Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Subject: KOZJE UŠI MIROSLAVA ŠEPAROVIĆA
To: Ante Baraba <babuljcity@gmail.com>, Ante Nazor <ante.nazor@centardomovinskograta.hr>, Anđelko Kaćunko <crodonangelo@gmail.com>, Zrinka Dragun <zrinka.dragun@gmail.com>, Annie Boban <froate@hotmail.com>, dk babic <dkbabic@gmail.com>, jelena vitezica <jelena.vitezica@gmail.com>
Odlučio sam osobno na Ustavnom sudu Republike Hrvatske predati zahtjev za promjenu iIzvorišnih odredbi Ustava Republike Hrvatske.
Uzeo sam taksi, jer više ne vozim automobil.
Dočekao me je ljubazni vratar.
On: “Nemate masku.”
Ja: “Nemam. Nosim kapu.”
On: “Morate imati masku.”
Ja: “Kakvu masku?”
On: “Zar ne znate kakve se maske moraju nositi?”
Ja: “Nemam pojma.”
On: “Evo, ja ću Vam dati masku.”
Dobio sam državnu masku s likom Andreja Plenkovića.
On: “Sad Vam moramo izmjeriti temperaturu.”
Ja: “Samo ću. Dajte mi toplomjer.”
On: “Ne. Morate otići tamo do zida.”
Ja, nakon što sam otišao do zida: “Ovo ne radi.”
On: “Morate se sagnuti.”
Ja: “Ne radi.”
On: “Morate se približiti.”
Uspjelo je: 36.0 Co.
On: “Dobro je. Sad se možete upisati u knjigu.”
Ja: “Gdje?, Na računalu?”
On: “Ma ne, ovdje u bilježnicu.”
Ja: “Ime i prezime, adresu, broj mobitela, datum, vrijeme ulaska.”
Učinio sam kako mi je rekao.
On: “Sad ćemo Vam pregledati stvari.”
Ja: “Izvolite.”
Aparat nije imao zamjerki.
On: “Sad možete ući na uručbeni zapisnik.”
Ušao sam.
Ja: “Dobar dan.”
Ona: “Dobar dan. Što ste trebali?”
Ja: “Želim predati predstavku.”
Ona: “Dajte ju.”
Udara štambilj na moj primjerak i uzima svoj.
Ja: “Htio bih i razgovarati s dr. sc. Teodorom Antićem, tajnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske.”
Ona: “Na sudu je.”
Ja: “U redu. Dajte mi Vi neki termim.”
Ona: “Ne može.”
Ja: “Zašto?”
Ona: “Ustavni sud ne prima stranke.”
Ja: “Nisam stranka.”
Ona: “Što ste?”
Ja: “Državljanin Republike Hrvatske koji predlaže određene promjene u Ustavnu Republike Hrvatske.”
Ona: “Ne može. Ustavni sud ne prima stranke.”
Ja: “Na temelju čega.”
Ona: “Prema poslovniku.”
Ja: “Dajte mi poslovnik.”
Ona: “Nemam ga.”
Ja: “Kako znate raditi prema nečemu što nemate.”
Ona: “Imam ga u kompjuteru.”
Ja: “Otprintajte mi ga.”
Ona: “Ne smijem.”
Ja: “Ali, ja bih ga rado stavio u svoju knjigu.”
Ona: “Ne smijem.”
Ja: “Draga gospođo gori ste od druga Tita. Kad sam u njegovo doba pisao predstavke na Kabinet priman sam na razgovor. Dakako, bez uspjeha, ali se je sa mnom razgovaralo.”
Na odlasku pozdravljam nju i vratara. Ulazim u taksi. Mislim se usput:
“Nije samo car Trajan imao kozje uši. Ima ih cijela aktualna vlast Republike Hrvatske na čelu s dr. sc. Miroslavom Šeparoviće, predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.