Ilija Vučić, rođen u Blatnici, Hercegovina 18 travnja 1930, Udbin agent ga ubio u Stuttgartu 6 lipnja 1975. godine. Ilija Vučić je bio glavni Povjerenik Hrvatskog Narodnog Otpora za Njemačku.
(Za povijest donosim ovdje jedan mali rezume o novini “OBRANA”. Prvi broj je izišao točno na Novu Godinu 1963. Do ožujka 1969. godine izišao je broj 107/108. Travanjski broj se je spremao i skoro bio gotov. Kao i prijašnjih godina, čekalo se na izviješća sa proslava dana hrvatske državnosti Desetog Travnja sa svih kontinenata, ali usljed kobne sudbine i pogibije generala Drinjanina 20 travnja 1969. godine, tiskara DRINAPRESS je španjolskim vlastima bila zatvorena i zapečećena sve dok se ne ispitaju i najmanji detalje oko tog zločinačkog ubojstva. Po svim prikupljenim podatcima iz tog vremena, Stjepan, Štef Crnički je bio tu na licu mjesta koji je sa španjolskim mjerodavnim vlastima radio na tome da službeno preuzme tiskaru DRINAPRESS u posjedstvo organizacije Hrvatski Narodni Odpor, HNO. Tko je imao priliku pratiti “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA1952-1969”, mogao je tu vidjeti kroz koje se je sve poteškoće prolazilo, dok konačno 5 kolovoza 1969. godine španjolske vlasti nisu službeno predale tiskaru DRINAPRESS u vlasništvo organizacije HNO. Tako, moglo bi se reći, da je za tih 6 godina izišlo preko 60 brojeva “OBRANE”. Mile Boban, Otporaš.)
Maks Luburić i Mile Boban, Otporaš.
Slijedeća “OBRANA” je izišla u kolovozu 1969. godine i za godinu dvije izlazila je redovio kao dvobroj. Zatim, kao i mnoge druge stvari, usljed pomanjkanja novčanih sredstava a ne nikako volje i želje, novina nije izlazila redovito. Ja imam “OBRANU” br. 195/197 Svibanj-Srpanj 1975., sa slikom na prvoj stranici Ilija Vučić, (Blatnica 18 travnja 1930, Stuttgart 6 lipnja 1975. Nisam siguran da je ovaj broj 195-197 zadnji broj novine “OBRANA”, ali je to zadnji broj kojeg ja imam. Mislim da je bilo još nekiliko brojeva poslije ovog broja. Toliko što ja znam. Sada ću kao povijestni dio hrvatske žalosti iznijeti ovdje poruku priopćenja GLAVNOG STANA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta. Otporaš.
“Draga hrvatska braćo!
General je mrtav. Ubijen je 20 travnja, a pokopan 22. travnja. U posebnom ćete izvještaju biti obaviješteni o sveme. Ovaj prvi dodir uz svježi grob Generala pišemo i nastojimo da iz ovih redaka saslušate glas hrvatskog viteza Vjekoslava Luburića – Generala Drinjanina.
“Stvorio sam ekipu Hrvatskog Narodnog Odpora” – znao nam je govoriti. “Povezao sam Vas bratski u bratsku ekipu. Uspio sam, da ste svi Vi uvjereni da Odpor nije General Drinjanin, nego svi Vi po svih pet kontinenata. Ako ja padnem, znadem da ćete uskočiti svi na moje mjesto i bit će tuceta Drinjanina, a ne jedan. Uvjeren sam, da će naša ekipa stići u Hrvatsku – sa mnom ili bez mene. Treba nastaviti putem Oca Domovine dra. Ante Starčevića, učitelja Hrvatskog Naroda Stjepana Radića i obnovitelja Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića.”
“Ne bih bio Luburić, kad ne bih bio svjestan da mogu još danas pasti”, rekao je takodjer, “ali pasti ću mirne savjesti, jer su kola potisnuta na brdo.”
Pao je doista mirne savjesti, jer je dao sve od sebe u svom ranom životu za dobrobit Hrvatske. Očekivao je smrt mirne savjesti, jer je vjerovao, da je formiranje Vanjskog Fronta Hrvatskog Narodnog Odpora na čvrstim nogama.
Iako tijelom mrtav, General je s nama. Svi se mi sada okupimo oko brata Rudolfa Erića, Pročelnika Vanjskog Fronta, pomognimo mu svaki po svojim sposobnostima. Veliki duh Generala neka nam dade uvijek novu snagu za rad. Mislimo na njegovi sedam rana za N.D.H., smrtni udarac u glavu i nove ubode noža, ali dokažimo da general i dalje živi s nama.
Prema izričitoj želji našega velikog Generala, Hrvatski Narodni Odpor imade nastaviti radom dalje. U tu svrhu OBRANA će izlaziti i dalje kao i do sada, jer se imade neprijatelji pokazati da time što su uklonili našega Generala, nisu uništili njegovo djelo.
Stoga draga braćo, u ovoj teškoj nesreći dignimo glave i nastavimo borbu za oslobu Hrvatske, te tako izvršimo zavjet naš i našeg Generala.
Bog dao pokoj duši našem Generalu, a prijateljska Španjolska zemlja bila mu lahka!
Navik On živi, ki zgine pošteno! (F.K. Frankopan)
Slava Generalu vitezu Vjekoslavu Luburić!
Živila Hrvatska!
HRVATSKI NARODNI ODPOR
GLAVNI STAN
Ured za Koordinaciju.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.