(Od početka prvih “Poslanica” iz Isusova vremena pa do današnjih dana, napisano je u razne svrhe, razne potrebe i za razne želje na tisuće “Poslanica”. Jedna od tih “Poslanica” je i “Poslanica”  predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović koju je ona napisala prije dva tjedna za njezinu svrhu, a moglo bi se reći i bez ikakove svrhe. Mene je to potaklo da potražim “POZIVE” ili “POSLANICE”  Maksa Luburića koje je on upućivao istom narodu – hrvatskom narodu – kojem je i naša predsjednica RH KGK uputila svoju “Poslanicu”, s jednom svrhom a ta svrha je da se usporedi njezin ton izražaja i rječnik pisanja sa tonom izražaja i rječnikom pisanja ovih dvoje Hrvata. Usput želim napomenuti da je predsjednica RH KGK rođena dvije godine kasnije poslije ove “Poslanice” Maksa Luburića iz 1966., koja je tiskana kao letak za Domovinu i stavljena u novinu “OBRANA” br. 49/50 1966. Otporaš.)

POZVI HRVATSKOG NARODNOG OTPORA KOMUNISTIMA HRVATSKE

Komunisti Hrvatske!
Mnogi ste od vas kroz četiri godine prolijevali krv, boreći se za ideale marksizma i lenjinizma; bolju budućnost i sreću vaše domovine. Mnogi od vas, smatrali ste, da tim činom i djelovanjem ispunjavate dužnost i da će pravda i jednakost zavladati ne samo na teritoriju Hrvatske, već i u čitavoj Istočnoj Europi kao početnoj faze uvađanju komunizma u svijet i u toj borbi niste provjerili   niti vas je zaustavljao osjećaj bratske povezanosti sa onim Hrvatima koji nisu bili komunisti i kao takovi i borili se protiv vas. Prošlo je već preko dvadeset godina otkako je završio rat i potrebno je pogledati unazad da bi se vidjele “dobrobiti” koje je isti donio Hrvatskom Narodu i Hrvatskoj.

Tek nakon završetka rata, u svibnju 1945., srpski su komunisti pod komandom Koče Popovića a po nalogu maršala Josipa Broza Tita, na zločinački način pobili u Bleiburgu, Mariboru, St. Vidu, Kočevju kao i diljem cijele Jugoslavije u poznatim “marševima smrti”, preko 200.000 razoružanih Hrvata, ispunjajući time parole Milovana Đilasa čiji je danas sljedbenik Mihailo Mihailov, (Rus, ortodoksne jugoslavenske orijentacije, profesor ili tome sl., živio u Zadru, zagovarao “demokratskiju” Jugoslaviju, pomutio mozgove nekim labavim Hrvatima – poput Mirka Vidovića i drugih – koji su u njemu vidjeli “spasitelja” bolje Jugoslavije, idt., itd. O tom Mihajilu Maks govori, mo. Otporaš.) da “HRVATSKA VOJSKA MORA UMRIJETI, DA BI JUGOSLAVIJA MOGLA ŽIVJETI”.

Išlo se je, međutim, za drugim. Srbi su htjeli definitivno zarobiti Hrvatsku i stoga je bilo potrebno pobiti cvijet hrvatske omladine kako bi Hrvatski Narod ostao obezglavljen i nemoćan. Ubijalo se je, nevine mladiće, žene i djevojke, ubijalo ih se zato što su bili i osjećali se Hrvatima. Vi ste bili svjedoci ovog zločina, ali niste podigli svoj glas!

nakon toga, uslijedile su druge represivne mjere, vođene po OZNI, kasnije prozvanoj UDBA, koja je, vršeći naloge centralnog komiteta, uništila bilo kakovu manifestaciju individualne i kolektivne slobode.

Pristupilo se sistematskoj ekonomskoj eksploataciji Hrvatske i za hrvatske žuljeve i novac, dizalo se Srbiju i Crnu Goru. Bosnu, Hercegovinu i Sandžak, izdvojene su iz okvira hrvatske, isto kao i Srijem, kako bi se ovu što više smanjilo. Poznati hrvatski komunista i predvodnik hrvatskog proletarijata ANDRIJA HEBRANG na zločinački je način ubijen zbog toga, što je branio teritorijalni integritet Hrvatske a njegovim su stopama slijedili brojni njegovi istomišljenici, stari i prokušani komunistički idealisti i borci.

Pravda, sreća i blagostanje za koje ste se borili kroz četiri godine, ne postaje. Preko 200.000 hrvatskih radnika, (kao i danas što Hrvati bježe i napuštaju svoja djedovska ognjišta, a povijest će za to okriviti današnje hrvatske antifašiste, kao što su za bježanje Hrvata u prošlosti bili krivi Titovci i njegov antifašizam, mo. Otporaš.) sa legalnim jugoslavenskim pasošima, nalaze se danas na radu u Saveznoj republici Njemačkoj, Austriji i Švedskoj. razne devize i ekonomske reforme koje je Beograd da sada proveo i provađa, svršile su sramotno i porazno po životni standard radnih kolektiva Hrvatske.

Jugoslavenski proizvodi koji se izvoze na strana tržišta i ukoliko su elaborirani u Hrvatskoj, nikada ne nose oznaku da su iz Hrvatske, (Ovo je točno, jer je partija koju su hrvatski komunisti vjerno služili i kojoj su bili pokorni, svako isticanje imena Hrvat i Hrvatska je smatrano kao šovinizam, od koje riječi hrvatski komunisti su strepili, drhtali kao i danas kada spomeneš riječ “Ustaša”. Mo. Otporaš.) dok se to isto ne događa kada su u pitanju artikle izvezeni iz Srbije.

Beograd je sistematski, godinama, nastojao u stranom svijetu prikazati Hrvate kao ratne zločince, fašiste i naciste, kako bi Hrvatski Narod izgubio bilo kakovu mogućnost morale podrške u slučaju potrebe. Ova sistematska kampanja pogađa i vas, komunisti Hrvatske, jer vas Srbi upotrebljavaju kao oružje u sužnjavanje vlastitog naroda, kojemu pripadate i vi i kao pripadnici istoga, i vi slovite u strane svijetu, zahvaljujući kolektivnoj kampanji Srba, kao fašisti i nacisti.

Komunisti Hrvatske!
Ako razgledamo današnje prilike u svijetu, doći ćemo do zaključka, da nacionalizam nije bio nikada toliko jak i aktualan kao što je to danas. Ovu je činjenicu uočio i najpoznatiji historičar današnjice ARNOLD TOYNBEE, (engleski povjesničar (1889-1975) koji je napisao tezu ili teoriju o civilizacijama, mo.) koji je nedavno upozorio “DA JE TAJ NACIONALIZAM JAČI NA KOMUNISTIČKOM ISTOKU NEGO LI NA KAPITALISTIČKOM ZAPADU”. Sovjetski Savez, narodna Republika Kina, Poljska, Madjarska, Rumunjska, itd., svaka od ovih zemalja vodi svoju, nacionalnu politiku, isto to čini i De Gaulova Francuska, isto i Slovenija, isto i Srbija, pa zašto onda ne bi Hrvatska?

Komunisti Hrvatske!
Nitko od vas ne traži da se odreknete svoje političke ideologije, ali kao komunisti budite, u prvom redu, Hrvati; mislite i radite za dobrobit smog naroda; budite obi, koji će u Hrvatu koji nije komunista, a ti su većina, vidjeti u prvom redu Hrvata i kao takovog ga i tretirati.

kroz stoljeća, Hrvatski Narod je rušio mostove koje su idealisti uporno podizali, želeći ga ojačati i ujediniti. kroz stoljeća borili smo se jedni protiv drugih: Jednom iz vjerskih, drugih put iz ideoloških razloga i uvijek, tuđin nam je gospodario i još uvijek gospodari. Vi ste svojom četiri-godišnjom borbom bili nesvjesni kvislinzi stranih imperijalističkih okupatora koji su upotrijebili marksizam i lenjinizam kao maska da vas privuku u svoje redove. Vi ste bili u svojim osjećajima iskreni i ova vam je iskrenost uzvraćena cincarskom podlošću.

Komunisti Hrvatske!
Pred vama leže danas ozbiljni i historijski zadatci; zadatci svijesti i odlučnosti. (Ovaj “POZIV HRVATSKOG NARODNOG OTPORA KOMUNISTIMA HRVATSKE” je napisan neposredno poslije pada Aleksandra Rankovića početkom srpnja 1966. godine. Mo. Otporaš.) Vi ste danas djelomični nosioci vlasti u Hrvatskoj i kao takovi, nalazite se u prilici da, poput Mađarskih komunističkih revolucionaraca koji su željeli osloboditi svoju zemlju od Sovjeta, (ovdje general misli na mađarsku revoluciju koncem listopada i početkom studenoga 1956. god. mo.) pridruživši se narodu, pružite ruku svom. HRVATSKOM NARODU u časovima koji će biti odlučni za njegovu budućnost.

hrvatska nije bila sretna niti imala osiguranu svoju budućnost za vrijeme Banovine kada je Vladko Maček uspio dobiti neke povlastice od tadašnje kraljevske jugoslavenske vlade. Tim je povlasticama slijedio “martovski puč” i rat. Bakarić čini danas slično što i Maček; zadovoljava se nekim “martovskim pučem” ovog puta u obilju Đilasovštine i Mihajlovštine. Pad Rankovića ne znači ništa i još se unutrašnja situacija u Savezu Komunista nije sredila a niti će se srediti.

Komunisti Hrvatske!
Događaji se približuju većom brzinom nego li što to mnogi od vas primjećuju. Budite spremni, (Maks nije rekao “Za Dom”, ali je rekao da budu SPREMNI”. MO.) ne odričite se svoje političke ideologije, ali budite Hrvati, surađujte na spašavanju svog naroda.

ŽIVJELA HRVATSKA!

Zapovjednik Otpora:
General Drinjanin.

Za hrvatski Narodni Otpor:
Pročelnik Glavnog Stana
Enver Mehmedagić.

(Koliko je meni poznato je da je general Drinjanin bio jedini od svih hrvatskih nacionalističkih supina, pokreta, organizacija u hrvatskoj političkoj emigraciji koji je, poslije pada Rankovića, uputio Hrvatskim Komunisti i Hrvatskom Narodu POZIV NA OKUP I POZIV NA OPREZ.  Otpraš.)