“NEMA TAKO “SLABOG HRRVATA” SA KOJIM JA NE BIH RUŠIO I “NAJBOLJU JUGOSLAVIJU”, I NEMA TAKO “DOBROG SRBINMA” S KOJIM BI JA ČUVAO JUGOSLAVIJU”, piše Mkas Luburić u novini OBRANA….
(Prilažem ovdje dio stranice – koju sam našao u mojim kutijama – iz novine OBRANA gdje se ne vidi ni stranica, ni naslov, niti godina izdanja ove Glavene novine Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO, OBRANA. Zato molim one Hrvate koji bi mogli pronaći tu novinu OBRANA, broj, datum i godinu te staviti uz ovaj opis kojeg ću ja dospovno prepisati. Koliko se sjećam to bi moglo biti u OBRANI s naslovima “ZAUZIMANJE STAVA – NAŠ STAV JE JASAN; RUŠITI SVAKU JUGOSAVIJU”, ili “TAKTIKA TERORA” ili “POUKE I ZAKLJUČCI”, “PUT I CILJ”. Bilo je mnogo, vrlo mnogo generalovih opisa da je skoro nemoguće sve popamtiti. Zato ću ja ovaj dio koji se vidi na priloženoj sliki doslovno prepisati u nadi da će nekom pomoći pronaći tu novinu OBRANA i Hrvatima dati do znanja godinu, mjesec, datum i stranicu. Najiskrenija hvala svima. Mile Boban, Otporaš.)
“Vladar nad 800 milijuna Kineza, pjesnik, filozof i trateg revolucije Mao toe-Tung stvio je u svim svojim djelima načelo, koji ni jedan revolucionarni vodja ne smije prekršiti, ako želi pobjediti u revoluciji: “SA REVOLUCIJOM SE MOŽE I ČEKATI, ALI KAD SE JEDNOM ZAPOČME, MORA SE NASTAVITI. BOLJE JE NE POČIMATI, NEGO POČETI I PORADI POMANJKANJA UVJETA, STATI.”
Eto, na usta jednog klasika vojnog umjeća i jednog revolucionarnog vodje odgovor onima, koji vele, da se treba na neprijatelja baciti iz visine i bez padobrana. To se, doduše, može učiniti, ali to nije strategija, nego samoubojstvo.
Mnoge će naše ljue začuditi činjenica, da u “DESETOTRAVANJSKOJ OBRANI” donosimo misli hrvatskog Srbina Svetozara Pribičevića i crnogorskog nacionaliste Save Štedimlije.
Njima razjašnjenje: (Njima, general Drinjanin misli na one “mnoge će naše ljude začuditi činjenica…, mo. Otporaš.) Svetozar Pribičević , vodje “prečanskih Srba” (jedna vrsta današnjeg Pupavca, mo. Otporaš.) i Sekula Drljević, vodja crnogorskih nacionalista, tjerali su i Radića i Mačeka, da povedu rat na Beograd. Oni to nisu učinili. Dio hrvatskih Srba i većina Crnogoraca slijedili bi bezuvjetno svoje vodje Prebičevića i Drljevića. Krivi su bili hrvtaski političari, da do toga nije došlo.
Pouka: Pribičević je morao bježati iz države koju je stvorio u Prag, a pristaše Sekula Drljevića bili su pod mojim zapovjedništvom na Lievče Polju. http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas/19550301_75-92_Drina_bitka_Lijevcu_Polju.htm
Ostavljene pristaše Pribičevića poveli su hrvatski komunisti ne za rušenje Jugoslavije, nego za rušenje HRVATSKE DRŽAVE u kojoj njima nije bilo mjesta.
Da li hrvatski nacionalisti i hrvatski komunisti smiju danas počiniti iste pogreške?
Prenijeli smo sastavke listova i ljudi koji ne misle kao mi. To ne činimo zato da pripadnici Odpora prihvate kao svoja ta gledišta, nego zato, da se nauče i priuče slušati, poštivati i uvažavati ta gledišta zato, da bi ovi sutra poslušali, cijenili i eventualno slijedili naš stav. Iznositi samo ono što mislimo mi, je monolog, a preduvjeti i uvjeti za uspješnu oslobodilačku borbu mogu se upoznati samo u dialozima više partnera. Onaj tko nije uz nas, bit će protiv nas, jer snage komunističke ideologije rijetko ostavljaju drugčiju alternativu. madjarski komunisti su jurišali na rusko-sovjetske tenkove sa “Coctail-Molotovima”, a ostatak desničara je u pokrajinama klao ideološke protivnike, nosioce one iste vlasti, koja je jurišala na svoje ideološke srodnike.
Mi smo na čelu sa Poglavarom, Vladom, Saborom, Glavnim Ustaškim Stanom, Glavnim Stanom Poglavnika, Glavnim Stožerom, Generalitetom, sa organiziranim Hrvatskim Oružanim Snagama, 17 divizija i pola milijuna naroda napustili Hrvatsku i ostavili je na milost-nemilost okupatoru i njegovih saveznika: HRVATSKE LJEVICE (i ne samo hrvatskih komunista). (Tako izgleda u hrvatskoj i danas poslije 52 godine i 3 mjeseca. Moglo bi se reći da nema više komunista, ni hrvatskih ni drugih, ali ostala ja ljevica okupljena oko SDP i njezinih istomišljenika koji se grčevito opiru svakoj LUSTRACIJI bivših jugoslavenskih zločina počinjeni nad hrvatskim narodom, mo. Otporaš.)
Sada je ta HRVATSKA LJEVICA pomalo i evolutivnim putem uzima kormilo državnog broda i vodi ga hrvatskoj državnosti. U tom poslu smetati će im velikosrpska koalicija (kao danas Pupovac i njegovi oko njega, mo, Otporaš.) monarhista, komunista, demokrata, četnika i teologa, predvodjena Rankovićem. Ali neće biti sami. Pomagat će im oni, koji poistovjećujući svoju stranku ili ideologiju sa Državom Hrvatskom, odnemažu.
************************************************************
Mnogi mi znaju predbaciti da “baš ja”, koji sam bio predstavnik radikalizma naše dinarske rase, pružam ruku hrvatskim komunistima. (Ovo je jako dobro i vrlo jasno rečeno da je prvi i jedini u hrvatskoj političkoj emigraciji bio, nitko drugi nego vjekoslav maks Luburić, general Drinjanin koji je pružio ruku izmirenja hrvatskim partizanima i hrvatskim komunistima, a ne kako neki žele prepisati da je to bio Bruno Bušić i Franjo Tuđman. istini za volju dr. Franjo Tuđman nije krio da se je do temelja bio zaljubio i pisanja Maksa Luburića. Mo. Otporaš.) https://otporas.com/tudman-sljedbenik-maksa-luburica-pise-darko-hudelist-mi-smo-oba-hrvatski-generali-kaze-franjo-tudman-u-clevelan
To čine oni koji su je pružili četničkim koljačima Dalmacije, Sandžaka, Bosne i Hercegovine. Pružili su ruke srpskim gazdama Stojadinoviću, Pašiću, niškom ciganu Dragiši, fašisti Ljotiću, koljačima “Sirotice Istre” Talijanskim fašistima, najizrazitijim predstavnicima njemačkog imperijalizma i nacizma.
To su oni, koji nikad nisu razmišljali o tome što je u šumu na Kordunu otjeralo pjesnika hrvatskih kraljeva Vladimira Nazora i po četnicima preklanog Ivana Gorana Kovačevića.
To su “profesionalni antikomunisti” koji su bili kadri navjestiti rat Americi i vatikanu zato, jer nisu dovoljno aktivni antikomunisti. Ima dosta ljudi koji su teko onda postali pravi komunisti, kad im se na to nijekalo pravo.
mi nismo komunisti. Prošlost je tome dokaz. Ali nismo ni izključivo, samo i jedino “antikomunisti”, koji nemaju drugog životnog cilja, do suzbijati komunizam u bilo kojoj formi. (Ja ću naslov koji sam stavio ovdje pomastiti crnom bojom kako bi se znalo da je general Drinjanin te riječi u ovom opisu rekao. Mo. Otporaš.)
“…Nema tako “slabog Hrvata” sa kojim ja ne bih rušio i najbolju Jugoslaviju, i nema tako “dobrog Srbina” s kojim bih ja “čuvao Jugoslaviju…”
Neka ne optužuju, jer smo svi mi davno već na optužničkoj klupi, pa iako nam se eventualno neće suditi, jer će smrt preteći ovozemaljske sudce, suditi će nam svima BOG I POVIJEST, i mnogi će od nas završiti na djubrištu te povijesti.
Optuženi i tužitelji podjednako! Mi smo bili sudionici dogadjaja i nismo pozvani ni sebi davati svjedodžbu pameti ni poštenja, ni drugima je nijekati!
General Drinjanin.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.