ODGOVOR: I SRETAN USKRS! MLADENU BOBAN, Prekiću

ODGOVOR: I SRETAN USKRS!  MLADENU BOBAN, Perkiću‏

(Mladen Boban je moj susjed i poznomo se. On radi za MUP RH u stranim državama. Ja sam njemu čestitao Uskrs 28 ožujka 2013. On je meni uzvratio čestitku: “I tebi i tvojima iz srca. Neki Stipe Grizelj piše o Tebi kako ste bili dobri za vrijeme bivše Jugoslavije, pa ne znam koji je to. Kaže da ste dobro surađivali u poslovima. Nemam pojma čiji je. Bog! i sve najbolje. Mladen”. Ja sam prijatelju Mladenu odgovorio i obrazložio mu situaciju kako je i zašto i gdje je došlo do fizičkog sastanka sa spomenutim Stipom Grizelj. Mladen je meni odgovorio sa: “MLADEN BOBAN MILANU BOBAN“. Pročitajte Mladenovo pismo. Ja ću opreznosti radi ispustiti e-mail adresu.  Mile Boban, Otporaš.)

Mladen Boban Milanu Gabrića,

Mirno spavaj i uživaj s obitelji u blagodatima Uskrsa , temelja kršćanstva , najvećeg katoličkog praznika. Što se tiče tvog teksta: “nikad, i nikada nebi i nisam dvojio u tvoju nevinost , ali izvjesni Stipe Grizelj i njegovi uvijek te spominju da su s tobom dobro surađivali , pa sam samo napomenuo i htio čuti od tebe u čemu ste to surađivali i tko je taj Stipe Grizelj”. Vjerovao sam da je iz Sovića i to je sve. Ništa posebno.
Svako dobro tebi i tvojima iz srca . Bog Mladen Boban, Perkić, tvoj susjed i prijatelj.

Od: Mile Boban [froate@hotmail.com]
Poslano: 28. ožujak 2013. 17:19
Prima: Mladen Boban; od Mile Boban
Predmet: Odgovor: Sretan Suskrs! Mladenu Perkiću

Bog! dragi prijatelju Mladene,

To sam ja ali to je velika laž. Stvar je bila ovako: Taj neki Stipe Grizelj je došao u San Francisko polvicom ožujka 1976. godine. Bila je srijeda večer, mislim 17 ožujka ali nisam siguran. Negdje oko pola noći me netko zove na telefon, probudi me i odmah: Imam pismo od tvojih starih, pozdravljaju te. Pa tko si ti, pitam ga ja. Ja sam prijatelj tvojih roditelja i evo došao sam posjetiti neke prijatelje. Pa gdje se ti nalaziš, pitam ga ja, kod koga stanuješ. On mene: Pa ja sam u našem konzulatu. Pa čijem našem konzulatu, pitam ga ja? On meni: pa u našem jugoslovnskome konzulatu, ovdje na Sacramento ulici. Ja odmah poklopih telefon. Za rar minuta telefon zvoni ponovno. Ja uzoh telefon, kad opet on. Navalio da dođem uzeti pismo jer su moji “srari” poslali. Ja ponovno poklopio telefon. Nekoliko munuta kasnije, on opet. Ja sam tada rekao da ću sa suprugom razgovarati te da ću ga nazvati kasnije. On se je s tim složio.

Šta sam ja učinoi!? Ja sam nazva Federalne vlasti FBI i sve im rekao. Oni su za nekih pola sata došli kod mene, bila su dvojica. Uljudno se predstavili, pokazali svoje iskaznice. Tada smo počeli razgovarati i stvarati plan šta i kako napraviti s ovim izazovom. Oni su meni savjetovali, i tako smo se dogovorili, da je njega nazovnem i kažem da ću biti tu u jugoslavenskom konzulati između pet i pol sati do šest, a da će oni, tj. FBI, biti vani i sve promatrati da mi se što zla ne dogodi. Ja sam tog čovjeka nazvao i rekao mu da ću biti kod njih oko šest sati u jutro. Tako sam i postupio. Otišao sam tamo i oko šest sati bio sam tu, na 1919 Sacramento Street. Tada sam upoznao tog Stipu Grizelja i još nekog Stojanovića, mislim da se je tako zvao i da je on bio jugoslavenski Konzul. Bila su samo ona dvojica na ulaznim vratima. Rukovali smo se i svaki je izgovarao svoje ime. Ušli smo u jednu dvoranu. Sjeli smo za jedan korugli stol. Neki čovjek se je pojavio s rakijom, kafom i cigaretama. Dotični je stavio šalice kafe pred svakog nas i napunio ih. Odbio sam cigarete i rekao da ne pušim, dok sam šalice s kafom izmješao, tako da ona koja je bila pred menom, stavio sam pred jednog od njih. Ne sjećam se više pred kojeg. Obadvojica su se iznenadila mojim postupkom. Pitaju me da zašto to činim, zar im ne vjeruje, našto sam rekao da im ne vjerujem, jer tako ste vi trovali Nadbiskupa Stepinca i tako ste otrovali i ubili Hrvata Maksa Luburića.

Nikakovog pisma Stipe Grizelj nije imao za mene te mi ga nije mogao ni dati. To je bila samo varka. Ti Mladene znaš da moji roditelji nisu znali ni čitati ni pisati, pa mi nisu pogli ni pisati. On je uistino bio kod njih, i po svoj prilici su me pozdravili kako bi svaki roditelj i po crnome đavlu pozdravio svoje dijete. A da me moji roditelji i nisu pozdravili, ovaj Stipe Grizelj bi svakako to izmislio – što je i izmislio – i rekao da su me pozdravili.

Kada sam oko sedam sati izišao vani, ugodno sam se začudio kako neki čiste ulicu upravo pred vratima jugoslavenskog kunzulata u San Franciscu. Odmah sam ih pripoznao i ništa jedni drugima namignuli. To su bili oni, ta dva FBIajca sa velikom uličarskom metlom koji su čistili ulice. Tu je sva naša priča završila, svi naši kontakti, svi naši razgovori i sva naša poznajstva. Nikada tog čovjeka nisam više vidio.

Dragi prijatelju Mladene ja ne znam koliko je tebi poznato kako je jugoslavenska Udba vrbovala, sve preko roditelja, svoje rodbine, rođaka, prijatelja itd., svoje doušnike. U svojim tj. udbaškim kartotekama samo stave: BIO NA VEZI S TIM I TIM I TAJ I TAJ GA DRŽAO NA VEZI. Tako ti je to u hrvatskoj iseljeničkoj političkoj emigraciji dolazilo do velike sumnje, jer ovi Udbaši nisu mogli ništa izgubiti s tim kontaktima Hrvata u slobodnom svijetu, dok su svi Udbaši i udbini doušnici znali ako se bilo koji Hrvat s njima sastane da to mora proširiti među Hrvate kako bi došlo među njima do sumnje, nepovjerenja i što je najgore je to UPIRANJE PRSTOM U JEDNI DRUGE.

Bilo bih mi drago da mi pošalješ što god imaš ili nađeš glede tog slučaja, jer ja nemam ama baš ništa.

Primi dragi prijatelju Mladene moje iskrene pozdrave, kako ti tako isto i sva tvoja obitelj.

Ponovno ti želim Sretan Uskrs, i ako ti neće biti mično također ti Želim Sretan Deseti Travnja, dan hrvatske državnosti, – jer znam kako ova dans partizanska vlada RH misli o našem hrvatskom državnom prazniku Deseti Travnja – za koji su svoje živote dali preko pola milijuna Hrvata, uključujući 23 trojicu iz naše Bobanove Drage. To se ne može i ne treba zaboraviti! Jer oni, tvoji i moji susjedi, njih 23 iz Bobanove Drage su dali svoje živote u obrani one iste Hrvatske od osam (8) slova koja je kao i današnja Hrvatska koja ima isto osam (8) slova a koju ti predstavljaš u stranom svijetu. Mene nitko neće uvjeriti da su iz naše Goričke i Sovićke župe, njih 213 naših župljana, dali svoje živote za Hrvatsku u obrani talijanskog fašizma i njemačkog nacizma. To su jugoslavenske neprijateljske smicalice koje su za više od pola stoljeća odgajali Hrvate da jedni budu protiv drugih; a kako, jednostavno tako da im se kaže da su se Hrvati borili za fašizam i nacizam. To je mnogima bilo dovoljno da formiraju svoje stavove i mišljenje protiv vlastite braće i prijatelja.

Dragi prijatelju Mladene drago mi je da si mi se javio. A kada ti srce rekne da vjeruješ svojem susjedu, svojem prijatelju Milanu Gabrića, javi mi se. Bog! Milan.

From: Mladen.Boban@mvrep.hr
To: froate@hotmail.com
Subject: Odgovor: Sretan Suskrs!
Date: Thu, 28 Mar 2013 15:14:27 +0000

I Tebi i tvojima iz srca. Neki Stipe Grizelj piše o Tebi kako ste bili dobri za vrijeme bivše Jugoslavije , pa neznam koji je to .Kaže da ste dobro surađivali u poslovima. Nemam pojma čiji je. Bog i sve najbolje. Mladen.