OBRAZLOŽENJE – KAKO JE DOŠLO DO KNJIGE “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”

—

od

Otporaš
u

                 

OBRAZLOŽENJE – KAKO JE DOŠLO DO KNJKIGE 

“PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952 – 1969”

04-10-2014 02:02#256
Otporaš

Stari lisac

Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,315

– U ovm obrazloženju u skraćenim oblicima najviše ćemo govoriti kako je došlo do ove knjige “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969″ i o nekim uočljivijim manjkavostima, tiparskim i pravopisnim pogreškama. Sve ostalo prepustimo cijenjenim čitateljima i cijelom hrvatskom općinstvu.

– Kako smo rekli u uvodu da smo htjeli izdati jednu knjižicu ili knjigu prigodom desete obljetnice pogibije generala Drinjanina, dakle 1979. godine, za koju svrhu smo prikupili novinskih članaka, raznih pisama, Okružnica i drugog potrebnog materijala za spomenutu svrhu. Prilike u kojima smo tada živjeli su nas spriječile te smo morali odustati od namjeravane nakane, naravno do daljnjeg. Kroz sve to vrijeme zastoja imali smo priliku pregledati i pregledavati sva ta pisma Maksa Luburića koja smo posjedovali. Mnoga smo pisma po nekoliko puta pročitali, i što god smo ih više čitali sve više i više smo dolazili do uvjerenja da se ideja pok. Karla Sopte treba ostvariti kada je on meni rekao pred svoju smrt u Torontu 2001. godine: “… dragi Mile ova pisma je meni dao pred svoju smrt u siječnju 1975. Ratko Gagro, a ja sada ovo tebi dajem, jer tebi vjerujem. Ova pisma su pisana Hrvatima i za Hrvatsku. Na tebi je da Hrvate i Hrvatsku upoznaš s ovim pismima…”. Ta ideja pok. Karla Sopte me je vodila i fala dragom Bogu ovim putem i za sada u ovakvom spiralnom obliku predajem ove dvije knjige PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969 Hrvatima na študiranje.

                  Slika prve i druge knjige “Pisma Vjekoslava Maksa Luburića 1952-1969” 

                                            image.png
                                        Slika Poglavnika dra. Ante Pavelića je stavljena kao
                                                                        U V O D 
                                                              za ove dvije knjige
                                         image.png
Ovu knjigu “PISMA MAKSA LUBURIĆA posvećujemo Osnivatelju Ustaškog Pokreta Poglavniku dru. Anti Paveliću, svim Ustašama, svim Hrvaticama i Hrvatima koji su imali veliku čast nositi odoru HOS-a, svim onima koji su svoje živote dali u obrani NDH-e, svim onim Hrvaticama i Hrvatima koji su zbog svoje izražene ideje o NDH bili proganjani, hapšeni i mučeni i na dugo i teško robovanje stavljeni po svim jugoslavenskim zatvorima, svim onim Hrvaticama i Hrvatima koji su zbog ideja NDH-e morali napustiti svoju voljenu Hrvatsku i tražiti spas u emigraciji, svim Hrvaticama i Hrvatima koji su u emigraciji ostali vjerni Hrvatskoj, svim onim Hrvaticama i Hrvatima koji su ostali u domovini Hrvatskoj i sa suzom u oku i željom u srcu čekali povratak iz emigracije  svojih milih i dragih, jednom riječu: svim Hrvaticama i Hrvatima koji nisu izgubili strpljenje u čekanju ostvarenja OBNOVE DRUGE HRVATSKE DRŽAVE 1991-1995.

– Odmah dajemo do znanja – URBI ET ORBI – da ove dvije knjige u spiralnom obliku: slika knjige broj. I

 image.png
i slika knjige broj. II

image.png

su sastavni dio pisama Maksa Luburića koja smo mi imali i posjedovali a koja je on pisao svojim suradnicima. Kroz pisma će se vrlo uočljivo vidjeti kome je on ta pisma pisao i tko su mu bili najuži suradnici, i u dobru i u zlu.
– Svakako ovdje treba istaknuti i to da ove dvije knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA treba usporediti sa sv. BIBLIJOM. Zašto? Jednostavno zato što se Biblija ne čita kao romani, dnevne vijesti, knjige, i novine, koje pročitaš i ostaviš ih po strani. Biblija se čita za študiranje i po potrebi svaki dan, jer je puna mudrosti, puna ljubavi, puna savjeta kako se očuvati, puna putokaza kako se održati kao jedna kršćanska zajednica, kako opraštati i iznad svega priznavati svoje vlastite grijehe, zablude i pogreške i to sve kroz ispovijed. Ista stvar je i sa ovim knjigama PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969.

– Čovjek u svakoj potrebi kada počme sumnjati sam u sebe, bilo u kojem pravcu, osobito hrvatskom nacionalnom pravcu, uzeti će ove knjige i tražiti ona pisma u kojima će on naći izvor za snagu, izvor za razumjevanja, izvor za opraštanja, izvor za čvrstoću i upornost izvorne pokolebljivosti, jednom riječu: vjeru u sama sebe. Kao što je Isus, žedan i umoran od puta kroz Samariju i Galileju, sjedio na Jakovljevu zdencu u gradu Sikar-u, da mu neka žena Samarijanka dadne vode da se okrijepi (Ivan 4:6.7), tako će i čitatelji ovih knjiga PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA , tražiti u njima okrijepu i snagu u svojem putu k hrvtskom cilju. To je general posvjedočio svojom adresom: “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izišla u “ISTARSKA DRINA” br. 3/4 1964., kao i u svojem povijestnom govoru Hrvatima za Deseti Travnja 1968. godine, gdje je doslovno proročanski rekao: “…Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško partizanski rat, u hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI!…”

– Naša originalna ideja je bila da preko jednog hrvatskog portala i njegova Foruma iznosimo ova generalova pisma, u originalu, bez ikakvih ispravka, kako bi što bolje dali autentičnost samih pisama, gdje bi, s jedne strane, u svako pismo – po potrebi – mogli dopuniti i popuniti prazninu, spomenuti neka imena bez kojih pismo bi moglo, za današnje razumijevanje, gubiti na važnosti, kao i neke dogodovštine koje su falile u pismima. Ja sam bio u stanju dosta toga popuniti i na potrebna mjesta u pismima staviti odgovarajuća imena, jer smo na jedan ili drugi način bili upućeni na mnoge slučajeve o kojima general piše u ovim pismima, a s druge strane ljudi bi komentirali na pisma i možda donosili u svojim kometarima važnih informacija glede sadržaja ovih pisama.

– Jedan naš zajednički prijatelj, osobito prijatelj sada pok. Zvonka Bušića, nam je savjetovao, i rekao bih preporučio, hrvatski portal Dnevno.hr. Kontaktirali smo Administratora po imenu Petar Mandurić koji je jako bio oduševljen i dao nam zeleno svijetlo za iznašanje svih pisama. To je bilo prvog tjedna mjeseca travnja 2012. god.

– Počeli smo sa pismima, a najteže je bilo odlučiti se da li ćemo pisma iznositi kronološki, po datumima i godinama. Što god više smo mislili da iznosimo pisma kronološki, ipak smo došli na ideju pisma ne iznositi kronološki, jer da će biti kud i kamo interesantnije i zanimljivije za čitatelje pročitati danas jedno pismo, recimo iz godine 1952., a sutra iz godine 1961 ili 1969., itd. Zašto to i zašto tako? Mi smo tako mislili kako bi čitatelju dali priliku da se sam uvjeri kroz ova pisma u evoluciju Maksa Luburića.

– Već prvih nekoliko pisama počeli su ljudi komentirati. Komentari su, sve u svemu, bili jako zanimljivi i pozitivni. Naravno da je bilo i onih žučljivih, što je i razumljivo, jer po onoj našoj hrvatskoj izreki: Nije se rodio da je cijelom svijetu ugodio. Bilo je i takovih komentara koji su tražili da prestanemo s pismima, jer da to više nije aktuelno. Odgovorili smo jednom da su Maksova pisma uvijek aktuelna toliko da bi mi, kada bi mogli, prepisali ih i prilijepili na nebo, tako da svaki prolaznik ih može vidjeti kao što se vide zvijezde, mjesec i oblaci, a svaki onaj koji govori hrvatski da ih može čitati.

– Jedan vrlo državotvorni Hrvat iz Livna nam se javio i upozorio nas da ima mnogo pogrešaka u pismima, te nas zamolio da ispravljamo pogreške u idućim pismima. Od tada smo ispravljali (po)neke pogreške s tim da nismo ispravljali korijenske riječi pravopisa NDH.

– Mi smo također ustanovili, čitajući Maksova pisma, nekoliko važnih stvari, a to su: da Maks skoro nikada nije pregledavao napisana pisma, jer za to nije imao vremena, da Maks u svojim pismima temeljito otkriva pozadinu razlaza   POGLAVNIK/LUBURIĆ, da je Maks znao preko stotine pisama dnevno napisati i na pisma odgovoriti svojim suradnicima, da Maks nikoga nije isključivao iz redova hrvatske borbe, a da je svakoga uključivao.

– Što smo dalje s pismima izlazili vani, više su nam se ljudi javljali. Preko privatnih i osobnih  sandučića primili smo mnogo pohvala i, rekao bih, još više sugestija kako bi trebalo knjigu izdati. Mnogi su bili ideje da se pisma skeniraju i tako skenirana izda se knjiga, pa neka se čitatelji sami uvjere u autentičnost i vjerodostojnost Maksovih pisama.

– Pred Božić 2012. jedan vrlo državotvorni Hrvat iz Zagreba koji je redovito pratio PISMA VJEKOSLAVA MKASA LUBURIĆA na Forumu Dnevno.hr mi se javio s molbom da bi mi on vrlo rado htio pomoći skenirati sva Maksova pisma, ako sam ih ja voljan njemu poslati. Ja sam neka Maksova pisma preko pola stoljeća čuvao, te za mene je to bilo jako teško nepoznatu čovjeku tolika i važna pisma Maksa Luburića poslati. U nekoliko izmjena e-mail-a lijepo smo se sporazumjeli i kroz pisma uzajamno povjerenje stekli, tako da sam u veljači 2013. sve poslao tom dragom i nadasve požrtvovanom Hrvatu u Zagreb.

– Mislim polovicom ožujka 2013. na putu za San Francisco primjetio sam preko mojeg laptop kompjutora da Foruma na portalu Dnevno.hr više nema, tako da više nisam imao pristup tim nekoliko stotina iznešenih Maksovih pisama. Čim sam došao kući, javio sam tom Hrvatu od povjerenja u Zagreb. Ovaj mi je odmah savjetovao da ne gubimo više vremena, nego da skeniramo pisma i pođemo dalje sa skeniranim pismima. Tako je došlo da imamo ovo što imamo i što dajemo Hrvatima na čitanje.

– Prije nego smo se odlučili uvezati ova skenirana Maksova pisma u obliku spiralne knjige, tražili smo i druge načine, ali nažalost bez uspjeha. Što nama nije uspjelo, čvrsto vjerujemo da će nadolazeći iza nas, s mnogo većom snagom, žarom i poletom, dovršiti ovo započeto i početno djelo, usavršiti, uljepšati i dotjerati ga kao djevojku za prekrasno vjenčanje, i tako dotjerano i u profesionalno uljepšano, dati Hrvatima na čitanje i študiranje. Prilažem ovdje sliku tih dvoju spiralnih knjiga od skoro 1200 stranica sa nekoliko prikladnih slika onoga vremena.

                                             Dvije spiralne knjige Pisma Vjekoslava Maksa Luburića
                                     image.png

– Pisma su skanirana i kronološki po datumima i godinama poredani. Neka nisu čitljiva. Mi smo se često služili naočalama i povećalom. Ima nekoliko pisama kojima stranica ili više fale, što uopće nije toliko ni bitno za ovaj golemi podhvat.

– Mnoga pisma su kopije od kopija i samo dragi Bog zna koliko kopija koje pismo je imalo. Neka pisma prilikom kopija su bila zgužvana, krajevi smotani, crnilo se veliko pokazuje na nekim stranicama. Uzevši u obzir važnost ovih pisama, tih nekoliko nejasnoća neće nikako biti odlučujući činbenik u odgonetki tih nekoliko nejasnoća.

– Također ima nekoliko pisama gdje je general stavio povlaku olovkom ili penkalom s jednog ugla pisma na drugi. On je ta pisma slao Ratku Gagri u Toronto kao kopije odgovora pisama koje je general slao nekima a htio je svakako da Gagro zna što je general dotičnima pisao.

– Svaki čitalac ovih knjiga vidjeti će imena i prezimena s kojima je general surađivao. I ne samo to. Svaki pojedinac će se pitati, kao što smo se i mi pitali: kako je general mogao to sve posavršavati, kada je njemu, kao i svima nama drugima, dan i noć bio 24 sata. Odgovor bi mogao biti samo jedan: LJUBAV ZA HRVATSKU!; kao što je rekao Dr. Andrija Hebrang mlađi u svojoj predizbornoj kampanji za predsjednika RH 2009. godine: DA SE JE MAKS LUBURIĆ BORIO ZA HRVATSKE INTERESE!

– Mi smo nastojali prebrojati nebi li nekako došli do pravog broja koliko je puta u ovim pismima general napisao ime Hrvatska, bilo u imenici ili pridjevu, svejedno. Prešli smo preko dvije tisuće puta, pa se pitamo: kolika je to mogla biti velika ljubav da se je toliko puta spomenilo ime Hrvatska.

– Izvor pisama ovih dviju knjiga su najviše od: Ratko Gagro, Dr. Miljenko Dabo Peranić, Pero Tutavac, Ante Kršinić, Dane Jolić, pukovnik Ivan Štir, Štef Crnički, Rudi Erić, Igor Buljan, Mile Boban i drugi.

– Treba se također znati i spomenuti da je general imao mnoge druge kontakte i dopisivanja s mnogim drugim Hrvatima. Mi tih pisama nemamo. Spomenuti ćemo samo neka imena za koja znamo sigurno kojima je general pisao i sa kojima je on bio u izravnoj vezi: Srećko Rover, Stipe Brbić, Enver Mehmedagić, Mirko Meheš, Mirko Bušić, Vilijam Cecelja, Stipe šego, Mile Markić, Ivan Džeba, Dinko Šakić, Ivan Prcela i mnogi drugi. Prilažem ovdje sliku tih 10 fascikl u kojima se kronološki nalaze ta pisma Vjekoslava Maksa Luburića kao i poveznicu gdje su skoro sva ta pisma tiskana.

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=6983&page=1
                                   Thumbnail

– Nadati se je da će ove dvije knjige skeniranih pisama Maksa Luburića potaknuti druge Hrvatice i Hrvate, a osobito one Hrvate – ili njihovu djecu ili unučad – koji još uvijek posjeduju bilo jedno ili više pisama generala Drinjanina, da ih dadnu onim osobama koje se budu bavile za izdavanje SABRANIH DJELA I PISAMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA.

– Mišljenja smo da bi za tu svrhu trebalo stvoriti jedan centar, središte, gdje bi ljudi mogli slati Pisma, Drine, Obrane i svaku napisanu riječ Maksa Luburića, generala Drinjanina. Mi za početak ovdje prilažemo jednu adresu gdje se traženi materijal može poslati i broj telefona gdje se može izravno dobiti odgovor.

– Adresa: 9411 Winchester Road, Austin Texas 78733, broj: (512) 832-7755, e-mail adresa: froate@hotmail.com

– Svima se najiskrenije zahvaljujemo na razumijevanju s vrućom željom i velikim pouzdanjem da ćete uživati u čitanju, študiranju, sugestijama, kritikama i širenju ideja ovih dviju knjiga.

– U to ime mi vas iskreno pozdravljamo s našim hrvatskim pozdravom: Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!

– Priređivač: Mile Boban, Otporaš v.r.

– Želimo svima Sretan 73 treći hrvatski državni praznik Deseti Travnja!

– Želimo svima Sretan Uskrs! 2014.

ps:

Danas, mjeseca listopada 2014. godine kada su ove dvije knjige u velikom obujmu jedne tvrdo uvezane knjiga izašla iz tiska u Zagrebu u naklada: DESPOT INFINITUS, želimo svakoj čitateljici i svakom čitatelju slatki užitak ove knjige “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969″.  Prilažem poveznicu i sliku knjige

   https://despot-infinitus.com/proizvod/pisma-vjekoslava-maksa-luburica-1952-1969/

Mile Boban, Otporaš.

Komentari

3 komentara na “OBRAZLOŽENJE – KAKO JE DOŠLO DO KNJIGE “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969””

  1. Otporaš

    ZDS – “ZA DOM SPREMAN” je Hrvatski povijesni usklik
    Hrvatski Junak i Ustaška mladež
    u Virovitici 1939.-1942.g.

    2017-08-16

    Otporaš Guest • prije godinu

    ISTINU O USTAŠAMA UVIJEK TREBA GOVORITI

    Što mora znati svaki Hrvat o Ustašama!

    1.) Ustaša je revolucionar i borac, koji se dobrovoljno i sviestno bori za uzvišene ciljeve podpune slobode i samostalnosti Hrvatske.

    2.) Za Ustašu nema mira, nema počinka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka.

    3.) Ustaša radi i bori se, uvijek djelatno, uvijek u prvim redovima.

    4.) On može ili podpuno pobjediti ili u borbi izginuti.

    5.) Ustaša ne poznaje nikakve sredine: On traži posvemašnje ostvarenje Poglavnikovih načela u Hrvatskoj, tj u svojim povijestnim granicama.

    6.) Za Ustašu postoje iznad svega Bog, Hrvatski Narod, Poglavnik i Nezavisna Država Hrvatska.

    7.) Uzvišena ustaška borba temelji se na ustaškim načelima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu.

    8.) U tim je načelima Poglavnik na najdivniji i najsavršeniji način obuhvatio sve vjekovne težnje i zahtjeve hrvatskoga naroda.

    9.) Dok su u prošlosti razne političke stranke sastavljale i objavljivale na tucete raznih svojih “programa”, u kojima nije gotovo ništa rečeno, Poglavnik je u 17 točaka ustaških načela ovjekovječio sve misli, sve želje, sva stremljenja hrvatskoga naroda kroz vjekove, obuhvatio je sve ono što hrvatski narod traži i očekuje od svoje države.

    10.) Ustaška su načela stoga evandjelje, vjerovanje svakog Hrvata, a život po njima znači narodnu potrebu, narodnu sreću, družtvovnu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

    11.) Život Ustaše mora se temeljiti na ustaškim načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i posebničkom životu, nije Ustaša.

    12.) Država je za nas Hrvate najveće blago što ga možemo imati.

    13.) Razvojom dugih stoljeća hrvatski je narod morao stradavati i podnašati mnoge nedaće samo stoga, što je svojedobno nesrećom i neslogom velikaša izgubio svoju državu.

    14.) Narod bez države ne znači ništa, pa ako bi svojom nerazboritom politikom ili kojom nesrećom opet izgubili državu, nestalo bi nas brzo i kao naroda.

    15.) Dužnost je stoga svakog Ustaše, svakog Hrvata, da uvijek i svagdje najodlučnije brani Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer braneć državu brani svoj dom, svoj narod, svoje ognjište, svoju djecu, brani i svoju budućnost.

    16.) Nezavisna Država Hrvatska jest i mora biti svakom Ustaši najveća svetinja, za koju mora uvijek biti spreman voditi borbu, a ako je potrebno i svoj život spremno za nju dati.

    17.) Poglavnik je jedini vođa hrvatskoga naroda i najveći čovjek naših vremena koji je s imenom “Ustaša” identificirao i ime Hrvat.

    18.) Poglavnik dr. Ante Pavelić je najveći Hrvat sviju vremena.

    19.) On je za Hrvatski Narod svetost.

    20.) On je osloboditelj Hrvatske Domovine i uskrisitelj starodrevne Nezavisne Države Hrvatske.

    21.) Njegov rad, njegova borba, njegove patnje, njegova strpljivost, cijeli njegov život najsjajniji je prilog naše povijesti.

    22.) Njegova je zasluga, da se je hrvatski narod nakon osam stoljeća otresao tudjinskih gospodara i da sada živi opet svoj na svome u uspostavljenoj državi.

    23.) &nbs p; Pojava Poglavnika ja stoga od najveće povijestne važnosti za hrvatski narod.

    24.) Poglavnik je bio vođja, bio autoritet.

    25.) On je zapovijedao, bio Vrhovni Zapovjednik HOS-a NDH.

    26.) On, Poglavnik je bio odgovoran kao i svi drugi predsjednici drugih država voditi hrvatsku državnu politiku.

    27.) Svi su drugi bili njegovi vojnici, koji mu pomažu u izgradnji hrvatske države.

    28.) Poglavnik je kroz svoju hrvatsko/državničku politiku uvijek imao pravo, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i tako će imat pravo i u buduće.

    29.) Sve što je On činio, makar to na čas nekome izgledalo i nerazumljivo, sve je to bilo u probitku Hrvatske Države i hrvatskog naroda.

    30.) Sve što je On činio, činio je i radio za dobrobit hrvatskog naroda, dakle, bilo je dobro.

    31.) Ustaštvo je postalo jedinim i zbiljskim predstavnikom hrvatskog političkog života.

    32.) Bit je ustaštva je duboka ljubav za Domovinu Hrvatsku i za Poglavnika.

    33.) Za Ustašu je vječna spremnost: braniti hrvatski dom, hrvatska ognjišta, hrvatske granice i hrvatsku posebnost, te stvaranje i odgajanje zdravog hrvatskog narodnog naraštaja.

    34.) Težnje hrvatskog naroda mogu se oživotvoriti samo u Hrvatskoj i preko Ustaških Načela.

    35.) Da nije bilo Ustaša ne bi bilo ni Nezavisne Države Hrvatske.

    36.) I dok bude Ustaša bit će i Hrvatske, pa makar se ti Hrvati i ne zvali Ustašama.

    37.) Ustaštvo i hrvatstvo jedna je savršena cjelina i ne može se više nikada zamisliti jedno bez drugog.

    38.) Ustaštvo stvara novog čovjeka, u novom vremenu, u novom poredku i za nove potrebe.

    39.) Novi hrvatski čovjek se pita: što znači Ustaša.

    40.) Ustaša mora biti čovjek dužnosti, odgovornosti, rada, borbe, poštenja, junaštva, pregaralaštva, mora bit podpun čovjek i potpun Hrvat.

    41.) Taj novi čovjek, Ustaša, mora u svom radu i u svom javnom i posebničkom životu spojiti sve nove vrline ustaštva s vrlinama starih Hrvata, vječnih boraca i ratnika.

    42.) U najtežim časovima po Hrvatsku na bojištu su od Kralja Tomislava do Franje Tuđmana uvijek bili samo i jedino Ustaše.

    43.) Bilo u tudjini, bilo u domovini po zatvorima ili zatočeništvu Ustaše su nosili luč osloboditeljske borbe i oni su uz najteže patnje i muke, konačno i za sva vremena pobiedili.

    44.) Da nije bilo mučeničke ustaške krvi, što uistinu znaši hrvatske krvi, da nije bilo nadčovječnog stradanja ustaških mučenika, da nije bilo mrtvih ustaških glava, nikada ne bi bilo došlo do uspostave Nezavisne Države Hrvatske.Ti Ustaše, koji su uzpostavom N. D. H. završili prvi i najteži dio hrvatske osloboditeljske borbe, ti su Ustaše i danas na bojištu, na svim bojištima Evrope i oni će izvojevati i konačnu hrvatsku pobjedu, a konačna hrvatska pobjeda je “U” NA FES GRANICA NADRINI.

    45.) Biti Ustašom, znači biti idealnim borcem, koji preko svih izkušenja, preko svih patnja, preko svih nedaća, najvećom strpljivošću mora doći do konačnog uzvišenog cilja.

    46.) Ustaša mora biti uvijek prvi u borbi, uvijek prvi u opasnim podhvatima.

    47.) Ustaša mora biti strpljiv i mora vjerovati u Bog, Alaha, Hrvatsku i Poglavnikova Ustaška Načela, koja će sve na najbolji način riješiti.Ustaša i u časovima, kad netko misli da izvjesne stvari nisu na mjestu, On mora ostati Ustašom na svom mjestu, imajuć na umu, da se sve stvari ne mogu odmah riješiti.

    48.) Dakle: vjera, stega, strpljenje, ustrajnost, a povrh svega rad i opet rad, temelji su našeg konačnog uspjeha.Ustaša je mali čovjek. On je dijete seljačko i radničke kućice. Stoga Ustaša nikada ne smije zaboraviti na svoj dom i na svoje ukućane.

    49.) U saobraćaju s malim čovjekom Ustaša mora uvijek ostati uljudan i pristupačan i nikada ne smije smetnuti s uma, da su seljak i radnik temelji države, koji svojim radom, svojim žuljevima, drže, a svojim mišicama brane državu.

    50.) Za Ustašu je jedna od najvažnijih stvari stega.

    51.) Stega je za Ustašu jedna od najjačih i najglavnijih vrlina, koja mora resiti svakog Ustašu.

    52.) Vojska bez stege, pokret bez stege, rad bez stege, propast je za narod i državu.

    53.) Stoga je stega jedan od glavnih preduvjeta uspjeha.

    54.) Onaj, koji danas sluša, koji danas izvršuje zapovijedi svojih predpostavljenih, taj će sutra izdavati zapoviedi, taj će drugima nalagati, jer se je kroz stegu naučio slušati.

    55.) Neka se svaki zapovjednik prenese u stanje onih koji slušaju, a isto tako svaki onaj korak se zapovijeda u stanje onih, koji zapovijedaju.

    56.) Svaki si mora postaviti pitanje: »što bi bilo, kad bi ja bio na njegovom mjestu« ?

    57.) Ustaša se smatra vojnikom i kao takav pripadnikom Orvatskih Oružanih Snaga Hrvatske Države.

    58.) Ustaša se mora uviek i svagdje ponašati ćudoredno.

    59.) Ustaša mora služiti kao uzor svakom Hrvatu.

    60.) Ustaša se mora okaniti svake psovke, jer je ona naša narodna sramota, koja dolikuje samo prostaku.

    61.) Ustaša ne smije pijančevati, ne smije posjećivati sumnjiva noćna zabavišta.

    62.) Ustaša ne smije zalaziti u sumnjiva ženska društva.

    63.) Ustaša mora čitav svoj posebnički život temeljiti na obitelji.

    64.) Ustaša mora biti predstavnik i čuvar svega onoga što je hrvatski narod kroz vjekove stvorio, a što se može jednom riječi nazvati našim narodnim duhovnim blagom.

    65.) Ustaša ne smije biti laktaš, koji bi se borio za položaje, za čin ili za lagodni život.

    66.) Za Ustašu je glavna stvar dužnost, pa makar ju on vršio kao obični čarkar ili kao najviši častnik ili dužnostnik.

    67.) Svaki Ustaša mora biti svijestan toga, da će se njegov marljiv i savjestan rad prije ili kasnije nagraditi sa strane zapovjedničtva, pa stoga ne smije nikada on sam isticati svoje zasluge i tražiti svoje promaknuće ili odlikovanje.

    68.) Ustaši ne smije nikada biti vojnički život neugodan.

    69.) Hrvat je kroz vjekove bio vojnik, bio je junak, bio je ratnik.

    70.) Stoga za svakog Ustašu mora biti najveća čast ako dodje u vojničke redove i kao vojnik čuvati državu, granice i hrvatska ognjišta.

    71.) Hrvat je kao vojnik kroz mnoga stoljeća pronio slavu Hrvatskoj na svim bojištima.

    72.) Hrvat je kao vojnik dao najveće priloge Evropi.

    73.) Ustaša kao vojnik nije rob.

    74.) Najveći gospodin, najveći čovjek je onaj, koji s puškom na ramenu, pa makar bio i običan čarkar, služi domovini.

    75.) Stoga je najveća podlost, najveći zločin, ako bi se netko želio izmaknuti vršenju vojničke dužnosti, ili ako za vrieme vršenja svojeg djelatnog razdoblja pokušava izmaknuti redovitom vojničkim poslovima.

    76.) Dužnost vojnika, ma kakva ona bila, uviek je uzvišena i rad u vojsci mora se smatrati dostojnim i potrebnim.

    To je život Ustaše!

    Saopćio TRUP. “T”ajni, “Revolucionarni, “U”staški, “P”okret., Otporaš.

    Slobodno nadopunjane, ako tko želi.

    Drž’mo se one naše stare hrvatske izreke: SVI LJUDI SVE ZNAJU.

  2. Otporaš

    https://mail.google.com/mail/u/0/?tab=km&pli=1#inbox/CwCPbpVqcVbdTPMxwnlCmdlHBnvvXkL

  3. Otporaš

    Bozo Simunovic
    2:32 AM (4 hours ago)
    to me

    ZA HRVATSKU SVE, A HRVATSKU NI ZA STO!

    ZA DOMOVINU UVIJEK SPREMNI!

    BiH – Bog i Hrvati!
    —
    Sent from my iPhone

Odgovori