Srce lupa i smirit’ se ne da!
danas ono u Livno me vuče,
vatreno je, nije mi od leda!
za Hrvatsku, tuklo je i tuče.

Idem Splite i ostavljam more,
odoh sada uzduž Buškog Blata,
ja večeras moram biti gore,
tu ću naći sve brata do brata.

Dignut će mo u zrak ruke naše…
pjevat ćemo i gene kamene,
oni što nas mrze nek se plaše…
i od jala neka se skamene.

Pjevat će mo Hrvatskoj na diku,
nizat će se domoljubne glatko!
vatrenome u čast izborniku,
svijet ga znade, to je Dalić Zlatko!

Na čelu je vatrenih heroja,
proslavio malu zemlju našu,
uslijed ljutog nogometnog boja,
skuhao je svijetu vrelu kašu.

U očima nacije je velik!
uspavani ponos on nam vrati,
ne salomljiv i tvrd je ko čelik!
nek’ blagoslov Božji ga prati.

Od Oluje ne pamti se sreće,
il’ otkad oca dočekašmo Papu,
ne pamti se zajedništvo veće,
ZLATKO DALIĆ, ja ti skidam kapu.

Ivan Pajdek / Kamenjar.com