NU JA IPAK IDEM KULTOM DRINE – / “Naše je ime i naš program, a zovemo se DRINA/

        piše Maks Luburić Dervišu Šehoviću u Pariz 12.lll.1961.

VJEKOSLAV LUBURIĆ

Madrid, 12.lll.1961.

G. Dervišu Šehoviću,

Glavnom Tajniku Središnjeg Odbora

Bosansko.hercegovačko-sandžačkih muslimana,

Paris.

                          Poštovani gospodine i dragi hrvatski brate!

Danas sam predao na poštu 6 paketa sa Molitvenikom “Smrt Muhameda Pejgamberi i Smrt Hazreti Fatime ”. To je stvar koju ja osobno plaćam u kasu “DRINE” i to je osobni moj dar hrvatskim vojnicima muslimanima. I nije to prvi molitvenik, kojeg sam ja tiskao o mom trošku, jer sam u NDH., to isto učinio dva puta. To, dakle, ja darujem i molim, da se to besplatno podieli muhadžirima u svietu.

Činim to, kako znate, anonimno. A kako ne očekujem, da me itko ni “slavi”, ni “glasa”, tim smo kvit., pa ne treba, da mi se zato zahvaljuje, jer sam tek izvršio svoju dužnost, ili dio nje, prema vojnicima, kojima sam nekad u ime Hrvatske zapovijedao, ili bi to sutra, mogao činiti.. Pa kako sam uvjeren, da se treba umrijeti za Boga i za Hrvatsku, mislim, da smo dobro religiozno i patriotski odgojeni ljudi koji mogu spasiti Hrvatsku, odlučio sam sve moje nakane usredočiti na ODGOJ VOJNIKA. Budućnost će pokazati tko će i kada s tim vojnicima zapovjedati, (stvarnost je pokazala i obistinila se da je to bio vjerni đak ideja Maksa Luburića jugoslavenski general hrvatskog podrijetla dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Druge Hrvatske Države u dvadesetom stoljeću, RH. Mo. Otporaš.) ali na nama je, da put pripremimo. Zato i u budućnosti kada god imadnete nešto za tiskati za braću muslimane, a ja to mognem ekonomski, računajte sa mnom. I sa tiskarom “DRINE”.

Isto tako ako se bude radilo o kakvu memorandumu, kao onaj, što ste poslali presidentu de Gaullu. Isto tako kada se bude radilo o bilo kakvoj manifestaciji hrvatske ili muslimanske misli.

I sada ono bolno. Radi se o “ISLAMU”. Ja sam Vama ponudio, da ću Vam tiskati po koštovnoj cieni, a ako treba prvi broj i za račun “DRINE”. Neki mi vele, da mi fali jedna daska u glavi, jer da jašim na imenu i kultu Drine. Bilo je i muslimana, koji su mi to pisali ili rekli. Nu, ja ipak idem s kultom DRINE / “naše je ime naš program, a zovemo se DRINA”/. Činim to iz dva osnovna razloga: jer sam Ero i osjećam stvar Drine, kao recimo fra. Dominik Mandić, koji je 40 godine istraživanja posvetio da dokaže da je tamo medja hrvatstva, (to je na DRINI, mo. Otporaš.) a koji je imao i hrabrosti, da lijepim riječima kaže “onamo njima preko Save” da se mnogo toga dogodilo u Bosni, što oni ne shvaćaju, i da se sve dogodilo u očuvanju hrvatstva i državnosti. Ja na tu stvar gledam kao i ostali Ljubušaci, katolici i muslimani. Jednostavno, bez taktike, bez politike, bez strategije, od srdca, od duše. Tako sam to radio kroz 32 godine moje djelatnosti. Počinio sam svake vrsti zla, i jedva ima Zapovjedi Božije – kako reče Tolstoj, koju nisam prekršio, ali nikad Drine iznevjerio nisam. Pa sam ostavio i Poglavnika radi Drine. Drugi je razlog: kao dobar poznavalac stvarnosti znam, da bez Bosne nema Hrvatske, i kao strateg znam, da je granica tamo, na DRINI.

Pa kada i nebi osjećao kao Ero stvar Drine, Bosne i Sandžaka, kao što osjećam, morao bih kao general sve učiniti, da se osigura granica na Drini, pa i negdje, na isturenom stratežkom mjestu u brdima pred Drinom, na drugoj strani. (Istočno od Drine, mo. Otporaš.) Za svakog kadeta francuske vojne akademije logična stratežka granica prema Španjolskoj nije na Pirinejima, nego na rijeci Ebru. Duboko u samoj Španjolskoj. Zato su pomagali baskijski i katalinski separatizam unutar zemlje, da bi tako neutralizirali činjenicu, da i Španjolci sjede na Pirinejima, te da batina ima dva kraja. Zato su Španjolski autoktoni prvaci stvorili pojam “afrancesamiento” tj. francuski duh srednje klase. htjeli su Francuzi biti sigurni, da mogu ići na osvajanje Evrope i Rusije. Vidite ti isti rezultati su mene vodili da pomažem ne samo hrvatski Sandžak, što sam učinio za vrijeme rata sa Sulejmanom Pačerizom, nego i pomogao i vojvodjanski pokret, macedonski i crnogorski i albanski nacionalizam, kako bi neutralizirao nastojanje “slavomanije” s ovu stranu Drine.

Ta zato su je Srbi i izmislili, jer znaju, da kao Srbi nebi mogli prevariti Hrvate. Ja bih, dakle, pomogao iz vojno-stratežkih i vojno-političkih i domoljubnih razloga (neka se i ova riječ “domoljubnih” Maksa Luburića koju je on napisao davne 1961. godine uzme u obzir da ju je prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman posudio od Maksa Luburića kao svoju za vrijeme drugog rata 1991-1995. za Hrvatsku Državu, koju se danas često koristi. Mo. Otporaš.) svaki onaj pokret koji ide za slabljenjem srbstva, pa kako nebi pomogao Vas i onu braću Hrvate muslimane, koji ste branili i branite pravo Hrvatske prema Srbiji, pravo Bosne unutar Hrvatske, i pravo muslimana unutar Bosne. Za mene, kao vojnika, nije važno da li će Vlada sjediti u Sarajevu, Banjaluci ili u Zagrebu, niti hoće li ministri nositi fes, cilinder, ili škrlak, ali jest važno, da na Drinu bude “Ante i Alija”.

 https://otporas.com/hrvatski-bosnjaci/

Darko Šime Tolić ispjevao pjesmu za “U” NA FES GRANICA NA DRINI! – Otporaš | Iz otporaševe torbe Hrvatski Bošnjaci. Hrvatski Bošnjaci, rodoljubi i Hrvatine, Borili se srcem za Hrvatsku do Drine. Naša vjerna braća su bili i ostali, Neka ih se nikada ne zaboravi. otporas.com

To je misija za jedan život, a ne samo za jednu generaciju. Pa kako se ja ne bih našao medju onim hrv. revolucionarcima, koji shvaćaju, da na Drini nema pogadjanja. (Na svu žalost Srbi su prešli Drinu, i opet na svu žalost za to su najviše krivi današnji takozvani “bošnjaci”. Da su se držali pradjedovih vrlina i korijena, danas bi bila bosanska granica na Drini, glavni grad Hrvatske Banja Luka, Zagrebi bi bio povjesno i kulturno središte Hrvatske. Mo. Otporaš.) I da se moramo boriti na Drini., ako se nećemo boriti na Kupi, pod Zagrebom za opstanak Države Hrvatske. Idem tako daleko da sam voljan skupa sa muslimanima, katolicima, pa ako treba i sa državotvornim pravoslavcima, reći ostalim Hrvatima: Bosna se ne dieli, i da nisu samo muslimani oni, koji se ne daju dieliti, nego tu smo i mi, katolici, i dao Bog, da budu i pravoslavci.To je problematika hrvatstva a ne ono što rade naši legalisti, kontinuaisti, eksluzivisti itd.

I dosada je bilo diskusija, i “DRINA” nije uzimala učešća, ni ja osobno, ni jedan od mojih prijatelja. Nastojao sam u tom pravcu i tako ću raditi dok mi Bog dade uma. Nismo nikada niekali, ali ni davali prava, nego jednostavno, NISMO SE OSVRTALI, jer znamo, da ništa dobra narodu i borbi od toga. I onoga dana kada jedan od mojih suradnika /ekipa/ uzme učešća u “sunećenju kaura” i “kršćenju turaka” za mene je gotov, iako mu neću niekati ni prava, ni poštenja, ni rodoljublja. Jednostavno ne uzimamo učešća, pa bio tko bio, i to ne mislimo čak ni u slučaju pravoslavaca, koji bi lojalno branili Hrvatsku.

Vi ste dobar hrvatski patriot i ja nastojim, velim nastojim, shvatiti svakog patriotu. Nadam se, da nisam ništa jednom riečju uvriedio Vaše mišljenje, kao ni vlč. Knezovića. Nisam čitao članak, vidio jesam jedan odgovor u Hrv. Glasu, ali ga nisam čita. To je načelno i vrlo bih mi bilo drago, da verujete, da bih isto tako postupio u protivnom slučaju. Ja sam vjeran sin crkve i želim da svaki Hrvat bude vjeran svojoj crkvi, jer sa stanovišta narodnooslobodilačke i hrvatske državotvorne borbe nema razloga, da se jedni smatraju više državotvornim nego drugi. Ja sam u Ljubuškom i božićevovao i mogu kazati i bajramovao i nikada se ne sjećam, a valjda ni moj otac, ni dedo, da je ikada bilo nekih kompleksa. Dolazili su fratri hodžama na Gožulj (ne znam šta bi ova riječ “Gožulj” mogla značiti, mo.) i ja se sjećam moga rodjaka fratra Luburića, kako je na konju išao hodžama čestitati i sjećam se hodža, da su išli na Humac fratrima. (To bi se danas trebalo ponoviti, a sjekiru svađalicu baciti u rijeku neretvu. Mo. Otporaš.) Za vrijeme rata smo isto tako božićovali i bajramovali.