OKRUŽNICA DELEGATIMA SVJETSKOG SABORA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA SAZVAN 15/16 STUDENOGA 1986. U TORONTU (4) kraj

Prilažem četiri (4) poveznice ove Okružnice delegatima Svjetskog Sabora Hrvatskog Narodnog Otpora sazvan za 15 i 16 studenoga 1986. u Toronto.

Htio sam da ljudi Otpora u Australiji bratski suradjuju sa HDP kako je to bilo u početku i da poradi promidžbe s vremena na vrijeme ubace štogod u novinu Hrvatski Tjednik, kako bi se vidjelo da nas tuku bure i oluje a da smo mi još uvijek tu i da smo zajedno. To nije išlo. Naši se ljudi posvadili sa ljudima HDP i obratno, tako da je tu zavladao prkos a ne hrvatska bratska suradnja, te o promidžbi kroz Tjednik nema ni govora. Ali zato ima govora da je Tjednik neprijateljski raspoložen prema HNO, što nije istina, jer su skoro isti ljudi u obima organizacijama: HNO i HDP. Sve kada bi i bila istina, zadaća Otpora i nas Otporaša je raditi na tome da se uredništvo novine Tjednik uvjeri da u Otporašima ima iskrene prijatelje te da iz perspektive “miluša za dragušu” objavljuje naše članke, objave, oglase i sve drugo.

Htio sam da Vlado Glavaš bude u Chicagu koordinator izmedju HNO i HDP, jer je on bio najpogodniji za to. Imao je izvanredan ugled medju Hrvatima u Chicagu. Imao je radio sat svake subote na raspolaganju za promicati ideje uskladiteljice za jedno i drugo. Bio je urednik časopisa Otpor i mogao je okupiti elitu Hrvata oko sebe. Nažalost to nije išlo niti se je to ispunilo. Zadesila ga je obiteljska tragedija koja je i sve nas ostale tom tragedijom zadesila, jer smo suosjećali sa bratom Vladom Glavašom. (Ovdje se radi o počinjenom atentatu na Danicu, suprugu Vlade Glavaša. Nepoznati atentator na gospođu Glavaš je nenajavljeno došao u stan gosp. i gdji Glavaša i bodežom nastojao usmrtiti gospođu Danicu Glavaš. Ona se je junački branila i nasilnika istjerala iz kuće, ali je zadobila nekoliko uboda po tijelu. Sreća da ti ubodi nisu bili smrtonosni ubodi. Nikada se nije za točno saznalo tko je bio taj nasilnik i atentator. Ali za nas Hrvate to nije bilo teško odgonetnuti. Taj nasilnik je svakako bio agent Udbe i u službi iste. Prilažem link iz kojeg ćete saznati detalje. Mo. Otporaš.)  

Htio sam da se časopisu Otpor promijene ime, da mu se dadne bilo kakvo ime koje će biti glavno glasilo HNO. No, to nije išlo, iako se je skoro na svakom sastanku o tome raspravljalo. Ja i sda predlažem da mu se ime promijene i ja bih mu dao ime: “NACIONALNO IZMIRENJE HRVATA”, glasilo HNO. To je uistinu ideja voditeljica Maksa Luburića, generala Drinjanina.

Sve to nije išlo i pitam ja Vas, braćo Delegati, da li je meni bilo moguće vršiti dužnost Glavnog Pročelnika HNO kada se niti jedan moj prijedlog ne usvaja i u djelo ne sprovodi. Ja sam uvijek nastojao moje prijedloge uskladiti sa glavnim zasadama i načelima naše organizacije HNO. Rezoluciju HNO br. 101 koju sam napisao u suglasnosti sa kontinentalnim Pročelnikom Karlom Soptom se je omalovažilo na sastanku Radnog Skupa HNO u Clevelandu u ožujku ove godine.

Meni zdrave kritike ne smetaju i svaki javni radnik je izložen kritikama. Za Rezoluciju koja je izišla u Tjedniku – da se razumijemo, nisam ju ja poslao u Tjednik – meni Pero Čule piše da je to od mene NEPOŠTENO! Mene je to kao poštena čovjeka dirnulo toliko da sam se osjećao kao da me je Pero Čule uhvatio u krađi iz hembara njegova ćaće, tj. u lopovluku.

Ja sam uvjerenja da još nisu prilike sazorijele za osvježivanje Otpora. To ne znači da je sat prestao kucati i sunce izlaziti ako se sa Otporom više – za sada – ne može. Ja čvrsto vjerujem da mi možemo sačuvati naše Otporaško uvjerenje djelujući kroz HDP i na terenu biti ono što smo i prije bili.

Ja sam mišljenja da bi mi trebali iskoristiti ovo vrijeme “iščekivanja za povoljnija vremena” te pripremiti jednu studioznu Rezoluciju od 25 točaka o “HRVATSKOM NACIONALNOM IZMIRENJU”. Tih 25 točaka bi predstavljale 25 polja hrvatskog narodnog grba, što bi dalo dovoljno prostora za popuniti sva područja hrvatskih potreba. Ovo je samo jedna od ideja koju sam ja nedavno spomenuo Marinu Sopti i zamolio ga da mi napiše sve što god misli o ovome pitanju. Meni je svejedno tko će tu Rezoluciju pripremiti, napisati i izdati, samo neka ideja potječe od HNO. I vi braćo Delegati, ako hoćete možete mi poslati vaša mišljenja i ideje glede te teme.

Ovih dana čitam u lokalnim novinama napad na austijskog predsjednika Kurta Waldheima za odgovornost od 68.000 osoba na Kozari u lipnju 1942. god. Po svim kriterijama taj broj bi se automatski trebao smanjiti sa 700.000 na 632.000 za koje je okrivljen dr. Andrija Artuković i na osnovu te optužbe je početkom ove godine izručen; da paradoks bude još veći, ne u Beograd, glavni grad Jugoslavije, nego u Zagreb, glavni grad Hrvatske, kako bi povijest optužila Hrvate a ne Srbe za suđenje dr. Artukoviću. Ali taj medjunarodni ključ ne otvara naša hrvatska politička vrata i pitanja, jer nas je naš hrvatski neprijatelj još uvijek usko povezao uz Hitlera i njegov nacizam. Zato bi trebalo pripremiti jednu pametno napisanu brošuru povodom stogodišnjice rodjenja Adolfa Hitlera i Ante Pavelića, koja će biti za dvije i pol godine. To bi se trebalo učiniti kako bi se razjasnile srodnosti, kako izmedju Hitlera i Pavelića, tako isto izmedju nacizma i ustaštva. Ako netko od iskrenih hrvatskih rodoljuba to ne učini i istinito ne napiše razliku borbe izmedju nacizma i ustaštva, onda su širom vrata otvorena raznim Bogdanima Krizman i drugima da pišu po nalogu Beograda kako su nacizam i ustaštvo srodni u svojim ciljevima; što nije istina.

Takodjer ste mogli čitati ovih dana u novinama kako se u Bukurešti sastaju predstavnici PLO i jedne proljevičarske skupine Izraelaca, kako bi zajednički našli suglasnost u medjusobnom razumijevanju. Ovo sam spomenuo zato jer mi se čini kao da i medju njima ima netko tko se bavi Porukama Nacionalnog Izmirenja…

Ja Vam, braćo Delegati želim sretno otvoranje Sabora, zdravo i razumno razglabanje o svim točkama dnevnog reda, čisto i jasno razumijevanje u onim točkama i pitanjima u kojima se možete složiti, bratska, demokratska i hrvatska snošljivost u onim područjima gdje se ne mognete složiti. Želim Vam sretan završetak Saborovanja tako da svaki sa sobom ponese jedno novo nadahnuće medju svoje prijatelje, jednu novu osvježujuću snagu koja će mu pomoći prebrodtiti sve poteškoće u hrvatskom osloboditeljskom radu.

Završavam ovu Okružnicu izrekom pok. Franje Mikulića: SAMO SU SLOŽNI JAKI, SANO SU JAKI SLOBODNI, koju je on, čini mi se preveo iz one pok. Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina: SLAVA PALIMA A ŽIVI NA OKUP!

Uz bratske pozdrave svima.

Mile Boban.

Kraj ove Okružnice iz 1986. godine. Prepisano 28 rujna 2018.