Dragi Moji !
Obećao sam vam jedno intimno okružno pismo o situaciji te osvrnuti se na sastanke koje sam imao krajem ljeta i početkom jeseni. Dovršio sam upravu novu “OBRANU” i u istoj je moj uvodnik “ZAUZIMANJE STAVA”. Sad vam reći ono, što nisam mogao u uvodniku, a što ne mogu svakome od vas posebno pisati, nego kao i obično pribjegavam ovom načinu, ali neka ove riječi samo i jedino za osobnu vašu informaciju, (Ovo se odnosi na jedinice Varšavskog Pakta kada su 21 kolovoza 1968 godine napale tadašnju državu Čehoslovačku i smijenili Svobodu Dubčeka. Kakova je napetost tada vladala među nama Hrvatima, osobio unutar vodstva HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, to je nezamislivo bilo shvatiti, mo.) dok ću nakon ovoga razraditi okr. pismo “dužnostnicima Odpora” i “Pismo hrvatskim elitama, (kojeg ću također ovdje iznijeti, mo. Otporaš.) što će sve činiti cjelinu, a što će biti putem vas razaslato.
SIRUACIJA : iako sam uvjeren da “zapad” neće navjestiti rata Rusiji radi Čehoslovačke, pa ni radi Rumunjske, ako bi ju Rusi odlučili razbiti prepustivši Madžarima Erdelj, Bugarima dio Dobrudže, a “Ukrajini” dobar dio teritorija sve do lijevog boka Dunava, ili aki bi razbili Čehoslovačku sa odcjepljenjem Slovačke i razbijanjem ostataka na Češku i Moravsku, što vrlo vjerovatno neće trebati, jer će i jedni i drugi “leći”, – ipak ja vjerujem da se neće ostati skrštenih ruku, ako bi se počela rušiti Jugoslavija bilo organizacijom gerile u makedoniji iz Bugarske, bilo diverzantskom akcijom Madžara u Vojvodini, bilo pak političkom akcijom via Hrvatska i Slovenija, bilo pak uz angažiranje Rankovića i srpske soldateske. Sasma je logično da Rusija ima potrebne ekipe i planove za sprovodjenje bilo kojega od ovih planova ili svih odjednom, posebno za onaj dio na jugu, gdje osim svoga aparata ima u Bugarsku Vojsku, s kojom može apsolutno računati. Mi naravno ozbiljno govereći nemožemo računati da će Rusi napraviti ovo ili ono, jer to ono ni sami neznaju, jer i tamo se, vodi borba izmedju predstavnika raznih struja, pa i u samom Centralnom Komitetu. Nema više Staljina, pa da se učini što JEDAN ČOVJEK KAŽE, pa se dobro važe, jer se radi ne samo o “zapadu” i “varšavskom paktu” predvodjenom po Rusiji, nego i o KINI, koja nuždno mora pokrenuti svoje snage na granicama u Mongoliji. Ali možemo sigurno tvrditi, da se “nešto” učiniti i to posebno u Makedoniji i možda Albaniji.
“NOVE MOGUĆNOSTI” za Hrvatsku proizlaze iz te situacije. Ja ću obraditi to stanje u svijetu za širi krug, jer se to može učiniti u formi jedne stratežko-političke analize, teorije, i s tim se nikoga ne izlaže,- ali se za najveći dio teretorija i ljudi “Vanjskog Fronta Odpora” (USA, Kanada, Argentina, Australija itd) razglabanje o tim “novim mogućnostima” mora prešutiti “pretvaranje teorija u akcije”, jer kao antikomunistički politički emigranti, mogli bi biti progonjeni jednostavno kao “strani agenti”.
Zato smatramo, da za te “nove mogućnosti” isto valja uzeti u obzir sve ono što nas je vodilo kada smo stvarali “VANJSKI FRONT ODPORA”, te dosljedno tome :
1. “Vanjski Front Odpora” mora najhitnije proraditi i to po mogućnosti u USA, kako smo to prije predvidili, a u koju svrhu će i doći ovamo brat Štef (Stjepan Crnički (1903-2006) pukovnik HOS, mo.) da koordinira rad tog fronta sa Glavnim Stanom Odpora s jedne strane i Drinapress-a s druge strane. Zadnji sastanci u Hamiltonu i Sydneyu te obilazak Dra. M. Dabo-Peranića (stavit ću njegov izvještaj poslije ovoga, mo.) dovoljna su priprema. Mi smo uvjek sve radili planski, pa i sada više nego ikada, tako treba postupati, ako nećemo “zlatom početi, govnom zapečatiti”. Taj Front neka govori načelno, neustrašivo brani teoretski pravo da tražimo saveznike za rušenje tamnice, jer bez toga sve bi bilo uzaludno. Jedino nesmijete se dati navući na tanak led, jer “što može Rimljanin, nemože barbarin”, – ili što može recimo Američka Vlada, Francuska Vlada ili Engleska Vlada, to mže (ali ne mora) biti zabranjeno antikomunističkim političkim emigrantima, koji se drži “na ledu kao rezervu i čeličnu zalihu” za slučaj ako se aktivira politika tih zemalja bilo poliričkim evolutivnim procesom, bilo jačim zahvatom smaih vojničkih snaga u tim zemljama, za koje ste svi vi “antikomunistička aktivna elita”.
2. U tu svrhu molim braću Lukasa Jurićića (Argentina, mo. Otporaš.) i Stipu Brbića (Australija, mo.) oba člana i i predstavnika Glavnog stana Odpora, da u ime područja “UR” i “OCEANIJE” respektivno, pošalju svoje oredloge, ideje i ovlasti na brata Erića, ovlašćujući ga u ime odnosnih područja, da isti dogovoreno sa predstavnicima područja “SJEVER” te onog a Područja “Evropa” koje ću ja pokrenuti, – stvori FANJSKI FRONT ODPORA i da mu konačni oblik i vodstvo, kojemu mislim da bi sam Erić, iako neznam kako je završila njegova operacija i kakve su mu fizičke snage (dok znam u duhovne ne treba sumnjati), trebao biti PRVI PREDSJEDNIK, GLAVNI TAJNIK, ILI KAKO TO VEĆ VI ODLUČITE na bazi dosadašnjih razgovora i iskustava. Bilo bi glupo tražiti od hrvatskih komunista da počnu “državotvorno federirati”, jer mi nismo kadri u emigraciji “demokratski funkcionirati”, a da osim pojma HRVATSKA DRŽAVA i BOŽIJEG IMENA TO JE JEDINO ŠTO JOŠ MOŽEMO PONUDITI KAO JEDNU BAZU ZA BUDUĆNOST. sada polažete “dokturat”. Adresa Rudijina:
Rudolph Erić, 716 Grant St. AKRON, Ohio, 44311, USA
S obzirom da znam kako se osjećaju svi predstavnici Odpora na području “SJEVER” znam, da neće biti poteškoća.
3. Rad “Domovinskog Fronta” dobiti će formu u buduće kada moradnemo uzeti u obzir “obzire”, ali ćemo pokrenuti i populazirati zasada dvije formule : “POKRET ODPORA” i “KRUG ANDRUJE HEBRANGA”. U tom pravcu već fabriciramo potrebiti materijal, kojeg ćete dobiti s ciljem SLANJA U DOMOVINU PREKO VAŠIH MOGUĆIH VEZA, – a ne za domću potrebu.
Riječ/dvije o slanju materijala u Domovinu. Poznato je da je general Drinjanin u svaku Obranu stavljao letak za Domovinu. To bi ljudi kopirali i slali, svaki svojim putem u domovinu. O tome ću se posebno u prikladno vrijeme osvrnuti. Za sada samo želim reći to: Kako smo se mi tada osječali. Osjećali smo se kao i Ustaše kada ih je Poglavnik na prvi travnja 1941 godine pozvao preko krugovala VELEBIT da se spremaju. Tada se je uspjelo, a 1968 godine se nije uspjelo. I još nešto. Ratni i Jasenovački Maks Luburić Jugoslaviji nije smetao. Njima je smetao general DRINJANIN sa svojom PORUKOM IZMIRENJA. Otporaš.
5. Imamo i jedan konkretan problem koji proizlazi iz puta “Kapetana Bukovačkog”. (Ovdje iz povijesnih razloga moram reći ono što sam primjetio ima tome mnogo i mnogo godina, čitajući izdanja DRINAPRESS-a i člakne koje je pisao i potpisivao “Kapetan Bukovački”, da je to glavom i petom general Drinjanin, što svakako ne znači da stvarni “Kapetan Bukovački” nije postojao, mo.) Ja sam osim što sam dobio zadnjih vremena obračuna za tisak i nekoliko velikodušnih darova i pomoći za potrebe Glavnog Stana i za Tisak, ovdje pozajmio kod banke na mjenicu svotu od 150.000 Peseta, što znači okolo 2.100 (dvije tisuće sto Usa dolara), koje sam se obvezao povratiti u 30 dana, tj. do 28 oktobra 1968. Ja sve molim, da to iznesete pred sve one, koji imaju još srdca za Hrvatsku i mogu dati nešto. Poslati ću na sve vas “PISMO HRVATSKIM ELITAMA” (i to pismo ću staviti ovdje da se vidi oštroumnost, politička i nacionalna dalekovidnost generala Drinjanina, mo.) koja su već u radu, i ova će sa mojim podpisom i pečatom dati znati, da smo “korak naprijed pošli za Hrvatsku, pa ako uza sve moje pogreške, stvarne ili taktičke, vjeruju da sam u skoro 40 godina aktivne borbe nešto učinio i misle da mogu biti koristan domovini (jer i mnogi od onih, koji za Maksa neće da čuju, usmeno i pismeno vele “trebati ćemo Maksa”) onda neka znaju, da je Maks naučio lekciju povjesti, za koju živi, i da stavlja svoj život i 40 godišnju prošlost na ovu kartu, pa neka pomognu. Radom, zagovorom i dolarima, (a Bruno Bušić je znao često puta govoriti: Puškom, perom i migavicama, tj. novcem, što je isto kao i dolarima, mo.) jer svi ovi imaju svoje mjesto u našim naporima. Kad smo pošli “prvim korakom” smijali su se, a da ne govorim o onima, koji i srali po meni i svima nama, kad smo pošli “drugim korakom” vidili su da smo preživili, ostali, pošli vlastitim putem, i da nas je vrijeme opravdalo. Zašto nam ne predujmiti malo povjerenja, vremena i dolara za “treći korak” ? Ljudi Odpora su vjerovali i žrtvovali. Svaki od vas je dao nekada i više nego je bilo razumno, i jedan je sve dao za kupnju Lynotypa, tj. 8.000 dolara. (To je bio Stipe Šego iz Chicaga, mo.) Dali smo ideje i nitko nije ostao osramoćen, niti razuvjeren.
To Vama ni jednom nije potrebno tumačiti, jer bez Vas nebi bilo DRINAPRESSA, pa prema tome niti tehničke mogućnosti difusije ideja Odpora prema masama emigracije i hrvatskom narodu, – ali će ipak trebati tumačiti braći Hrvatima, koji će razumiti povijesni čas pred kojim se nalazimo, ne Odpor, nego HRVATSKI NAROD. Vjerujemo da će nas zato i pomoći koliko mogu, brzo i dobrovoljno. Znam da će i mnogi od Vas u ovoj i svakoj drugoj akciji dati što može, ali znam i to da ste mnogi otišli i dalje od razumne ekonomije koju život svima nameće. Nisam htio još jednom zagrabiti u tudje džepove, jer me je i sram pomisliti na to, da bi makar i jedan od Vas pomislio, da neznam cijeniti što ste već učinili. Htio sam samo da pročirite akciju na širi krug, jer neznamo kako će stvar teći, i kakve će biti naše potrebe. Mislim : potrebe borbe.
“Akcija Bukovački” je stavljena u pogon. Na Vama je da svim svojim snagama dadnete svoj dio i pokrene ostale, da dadnu svoj. “Kapetan Bukovački” je već krenuo, pa kad bi i htio, nebi mogao povratiti ga. On se ovamo neće povraćati iz “obzira prema obzirima” da nebi bio eventualno smatran u času konflagracije “stranim agentom”.
6. Znam da mnogi od vas misli i na moj osobni položaj. Nešto sam u tom pravcu predvidio, te se najgorega ne treba bojati ni u kojem slučaju. Dolazak Štefa pospješiti će se desporsonalizaciju svega ovoga stvorena oko moje osobe, pripremio sam da i juridistički stvar tiskare, koja predstavlja lijep kapital, bude sasma sredjen i uz pomoć prijatelja ovdje, zaštitnika i osobnih prijatelja, kada dodje Štef bit će u redu. S tehničke strane mnogo može pomoći i prof. Dabo Peranić, koji je isto, kao i svi mi voljan učiniti što situacija bude dozvoljavala, a iz daleke Australije javlja dobri S. Brbić, da napušta obitelj, posao i svoj komoditet, te se za 6 mjeseci prebacuje u Melbourne, gdje su stigle velike mase Hrvata i koje želi dobiti za Odpor, a kaže, da mu je dosta 48 sati za stići ovamo, ako ga trebamo. (Mnogi su Hrvati iz ljubavi za Hrvatsku mnogo žrtvovali, pa čak i svoju obitelj. Ne treba nikada izgubiti s uma da je hrvatska politička emigracija bila žerava i KVAS “DEKLARACIJE HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA 1967 g”., “HRVATSKOG PROLJEĆA 1971 g”., “BUGOJANSKE AKCIJE “FINEX 1972″g., i na koncu “OSNIVANJE HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE 1989 g.”, te “OBNOVE DRUGE HRVATSKE DRŽAVE U OBLIKU “RH”., Mo. Otporaš.) Nu Odpor ga treba tamo, u toj masi od 10.000 novih i mladih ljudi, kamo su ideje Odpora prodrle. Tako i većinu Vas se treba u krugu i na čelu hrvatskih masa, koje mogu dati ono, što ne može DOMOVINSKI FRONT NI CIJELA HRVATSKA. Jedan predvodnik Odpora u Washingtonu je general, a u Hrvatskoj bi bio možda nepokretni čarkar, a tih ima dosta, pokretnih, mladih, jakih i s puškom u ruci. Ja sam isto mislio na svoju djecu, jer nebi bio dobar otac kad to nebi učinio, i troje najmladjih (11,12 i 13 godina) nalazi se već u jednom dobrom, malom i jeftinom kolegiju gdje uče kao internisti, i tražim soluciju (mislim da ju imam već) za starijeg sina, koji je navršio 14 godinu, i ne predstavlja potečkoću. (Opet moram reći da je sve ovo o čemu general Drinjanin piše je preteča STVARANJU SLOBODNE I NEOVISNE DRUGE HRVATSKE DRŽAVE REPUBLIKE HRVATSKE “RH” 1991 g., mo.) Poduzeo sam i druge mjere, nu o tome sa Štefom kad dodje.
Mislim da ću čim odpremim OBRANU i DRINU (obje je gotovo) i drugi materijal pripremljen, idem u Madrid, gdje mislim srediti neke stvari i pokrenuti neke ljude, a onda trijezno, mirno, odgovorno, k metama, pa i onoj zadnjoj. Ja sam spreman na sve, a što što prije bude ovdje Štef, to će biti lakiše “ići korak naprijed”, koji bi mogao biti i zadnji korak”. (Ako se sjećate da sam već pisao kako je general Drinjanin, od kada se je ponovno pokrenuo poslije Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 g., pisao tri: PRVI (1), DRUGI (2) i TREĆI (3) KORAK. Zato on ovdje govori “…koji bi mogao biti i “zadnji korak”, mo.)
7. Nastojao sam domkumentirati se i učinio sam to zadnjih mjeseci obilno. Medju inim reći ću vam povjerljivo, da sam sa pukovnikom Babićem i prof. Tijanom (Pavao Tijan je vodio krugovalnu postaju “GLAS MADRIDA” preko dvadeset godina, mo.) isto kao i sa drugima, izmjenio misli i svi smo ustanovili, da je naš put ispravan. Pukovnika se smatralo engleskim čovjekom, i on je 1943. k njima prebjegao u avionu, ali tako nije htio ići ni sa Titom ni sa Mihailovićem, te ga internirali. On je htio demokratsku Hrvatsku, i danas ju želi kao i svi mi. Mi smo mnogo godina u vezi, iako tajima pred trećima, jer treba imati više aduta u rukama. Kada dodje Štef, prvi put bit će do njega. Profesor Tijan je čovjek katoličkog odgoja i prošlosti, i vodi radio Madrid, hrvatsku emisiju. On isto tako misli, kao i mnogi ugledni antikomunisti Španjolčoci. Mogli ste vidjeti, da je Španjolska odbila produljiti ugovor za američke baze, iako se to može dogoditi za 6 mjeseci, a zato, jer traži da se ili pomognu oružjem, ili da napuste zemlju. Rusi imaju stotinu ratnih brodova na Sredozemlju, Kina ima uporičat u Albaniji, Francuska je napustila svoja u Alžiru, a Rusi ih zauzimlju vis-a-vis Španjolskih obala, pa ili oružje, ili – neutralnost ! Nekada su dali Rusiji, jugoslaviji drugima sve, a Španjolskoj neće da daju. Ipak ozbiljni ljudi, posebno vojnici, nadaju se, da će Amerika nakon izbora i ako pobjedi Nixon, ipak dati oružje i brodove, – inače i Turska, i Španjolska, nakon Francuske, koji kupuju . pivu, naranče, itd. I to ovdašnji tisak javno ističe.
Tako i slično misle i mnogi drugi, ali mi nemamo prava govoriti i kompromitirati ih, pa zato držite ovu vijest striktno povjerljivom, i za osobnu informaciju. Mi se svi znamo, i naš je antikomunizam isproban, ali od našeg antikomunizma za Hrvatsku slobodu nikakve koristi. I kada mogu Washington, Vatikan, i Madrid, tražiti salameta, možemo i moramo i mi. NOVA “DRINA” to insinuira, iako smo joj dali vanjsko obilježje antikomunizma i prozapadnjaštva.
Tako dakle uz pomoć Boga i čuvajući pozicije VANJSKOG FRONTA I DRINPRESSA, IDEMO KORAK DALJE. Neka blagoslov Neba bude uz nas na ovom vražijem putu. Mislim da smo zaslužili da imamo slobodu. (Osobno sam imao priliku o tome razgovarati sa drm. Franjom Tuđmanom na Prvoj Konvenciji HDZ u Clevelandu 21 siječnja 1990 god. Kao Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO za Sjeverni Kontinet pitao pred svima dra. Tuđmana: Gospodine Tuđman šta vi mislite o generalu Vjekoslavu Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu. Odgovor je bio kratak i iskren. “MI SMO OBA HRVATSKI GENERALI”. Dvorana se je tresla od aplauza i veselja!, mo. Otporaš.)
Više nego ikada u životu osjećam, da nisam sam, nego da smo jedna ekipa svijestnih rodoljuba, koji idemo skupa i vjerno vrhovnim metama, kamo samo veliki ljudi stižu. Bog Vas braćo pratio i pomogao. Slijedi ostalo.
Ovo šaljem za prvi čas Lukasu za Argentinu, Brbiću za Australiju, Ratku, Vladeku i Marijanu za Canadu, Rudiju, Džebi, Štefu, Šegi, za USA., a ja ću pisati Šonji (Nikola Šonje je brat supruge dra. Miljenka Dabe Peranića, Marije, mo.) i Krstiću u New York, iako bez svih detalja, a u Europu prema potrebi, jer na pr. u Njemčkoj svu poštu, i najbolje kamufliranu, pregledavaju, dotografiraju i tako prate. Toliko za ovaj čas. General DRINJANIN. (podpis)
Kraj ove Okružnice HNO. Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.