Osobno sam vrlo veseo i zadovoljan odgovorom kojeg mi je javno uputio moj dobri prijatelj i LUČONOŠA hrvatske ISTINE i hrvatske POVIJESTI dr. Tomislav Dragun. Veseo sam i zadovoljan zato što me ovaj naš zajednički i opće hrvatski javni dijalog podsjeća na izreke mojih dragih Bobanjara – a tako je i drugdje bilo – koji su uvijek govorili kada očekuju kišu da kiše nema dok se ne naoblači. Dakle naslov pisma dra. Tomislava Draguna meni tjedan dana prije Božića godine 2022., kojeg dolje niže prilažem bi mogao značiti kao OBLAK pred kišu iz kojeg će kiša natopiti suvu zemlju kako bi usijevi sve bolji i plodniji bili. Ako moj prijatelj Tomislav Dragun misli da sam ja u ovom slučaju taj OBLAK koji ga je potaknuo da ovdje za nas sve Hrvatice i Hrvate, posebno za naše nadolazeće hrvatske naraštaje iznese ove dolje priložene hrvatske povijesne dogodovštine, onda Velika Vam Hvala prijatelju i hrvatski brate Tomislave Dragun.
Ako se ne čujemo do Božića, želim Vama i svim Vašima Sretan Božić, Sretnu i Veselu Novu 2023 Godinu.
Mile Boban, Otporaš.
Za:
Mile Boban
Hrvatski nacionalist
Texas, USA
Uvaženi prijatelju Mile,
Hvala Ti što si mi se jučer javio i što si mi poslao preslike naslovnice knjige: “Putem Hrvatskog Državnog Prava” i Ustava USTAŠE, Hrvatske Revolucionarne Organizacije.
Mogao si ovome dodati i knjigu Ive Bogdana: “Dr. Ante Pavelić riešio je hrvatsko pitanje”, mnogo važniju za ovo o čemu govorimo, ali ne znam zašto nisi.
Nisi se trebao toliko truditi, jer ja to ionako imam u originalu.
Ali, …
Ad 1.
Knjiga “Putem Hrvatskog Državnog Prava” ima podnaslov “Ante Pavelić, Članci, Govori, Izjave”, a iz čega se već vidi da nema govora ni o kakvim državno-pravnim odlukama.
Zato je za ovu raspravu važnija knjiga “Dr. Ante Pavelić riešio je hrvatsko pitanje”, jer upravo na nju misle neprijatelji Hrvatskog Naroda kad kažu:
Ad 2.
“Dr. Ante Pavelić stvorio je 1929. ili 1933. Ustaški pokret, taj Ustaški pokret pak stvorio je Nezavisnu Državu Hrvatsku, a ta Nezavisna Država Hrvatska stvorila je logore u kojima je ubijeno između 700.000 i 1,500.000 nevinih ljudi.
Pa, su svi oni koji su bili ili su sada za Nezavisnu Državu Hrvatsku – ustaše, a to znači zločinci.”
2
Ad 3.
To, međutim, nije točno i tome se treba energično suprotstaviti isključivo i jedino – istinom.
Od slova do slova.
Bez obzira hoće li istina nekome pogodovati ili ne će.
Ad 4.
Hrvatsko pitanje nije postojalo u Kraljevini Jugoslaviji, pa ga nije trebalo ni rješavati.
Hrvatski Narod u Kraljevini Hrvatskoj bio je ugrožen i eksploatiran, ali to ne znači da je odatle nastalo i Hrvatsko pitanje.
Postojalo je samo pitanje Okupacije Države Hrvatske, odnosno Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (od 16.10.1918. Manifestom cara i kralja blaženog Karla I/IV sjedinjene s Bosnom i Hercegovinom).
Ad 5.
Naime, kad je Svetozar Pribićević (po nalogu Engleza, a slijedom odredbi Londonskog ugovora iz 1915. godine) raspustio hrvatske domobrane, koji su djelovali pod imenom pučko-ustaških pukovnija u Hrvatske Zemlje ušla je (bolje je reći: usudila se je ući) srpska vojska 7. i 9. studenog 1918. godine, i to u dva pravca: preko Dubrovnika i uz rijeku Savi, te okupirala područje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ali ne i nju ukinula.
Ad 6.
Na pijanki u Beogradu, 1. prosinca 1918. godine, a da bi se opravdao ulazak srpske vojske na područje Kraljevine Hrvatske,
3
Slavonije i Dalmacije, proslavljeno je Ujedinjenje Kraljevine Srbije sa južnoslavenskim dijelovima Austro-Ugarske monarhije (t.j. s Bačkom i Banatom), pri čemu se Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija uopće ne spominju.
O tome su tako izvijestile novine.
Ali, o tome tobožnjem Ujedinjenju ne postoji nikakav dokument pravne naravi.
Ad 7.
Beogradska čaršija prišla je Trojnom paktu.
Onda je stigla lova iz Londona, pa su Srbi 27. marta 1941. “okrenuli ćurak”.
Znali su što ih čeka, jer Nijemci lako ne zaboravljaju.
Pokupili su “svoje prnje” i 10. travnja 1941. godine vratili se kući – preko Drine.
Bez ikakve pomoći Dr. Vladka Mačeka, Slavka Kvaternika i – dakako Dr. Ante Pavelića.
Ad 8.
Ispunili su tako zahtjev koji su Dr. Vladko Maček, Svetozar Pribićević i Dr. Mile Budak putem “Zagrebačkih punktacija” 1932. godine izinjeli Beogradu.
“Sve se mora vratiti na 1918.!”
Do “zadnjeg slova”.
4
Ad 9.
Istina, prije 10. travnja 1941. godine, bio je 26. kolovoza 1939. godine.
Sporazum Cvetković-Maček.
Ali, u aranžmanu Pavla Karagjorgjevića.
Ad 10.
Karagjorgjevići nisu Srbi, oni su Cigani.
Govoreći ovo ne želim nikoga uvrijediti, jer tada nije bilo Roma.
Petar Karagjorgjević se je po Crnoj Gori i Šumadiji bavio “kalajisanjem”. Njegov sin Djordje, poznat kao Karagjorgje ga ja na spavanju – priklao. Karagjorgja su, kojeg sultan nikad nije priznao kao srpskog vladara, priklali Obrenovići. Onda su njegova sina njegova sina Aleksandra, protivnici Obrenovića, postavili za kneza (bila je sva sila tih knezova u Srbiji, samo su u čuvenoj “Seči knezova” janjičari zaklali njih 80), ali se i s njim sve brzo svršilo. “Šus u guz.” Aleksandrov sin Petar (otac jugoslavenskog kralja Aleksandra) školovao se u inozemstvu. Bio je poznat “Mister Švorc”. E takvog su, a što je njemu financijski odgovaralo, oženili s kćeri crnogorskog kralja Nikole, kojoj nikako nisu uspijevali naći muža. Zadržao se neko vrijeme Petar u Crnoj Gori, a onda je (dakako, s lovom u džepu) opet odmaglio u Švicarsku. Malo se smirio, ali su ubrzo njegovi drugari, uz pomoć neizbježnog Britanskog imperija, priklali Aleksandra Obrenovića i postavili Petra Kargjorgjevića za kralja. Nu, on se je Bojao doći u Beograd, pa su iz Beograda k njemu poslali delegaciju da – u Švicarskoj – naknadno potpiše ukaz o povratku na Ustav iz 1888. godine, po kojem je postavljen za kralja. Ugostio je delegaciju i potpisao – sam za sebe – ukaz. Živio je malom stanu, pa je brojna srpska delegacija morala
5
objedovati u nekoliko tura, dok su u hodniku stajali oni što nisu bili pri jelu.
Ad 11.
Ona su Englezi rekli: “Dosta je bilo zajebancije. Platili smo. Krenite na posao – u Hrvatsku.”
Potplatili su, engleskim novcem, razumije se, Frana Supila, Dr Antu Trumbića i Ivana Meštrovića (i još ponekog), pa smo Hrvati dobili – u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nama ravnopravnog, istojezičnog – brata, zapravo burazera. Još malo, pa ćemo postati pleme.
Međutim, ne ide baš sve kako su to Sveci odlučili.
Veleizdajnički proces 1909. godine, ali i pomilovanje Srba od strane madžarskih slugu.
Hrvati se, ipak, bude iz mamurluka: 1910. godine u Splitu se pokreće (i na izborima javlja) Ustaški pokret! Stoj! Tko ide!
Ad 12.
Pavle Karagorgjević nije Cigan. On je Rus. Službeno je Srbin.
Sin je Arsena, brata Petrova, a strica Aleksandrova.
Arsen se našao u carskom Petrogradu, dakako i on kao “Mister Švorc”, pa su ga oženili s trudnom ruskom plemkinjom.
Dijete je priznao kao svoje.
To dijete je naš Pavle Karagjorgjević.
6
Ad 13.
Nije sporno da je Dr. Ante Pavelić imao U.H.R.O – USTAŠA, Hrvatska Revolucionarna Organizacija.
Ta mogao ju je i sam osnovati.
Nego, …
Nastavit će se
Srdačan pozdrav
dr. sc. Tomislav Dragun
U Glavnom Gradu Zagrebu, dne 18. prosinca 2022.