ODGOVOR JEDNOM SRBINU ČETNIČKIH NAZORA

ODGOVOR JEDNOM SRBINU ČETNIČKIH NAZORA

Ovo je bilo na Forumu Slobodni.net koji više ne postoji. Ja sam bio tu prijavljen pod korisničkim imenom Otporaš.

Tu sam imao velikih polemika sa jednim Srbinom koji je bio prijavljen pod korisničkim imenom DUH.

Čaj je bio i jedan od Administratora. Preko naših vrlo žušljivih polemika i naših uzajamnih pisma preko osobnog sandučića,

dao mi je do znanja da je sin prvoborca JNA, da je rođeun u Begogradu 1954., a kasnije sam saznao preko Foruma Slobodni net. da je umro u srpnju 2016. od zloćudnog raka.

Ovaj dolje priložen odgovor tom DUH-u. Koga zanima neka pročita.

Hvala svima.

Mile Boban, Otporaš.

Otporaš: 19.4.2012, 15:26:35 #40
Bračni status korisnika: married Otporaš
Mladi korisnik
Spol
Muški
Dat.Reg.
16.4.2012
Poruka
719

Poštovanom drugu DUH-u,(Ovaj Srbin nije htio da ga ja oslovljavam sa “kolega” pa sam zato stavio drug. Njegovo koristničko ime je DUH. Mo. Otporaš.)

Poštovani ja i mislim na WW2. Svi oni koje misle da su Hrvati krivi za početak rata na području Hrvatske 1941. godine, su nemilosrdno u krivu. Neću ih kriviti za njihovo mišljenje kojeg oni u svojim mislima nose već godinama. Krivi su oni koji su im naturili svoja kriva mišljenja o zbivanjima prije, za vrijeme i poslije rata na području Hrvatske. Naša Hrvatska je imala svoje službeno ime “NEZAVISNA” Država Hrvatska. Naša Država Hrvatska bi uistinu i bila “NEZAVISNA” da ju naši hrvatski neprijatelji nisu napali odmah u početku. Hrvati su se morali braniti i u svojoj samoobrani su morali braniti i svoju “NEZAVISNU” Državu Hrvatsku, po kojoj su haračile neprijateljske vojske do te mjere da usljed tih nama Hrvatima naturenih ratnih zbivanja, naša Hrvatska Država je izgubila TITULU “NEZAVISNA”, krivnjom oni hrvatskih neprijatelja koji su nam nametnuli taj rat kojeg Hrvati niti su htjeli, niti prouzrokovali.

Poštovani druže DUH da bi se moglo trijezno i s povijesnih pogleda o tome razgovarati, potrebno je početi iz početka.

(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917. koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.

(2) Ta deklaracija se je potpisala da u zajednici takozvani “slavenskih” naroda, u ovom slučaju i u to doba su bili dominantni Hrvati i Srbi, radimo i borimo se protiv austrohugarske monarhije. Hrvati kao i pošteni Srbi su mislili da ćemo u zajednici biti jači otresti se austrohugarske monarhije, te kasnije, svaki za sebe imati svoju vlastitu državu, Hrvati Hrvatsku a Srbi Srpsku državu.

(3) Kada je završio WW1 1918. i na Versaillskoj konferencija za MIR u lipnju 1919. godine ta zajednička zemlja je priznata kao kraljevina SHS, tj. Srba, Hrvata i Slovenaca.

(4) Srbi opijeni pobjedama u balkanskim ratovima iz 1912-1913. su odmah pomislili da je i Hrvatska njihova zemlja, koju da su im je Velika Antanta darovala.

(5) Srbi su odmah počeli svim državnim aparatima i dekretima uskraćivati, isticati i zabranjivati Hrvatima svako nacionalno obilježje do te mjere, da svako isticanje hrvatstva i hrvatske nacionalne zastave bilo je ugušeno u krvi i žrtvama.

(6) Hrvati su počeli otvoreno govoriti da se mirno razidjemo, svako sebi i svak za sebe. Sazvana je skupština u Beogradu da se o tome raspravlja. Srpska radikalna stranka je potajno radila po direktiva kralja Aleksandra te izvršili najbrutalniji pokolj Hrvata u sred parlamenta i u sred Beograda 20 lipnja 1928. god.

(7) Taj zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu.

(8) Tada je kralj Aleksandar uvidio opasnost za državu kojoj je on bio “njegovo visočanstvo”, te je raspustio stranke i konstitucije te uspostavio diktaturu 6 siječnja 1929. godine. Tek tada počinju svi gori jadi nad Hrvatima i Hrvatskom, sve u ime naroda i države.

(9) Dr. Ante Pavelić u svojoj ljubavi za Hrvatsku nije vidio drugog izlaza osim osnutka jedne revolucionarne organizacije sa svrhom da se svim raspoloživim sredstvima suprostavi srpskom nasilju, pa i uz potrebu oružja, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU. Dao je toj organizaciji ime USTAŠA, što je jedna stara hrvatska izreka koju su Hrvati u prošlosti koristili protiv svakog tiranina kada su se Hrvati trebali USTATI na obranu svojih Domova i svoje Države Hrvatske.

(10) Hrvatski revolucionarni Ustaški Pokret je osvetio hrvatske zastupnike HSS koje je Puniša Račić poubijao 20 lipnja 1928. god. usred parlamenta, ubivši srpskog kralja u Marseilleu 9 listopada 1934. godine.

(11) Poslije tog atentata srpska kraljevska Jugosklavija postaje sve više i više nepopularna u međunarodnim krugovima. Njegovo “visočanstvo” princ knez Pavle sa svojim ministrima pristupa 25 ožujka 1941. Trojnom Paktu u najvećoj nadi da mu se kraljevina SHS sačuva.

(12) Srpski radikalni krugovi oko mladoga princa Petra drugoga su bili nezadovoljni političkim ishodom koji je vodio do jedne minimalne olakšice Hrvatima sa njihovom Banovinom Hrvatskom na čelu dra. Vladka Mačeka i njegove HSS.

(13) Srpski general Simović sa svim svojim vojničkim kadrom u suglasnosti pukovnika Draže Mihailovića pripremaju puč 27 marta (hrvatski ožujka) s lozinkom: Bolje rat nego pakt. Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.

(14) Hrvati ne samo da koriste nego su iskoristili međunarodnu političku situaciju i Proglasili Svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku DESETOG TRAVNJA 1941. godine.

(15) Srbima to nije bilo po volji te su svim silama i vojničkim potencijalima udarili na Hrvatsku koja uobće još nije imala ni vojske niti vojničkog kadra. Bila je u pelenama kao i dijete kad se rodi.

(16) Srbi, bolje rečeno srpski četnici Draže Mihailovića su nemilosrdno počeli ubijati Hrvate bez ikakvog biranja. Njihova, četnička lozinka je bila ubijati sve što je hrvatsko, tako: DA OD ZLA RODA NEMA NI PORODA, kako su znali govoriti.

(17) Kada su nenaoružani Hrvati to vidjeli, počeli su se organizirati u vojničke skupine, vojničke redove, u ustaške postrojbe, ne da “kolju i ubijaju” kako su naši hrvatski neprijatelji to drugima govorili, pa i vama poštovani kolega, odnosno druže, DUH, nego da se brane.

(18) U toj isključivo nacionalnoj obrani Hrvati su imali svako Božje, ljudsko i međunarodno pravo da se brane i da se obrane. U toj borbi za obranu nacionalnih hrvatskih života, glupo bi bilo reći da nije bilo i nevini i nedužni žrtava.

(19) Trebamo uvijek imati na umu i pred očima činjenicu da svaki rat za sobom nosi više nedužni i nevini žrtava nego, recimo, vojnički žrtava.

(20) To se je najviše moglo vidjeti i osjetiti na području Hrvatske za vrijeme WW2. Zašto? jednostavno zato što nam je sličan jezik, što smo izmješani, što u mnogim slučajevima poznajemo jedni druge, te, uz sve to, srpski četnici u zajednici sa partizanima su iz taktičkih i strateških razloga napadali pravoslavna sela u odori hrvatskih vojnika, kako bi dali do znanja srpskom pučanstvu da su to bili ustaše. Nedugo iza toga dolaze četnici i partizani da im “pomognu” i da ih spase od “ustaškog noža”, kako su znali govoriti, te ih nagovaraju da im se priključe/pridruže i da sa njima pođu u šumu.

(21) Iz šume zna se šta se je radilo. Diverzije. Protiv koga? Protiv Hrvata i Hrvatske Države. S kim; Srbi, četnici i partizani i svi Jugoslaveni zajedno.

(22) Hrvatska Država kao i svaka druga država na svijetu je tražila te “diverzante”, hapsila i prevodila ih hrvatskom narodnom sudu. (Vidi knjižicu DRINU 1956. i tu se može pronaći mnoge stvari što se tiče suda NDH)

(23) Tako je nastala fama o “ustaškim zločinima” koji uobće, u smislu zločina, nisu ni postojali. Ekseca dakako da je bilo. To je što svaki rat za sobom nosi.

(24) Da smo mi Hrvati dobili rat u drugom svjetskom ratu, povijest bi se drugačije pisala. Hrvati bi tada bili najbolji na svijetu. Svakako da smo mi i danas najbolji zahvaljujući našoj uljudnosti.

(25) Nadam se prijatelju, odnosno druže, DUHU da sam odgovorio na sva vaša moguća pitanja i želje. Uz iskrene poZDrave. Otporaš.