Odgovor na pismo prijatelju Hrvatu o dru. Dabi Peranić kada je on napustio Pariz.

Pošto se mutno vidi, prepisat ću s lijeve strane drugi red, drugi paragraf s vrha kako bi se znalo koje nacionalne osjećaje je ima Ante Cikoja: “Njegov dom je za naše iseljenike u Americi u pravom smislu riječi bio Jugoslavija…” Kako sam ja tog week-enda kada je Ante Cikoja poginuo bio u posjeti kod kuma Dabe Peranića, krivnja je pala na mene a preko mene i na organizaciju HNO.

– U nedjelju jutro za vrijeme doručka pokazao mi je rukopis knjige “POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA” (koju i danas imam u mojem uredu) i rekao ovo je za tebe. Pročitaj i napiši predgovor. Do toga nije došlo, možda i mojom krivnjom. Tada mi je dao i tu kutiju Maksovih pisama. Bilo ih je nekoliko stotina, ne znam točno koliko. Pitao me je da li mu mogu pomoći, tj. posuditi 4 tisuće dolara da kupi kući, a za tu uslugu da će mi dati sva Maksova pisma. Kada on meni vrati novac, da mu ja vratim pisma. Dogovoreno i učinjeno. Ja sam pisma i kopiju rukopisa knjige ponio sa sobom, a novac sam mu kasnije poštanskim putem poslao.

– Kada sam ja bio uhapšen, četvrtak 25 lipnja 1981. godine, federalna slžba FBI nije imala službenog naloga da mi kuću premetnu, a ja nisam dozvolio bez naloga, iako vezanih ruku, uspio sam suprugi reći na francuski da što prije iznese iz kuće sve moje stvari i papire i da sve sakrije. To je bilo u 5:50 u jutro. Supruga je nazvala jednu našu prijateljicu Francuskinju Elizabette Pignatelli koja je odmah došla sa svojih troje djece, suprugom Antoine, on je inače Talijan, tako da su moja obitelj i obitelj prijatelja Pignatelli uspijeli pozadi kuće, preko bašče – jer se ispred kuće nije moglo pošto je bilo preko dvadeset agenata FBI-ja koji su kuću nadzirali. Dozvola je došla premetnuti kuću točno u 9 sati u jutro, a sve je bilo spašeno.

Prilažem sliku lokalne novine od 27 svibnja 1982. kada je novinarka Sherry Posnick poslije mojeg oslobođenja svih krivnjih na njujorškom procesu hrvatskoj desetorki, došla u moju kuću i mala intervju s menom.

Mile drži sina Milu juniora i supruga Annie. Kao povijesni dio doslovno prepisujem sadržaj ispod slike kojeg ću prevesti na hrvatski, a ispod engleskog, prevedeno je na hrvatski.

“THE NIGHTMARE IS OVER – Mile Boban of Hillsborough, his wife, Annie and son Mile can once again resume their family life in Hillsborough now that Mile Boban has been acquited of terrorist charges against fellow Croatians living in America.

Boban Never Gave Up Hope

By Sherry Posnick

Mile Boban says he never gave up hope during the past year that he would be found not guilty of charges that he plotted bombings, murders and extortion against fellow Croatians living in Amerika.

“I was shocked, I couldn’t believe my own ears when I heard the foreman say not guilty,” he recalled. “My attorney turned toward me, kissed me, started crying and said, “Thanks to God, you are a free man.”

“It was very difficult not to give up hope, ” said Boban, interviewed in his Hillsborough home. “In my country they say that two men without souls tell lies, so a third man will be without a head,” he said, sliding his index finger across his throat for emphasis. “Basically the trial was gossip, words against words. They didn’t have any physical evidence against us.”

The not guilty verdict was returned by a federal jury in New York after a three month trial. Boban was tried along with nine other Croatians accused of being responsible for two murders, four unsuccessful murders, more then 50 acts of extortion, three cases of arson, four arson plots and interstate transportation of explosives.  Boban maintains that the Yugoslavian secret police are behind all of the allegations.

Boban, who is North American president of the Croatian National Resistance, was found not guilty along with three other defendants. The resistance movement supports Croatia’s Independence from Yugoslavia. Boban said he is not bitter about his ordeal, despite the fact he is “broke,” after spending over $200.000 in legal fees. “I never was angry,” he said. “Somehow I had confidence in myself and I didn’t take the trial seriously.

“Financially, we are completely broke, but in spirit we are very strong,” he said. “Why? Because the innocent ruling from the US Court gave us that strength. Now it’s only a matter of time before we resume our routine with family and business.”

Boban, 42, saidhis building contract business  was doing well prior to his arrest last summer, and that he is fortunate because he will not have to declare bankruptcy. His daughters, however, received notes from some of their friends saying they could not longer remain friends. There were many friends and neighbors who stood by the Bobans. “Most trusted us,” said Baoban. “They gave us courage and helped us through the 10-month agony. I appreciate them and will never forget them. In hard times, you find out who your friends are.”

With the nightmare behind him, Boban says he will resume his goal of preserving Croatian history and teaching the younger generation about their ancestors. He also looks forward to using his “rusty tools” by starting his business again from scratch.

“It is time to forget what happened and close the book of the past,” he said. “It’s time now to open the book of the future.”

Prijevod na hrvatski

“NOĆNA MORA JE GOTOVA – Mile Boban iz Hillsborougha, njegova supruga, Annie i sin Mile mogu ponovno nastaviti svoj obiteljski život u Hillsbotoughu sada kada je Mile Boban oslobođen optužbi za terorizam protiv sugrađana Hrvata koji žive u Americi.

  Boban Nikada Nije Izgubio Nadu

By Sherry Posnick

Mile Boban kaže da nikada nije izgubio nadu tijekom prošle godine da će biti proglašen nevinim za optužbe da je planirao bombaške napade, ubojstva i iznude protiv sugrađana Hrvata koji žive u Americi.    “Bio sam šokiran, nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. kad sam čuo da forman kaže da nisam kriv”, prisjetio se. “Moj odvjetnik se okrenuo prema meni, poljubio me, počeo plakati i rekao: “Hvala Bogu, ti si slobodan čovjek.” “Bilo je jako teško ne izgubiti nadu ”, rekao je Boban, intervjuiran u svojoj kući u Hillsboroughu. “U mojoj zemlji kažu: dva čovjeka bez duše, treći je bez glave”, rekao je Boban,  upirući kažiprstom po grlu. “U osnovi suđenje je bilo puno tračeva, riječi protiv riječi. Nisu imali nikakve opipljivih dokaza protiv nas.”

Oslobađajuća Presuda koju je donijela savezna porota u New Yorku nakon tromjesečnog suđenja. Bobanu se sudilo zajedno s još devet Hrvata optuženih da je odgovoran za dva ubojstva, četiri neuspješna ubojstva, više od 50 ucijenjivačkih iznuda, tri slučaja podmetanja požara, četiri podmetanja požara i prijevoz eksploziva preko granica saveznih država. Boban tvrdi da iza svih optužbi stoji jugoslavenska tajna policija. Boban, koji je Sjevernoamerički Predsjednik Hrvatskog Narodnog Otpora, proglašen je nevinim zajedno s još trojicom optuženika. Simpatizeri Pokreta Otpora podupire Neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. (Neka ovo bude svijedočanstvo URBI ET ORBI da je Američki sud proglasio Hrvatski Narodni Otpor kao organizaciju koja se bori za Nezavisnost Hrvatske Države, mo. Otporaš.) Boban je rekao da nije ogorčen zbog svojih muka i tegoba, unatoč činjenici da je “bez prebijene pare”, nakon što je potrošio više od 200.000 dolara na sudske troškove. (Neračunajući preko godinu dana bez posla, mo. Otporaš.) “Nikad nisam bio ljut”, rekao je. “Nekako sam imao povjerenja u sebe i nisam ozbiljno shvaćao suđenje.

“Financijski smo potpuno bez novca, ali duhom smo vrlo jaki”, rekao je Boban. “Zašto? Zato što nam je tu snagu dala pravedna presuda američkog suda. Sada je samo pitanje vremena kada ćemo nastaviti s našom obiteljskom rutinom i poslom.”

Boban, 42, rekao je da je njegov posao s ugovorom o građevinski posao dobro išao prije uhićenja prošlog ljeta i da je sretan jer neće morati proglasiti stečaj. Njegovim su kćerima, međutim, neke  njihove prijateljice su im pisale da one više ne mogu biti njima prijateljice. Bilo je mnogo prijatelja i susjeda koji su stajali uz Bobane. “Većina nam je vjerovala”, rekao je Baoban. “Hrabrili su nas i pomogli nam da izdržimo našu 10-mjesečnu agoniju. Cijenim ih i nikada ih neću zaboraviti. U teškim vremenima saznaš tko su ti prijatelji.”

S noćnom morom iza sebe, Boban kaže da će nastaviti svoj cilj očuvanja hrvatske povijesti i poučavanja mlađe generacije o njihovim precima. Također se raduje što će moći opet koristiti svoj “zahrđalih alat” tako što će ponovno započeo svoj posao od nule.

“Vrijeme je da zaboravimo što se dogodilo i zatvorimo knjigu prošlosti”, rekao je Boban. “Vrijeme je sada da otvorimo knjigu budućnosti.”

– Ja sam kasnije, poslije suda u New Yorku se odselio za Texas a da se nisam toliko brigao za sve one stvari koje su se pohranile kod prijatelja Antonio Pignatelli. Negdje 1988/89 kum Peranić traži od mene da mu povratim pisma, jer da je on to obećao dru. Jeri Jarebu. Tada sam mu rekao da mu dr. Jareb nije pomogao kuću kupti nego ja. Kum Peranić je meni javio da će mi posuđeni novac vratiti a ti sebi napravi kopije pisama, tako da i ti imaš to za uspomenu. Tu smo se odmah sporazumijeli. Kako sam je poslovno bio previše zauzet, nisam imao dovoljno vremena za kopiranje, nego sam zadužio moju suprugu Annie da ona to za mene napravi, što je ona i učinila. Ja sam primio posuđeni novac a kum Peranić originalna pisma Maksa Luburića. Ali kako moja supruga nije znala hrvatski i pri kopiranju je došlo dosta puta do pogrešaka koje ja nisam ni primijetio dok nisam prije par godina počeo pripremati knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”. Eto, dragi prijatelju da ja nisam imao kopije tih Maksovih pisama, niti jedno od tih pisama danas nebi bilo u knjizi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”.

– Kuma Marija Peranić mi je preko telefona pričala i rekla kako je ona svu ostavštinu pok. supruga Miljenka poklonila HDA u Zagreb, te čak im rekla da i ja imam dosta toga i dala im moju adresu. To je bilo negdje u travnju 1997. godine. Ja tada nisam bio spreman pokloniti moju ostavštinu nikome, a danas su vremena drugačija. Danas sam spreman pokloniti svu moju, nazovimo ju “Biblioteku” onima koji su voljni platiti putni trošak od poklonitelja do primatelja.

Eto, poštovani gospodine i dragi prijatelju ja se u mojoj istinosti prema Vama malo odulji, a Vi kao čovjek budućnosti i za budućnost hrvatskih nadolazećih naraštaja ćete ovo razumjeti i meni nećete uzeti za zlo. U to ime Vas iskreno i srdačno pozdravljam s našim hrvatskim pozdravom: Bog i Hrvati. Hrvatska Hrvatom. Za Dom Spremni!

Mile Boban.