Sedam desetljeća postojanja dviju Jugoslavija nanijelo je hrvatskom narodu dosta žrtve, pogotovo svima onima koji su kritizirali vladajuće režime. Možda i najveća žrtva Kraljevine Jugoslavije bila je žrtva uglednog i istaknutog intelektualca i javnog djelatnika Milana Šufflaya. Šufflayeva smrt je zbog svoje brutalnosti “otvorila oči” svijetu na tegobe pod kojima se nalaze podanici kralja Aleksandra.

Milan Šufflay, hrvatski povjesničar, prevoditelj, književnik, pravaški političar i pisac, rođen je u Lepoglavi 8. studenoga 1879 godine.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je povijest te je 1901. doktorirao temom “Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075–1108)”. Poslije je i studirao u Beču, radio kao kustos u Narodnom muzeju u Budimpešti te bio profesor na katedri za pomoćne  povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Znanstveni rad Šufflaya bio je usmjeren prvenstveno na pomoćne povijesne znanosti, društvene probleme hrvatske srednjovjekovne povijesti te albansko srednjovjekovlje. Bio je jedan od utemeljitelja albanologije pa je iz tog razloga i danas cijenjen među Albancima.

Robijao s dr. Ivom Pilarom

Iako je imao plodonosan znanstveni i intelektualni rad, njegov život je obilježila politika. Sudjelovao je aktivno u političkom životu Kraljevine SHS, a jedno vrijeme je bio i zatvoren u Srijemskoj Mitrovici zbog optužbi za suradnju s političkom emigracijom. Uhićen je zbog navodne veleizdaje i izveden na sud zajedno s također optuženim dr. Ivom Pilarom i još 14 optuženika. Na sudu je rekao kako Hrvatskoj ne treba nasilna oružana borba za odvajanje kao u Irskoj:

“Hrvatska ima svoje državno pravo, a Hrvati kao politički narod imadu svoje naravno pravo, pravo samoodređenja. Prekinuće veze s bivšom monarkijom dne 29. listopada 1918. temelj je nezavisne države Hrvatske. Ta država ne nalazi se u drevnom sklopu… Nema otrgnuća! Nasuprot se baš radi o novom sklopu, koji bi imao tek pravno nastati. Tužiti me dakle, da ja hoću otrgnuti hrvatsku državu, koja postoji, od kraljevstva SHS, koje pravno ne postoji, pravna je i logička zabluda. (…) Ako je hrvatsko čuvstvo, želja i mišljenje o samoodređenju, hrvatskoj državi, vjera u Ententu grijeh, onda sam ja kriv. Ali to čuvstvo, tu želju, tu vjeru imade čitavi hrvatski narod i izrazio ih je preko svojih zastupnika banske Hrvatske. Vlast, koja me tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem Evrope… Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod”.

Ubijen od strane režima kralja Aleksandra

Bio je istaknuti pravaš, a 1925. bezuspješno je pokušao organizirati Hrvatsku narodnu radikalnu stranku. Bio je također jedan od glavnih promotora ideje o “granici na Drini” kao granici svjetova.

Zbog svoje istaknute uloge intelektualca i kritičara šestojanuarskog režima bio je konstantno pod pritiskom režimskih snaga. Primio je prijeteće pismo prije smrti, a učestalo je i napadan kroz tisak, što je bio jasan znak da ga se odlučilo likvidirati. Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga 18. veljače 1931. godine na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave.

Policijski agenti koji su počinili ubojstvo sklonili su se u Beograd i nikad nisu dobili zasluženu kaznu za brutalno ubojstvo.

Ubojstvo Milana Šufflaya nije samo odjeknulo u javnosti tadašnje države, već i u svjetskoj. Ugledni svjetski intelektualci A. Einstein i H. Mann uputili su pismo Međunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu, kojom su tražili osudu ubojstva i kraljeve diktature. Bio je to veliki udarac i za režim kralja Aleksandra, koji je do tada uglavnom imao podršku zapadnih zemalja.

Izvor: direktno.hr