ODGOVOR JEDNOM SRBINU ČETNIČKIH NAZORA, piše Otporaš, izvor slobodni.net

ODGOVOR JEDNOM SRBINU ČETNIČKIH NAZORA

Otporaš: 19.4.2012, 15:26:35

Poštovanom drugu DUH-u, (Ovaj Srbin nije htio da ga ja oslovljavam sa “kolega” pa sam zato stavio drug. Njegovo koristničko ime je bilo DUH. Kasnije mi je preko osobnog sandučića pisao da mu je otac bio prvoborac, da je on rođen u beogradu 1954., da se je kao sin prvoborca školao besplatno. Kroz svoje srpstvo žestoko je branio četništvo i baš upravo zbog toga je između nas dvojice došla polemika da me je uprava portala slobodni.net banirala. Umro je od zloćudnog raka u srpnju 2016.Mo. Otporaš.) Poštovani ja i mislim na WW2.

Svi oni koje misle da su Hrvati krivi za početak rata na području Hrvatske 1941. godine, su nemilosrdno u krivu. Neću ih kriviti za njihovo mišljenje kojeg oni u svojim mislima nose već godinama. Krivi su oni koji su im naturili svoja kriva mišljenja o zbivanjima prije, za vrijeme i poslije rata. Da bi se moglo trijezno i s povijesnih pogleda o tome razgovarati, potrebno je početi iz početka.

(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917. koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.

(2) Ta deklaracija se je potpisala da u zajednici takozvanih “slavenskih” naroda, u ovom slučaju i u to doba su bili dominantni Hrvati i Srbi, radimo i borimo se protiv austrohugarske monarhije. Hrvati kao i pošteni Srbi su mislili da ćemo u zajednici biti jači otresti se austrohugarske monarhije, te kasnije, svaki za sebe imati svoju vlastitu državu, Hrvati Hrvatsku a Srbi Srpsku državu.

(3) Kada je završio WW1 1918. i na Versaillskoj konferencija za MIR u lipnju 1919. godine ta zajednička zemlja je priznata kao kraljevina SHS, tj. Srba, Hrvata i Slovenaca.

(4) Srbi opijeni pobjedama balkanskim ratovima iz 1912-1913. su odmah pomislili da je i Hrvatska njihova zemlja, koju da su im je Velika antanta – tj. sporazum: Francuska, Velika Britanija i carska Rusija – darovala.

(5) Srbi su odmah počeli svim državnim aparatima i dekretima uskraćivati, isticati i zabranjivati Hrvatima svako nacionalno obilježje do te mjere, da svako isticanje hrvatstva i hrvatske nacionalne zastave bilo je ugušeno u krvi i žrtvama.

(6) Hrvati su počeli otvoreno govoriti da se mirno razidjemo, svak k sebi i svak za sebe. Sazvana je skupština u Beogradu da se o tome raspravlja. Srpska radikalna stranka je potajno radila po direktiva kralja Aleksandra te izvršili najbrutalniji pokolj Hrvata u sred parlamenta i u sred Beograda 20 lipnja 1928. god.

(7) Taj zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu.

(8) Tada je kralj Aleksandar uvidio opasnost za državu kojoj je on bio “njegovo visočanstvo”, te je raspustio stranke i konstitucije te uspostavio diktaturu 6 siječnja 1929. godine. Tek tada počimaju svi najgori jadi nad Hrvatima i Hrvatskom, sve u ime naroda i nove države nazvane jugoslavija.

(9) Dr. Ante Pavelić u svojoj ljubavi za Hrvatsku nije vidio drugog izlaza osim osnutka jedne revolucionarne organizacije sa svrhom da se svim raspoloživim sredstvima suprostavi srpskom nasilju, pa i uz potrebu oružja, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU. Dao je toj organizaciji ime USTAŠA, što je jedna stara hrvatska izreka koju su Hrvati u prošlosti koristili protiv svakog tiranina kada su se Hrvati trebali USTATI – a to je glagol od kojeg su postale Ustaše – na obranu svojih Domova i svoje Države Hrvatske.

(10) Hrvatski revolucionarni Ustaški Pokret je osvetio hrvatske zastupnike HSS koje je Puniša Račić poubijao 20 lipnja 1928. god. usred parlamenta, ubivši srpskog kralja u Marseilleu 9 listopada 1934. godine.

(11) Poslije tog atentata srpska kraljevska Jugosklavija postaje sve više i više nepopularna u međunarodnim. krugovima. Njegovo “visočanstvo” princ knez Pavle sa svojim ministrima pristupa 25 ožujka 1941. Trojnom Paktu u najvećoj nadi da mu se kraljevina SHS sačuva.

(12) Srpski radikalni krugovi oko mladoga princa Petra drugoga su bili nezadovoljni političkim ishodom koji je vodio do jedne minimalne olakšice Hrvatima sa njihovom Banovinom Hrvatskom na čelu dra. Vladka Mačeka i njegove HSS.

(13) Srpski general Simović sa svim svojim vojničkim kadrom u suglasnosti pukovnika Draže Mihailovića pripremaju puč 27 marta (hrvatski ožujka) s lozinkom: Bolje rat nego pakt. Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.

(14) Hrvati ne samo da koriste nego su iskoristili međunarodnu političku situaciju i Proglasili Svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku DESETOG TRAVNJA 1941 godine.

(15) Srbima to nije bilo po volji te su svim silama i vojničkim potencijalima udarili na Hrvatsku koja uobće još nije imala ni vojske niti vojničkog kadra.

(16) Srbi, bolje rečeno srpski četnici Draže Mihailovića su nemilosrdno počeli ubijati Hrvate bez ikakvoga biranja. Njihova, četnička lozinka je bila ubijati sve što je hrvatsko, tako, kako su znali javno govoriti: DA OD ZLA RODA NEMA NI PORODA.

(17) Kada su nenaoružani Hrvati to vidjeli, počeli su se organizirati u vojničke skupine, vojničke redove, u ustaške postrojbe, ne da “kolju i ubijaju” kako su naši hrvatski neprijatelji to drugima govorili, pa i vama poštovani kolega, odnosno druže, DUH, nego da se brane.

(18) U toj isključivo nacionalnoj obrani Hrvati su imali svako Božje, ljudsko i međunarodno pravo da se brane i da se obrane. U toj borbi za obranu nacionalnih hrvatskih života, glupo bi bilo reći da nije bilo i nevini i nedužni žrtava.

(19) Trebamo uvijek imati na umu i pred očima činjenicu da svaki rat za sobom nosi više nedužni i nevini žrtava nego, recimo, vojnički žrtava.

(20) To se je najviše moglo vidjeti i osjetiti na području Hrvatske za vrijeme WW2. Zašto? Jednostavno zato što nam je sličan jezik, što smo izmješani, što u mnogim slučajevima poznajemo jedni druge, te, uz sve to, srpski četnici u zajednici sa partizanima su iz taktičkih i strateških razloga napadali pravoslavna sela u odori hrvatskih vojnika, kako bi dali do znanja srpskom pučanstvu da su to bili ustaše. Nedugo iza toga dolaze četnici i partizani da im “pomognu” i da ih spase od “ustaškog noža”, kako su znali govoriti, te ih nagovaraju da im se priključe/pridruže i da sa njima pođu u šumu.

(21) Iz šume zna se šta se je radilo. Diverzije svih vrsta. Protiv koga? Protiv Hrvata i Hrvatske Države. S kim; četnici i partizani zajedno sa krilaticom: “spremite se četnici i partizani, spremite se”.

(22) Hrvatska Država kao i svaka druga država na svijetu je tražila te “diverzante”, hapsila ih i privodila hrvatskom narodnom sudu. (Vidi knjižicu DRINA br. 1-3 1956. i tu se može pronaći mnoge stvari što se tiče suda NDH.)

(23) Tako je nastala fama o “ustaškim zločinima” koji uobće, u smislu zločina, nisu ni postojali. Ekseca dakako da je bilo. To je što svaki rat za sobom nosi.

(24) Da smo mi Hrvati dobili rat u drugom svjetskom ratu, povijest bi se drugačije pisala. Hrvati bi tada bili najbolji na svijetu. Svakako da smo mi i danas najbolji zahvaljujući našoj uljudnosti.

 (25) Nadam se prijatelju, odnosno druže, DUHU da sam u ovih 25 točaka odgovorio na sva vaša mogu ća pitanja i želje. Uz iskrene želje i poZDrave. Otporaš.