OBRAZLOŽENJE – KAKO JE DOŠLO DO OVIH DVIJU KNJIGA: “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”

                 Slika Poglavnika dra. Ante Pavelića je stavljena kao

                                               U V O D 

                                        za ove dvije knjige

               

Ovu knjigu “PISMA MAKSA LUBURIĆA posvećujemo Osnivatelju Ustaškog Pokreta Poglavniku dru. Anti Paveliću, svim Ustašama, svim Hrvaticama i Hrvatima koji su imali veliku čast nositi odoru HOS-a, svim onima koji su svoje živote dali u obrani NDH-e, svim onima Hrvaticama i Hrvatima koji su zbog svoje izražene ideje o NDH bili proganjani, hapšeni i mučeni i na dugo i teško robovanje stavljeni po svim jugoslavenskim zatvorima, svim onim Hrvaticama i Hrvatima koji su zbog ideja NDH-e morali napustiti svoju voljenu Hrvatsku i tražiti spas u emigraciji, svim Hrvaticama i Hrvatima koji su u emigraciji ostali vjerni Hrvatskoj, svim onim Hrvaticama i Hrvatima koji su ostali u domovini Hrvatskoj i sa suzom u oku i željom u srcu čekali povratak iz emigracije  svojih milih i dragih, jednom riječu: svim Hrvaticama i Hrvatima koji nisu izgubili strpljenje u čekanju ostvarenja OBNOVE HRVATSKE DRŽAVE.

                             OBRAZLOŽENJE

     U ovom obrazloženju u skraćenim oblicima najviše ćemo govoriti kako je došlo do ove knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA i o nekim uočljivim manjkavostima tiparskim i pravopisnim pogriješkama. Sve ostalo prepuštamo cijenjenim čitateljima i cijelom hrvatskom pćinstvu.

     Kako smo rekli u uvodu da smo htjeli izdati jednu knjižicu ili kjnigu prigodom desete obljetnice pogibije generala Drinjanina, dakle 1979. godine, za koju svrhu smo prikupili novinskih članaka, raznih pisama, Okružnica i drugog potrebnog materijala za spomenutu svrhu. Prilike u kojima smo tada živjeli su nas spriječile te smo morali odustati od smopenute nakane, naravno do daljnjeg. Kroz sve to vrijeme zastoja imali smo priliku pregledati i pregledavati sva ta pisma Maksa Luburića koja smo posjedovali. Mnoga smo pisma po nekoliko puta pročitali, i što god smo ih više čitali sve više i više smo dolazili do uvjerenja da se ideja pok. Karla Sopte treba ostvariti kada je on nama rekao pred svoju smrt u Torontu u siječnju 2001. godine kada smo ga moja supruga Annie i ja otišli posjetiti: “Mile ja sada ovo tebi dajem, jer u tebe vjeruje, Ova pisma su pisana Hrvatima i za Hrvatsku. Na tebi je da Hrvate i Hrvatsku upoznaš s ovim pismima”. Ta ideja pok. Karla Sopte nas je vodila i fala dragom Bogu ovim putem i za sada i ovako u spiralnom obliku predajemo ove dvije knjige PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA Hrvatima na študiranje.

    – Odmah dajemo do znanja – URBI ET ORBI – da ove dvije knjige knjiga I i knjiga II su sastavni dio pisama Maksa Luburića koja smo mi imali i posjedovali a koja je on pisao svojim suradnicima. Kroz pisma će se vrlo uočljivo vidjeti kome je on ta pisma pisao i tko su mu bili najuži suradnici, i u dobru i u zlu. Svakako ovdje treba istaknuti i to da ove dvije knjige PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA treba usporediti sa sv. BIBLIJOM. Zašto? Jednostavno zato što se Biblija čita kao roman, dnevne vijesti, knjige, novine, pročitaš ih i ostaviš ih po strani. Biblija se čita za študiranje i po potrebi svaki dan, jer je puna mudrosti, puna ljubavi, puna savjeta kako se očuvati, puna putokaza kako se održati kao jedna kršćanska zajednica, kako opraštati i iznad svega priznati svoje vlastite grijehe, zablude i pogreške i to sve kroz ispovijed. Ista stvar je i sa ovim knjigama PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA. Čovjek u svakoj potrebi kada počme sumnjati sam u sebe, bilo u kojem pravcu, osobito hrvatskom nacionalnom pravcu, uzeti će ove knjige i tražiti ona pisma u kojima će on naći izvor za snagu, izvor za razumijevanja, izvor za opraštanja, izvor za čvrstoću i upornost, izvor nepokolobljivosti, jednom riječu: vjeru u sama sebe. Kao što je Isus, žedan i umoran od puta kroz Samariju i Galileju, sjedio na Jakovljevu zdencu u gradu Sikar-u, da mu neka žena Samarijanka dadne vode da se okrijepi (Ivan 4:6.7.), tako će i čitatelj ovih dviju knjiga PISMA MAKSA LUBURIĆA, tražiti u njima okrijepu i snagu u svojem putu k hrvatskom cilju. To je general svojom adresom “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izašla u “ISTARSKA DRINA” br. 3/4 1064., kao i u svojem povijesnom govoru Hrvatima za Deseti Travnja 1968.godine, gdje je doslovno proročanski rekao: “…Oni koji bi htjeli svoj rat proslijediti u ustaško partizanski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI...”

    – Naša originalna ideja je bila da preko jednog hrvatskog portala i njegova Foruma iznosimo ova generalova pisma, u originalu, bez ikakvih ispravaka, kako bi što bolje dali autentičnost samih pisama, gdje bi, s jedne strane, u svako pismo – po potrebi – mogli dopuniti i popuniti prazninu, spomenuti neka imena bez kojih pismo bi moglo, za današnje razumijevanje, gubiti na važnosti, kao i neke dogodovštine koje su falile u pismima. Mi smo bili u stanju dosta toga popuniti i na potrebna mjesta u pismima staviti odgovarajuća imena, jer smo na jedan ili drugi način bili upućeni na mnoge slučajeve o kojima general piše u ovim pismima, a s druge strane ljudi bi komentirali na pisma i možda donosili  u svojim komentarima  važnih informacija glede sadržaja ovih pisama.

    – Jedan naš zajednički prijatelj, (donosim samo inicijale NM) osobito prijatelj sada pok. Zvonka Bušića, nam je savjetovao, i rekao bih preporučio, hrvatski portal Dnevno.hr. Kontaktirali smo Administratora po imenu (inicijale samo P.M.) koji je jako bio oduševljen i dao nam zeleno svijetlo za iznašanje pisama. To je bilo prvog tjedna mjeseca travnja 2012. god. (Danas, utorak 11 srpnja 2023. kada ovo prepisujem, nadodajem da je tada bio glavni Administrator Foruma Dnevno.hr, gosp. Petar Mandarić, mo. Mile Boban,)

    – Počeli smo sa pismima, a najteže je bilo odlučiti se da li ćemo pisma iznositi kronološki, po datumima i godinama. Što god više smo mislili da iznosimo pisma kronološki, ipak smo došli na ideju pisma ne iznositi kronološki, jer da će biti kud i kamo interesantnije i zanimljivije za čitatelje  pročitati danas jedno pismo, recimo iz godine 1952., a sutra iz godine 1961 ili 1969, itd. Zašto to i zašto tako? Mi smo tako mislili kako bi čitatelju dali priliku da se sam uvijeri kroz ova pisma u evoluciju Maksa Luburića.

    – Već u prvih nekoliko pisama počeli su čitatelji komentirati.  Komentari su, sve u svemu, bili jako zanimljivi i pozitivni. Naravno da je bilo i onih žučljivih, što je razumljivo, jer po onoj našoj hrvatskoj izreki: Nije se rodio da je cijelom svijetu ugodio. Bilo je i takvih komentara koji su tražili da prestanemo s pismima, jer da to više nije aktualno. Odgovorili smo jednome da su Maksova pisma uvijek i toliko aktualna da bi ih mi, kada bi mogli prepisati sva ta pisma i prilijepiti ih na Nebo, tako da ih svaki prolaznik može vidjeti kao što se mogu vidjeti zvijezde, mjesec i oblaci, a svaki onaj koji govori hrvatski da ih može pročitati.

    – Jedan vrlo državotvoran Hrvat iz Livna nam se javio i upozorio nas da ima mnogo pogrešaka u pismima, te nas zamolio da ispravljamo pogreške u idućim pismima. Od tada smo ispravljali poneke (po)greške s tim da nismo ispravljali korijenske riječi NDH.

    – Mi smo također ustanovili, čitajući Maksova pisma, nekoliko važnih stvari, a to su da Maks skoro nikada nije pregledavao napisana pisma, jer za to nije imao vremena, da Maks u svojim pismima temeljito otkriva pozadinu razlaza POGLAVNIK-LUBURIĆ, da je Maks znao preko stotine pisama dnevno napisati i na pisma odgovoriti svojim suborcima, da Maks nikoga nije isključivao iz redova hrvatske borbe, da je svakoga uključivao.

    – Što smo dalje s pismima izlazili vani, više su nam se ljudi javljali. Preko privatne i osobne pošte primali smo mnogo pohvala i, rekao bih, još više sugestija kako bi trebalo knjige izdati. Mnogi su bili ideje da se pisma skaniraju i tako skanirana izdaju se knjige, pa neka se čitatelji sami uvjere u autentičnost i vjerodostojnost Maksovih pisama.

    – Polovicom siječnja 2013. na putu za San Francusko primjetio sam preko mojeg Laptop kompjutere da Foruma na portalu Dnevno.hr više nema, tako da više nisam imao pristup tim nekoliko stotina prepisanih pisama Maksa Luburića. To sam odmah javio ovom dobrom i dragom Hrvatu u Livno. On mi je rekao da ne očajavam, te da će on nastojati to provjeriti i možda pronaći. Par dana iza toga javio mi se ovaj Hrvat iz Livna i saopćio da je sve pronašao i preuzeo s tog Foruma Dnevno.hr i staio na Uzdanica Forum Free. Tako je došlo do toga što sada imamo i što dajemo Hrvatima na čitanje.

    – Prije nego smo odlučili uvezati ova Maksova skenirana pisma u obliku spiralne knjige, tražili smo i druge načine, ali na svu žalost bez uspjeha. Što nama nije uspjelo, čvrsto vjerujemo da će nadolazeći naš hrvatski naraštaj iza nas, s mnogo većom snagom, žarom i poletom, dovršiti ovo započeto i početo djelo, usavršiti, uljepšati i dotjerati ga kao i i djevojku za prekrasno vjenčanje, i tako dotjerano i profesionalno uljepšano, dati Hrvatima na čitanje i za študiranje.

    – Pisma su skenirana i kronološki po datumima i godinama poredani. Neka nisu čitljiva. Mi smo se često služili naočalama i povećalom. Ima nekoliko pisama kojima stranica ili više fale, što uopće nije toliko ni bitno za ovaj golemi podhvat.

    – Mnoga pisma su kopije od kopija i samo dragi Bog zna koliko kopija koje pismo je imalo. Neka pisma prilikom kopija  su bila zgužvana, krajevi smotani, crnilo se veliko pokazuje na nekim stranicama. Uzevši u obzir važnost ovih pisama, tih nekoliko nejasnoća neće nikako biti odlučujući činbenik u odgonetki tih nekoliko nejasnoća.

    – Također ima nekoliko pisama gdje je general stavio povlaku olovkom ili penkalom  s jednog ugla pisma na drugi. On je ta pisma slao Ratku Gagri u Toronto kao kopije odgovora pisama koje je general slao  nekima a htio je svakako  da Gagro zna  što je general dotičnima pisao.

    – Svaki čitalac ovih knjiga vidjet će imena i prezimena s kojima je general surađivao. I ne samo to. Svaki pojedinac će se pitati, kao što smo se i mi pitali: kako je general mogao to sve posavršavati, kada je njemu, kao i svim nama drugima dan i noć 24 sata. Odgovor bi mogao biti samo jedan: LJUBAV ZA HRVATSKU!, kao što je rekao dr. Andrija Hebrang mlađi u svojoj predizbornoj kampanji za predsjednika RH 2009. godine: DA SE JE MAKS LUBURIĆ BORIO ZA INTERESE HRVATSKE I ZA HRVATSKE INTERESE, te zbog te izreke dobio po trtici da nije izabran za predsjednika RH., nego je izabran sin partizana Ivo Josipović.

    – Mi smo nastojali prebrojati nebi li nekako došli  do pravog i točnog broja  koliko je puta u ovim pismima general napisao ime Hrvatska, bilo u imenici ili u pridjevu, svejedno. Prešli smo dvije tisuće puta, pa se pitamo: kolika je mogla biti velika ljubav da se je toliko puta spomenulo ime Hrvatska.

    – Izvor pisama ovih dviju knjiga  su najviše od: Ratko Gagro, dr. Miljenko Dabo Peranić, Pero Tutavac, Ante Krišenić, Dane Jolić, Pukovnik Ivan Štir, Štef Crnički, Rudi Erić, Igor Buljan, Mile Boban i drugi.

    – Treba se također znati i spomenuti da je general imao mnoge druge kontakte i dopisivanje  s mnogim drugim Hrvatima. Mi tih pisama nemamo. Spomenut ćemo samo neka imena za koja znamo sigurno kojima je general pisao i sa kojima je on bio u izravnoj vezi: Srećko Rover, Stipe Brbić, Enver Mehmedagić, Mirko Meheš, Mirko Bušić, Vilijam Cecelj, Stipe Šego, Mile Markić, Ivan Džeba, Dinko Šakić, Ivan Prcela i mnogi drugi.

    – Nadati se je da će ove dvije knjige skeniranih pisama Maksa Luburića potaknuti druge Hrvatice i Hrvate, a osobito one Hrvate – ili njihovu djecu ili unučad – koji još uvijek posjeduju  bilo jedno ili više pisama generala Drinjanina, da ih dadnu onim osobama  koje se budu bavile za izdavanje SABRANIH DJELA PISAMA MAKSA LUBURIĆA.

    – Mišljenja smo da bi za tu svrhu trebalo stvoriti jedan centar, središte, gdje bi ljudi mogli slati Pisma, Drine, Obrane i svaku napisanu riječ Maksa Luburića, generala Drinjanina. Mi za početak ovdje prilažemo jednu adresu gdje se traženi materijal može poslati i broj telefona gdje se može izravno dobiti odgovor.

    – Svima se najiskrenije zahvaljujemo na razumijevanju s vrućom željom i velikim pouzdanjem da ćete uživati u čitanju, študiranju, sugestijama, kritikama i širenju ideja ovih dviju knjiga.

    – U to ime mi vas iskreno pozdravljamo s našim hrvatskim pozdravom:

Bog i Hrvati!

Hrvatska Hrvatu!

Za Dom Spremni!

    – Priređivači: Mile Boban, Otporaš v.r. D. D.

    – Želimo svima Sretan 73-treći Hrvatski Državni Praznik Deseti Travnja!

    – Želimo svima Sretan Uskrs! 2014.