Njemački, MEIN KAMPF = Francais, MON COMBAT = Hrvatski, MOJA BORBA

 

Njemački, MEIN KAMPF = Francais, MON COMBA = Hrvatski, MOJA BORBA

Fala ti prijatelju na prilogu. Nije mi jasno zašto si mi to poslao, ali svejedno, papir sve podnosi. Pročitao sam ono na našem jeziku gdje sam našao jednu izreku koja je zlata vrijedna i za nas Hrvate: “Za nacionalsocijalizam je zakon ono što služi njemačkom narodu. Nepravda je ono što mu šteti.” Smisao preveden na hrvatski bi značio: “Za ustaštvo je zakon ono što služi dobro hrvatskom narodu. Nepravda je ono što šteti hrvatskom narodu.”
Mijo.
Slika 1: Korica knjige MEIN KAMPF = MON COMBAT = MOJA BORBA
image.png
Slika 2 strana knjige. Prijevod s njemačkog na francuski 1936.
image.png
Slika 3: Svaki Francuz treba čitati ovu knjigu. Marechal Lyautey.
image.png
Slika 4:  Uvod u knjigu – Moja Borba – UPOZORENJE UREDNIKA strana 9
image.png
                   AVERTISSEMENT DES ÉDITEURS

                                      ———————-
    De nombreux articles de presse et quelques ouvrages récemment publiés ont déjà permis au public français de se rendre compte des principaux caractères du mouvement hitlérien.
    Il lui était cependant impossible d’aller puiser aux sources mêmes de la nouvelle doctrine, soit une explication complète de la vague puissante qui soulève si violemment nos voisins, soit un pronostic bien fondé sur les dangers qui en résultent pour la France.
    cela parce que Hitler a jusqu’ici obstinément refusé de laisser publier en français: Mein Kampf (Mon Combat), le livre qui, répandu en Allemagne a plus d’un million d’exemplaires, a eu sur l’orientation soudaine de tout un peuple une influence telle, qu’il faut, pour en trouver l’analogue, remonter au Coran.
    Nous avons pensé qu’il était d’intérêt national de passer outre à ce refus, quelles que puissent être pour nous-mêmes et pour la jeune maison que nous avons fondé les conséquences de notre initiative.
    Nous publions donc, sous notre entière responsabilité, la traduction complète de l’ouvrage doctrinal de Hitler.
                                        *
                                      *  *
    Que l’on comprenne bien notre geste: nous ne faisons pas oeuvre de haine ni même d’hospitalité; nous donnons simplement au public français un document que, contrairement à l’opinion du Führer, nous jugeons indispensable qu’il possède.
    Pour lui laisser toute sa valeur documentaire, nous n’avons pratiqué aucune coupure dans le texte; nous y avons maintenu des chapitre qui sont d7un moindre intérêt pour les Français et aussi des longueurs, des redites et de lourdes démonstrations Français qui étonnent notre esprit latin clair et prompt.
    Pour la même raison, nous nous sommes strictement abstenus d’ajouter au texte une annotation ou un commentaire quelconque. Les passages mis en italique sont ceux de l’édition allemande. Celle dont nous sommes servis est parue chez Franz Eher, à Munich, en 1933. Nous fournissons l’etoffe: chacun s’y taillera l’habit qui lui plaira.
                                          *
                                        *   *
    Nous prévoyons l’objection grossière que certain pourront faire sur l’opportunité de la publication de Mein Kampf en France et sur la valeur de ce document: “Les idées exprimées par le chef d’un parti d’opposition, diront-ils, sont périmées et n’ont plus d’authenticité lorsque leur auteur est devenu chef du gouvernement”.
    nous rétorquent que la dernière liste de livres recommandés, publié en décembre 1933 par le Ministre prussien de l’instruction publique, comprenait mein Kampf; nous évoquerons les déclarations réitérées de Goebbels et de Goering, sur la valeur essentielle et actuelle du livre du “Führer”, et renverrons aux notes officielles parues dans le Volkischer Beobachter du 19 juillet, ou il est dit ceci:
    “Les autorités supérieures devront faciliter largement à chaque fonctionnaire la connaissance des textes essentiels du national-socialisme, je leur indique tout particulièrement le livre du Führer mein Kampf.”
    Et dans le même journal du 11 décembre 1933, nous lisons encore:
    “Le livre de notre Führer contient pour le présent et pour l’avenir les principes définitifs des conceptions national-socialistes; il est indispensable à tout Allemand et à quiconque veut pénétrer les arcanes de notre doctrine; il constitue l’essence même du national-socialisme et il doit devenir désormais la Bible du peuple allemand.”
    Il est donc essentiel de faire connaître intégralement ce livre, dont treize millions d’Allemands avaient le plébiscite, adopte les promesses et les prédictions. Voici l’une d’elles; ayant indiqué  que la France est le principal obstacle aux visées allemandes, Hitler conclut: “Ces résultats ne seront atteints ni par de prières au Seigneur, ni par des discours, ni par des négociations à Genève. Ils doivent l’être par une guerre sanglante.”
           Tous les Français doivent en  être instruits.
                                           *
                                        *   *
    D’autres objections viseront certainement la liberté que nous prenons de publier un ouvrage sans l’agrément de son auteur. Pour ceci, il nous a semblé que le cas d’espèce planait bien au-dessu des conventions commerciales ordinaires et que Mein Kampf, en raison de son objet très spécial, en raison de la large diffusion gratuite qui en a été faite dans le reich, avait beaucoup plus le caractère d’un manifeste électoral que celui d’une production littéraire.
    Les paroles et les écrits publics d’un homme public appartiennent au public.
    Et quand on a jeté à la face d’un peuple des menaces aussi précises, on n’a plus moralement le droit de l’empêcher de les connaître.
    Au surplus – et c’est à son honneur – hitler n’est pas un homme d’argent; il n’a pas écrit son livre pour battre monnaie. S’il s’oppose à sa diffusion en France, c’est parce qu’il y voit des inconvénients pour sa politique. Et c’est justement pourquoi nous y voyons des avantages. Il nous excusera de nous les assurer à l’aide d’un petit coup de force – qui est bien, au surplus, dans la manière allemande: il se rappellera une phrase de son Ministre de l’intérieur, M. Frick, qui, ouvrant à Leipzig, le 3 octobre 1933, le congrès des juristes allemands, leur disait ceci: “Pour les nationaux-socialistes, le droit c’est ce qui sert le peuple allemand. L’injustice, c’est ce qui lui porte dommage.”
    Nous avons simplement pris à notre compte cette vigoureuse définition.
                                                                          les  N. E. L.
 
                                                       Hrvatski
                                         UPOZORENJE UREDNIKA 
                                                     ———————-

Brojni novinski članci i nekoliko nedavno objavljenih radova već su omogućili francuskoj javnosti da razumije glavne karakteristike Hitlerovog pokreta. Bilo mu je, međutim, nemoguće otići i izvući iz samih izvora nove doktrine, bilo potpuno objašnjenje snažnog vala koji tako silovito podiže naše susjede, bilo dobro utemeljenu prognozu o opasnostima koje iz toga proizlaze za Francusku. To je zato što je Hitler do sada tvrdoglavo odbijao dopustiti objavljivanje na francuskom: Mein Kampf (Mon Combat), knjiga koja je, razdijeljena u Njemačkoj u više od milijun primjeraka, imala na iznenadnu orijentaciju cijelog naroda toliki utjecaj da je potrebno usporediti sa Kur’anu kako bi se pronašao njegov analog. Smatrali smo da je u nacionalnom interesu nadjačati ovo odbijanje, što god bilo za nas i za našu kuću da smo zasnovali posljedice naše inicijative. Stoga objavljujemo, na našu isključivu odgovornost, potpuni prijevod Hitlerovog doktrinarnog djela.

                                                                * * *
 Da se dobro razumije naša gesta: ne radimo ovaj posao iz mržnje niti čak iz gostoprimstva; već francuskoj javnosti jednostavno dajemo dokument kojeg, suprotno Führerovom mišljenju, mi smatramo bitnim da on to mišljenje posjeduje. Da mu ostavimo svu dokumentarnu vrijednost, nismo napravili nikakve prekide u tekstu; zadržali smo samo poglavlja koja su manje zanimljiva Francuzima, kao i duljine, ponavljanja i teške francuske demonstracije koje začuđuju naš bistar i brz latinski um. Iz istog razloga, strogo smo se suzdržali od dodavanja bilo kakvih napomena ili komentara u tekst. Odlomci u kurzivu su oni iz njemačkog izdanja. Onaj koji mi koristimo pojavio se kod Franza Ehera u Münchenu 1933. Mi osiguravamo materijal: svatko može krojiti odjeću koja mu se sviđa.
                                                           * * *
Predviđamo grubi prigovor koji bi neki mogli iznijeti na preporučljivost objavljivanja Mein Kampfa u Francuskoj i na vrijednost ovog dokumenta: “Ideje koje je iznio čelnik oporbene stranke, reći će – one su izvan datum i više nemaju nikakvu autentičnost kada je njihov autor postao šef vlade”. uzvratiti da je posljednji popis preporučenih knjiga, objavljen u prosincu 1933. od strane pruskog ministra narodnog obrazovanja, uključivao Mein Kampf; evocirat ćemo ponovljene izjave Goebbelsa i Goeringa, o bitnoj i trenutnoj vrijednosti knjige “Führera”, te ćemo se osvrnuti na službene bilješke objavljene u Volkischer Beobachter od 19. srpnja, gdje se kaže ovo: “Što je veća vlasti će morati olakšati poznavanje bitnih tekstova nacionalsocijalizma koje je široko dostupno svakom državnom službeniku, posebno im ističem knjigu Führera mein Kampfa.” A u istim novinama od 11. prosinca 1933. još uvijek čitamo: „Knjiga našeg Führera sadrži za sadašnjost i za budućnost konačna načela nacionalsocijalističkih koncepcija; neophodna je svakom Nijemcu i svakome tko želi prodrijeti u misterije naše doktrine; ona čini samu bit nacional socijalizam i od sada mora postati Biblija njemačkog naroda.” Stoga je bitno u potpunosti objaviti ovu knjigu, o kojoj je trinaest milijuna Nijemaca imalo plebiscit, usvaja obećanja i predviđanja. Evo jednog od njih; naznačivši da je Francuska glavna prepreka njemačkim ciljevima, Hitler zaključuje: “Ovi rezultati neće biti postignuti molitvama Gospodinu, niti govorima, niti pregovorima u Ženevi. Moraju se postići krvavim ratom. .”
Svi Francuzi moraju biti obaviješteni o tome.
                                                              * * *
Ostale zamjerke za sigurno će se odnositi na slobodu koju uzimamo za objavljivanje djela bez pristanka autora. Zbog toga nam se činilo da ovaj slučaj lebdi znatno iznad običnih trgovačkih konvencija i da je Mein Kampf, zbog svog vrlo posebnog cilja, zbog široke slobodne distribucije koja je napravljena od njega u Reichu, imao mnogo više karakter izborni manifest nego onaj književne produkcije. Javne riječi i spisi javne osobe pripadaju javnosti. A kada smo jednom narodu bacili tako precizne prijetnje u lice, više nemamo moralno pravo spriječiti ih da ih upoznaju. Štoviše – i to je njegova zasluga – Hitler nije čovjek za novac; niti je svoju knjigu nije napisao da bi zaradio novac. Ako se protivi njegovoj distribuciji u Francuskoj, to je zato što je smatra nezgodnom za njegovu politiku. I upravo zato u tome vidimo prednosti. Ispričavamo se što smo to postigli uz pomoć male sile – što je, štoviše, na njemački način: prisjetit će se rečenice njegovog ministra unutarnjih poslova, g. Fricka, koji je, otvarajući u Leipzigu, 3. listopada , 1933, kongres njemačkih pravnika, rekao im je ovo: “Za nacionalsocijalizam je zakon ono što služi njemačkom narodu. Nepravda je ono što mu šteti.”

Jednostavno smo usvojili ovu snažnu definiciju.