NI MANJE NI VIŠE – piše General DRINJANIN – OBRANA br. 63/64 1967

OTPORAŠ: “IZ PROŠLOSTI U SADAŠNJOST, IZ SADAŠNJOSTI U BUDUĆNOST”

                                   General DRINJANIN:

                         N I   M A N J E   –   N I   V I Š E !

 (Komentar uz fotografiju proslave Desetog Travnja u Buenos Airesu g. 1967.)

    U Zagrebu se pokrenulo 180 profesora i 18 elitnih institucija u obranu hrvatskog jezika i bazičnih prava našega naroda. Srbi i njihove sluge zovu to “političkom diverzijom” i dovikuju Krleži i profesorima, da su  –  Ustaše !  Njima, članovima ili kandidatima za članstvo u Komunističkoj Partiji, bivšim borcima i pokloncima one – druge Hrvatske ! (General Drinjanin kada ovdje kaže “…one – druge Hrvatske…” je mislio na Zavnoh-jsku crvenu Hrvatsku, mo. Otporaš.) Pobijedila je – IDEJA VJEČNE HRVATSKE i Marxa i Jugoslaviju.

    U Buenos Airesu, kamo je stiglo preživjelo vodstvo Desetotravanjske Revolucije, složilo se PETNAEST raznih hrvatskih institucija da se proslavi deseti travnja skupa. Od mrkih boraca ODPORA do nostalgičnih njegovatelja slatkoga Domjanićevog “KAJ”! Ni četvrtstoljetno vremensko razdoblje, ni Bleiburžki pokolji, ni tisuće agenata i njuškala UDBE, ni sve ideološke i osobne razlike, ni geografska fatalnost, ni smjena generacija, sve to nije spriječilo, da je došlo do izražaja – I D E J A!

    Nakon proslave podpisana je i DESETOTRAVANJSKA IZJAVA, koja obvezuje sve nas da SPROVEDEMO IDEJE U DJELA.

    Mi, hrvatski vojnici, (kako ovo lijepo zvuči : “…mi hrvatski vojnici…” a bez vojnika nije se mogla ostvariti ni druga hrvatska država RH. Uz druge preživjele više i niže hrvatske časnike NDH, Maks Luburić je jedni koji je uvijek i sustavno spominjao HRVATSKU VOJSKU I HRVATSKE VOJNIKE. Svaka mu čast! Mo. Otporaš.) radili smo, radimo i radit ćemo na tome da pobijedi – I D E J A. Mi smo pružili već davno ruku svim Hrvatima , koji su za naš minimalni hrvatski program – za HRVATSKU DRŽAVU! Naš stav nije poznat samo onima koji neće da ga upoznaju. U Domovini i izvan Domovine ljudi ODPORA su bili apostoli IDEJE HRVATSKOG MIRA, (General ovdje misli na PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH KOMUNISTA, koja je izašla u Istarska Drina br. 3/4 1964., st. 18 21., mo. Otporaš.) da bi se moglo prijeći na ostvarenje HRVATSKE REVOLUCIJE. (Sve revolucije su ratovi, a evolucije su razvitak oblika kretanja prirode i društva prema promjenama, mo. Otporaš.) Cilj hrvatske revolucije ustali jedan ili drugi režim, jednu ili drugu stranku, političku ideologiju i najmanje jednu ili drugu OSOBU. Izključivi cilj te hrvatske revolucije jest razbijanje Jugoslavije i stvaranje hrvatske države, kao i uvjeta da ta Država ne bude razbijena pri samom stvaranju od neprijatelja hrvatske državotvorne ideje.

                Što sada, nakon DEKLARACIJE I proslave DESETOG TRAVNJA?

     Narod u Domovini i posebno mlada hrvatska generacija u emigraciji prate svaku našu riječ i svaki naš gest. Da li će hrvatski političari pronevjeriti i još jednom, kao nakon stvaranja HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA u New Yorku povjerenje, koje je državotvorna emigracija dala? Podpisana je jedna mjenica i istu treba iskupiti.

    ODPOR je bio prisutan pri svim državotvornim akcijama od kojih su jedne poznate, a druge, naravno nisu. Za čestitati je ljudima ODPORA koji su znali na svim mjestima tražiti i naći dodirne točke. I još jednom smo prošli preko svega što nas dijeli za volju onoga što nas spaja, a to je – IDEJA! Ni manje ali ni više od toga. (Potrebno je ovdje istaknuti da se je skupina skoro svih hrvatskih političkih struja – osim, tada, naravno Hrvatski Oslobodilački Pokret HOP i Hrvatska Seljačka Stranka HSS koji su sebe smatrali legitimnim nosiocima hrvatske države nisu htjeli biti dio sastavnim dijelom Hrvatskog Narodnog Vijeća, HNV u hrvatskoj političkoj emigraciji 1962. godine složila da je došlo vrijeme zajedničkog nastupa i osnovati jedno političko tijelo koje će predstavljati Hrvate u stranom svijetu i predvoditi borbu za ponovnu Obnovu Hrvatske Države. O tome general Drinjanin ovdje piše, a pošto sam preko hrvatskog emigrantskog tiska to pratio izbliza, dr. Ibrahim Beg Džinić je bio izabran za prvog predsjednika HNV, poznate su mi također neke činjenice svađa, prepiranja, upiranja prstom tko je više a tko manje kriv za sve nesuglasice u HNV što je rezultiralo da je predsjednik dr. Ibrahim beg Džinić dao ostavku i tako je umrlo prvo HNV. Mo. Mile Boban, Otporaš.) 

Dobivamo sa svih strana najfantastičnije komentare, upite i na iste odgovaramo sa malo riječi: LJUDI ODPORA SU PRUŽILI RUKU. na ostalima da ju prihvate ili ne. Ako se budemo okupljali oko IDEJE kako u domovini tako i u emigraciji, stvar će ići, a ako se bude pokušalo obnavljati već mnogo puta propale manevre osobnog i stranačkog iživljavanja, onda niti se može računati na povjerenje naroda kao ni emigracije, a postavlja se pitanje odgovornosti. Ne možemo vječno počimati, a ništa ne dovršavati. Izjave su i dosada davane, ali se nisu sprovadjale. Deklaracije i izjave moraju imati svoj nastavak.

   Tko iznevjeri duh Deklaracije (ovdje general Drinjanin isplicito misli na “Deklaraciju Hrvatskog Književnog Jezika”, mo.) i Desetotravanjskih proslava, biti će zbrisan od novih generacija, koje traže dinamična, radikalna i brza rješenja.

    Svijet, kao da se uzburkao, da našoj hrvatskoj stvarnosti dadne što realniji ton. Vrije u južnoameričkim državama, krv se lije na Dalekom istoku i na Bliskom Arapi i Židovi hoće da omjere svoje snage oružjem u ruci. (Ovdje general misli na šestodnevni rat između Izraela i Arapskih država koji je počeo 10 lipnja 1967., mo. Otporaš.) Hladni i vrući rat, lokalni revolucionarni ratovi drmaju narodima, državama i sistemima. ALI TO NISU NAŠI RATOVI. Naš jedini i izključivi rat može biti rat hrvata protiv onih, koji mu niječu pravo na vlastitu Državu i narodnu slobodu. Može ali ne mora, doći, do svjetskog ili atomskog rata, ali mi nećemo biti ničiji LEGIONARI. U domovini i u emigraciji mi jesmo i ostajemo samo i jedino VOJNICI HRVATSKE. NI MANJE, NI VIŠE.

    Srbokomunisti i četnici počeli su i same hrvatske komuniste zvati – Ustašama! Hrvatski su pak stranačari, nas počeli zvati – komunistima zato, jer iznad stranaka, ideologija i osoba stavljamo HRVATSKU DRŽAVU kao svoj program. Dobri su to, dobri znakovi. Idemo naprijed za Boga i Hrvatsku.