NEKOLIKO INTERESANTNIH KOMENTARA POVODOM JEDNOG PISMA BRUNE BUŠIĆA NA PORTALU KAMENJAR

Bruno Bušić: 35 godina kasnije – Je li njegov san ispunjen?

Istaknuti hrvatski intelektualac i politički prognanik iz vremena kada je
jugoslavenska komunistička vladavina bila na vrhuncu svoje moći, Bruno
Bušić, skupo je platio svoje neprihvaćanje temeljnih odrednica
jugoslavenske države i odanost idejama samostalne hrvatske države.

Proteklog tjedna hrvatski domoljubi sa sjetom su
se prisjetili 35-e obljetnice ubojstva Brune Bušića – 16. listopada
1978-e u Parizu. Ubojstvo je izvršio jedan ili više pripadnika neke od
jugoslavenskih tajnih službi istog dana kada je u Rimu Karol Woytila
izabran za novog Papu. U Jugoslaviji na čelu države i moćne partije još
se nalazio Josip Broz Tito, pokret nesvrstanih nalazio se na vrhuncu
političkog utjecaja. Jugoslavensko gospodarstvo bilo je u svojim zlatnim
danima, u Splitu su se odvijale pripreme za održavanje Mediteranskih
igara – dotada najvećeg športskog natjecanja u bivšoj državi. San o
raspadu Jugoslavije i uspostavi samostalne hrvatske države u vrijeme
ubojstva Brune Bušića činio se sasvim fantastičnim i potpuno
neostvarljivim. Opširnije.

Simbol hrvatske neovisnosti.

U prigodi obljetnice smrti Brune Bušića, 16. listopada 1978. (6): Pokrenuo je
hrvatski narod i upozorio svjetsku javnost na glavni hrvatski problem –
nacionalnu slobodu i neovisnost

ANĐELKO MIJATOVIĆ

Bruno Bušić je, nakon odredenih priprema, s
falsificiranom putovnicom 12. rujna 1975. prešao
austrijsko-jugoslavensku granicu na graničnom prijelazu Šentilj, bez
ikakvih problema. Nakon kraćeg zadržavanja u Švicarskoj (Brugg) u dr.
Jure Petričevića i u Parizu, u London je stigao 26. rujna 1975., gdje je
još u početku 1975. bilo sve pripremljeno za njegov dolazak. Tu je
ubrzo dobio privremeni azil i putovnicu.

Već po prijašnjem dogovoru, započeo je
radom u uredništvu »Nove Hrvatske« objavljujući u tom glasilu svoje
tekstove o povijesnoj i suvremenoj hrvatskoj domovinskoj, iseljeničkoj i
emigrantskoj zbilji. Rad i suradnju u »Novoj Hrvatskoj« napustio je
polovinom 1976. zbog neslaganje u nekim hrvatskim pitanjima s uredniko Jakšom Kušanom. Osim objavljenih tekstova u »Novoj Hrvatskoj«, objavljivao je još u »Hrvatskoj borbi« (HB), »Hrvatskom tjedniku »Danica«, »Hrvatskom vjesniku« (HV), »Hrvatskom listu«, »Poruci slobodne Hrvatske«(PSH), »Otporu« glavnom glasilu Nrvatskog Narodnog Otpora i drugdje.

U 1976. i Bušić je bio angaziran u akciji zaposjednuća američkoga zrakoplova TWA 727, da bi se svijet upozorilo na neravnopravan položaj Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji, koju je 10. -12. rujna 1976. u newjorškoj zračnoj luci izvela skupina mladih Hrvata:
supružnici Julienne i Zvonko Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić.

Brunino sudjelovanje u toj akciji sastojalo se u radu oko tekstova »Poziv na dostojanstvo i slobodu« i »Deklaracije Glavnog sjedista hrvatskih osloboditeljskih snaga« koji su kao letci bačani iz zaposjednutoga zrakoplova iznad USA i Francuske.

Godine 1977., prije izbora za Hrvatsko narodno vijeće, krovnu
organizaciju hrvatskih državotvornih emigranata, Bušić je s prijateljima
i političkim istomišljenicima, u Švedskoj, u Lundu, sastavio i utvrdio
sedam osnovnih načela kao polazište za sljedeće izbore za HNV: (1.)
Nacionalno pomirenje i općehrvatsko jedinstvo; (2.) Djelatna veza Domovine
i izbjeglištva; (3.) Razvoj vlastitih snaga i oslonac na njih; (4.)
Nadideologijska nacionalna borba; (5.) Neutralnost u prijeporu Istoka i
Zapada; (6.) Korištenje svih primjerenih sredstava borbe i (7.) Solidarnost
sa svim osloboditeljskim gibanjima u svijetu.

Na izborima za II. Sabor HNV 6. – 10. listopada 1977. godine u Bruxellesu izabran je s najviše glasova za člana Sabora i pročelnika Ureda za promidžbu i tisak. Na toj dužnosti uz ostale obveze, pokrenuo je i uredivao »Hrvatski vjesnik« HNV-a.

Uz navedeno, Bušić je u 1977. osmislio i uvelike pridonio ostvarenju emisije švedske televizije od 2. veljače 1978. pod naslovom »Hrvati teroristi ili borci za slobodu«.

Bušić je u emigraciju otišao sa znanjem svoga nekadašnjeg direktora i suoptuženika dr. Franje Tudmana, ostali su u vezi i povremeno razmjenjivali usmene i pisane informacije. U kolovozu 1977. sastali su se u Njemačkoj, a u kolovozu 1978. u
Španjolskoj, kamo je Franjo Tudman putovao ilegalno. Tu su se uz ostale državotvorne Hrvate i članove HNO sastali i sa pukovnikom HOS-a Ivanom Babićem.

Na putu u Amsterdam, gdje je trebao biti u ponedjeljak 23. listopada 1978., na sjednicu HNV-a, Bušić je stigao u Pariz. Predzadnji dan svoga života, subotu, proveo je na izletu u Pariškoj šumi. Iako je bio svjestan da mu je Udba za petama, o tome je
bio upozoren i od francuskog redarstva, ali i od drugih policijskih sluzbi, on se nije mogao suprotstaviti svojoj neizbježnoj sudbini, doušnicima koji su ga okruživali i ubojicama koji su ga slijedili.

Ubijen je u nedjelju večer u 23,20 sati 16. listopada 1978. u Parizu, na ulazu u zgradu u Ulici Belleville 57, gdje je namjeravao prenoćiti kod poznanika Petra Brnadića, pogoden s dva od pet ispaljenih hitaca iz pištolja »astra« kalibra 7,65 mm. Njegova smrt je posebno bolno i s velikom žalošću doživljena u iseljeništvu i u domovini, bez obzira na komunistišku presiju.

Bušićev pogreb obavljen je 23. listopada 1978. u nazočnosti oko 1200 Hrvatica i Hrvata iz svijeta, pa i iz domovine, u privremenom grobu na pariškom groblju Pere-Lachaise, a kad je uređen Bušićev kupljeni grob, u studenom 1978. sanduk s njegovim
posmrtnim ostatcima prenešen je u taj grob.

Bušićevi su posmrtni ostatci 16. listopada1999., uz najveće državne počasti, pokopani na zagrebačkom groblju Mirogoju, u Dolini branitelja, gdje su pokopani mnogi nedavno poginuli hrvatski branitelji u borbi za hrvatsku neovisnost.

Iako se je zbog razlicitih pogleda u nekim važnim pitanjima razišao s nekim ljudima u hrvatskoj emigraciji, on je, (Tko bude pratio Brunina Pisma na ovim stranicama kamenjar.herc info, mnoge će pojedinosti saznati, mo) zapravo, ukupnim svojim angažiranjem u hrvatsku emigraciju unio jednu svježinu, jednu novu snagu. Ukupnim svojim radom pokrenuo je hrvatski narod i upozorio svjetsku javnost na glavni hrvatski problem – hrvatsku nacionalnu slobodu i neovisnost.

(Svršetak)

Autor je doktor povijesti

i publicist iz Zagreba.