NEKOLIKO KOMENTARA SA PORTALA “KAMENJAR”. VRIJEDNO PROČITATI

Sinoć me je nazvao jedan hrvatski vojnik HOS-a NDH, gosp. Franjo Cigić (rođen u Proboju kraj Ljubuškoga 1928.) iz Vancouvera, Kanada i u vrlo emocionalnom tonu mi priča o ovoj priloženoj čestitki koja prikazuje cijeloviti zemljovid Hrvatske Države poznate i priznate od mnogih zemalja za vrijeme WW2 kao NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, da su se za tu Hrvatsku Državu Ustaše borili. Tada mi je ispričao svu svoju Odiseju kako je u listopadu 1944. godine od kuće utekao, i to pješice, u Ljubuški da se prijavi u hrvatsku vojsku. Pitali su ga da li će u Domobrane ili u Ustaše. Bez razmišljanja i iz velike ljubavi za borbu rekao je da se dobrovoljno prijavljuje u Ustašku Vojnicu. Kada su vidjeli da je maloljetan, tek navršio šesnaestu godinu, rekli su mu da ne može, jer je premlad. Pošto je bio skoro 180 centimetara visok,, priča dalje Franjo, i preko 75 kg. težine, zapitao ih je bili oni mogli zapisati da je dvije godine stariji, tj. da je rođen 1926. godine. Pristali su i tako je Franjo Cigić, iz ljubavi za Hrvatsku Državu, maloljetan otišao u Ustaše (U Domovinskom ratu 1991-1995 su te i takove Ustaše zvali DRAGOVOLJCIMA), borio se, bio na povlačenju, zarobljen kod Dravograda blizu Bleiburga, prošao Križni put i sve muke i patnje, ostao živ, vratio se kući s nekih 40 klg. težine itd. Dok mi je ovo i mnogo drugih stvari Franjo sinoć pričao, bio je ganut od veselja kada je vidio na portalu Kamenjar ovu zemljovidnu kartu NDH za koju su se on i Ustaše borili.
Franjo vas sve skupa lijepo pozdravlja. Tako mi je rekao sinoć preko telefona. Bit će mu drago da mu se netko od komentatora javi i da ga pozdravi. Jer davno je to bilo kada je on kao maloljetni Hrvat iz Hrvatske Hercegovine stavio pušku na rame a glavu u torbu da brani Hrvatsku Državu.
Osobno pozdravljam tada mladoga a danas – možda – najstarijeg USTAŠU FRANJU CIGIĆA.
Otporaš, Mile Boban.

Pisati o Maksu Luburiću nije lako. Zašto?

Mnogi se to pitaju, a ja ću ukratko reći zašto nije lako pisati o Maksu Luburiću.

1.) Maks je rođen (6 ožujka 1913.) najprije kao Hrvat, od hrvatskih roditelja, oca Ljube, Ljubomira Luburića, majke Marije Soldo, udata Luburić. Na krštenju u crkvi sv. Ante na Humcu je dobio kršteno ime Vjekoslav i katoličku kršćansku vjeru.

2.) Roditelji Vjekoslava Luburića su bili, po obiteljskoj tradiciji toga vremena, imućni, tj. trgovački bogati.

3.) Obitelj Luburići su se u svim oblicima isticali svojim, tj. našim državotvornim hrvatstvom.

4.) Neprijateljima hrvatstva i Hrvatske Države Srbima obitelj Luburića je postala meta svih odmazda.

5.) Pred Božić 1918. godine srpski žandari su u Trebinju ubili hranitelja obitelji kuće Ljube Luburić, dakle Vjekoslavova oca.

6.) Vjekoslavu Luburić je tada bilo ni punih šest (6) godina, a svi smo mi imali šest (6) godina, pa se poneki od nas vrlo dobro možemo prisjetiti šta se je u obitelji događalo.

7.) Kako je Vjekoslav rastao, u isto vrijeme su rasla i sijećanja na tragičnu smrt njegova oca.

8.) U pučkoj školi na Humcu i u gimnaziji na Širokom Brijegu mladi Vjakoslav priča i upoznaje svoje školske kolega da su mu srpski žandari ubili oca i obitelj osiromašili.

9.) Mladi Vjekoslav Luburić se oštri i čeliči u svojoj hrvatsko državotvornoj ideji; piše plakate hrvatskog sadržaja, dijeli ih školskim kolegama, lijepi ih na školske klupe, iđući iz škole kući, pješice, naravno, skoro na svakom stablu lijepi letke hrvatskog sadržaja.

10.) Srpskim žandarima to nije umaklo, te su počeli progoniti i zlostavljati mladog Vjekoslava Luburića.

11.) Što god više su srpski žandari jurišali na mladog Luburića, sve više i više Vjekoslav Luburić se opirao njima, prkosio im, bunt se stvarao.

12.) Da bi srpski žandari ukrotili mladog Vjekoslava Luburića, izbacju ga iz svih škola tadašnje srpskokraljevske Jugoslavije.

13.) Mladom Vjekoslavu Luburiću ne preostaje ništa drugo nego napustiti svoje selo Radišići, svoju majku i obitelj, svoj Humac i svoj Ljubuški, te tražiti spas drugdje, kako bi spasio goli život.

14.) Vjekoslav Luburić je imao svojtu, ujca ili strica na Korčuli. Odlučuje ih je posjetiti. O tome je opširno pisao u DRINI br. 8/12, 1955. strana 291-312. Tko želi o tome više znati, neka klikne na: Konspiracija na Jadranu. Tu ćete saznati mnoge još nepoznate detalje o životi Maksa Luburića. Taj cijeli opis je izišao u 14 nastavaka.

15.) Mladi Vjekoslav iz Korčule, još bolje rečeno iz Dalmacije, iđe za Zagreb. Tu upoznaje neke državotvorne Hrvate iz Dalmacije s kojima se je sprijateljio. Tu preko njih je saznao da neki od njih su čuvari Vladka Mačeka.

16.) Vjekoslava Luburića je uveliko zanimalo da vidi vođu Hrvata, dra. Vladka Mačeka. Bio je uporan i uz mnoge napore uspio je doći pred lice predsjednika HSS-e dra. Vladka Mačeka. Tko o tome želi nešto više znati, molim kliknite na: Prigodom smrti Vladka Mačeka. Tu ima 15 ili 16 nastavaka koje je general pisao u novini OBRANA 1965/1966.

17.) Tu u Zagrebu Vjekoslav je već saznao da u Mađarskoj postoji jedna hrvatska vojnička organizacija. nastojao je što više o tome saznati. Što god više je istraživao, tim više je dolazio u sve veće probleme.

18.) Odlučio je otići do Virovitice koja je graničila sa Mađerskom, u nadi da će tu nešto saznati. I saznao je da preko granice postoji jedno hrvatsko imanje na kojemu se vojnički treniraju Hrvati.

19.) Uz male poteškoće i čak vatrene okršaje sa kraljevsko srpskim pograničnim oružnicima, uspio je preći na mađarsku stranu.

20.) Tu se je maldi Vjekoslav Luburić već osjećao slobodnijim. Srpsko kraljevski oružnici su zahtijevali od mađarske pogranične straže da vrate tog Jugoslavena, kako ga je srpska straža nazvala. Naravno da Mađari nisu htjeli ni čuti za povratiti natrag mladog Vjekoslava Luburića.

21.) Tu je preko mađarskih vlasti Vjekoslav Luburić doznao gdje se nalazi taj hrvatski vojnički poligon Janka Pusta.

22.) Po svim saznanjima to bi moglo biti koncsm 1931 ili početkom 1932. godine.

23.) Vjekoslav Luburić je sada na vojničkom vježbalištu Janka Pusta za usavršavanje vojničkih vještina u rušenju srpsko/kraljevsje Jugoslavije a za oslobođenje i ostvarenje Hrvatske Države.

24.) Tu na Janka Pusti Vjekoslav Luburić – uz mnoge druge istaknute Hrvate – upoznaje i legendarnog Juru Francetića.

25.) Jure francetić tu, na tom hrvatskom vojničkom poligonu, daje Vjekoslavu Luburiću konspirativno ime MAKS, a Mkas Jure daje konspirativno ima LAZLO. Od toga dana pa do danas i dok bude postojala Hrvatska, Vjekoslav Luburić će biti i ostati više poznat kao MAKS nego kao Vjekoslav.

26.) Uzevši samo ovih 25 točaka o Maksu Luburiću biti će svakoj Hrvatici i svakom Hrvatu jasnije: Zašto nije lako pisati o Maksu Luburiću.

27.) Kako god je teško pisati istinu o Maksu Luburiću, još će biti teže njega u nekim filmovima glumiti. Glumiti Maksa Luburića se može samo iz jednog ugla, a to je HRVATSKA.

28.) Kako se još i danas mnogi ustručavaju spominjati ime Maksa Luburića, i bojim se da će to tako ostati sve dok se Hrvati ne oslobode krivnje hipoteke ustaških i hrvatsko/partizanskih očeva. Naši očevi nisu ništa krivi. Prvi su se borili iz uvjerenja za Hrvatsku Državu, dok su se drugi prijevarom borili protiv svije Hrvatske Države. To su činjenice koje možemo požaliti, ali ne i ignjorirati.

29.) Zato je genera Drinjanin bio taj koji je pobjedio sam sebe i shvatio da Hrvatska pripada Hrvatima a ne Ustašama i hrvatskim partizanima.

30.) Zato je general Drinjanin u suradnji sa drom. Miljenkom Dabom Peranićem izdao PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koja je tiskana u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964.

Ako netko želi da se nastavi dalje, neka se javi i ostavi poruku kao komentar. Ja ću tada nastaviti gdje sam stao, a to je broj 30. Ili ako netko hoće i želi nadopunjati i popuniti prazninu ovih 30 točaka o Maksu Luburiću, bit će više nego poželjno.

…

Izvor: Otporaš.

Nedavno sam imao priliku kupiti knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” od 1952. pa do njegove smrti, (zadnje pismo pisao dru. Miljenki Dabi Peranić 18 travnja 1969. godine) 20 travnja 1969., od nekih tisuću i sto stranica, 18 slika itd. Neću govoriti o detaljima i važnosti pisama ove knjige, ali želim reći da su sva ta pisma, njih preko pet stotina, što se mene tiče, pisana su iskreno, domoljubno i hrvatskidržavotvorno; reklo bi se da nisu pisana kao neka bla, bla, bla, bla, nego proročanski u duhu hrvatskog sveopćeg pomirenja i izmirenja.

Sve što želim reći je to: Da bi svaki Hrvat(ica) i svaka hrvatska kuća trebala imati ovu knjigu. U ovoj knjigi se mogu pronaći mnoge mnogima nepoznate stvari, počevši od djetinstva Vjekoslava Luburić, njegova mukotrpnog hercegovačkog života, ubojstvo njegova oca, prisega na grobu njegova oca da će ga osvetiti i za Hrvatsku boriti, odlazak na Janka Pustu gdje je dobio konspirativno ime “MAKS”, povratak u Hrvatsku 10 Travnja 1941., borba u obrani NDH, Jasenovac i druga Sabirna Mjesta, osnivanje Hrvatskog Narodnog Odpora na Ivan Planini u listopadu 1944., zadnji Zapovijednik HOS-a, povlačenje HOS-a prema Austriji, povratak u Hrvatsku, borba s KRIŽARIMA za Obnovu Hrvatske Države, ranjavanje, bijeg u drugu emigraciji, dolazak u Španjolsku, pokretanje HNO, tiskanje časopisa “DRINA” za odgoj budućih hrvatskih častnika, dočastnika, čarkara i vojnika, brige oko Poglavnikova života u Argentini, razlaz s Poglavnikom, pripremanje Poglavnikova puta, dolazka u Španjolsku sa Padre Oltra, ženidba Maksa Luburića sa Španjolskom Isabelom Hernaidez 19 listopada 1953., povlačenje ili “zimski san” od četiri godine 1956-1960., ponovno pokretanje HNO, razdvoj od žene, prikupljanje živih snaga sinova Hrvatske kako iz redova bojnih, tako isto iz redova brigada, PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarska “DRINA” br. 3/4 1964., i mnogo drugih zanimljivosti. Ova knjiga se ne može čitati kao obične knjige ili romani. Ovo je naša hrvatska BIBLIJA, uzmeš jedno Evanđelje i čitaš, študiraš i sam sebi odgovaraš na svako slovo. Tako je i sa ovom knjigom: “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Uzmeš jedno pismo, ili dva, pročitaš, zastaneš, zamisliš se i sam sebe pitaš: jel to moguće. I dolje niže priloženi opis treba usporediti s generalovim opisima iz tih burnih godina u vrijeme argentinske revolucije 1953/1955., kada su Poglavnik i mnogi Hrvati bili optuženi da su se borili na strani Perona a protiv pobune koju je pobuna vodila i na koncu pobijedila. Poglavnik je morao bježati a mnogi Hrvati su bili hapšeni i pohapšeni. Na osnovu tih događaja je general pisao mnogima i pisao Okružna Pisma Hrvatima diljem slobodnog svijeta. Sve se to može naći u ovoj knjigi. Tako je i dolje priloženi opis dra. Vjekoslava Vrančića je izvor dogodovština i sutuacije prema Hrvatima u Buenos Airesu i Argentini tog vremena. Otporaš.)

Eto dragi moji Hrvatice i Hrvati. Točno za deset dana nam dolazi najdržavotvorniji hrvatski nacionalni praznik. Neispustimo se sjetiti dog dana, jer na milijune Hrvatica i Hrvata je dali svoje živote za taj dank i u obrani ideal tog nadnevka. usput vam prilažem link od 30 nastavaka Maksa Luburića “PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA”. ovo je general pisao u novini OBRANA 1965/1966. godine. Kliknite po rednim brojevima. Tu ćete saznati mnoge detalje za koje niste prije znali.

Kliknite na: Tko je Maks Luburić, General Drinjanin? – Portal – Vijesti

Tko je Maks Luburic, General Drinjanina www.hrhb.info › Forum › Općenite rasprave › Povijest

Translate this page

Nov 5, 2014 – 20 posts – ‎1 author

Vaša knjiga od prve stranice bez pretjerivanja šokira, i to ne samo obične čitatelje, nego i …… VAŠA HERCEGOVKA ISABEL LUBURIĆ