ODGOVOR BEZ STRAHA I BEZ MANE, piše dr. Tomislav Dragun cijenjenom g. Valek

Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Mon 1/27/2020 9:31 PM
Cijenjeni g. Valek,

Isuviše Vas cijenim, a to mi ne dopušta ne osvrnuti se na Vašu zadnju poruku.
Istina prije svega.
Dakle,
Ad 1.
Kodifikacija Hrvatskog Državnog Prava obavljena je 753. godine kroz zaključke Sabora na Duvanjskom Polju. U to vrijeme nije živio Dr. Ante Pavelić, kao ni idućih 12 stoljeća, a da bi krivotvorio zapisnike kao što se to učinili drugovi za razdoblje od 8. travnja do 22. lipnja 1941. godine. Zaključke Sabora potvrdile su tadašnje velevlasti Bizant i Vatikan, a odmah nakon toga i Franačka Država. Tu se nema što diskutirati.
Ad 2.
Godine 1102. udružila su se kraljevstva Hrvatske i Ugarske (ne Madžarske). Tek nakon 750 godina iskompleksirani Madžar Istvan Horvath počeo je to osporavati. Pa što, ako ne bi 1102. bilo nešto ugovoreno, postoji višestoljetna praksa (običajno pravo) koja potvrđuje taj ugovor (dogovor). Točka.
Ad 3.
Turci su razbili Hrvatsku Država. Spas je nađen (1.1.1527.) u prihvatu (Hrvatskog sabora) isključivo svojom voljnom Ferdinanda (inače austrijskog cara) za hrvatskog kralja. Ima li pitanja? Nema.
Ad 4.
Slijedi 400 godina tursko-austrijskih ratova, bez ikakvog sukoba između Srba i Osmanlija. Nikakve borbe za Srpsku Državu nije u to vrijeme bilo.
Ad 5.
Slabost Osmanskog carstva u 18. stoljeću vidljiva je i slijepcu. Javlja se Istočno pitanje (t.j. podjela Osmanskih temelja). Glavni interesenti su Rusija, koja (zbog prolaza: Bospor i Dardaneli), koja igra na kartu pravoslavlja i Austrija, koja (povijesne “međe svjetova”) igra na kartu katolicizma. Od Srpske pravoslavne crkve ni glasa.
Ad 6.
Nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka (koji uopće nisu bili ustanci, niti su za cilj imali Srpsku Državu) Rusija uspijeva preurediti dio Osmanskog carstva, pa se javljaju donekle samoupravne pokrajine – kneževine ili slično – Vlaška, Besarabija i Srbija. Na razgovorima Turaka i Rusa nema Srba, niti SPC.
Ad 7.
Austrija reagira. František Zach (Čeh) i Matija Ban pišu “Garašaninovo Načertanije”. Plasiraju ga i u Bosnu (preko koga: SPC? Ne!) preko franjevaca.
Ad 8.
Na Berlinskom kongresu Austrija uspijeva “progurati” tursku pokrajinu operativno zvanu Kneževina Srbija u Kraljevinu Srbiju. Srbi “ni luk jeli, ni luk mirisali”, a SPC – šuti i dalje.
Ad 9.
Godine 1903. Karađorđevići preuzimaju (krvavo) kormilo u KS i … Evo Engleske (puna džepa). Evo Frana Supila (genijalnog hrvatskog domoljubnog nakladnika “Crvene Hrvatske”) kako kroz Riječku rezoluciju (ne bojim se reći:za keš) priznaje Srbe za državni narod (jednak Hrvatima) u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Bez SPC.
Ad 10.
Godina 1909. Veleizdajnički (Vlaški, kažu Srpski) proces u Zagrebu. Unatoč tome Frano Supilo je Hrvatsko-srpskoj koaliciji (na čelu s Vlahom Svetozarem Pribićevićem). Četiri godine kasnije on zajedno s Antom Trumbićem poziva Nikolu Stojanovića (ima li većeg gada od njega?) u Split. Priprema se Jugoslavenski odbor. Tu je, dakako, i Ivan Meštrović (uslijedile su desetak godina Aleksandrove naručba – naravno uz kešu). SPC – ništa.
Ad 10.
Godina 1915. – Londonski ugovor. Englezi otvaraju karte. Tko ne zna, neka pročita.
Ad 11.
Godina 1918. godina Ivica Frank i Aleksandar Horvat su u Beču kod kralja Karla IV. (austrijskog cara Karla I.). Kralj pristaje na trojnost (trijalizam) Monarhije. Idu i u Budimpeštu. Madžari se slažu, ujedno se ispričavaju za sve neugodnosti  koje su učinili Hrvatima. To je ona Hrvatska s granicama nakon 9. rujna 1943. (ne ova krezuba Tuđmanova RH).
Ad 12.
Na scenu stupa grupa građana koja se je samoinicijativno prozvala Narodno vijeće SHS i “odbila” Karlov Trijalizam. Grupa građana? Da, upravo to. Kažu da su bili predstavnici stranaka? Nu, nikakve ih stranke za tu funkciju nikada nisu odabrale. Kažu da imaju 80-teročlani Plenum? Takav Plenum nikada se nije sastao. Kažu da ih je, radi brže operativnosti vodio 20-teročlani Središnji odbor? Ali taj Središnji odbor nitko nikada nije izabrao (ili ako baš hoćete: odabrao). Nu, niti taj Središnji odbor nije “delao”, nego ga je zamijenilo Predsjedništvo od 6 članova, koje također nitko nije izabrao, a u njemu su kolo vodila samo trojica: Anton Korošec, Svetozar Pribićević i Ante Pavelić zubar. Kako? “Para buši, gdje burgija ne će.” SPC? Nisam je primijetio.
Ad 13.
A 1. prosinca 1918. godine? Državnopravno – ništa. Aleksandar (regent!) je (uz pomoć srpske vojske, a ne SPC, nakon što je Narodno vijeće SHS “raspustilo” hrvatske Pučke ustaše) ušetao u Hrvatske Zemlje. Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija? Tu je, gdje je i bila, ali bez zemlje. Kao, recimo Francuska nakon njemačkog zauzeća. Isto.
Ad 14.
Vidovdanski ustav? Ništa. Nema niti riječi o Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. N itko ju nije ukinuo, ali nije niti moga: “Regnum regno not praescribit leges.” (sve do 29.11.1945. – ali o tome drugom zgodom).
Ad 15.
Kažete Kraljevstvo SHS. Takvo što nikada nije (pravo) postojalo. Nikada u njega nije ušla Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. (Znate li da je Lisenko uzgojio sedmogodišnju pšenicu? Samo kosiš. – Ili da su drugovi odlučili saditi orahe na biokovskom kamenjaru tako da se samo potresu i ubacuju u kamione koji će biti u podnožju planine. WC-papir svašta podnosi.)
Ad 16.
Kraljevina HSD postane (privremeno joj promijeniše ime) postade najprije Banovina Hrvatska (26.8.1939.), a onda Država Hrvatska (10.4.1941.). Znam za gunđanje Srpskog Kulturnog Kluba, ali ne i SPC.
Ad 17.
Da, da, da. Desetog travnja 1941. godine nije proglašena nikakva NDH, nego je Slavko Kvaternik (najjednostavnije što je moguće) preuzeo Bansku Vlast i bio joj na čelu idućih sedam dana. Strpite se kojih dva mjeseca pa ćete mogu vidjeti tekst (nedvojben) koji to govori. Zbog njega su Čovjeka strijeljali. Ali, “u cara Trajana kozje uši!!!
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun