr. Miljenko Dabo Peranić, Igor Buljan i ja u lipnju 1963. god smo.) u Parizu za francuski jezični prostor, pomoću Socijalne Službe za njemački jezični prostor, pomoću Bleiburškog Odbora (kojeg je vodio prof. Ivan Prcela, rođen 1922 i ove godine na 9 ožujka proslavio 90 rođendan, mo. Otporaš.) za anglosaksonski jezični prostor i pomoću organizacije Braća Muslimani (kojeg je vodio Derviš Šehović, Paris i drugi. Prilažem poveznicu pism kojeg je general pisao Dervišu Šehoviću 1961. mo. Otporaš.) https://otporas.com/nu-ja-ipak-idem-kultom-drine-nase-je-ime-nas-program-a-zovemo-se-drina-pise-maks-luburic-dervisu-sehza arapski jezični prostor. Mi smo voljni tiskati buletin i na hrvatskom jeziku u suradnji s bilo kim, tko je voljan.

4. Svatko naka u svom djelokrugu stvori prva materijalna sredstva za kampanju, jer smo svi mi jednako bogati i jednako siromašni i do sada se je pokazalo, da smo uvijek mogli izvršiti ono što smo htjeli, ako smo zaista htjeli. Bit ćemo vam zahvalni za sugestije, savjete, inicijativu i sam dokumentarni materijal.

Odani vam gen. Drinjanin.

Eto, tako piše i tako misli Vjekoslav Maks Luburić. Koliko mi je poznato da još mi Hrvati niti ta naša država RH nemamo Hrvatskog Crvenog Križa po uzoru drugih slobodnih i naprednih država. Ja bih oovome mogao još koješta reći, jer sam u nekim slučajevima surađivao s dru. Dabom Peranićem. U to doba kada su Hrvati još živjeli u ideji da bi preko hrvatske emigracije mogli nešto saznati o svojim nestalim milim i dragim. kako se i iz ovog opisa može vidjeti da je bilo Hrvata u emigraciji koji su nešto poduzimali. Koliko se je ostvarilo ili propustilo ostvariti onda, mogli bi mi današnji Hrvati nastaviti gdje su oni stali. Otopraš.