ODIGRATI ULOGU STARIJEGA BRATA, piše general Drinjanin 11 travnja 1956

ODIGRATI ULOGU STARIJEGA BRATA

GLAVNI STAN
HRVATSKI NARODNI ODPOR
11 travnja 1956

OKRUŽNO PISMO POVJERENICIMA “DRINE”

Dana 5.IV.1956. poslali smo na Vašu adresu avionskom poštom jednu zaostalu “DRINU”, koju, kako smo rekli, nismo htjeli izložiti paljenju i uništavanju, jer znamo, da je tako iz Buenos Airesa od “vodstva” naredjeno, pa kako ljudi nisu obaviešteni o pravom stanju stvari, radije smo čekali. “DRINU” su mnogi zvali svojim ustaškim evandjeljem i ona nije smjela radi “IZBORA” biti uništena.

(Ponoviću da se ne zaboravi, iako sam to ovdje već pojašnjavao, da je u Buenos Airesu izlazio jedan časopis imenom “IZBOR”, mjesečni pregled hrvatskog i stranog tiska, kojeg su uređivali Josip Subašić i Nikola Perić. Neznam koliko dugo je ovaj časopis izlazio, ali nije dugo, što ja znam. Izlazio je dovoljno dugo da je uspio svojim pisanjem podvojiti i zavaditi državotvorne Hrvate do te mjere da je rezultiralo do razlaza između Poglavnika i generala Vjekoslava Maksa Luburića. Kroz ova PISMA MAKSA LUBURIĆA koja ovdje iznosim, saznat će se za mnoge pojedinosti koje nisu javnosti bile poznate. Kako sam pročitao mnoga generalova pisama u kojima je on iznosio mnoge stvari šta se je dešavalo u to doba, baš tu u Buenos Airesu, mogao bih, donekle, reći i moje mišljenje o tom razlazu i tim sukobima. Ali ja nisam pozvan niti mjerodavan dati bilo kakav – opravdani ili ne opravdani – sud glede tih sukoba, jer su svi sudionici tih događaja već odavno mrtvi. Sve što nam je ostalo sada je “paletkovati”, tražiti po onome što je zapisano i što su nam drugi ostavili. Tako, iz tih “paletkovanja” sam mogao dokučiti da je tu u Buenos Airesu živio Dr. Milan Stojadinović (1888-1962), da je on imao brata u četnicima koji je bio sa Dražom Mihailovićem, a ovoga Udba, odnosno Ozna uhapsila i godinama držala u beogradskom zatvoru, preko kojega su se htijeli, ucijenama naravno, dočepati njegova brata Dr. Milana Stojadinovića. Pošto je i naš Poglavnik živio u istom gradu Buenos Airesu, vrijeme je pokazlo potrebu da se ova dva političara sastanu i porazgovaraju. Do sastanka je došlo najviše podsredsvom Josipa Subašića i drugih neovisnih Hrvata. Na tom sastanu se je pila srpska šljivovica, uljudno se govorilo, i kao inteligentni ljudi, dogovrili su se da se opet sastanu. Ali kako je strah vladao na obje strane, tj. na hrvatskoj i srpskoj, srpske novine su počele iznositi neke dijelove tih razgovora, tako da je svatko ubacivao i nadodavao ono što mu se je dopadalo, a sve na uštrb hrvatskih probitaka, tako da je upravo ovaj časopiS IZBOR najviše o tome pisao i branio više izjave srpskih člankopisaca nego hrvatskih. Šrdža se razvijala iz dana u dan, tako da je urednik časopisa IZBIR intervjuirao Poglavnika i stavio njegovu sliku na prvoj stranici časopisa IZBOR br. 19. god. II. lipanj 1955. Neke Hrvate taj intervju je zadovoljio, mnoge zbunio a one koje je razljutio, među kojima je bio i general Luburić, koji je odmah napisao okružno pismo i naslovo ga: POZOR USTAŠE PRODANO JE POLA BOSNE. To je moja verzija kako je do spora i razlaza došlo. Možda će nadolazeća pisma mnogo toga otkriti. A što se tiče informacije o Dru. Milanu Stojadinoviću, to sam pronašao preko interneta u dosijama beogradske Udbe, kojoj je na koncu upsijelo uvjeriti Dra. Stojadinovića na dopisivanje sa svojim bratom u zatvor, tako da je Dr. Stojadinocić dao neke ustupke Udbi, koja je pustila iz zatvora brata Dra. Milana Stojadinovića. Da li je Dr. Stojadinović znao za Poglavnikovu adresu, to u Udbinim dosijama ne postoji, ali se za sigurno zna da je urednik IZBORA znao za Poglavnikovu adresu, što je preko zubi procurilo i do Udbe, koja je poslala svojeg agenta da izvrši atentat na Poglavnika 10 travnja 1957 godine. Ova okružnica se nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” na stranici 88/90. Ubrzo ću iznijeti Poglavnikovo pismo kojeg je On pisao predsjedniku Hrvatskih Društava Australije gosp. Petru Filipović 11 srpnja 1956., a iza toga odgovor gosp. Petra Filipovića odgovor Poglavniku pismom od šest stranica. Sve je to naša hrvatska povijest, dobra ili loša, ali naša je. Sve se je to radilo u odrazu vremena. Mo. Otporaš).

Nastojte da primjerak, kojeg smo Vam poslali dodje do što više ruku, da se vidi, da “DRINA” izlazi unatoč provedene kampanje po onima, kojima “DRINA” smeta, jer: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE “DRINA”.

U ovoj pošiljci šaljemo Vam novi trobroj, koji je istina malen po obujmu i posvećen jedino našim internim stvarima, (Ovdje se radi o DRINI br.1/3 travanj 1956. god. VI., od 88 stranica. U ovoj DRINI su iznešeni mnogi razlozi i međusobne optužbe s obje strane državotvornih Hrvata. Kada se bude pisala povijest hrvatske političke emigracije, nikako se ta povijest neće pravedno napisati ako se iz ove DRINE ne budu koristili izvještaji koji se u njoj nalaze, mo), ali prilike su nas prisilile na takovu soluciju. Skoro pola godine traje ludovanje Dra. Vrančića i drugova, i vidjeli ste u zadnjem Vrančićevu pismu, da ne samo, da nas obtužuje, da smo izdajnici, kriminalci, ubojice itd., nego i veli, da šutimo zato, jer da nememo šta odgovoriti na tobožnje Poglavnikove obtužbe. Zato smo, kao i radi obrane časti naših mnogobrojnih suradnika prisiljeni na ovaj korak.

Od ove male “DRINE” šaljemo Vam više primjeraka, kao i ostale podatke s molbom, da na osnovu naših podataka i onoga što Vi u Vašoj okolici vidite postupajte shodno interesima naše oslobodilačke borbe, Odpora i “DRINE”. Ni u kojem slučaju ne želimo vriedjati ni napadati one, koji su se ožalošćeni povukli, ili na osnovu krivih podataka, koje su im iz Argentine poslali eventualno prestali biti naši prijatelji. Cilj je uvjeriti ih, a ne definitivno odbiti. Mnogi od njih u duši idu s nama, i uvjeravaju nas u osobnim pismima, dočim u javnoj djelatnosti podliežu pritisku, ili u pomanjkanju hrabrosti i snage na traženju istine jednostavno idu putem, kojega im je “vodstvo” odredilo. Na Vama je svima velika zadaća, da odigrate ulogu starijega brata, koji barem nastoji sve shvatiti, ako ne već i odobriti.

Upozoravamo braću, da ni u kojem slučaju novac ili čekove za predplatu ne šalju u običnim pismima, jer to u najvećem broju slučajeva bezuvjetno propada. Ako pojedinoj braći nije moguće kupiti ček, nego im je komotnije poslati u novčanicama, tada neka se to bezuvjetno čini na sliedeći način: Dobro zamotati u više papira, po mogućnosti u boji, zatim dobro zaliepiti kuvertu i bezuvjetno slati PREPORUČENO. Bilo je vremena kada se je moglo slati i u običnim pismima, medjutim smo ustanovili da pisma propadaju i braća kasnije reklamiraju ne samo potvrdu na novac, nego i odgovor na svoja pisma. Tako dolazi do nepotrebnih sumnjičenja i neugodnih predbacivanja, a kako vidite imamo i bez toga dosta jada.

Sa svih strana dobivamo od braće molbe, da bi “DRINU” radi novo-nastalih okolnosti pretvorili u mjesečnik, dapače iz Toronta i Melbournea traže, da izlazi dvotjedno. Nama ni jedna žrtva nije težka, pa ako prilike zaista tako budu zahtievale i braća u tom pravcu imadnu smisla, mi smo voljeni. Raspolažemo sa dovoljnim brojem suradnika, da bi mogli izdavati jednu novinu, koja bi dostojno branila velićinu naše stvari, davali obavještenja o svjetskoj politici, jednom rieči vršili misiju, koja se od jednog dvotjednika traži. Mi smo voljni i na materialnu žrtvu s naše strane, ali ipak za taj podhvat trebamo Vašu punu pomoć, kako bi dokazali, da imamo ne samo dosljednosti, hrabrosti i političkog poštenja, nego da raspolažemo i sa intelektualnom ekipom, koja je sposobna zadovoljiti potrebe naše emigracije.

Mi Vam se obraćamo, da još jednom podnesete žrtvu sa onim najužima i da nas pomognete još i prije, nego “DRINA” stigne redovnom poštom, bilo da Vaša družtva dadu jednu stanoviti pomoć, ili da odkupe jedan stanoviti broj primjeraka za svoje članove, bilo da taj uži krug, koji će sigurno odkupiti “DRINE” unapried dade svoj obol. Mnogo se je već govorilo o novcima i još će se govortiti, ali je jedno sigurno, da nemate razloga žrtvovati novce za tisak, koji ne diše onim duhom, kojega Vi izpoviedate, a imate razloga pomagati ono, što je u biti vaše. “DRINA” nije ničije privatno vlasničtvo, od nje nitko ne živi, ona je žrtva za sve nas, ali nam je baš zato drago i voljni smo i nadalje za nju žrtvovati naše vrieme, naše umne sposobnosti i naša materialna sredstva prema našim mogućnostima.

Ako mi ovu krizu u koju smo zapali ne bi prebrodili, izdali bi sami sebe svjedodžbu siromaštva i priznali, da nismo ni imali razloga za obstanak. Mi ne želimo, da Vi svi budete automati i da netko za Vas misli, nego vjerujemo i izpoviedamo, da svi trebamo razmišljati o našoj sudbini i to svoje vjerovanje izpoviediti bez straha, da nam koji od ambiciozne gospode zato dobaci, da smo izdajnici, odpadnici itd. Vaša pomoć za “DRINU” biti će odraz Vašeg načina shvaćanja i Vaš odgovor na sve ono, što se je u zadnje vrieme dogodilo. Vi razmislite o svemu onome, što smo Vam mi govorili u zadnjih 7 godina, uzporedite naše rieči i naša pisana slova sa onim, što o nama ambiciozna gospoda pišu, pa stvorite zaključak. Taj zaključak izrazite osim na drugim poljima i u spremnosti za pomaganje “DRINE” ili pak onih drugih. Ima u svijetu listova, koji imaju po šest milijuna čitalaca i sudbina lista zavisi o njima. Neka bude tako i sa “DRINOM”. Mi smo ju pisali, uredjivali, plaćali, pa njezina sudbina nije u rukama ni Promičbenih ureda ni ambiciozne gospode, ni neprijatelja naroda, nego u našim rukama. Mi vjerujemo u sviest emigracije i prijatelja “DRINE” i smjesta prelazimo na daljni rad.

S obzirom na novu situaciju i suradnja Vaša u “DRINI” mora biti efikasnija. Morate nam dostaviti Vaše impresije o svemu onome, što se oko Vas dogadja, morate javiti ono što vidite da je u svjetskoj štampi od interesa za nas, staviti na papir, koji u mnogome od nas vlada u pogledu pojedinih problema. Neka nas pri tome vodi naš osnovni program, a to je N.D.H. s granicom na Drini, dakle sa “DRINOM” na Drinu.

Zahvaljujemo braći i družtvima na mnogobrojnim pismima, koja su nam stigla u zadnja vremena, a u kojima je progovorilo ustaško srdce emigracije. Danas je podpuno jasno, da nije uspjela konspiracija, da nas nisu ni prijetnjama, ni podvalama ni vikom uspjeli uništiti, a iz Vaših pisama se vidi, da smo s pravom govorili o ustaškom preporodu. Pokrenuli smo se s mrtve točke i idemo napried. Mi Vaša pisma još nismo objelodanili, jer ne želimo prije saziva suda na 20 travnja izlaziti van s pismima, koja bi se mogla shvatiti kao pritisak na druge. (Ja sam o ovom sudu pisao u početku opisivanja PISMA MAKSA LUBURIĆA. Koga to zanima, zamolio bih ih da se povrate na stranice tih opisa o sudu, gdje će moći saznati o čemu se radi, jer je u tim nastavcima temeljito obješnjeno o čemu se radi i zašto je došlo do tog suda, mo) Neka to !HRVATSKA” čini, (novina i glavno glasilo Hrvatskog Domobrana i u to doba Ustaškog Pokreta, kojeg je Poglavnik te godine 1956 službeno preinačio u Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP, mo) a Vi uzporedite podpise i količinu istih sa stanjem, koje medju Vama vlada, pa ćete vidjeti, da je učinak bio protivan. Zato mi ćemo pričekati i sviestni težine slučaja postupiti onako, kako nam naša savjest nalaže. Neka oni iznesu sve podpise onih, koji im odobravaju, a mi ćemo poslije iznieti naše.

Pojedincima smo javili, da je iz Argentine stigao ustaški satnik Šakić (Dinko Šakić, oženio polu sestru Maksa Luburića Nadu Tambić, dakle, generalov zet, mo) sa obitelji kao prvi od onih, koji su pozvani po Odporu i Stožeru na dužnost. Kako vidite ne samo, da nismo prestali sa djelatnošću, nego smo istu i pojačali, i to mislimo činiti i u buduće i u svim pravcima naše djelatnosti. Vjerujemo, da se Hrvatska nikada neće osloboditi onim radom, kojega vrše naša braća u Argentini, pa smo voljni uzeti na sebe onu odgovornost i baviti se djelatnošću, koja nije i ne može biti uzmicanje pred neprijateljem i obtuživanje svoje vlastite izvidnice. Nas su se odrekli, ali se mi nismo odrekli Poglavnika niti to mislimo. Pa ako su oni izgubili živce, naši su u redu, naša je savjest čista, pa su i u tim prilikama braća voljna ostaviti svoje egzistencije i prijaviti se na dužnost, kad ih pozovemo.

Nismo Vam se u zadnja vremena osobno javljali, a rekli smo zašto. Ljudski je to nemoguće, a rekli smo Vam i to, da smo vjerovali, da ludovanje gospode neće zauzeti tolikih razmjera, pa smo držali, da će intervencije mnogih naših političkih i vojničkih prvoboraca imati uspjeha. Zato Vam se nismo javljali, ali jesmo na Vas sve mislili.

Od zaključenja blagajne krajem godine, prije nego smo, kako smo Vas obaviestili napustili zemlju i išli na dulja putovanja, te radi stalnih kasnijih neprilika, nismo poslali potvrde o stiglim prihodima za “DRINU”, nego smo Vas samo obaviestili o primitku. Sada ti činimo, a u koliko ima kakovih razlika, ili radi nastalih prilika drugačije treba potvrditi t.j. pojedinačno, molimo Vas odmah obaviestite. Podpuno je logično i shvatljivo, da ima braće, koja su nepovjerljiva, posebno nakon svadja i osobnih razračunavanja. Ukoliko takovih slučajeva ima, molimo Vas, da nam se javi, pa ćemo poslati individualne potvrde.

Kako vidite padaju obtužbe radi novca, a baš ste Vi bili svjedokom toga, da se čitava ta Klaićeva akcija i nije sastojala od drugoga, nego da fond “DRINE” svrši u njegovom džepu. Uzporedite “DRINE” s onom što Vam on daje, pa prosudite. Mi ćemo Vam pomoći, dajući Vam malu sliku o stanju blagajne. Prije našeg polazka na put i svega onoga što se je savezno s tim dogodilo deficit u našoj blagajnoj je bio oko dvije i pol tisuće dolara, (pretvoriti te dvije i pol tisuće dolara u današnju vrijednost, za sigurno bi se mogla kupiti lijepa i lijepo uređena kuća, mo) o čemu smo poslali Glavnim Povjerenicima zapisnik. I sada smo osim svega ostaloga izdali dvije “DRINE” i idemo s trećom u tiskaru. Mi smo uviek nudili i sada još nudimo svakome, tko je dao i jedan cent za “DRINU”, da može imati uvida u knjige “DRINE”, pa ako ima takovih, koji se žele domaći fonda “DRINE” u USA ili Australije, mi mi nudimo, da dodju ovamo i preuzmu administraciju i blagajnu “DRINE”.

Adrese naše ostaju kao i prije t.j. za europske zemlje, poslove Suda, adresa “DRINE” i pukovnika Pušića, a za prekomorske zemlje i uredničtvo “DRINE” te one poslove, za koje će Vam se posebno javiti satnik Šakić na adresu: Isabel HERNAIZ (supruga generala Vjekoslava Luburića, mo) kao i do sada. Nadamo se skoro staviti u pogon i Generalni Konzulat u Barceloni za stanovite poslove i veze sa strancima, o čemi ćemo Vas na vrieme obaviestiti. (general Franko za njegova života nije diplomatski službeno priznao Jugoslaviju, ali ni službeno nije poništio postojanje Hrvatskog Konzulata u Španjolskoj. O tome se je već pisalo u prošlim pismima. Mo )

O našoj djelatnosti u ova sudbonosna vremena zavisit će, dali smo zreli za vodjenje poslova naše oslobodilačke borbe, da se pod svaku cijenu održi kontinuitet iste do boljih vremena. Nitko od nas ne zna dali će rat izbiti danas ili za 10 godina, ali svi znamo, da isti može izbiti svaki čas. Vidimo, da se štošta zbiva u svjetskoj politici, što od danas na sutra može naše pitanje postaviti na dnevni red. Zato ne smijemo izgubiti vjere ni klonuti, nego nastojati u svietu nešto učiniti, da nam bude od koristi u novim pregaranjima.

Nastojte sa sadržajem ovoga pisma upoznati što širi ktug prijatelja.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI !

Marijan Pušić v.r. DRINJANIN v.r.