Neka se uz ovaj opis spomene i to da je dr. Franjo Tuđman u lipnju 1941. godine otišao u partizane, borio se – zna se za koga i protiv koga – kao komunista, postao general JNA, radio u vojnom institutu, imao priliku za pregled i pregledavati vojnu arhivu, saznao za istinu koja nije bila ona za koju se je borio, razočarao se u svoje i kao Jugoslaven, i kao komunista postao je Pokretač Obnove Druge Hrvatske Države sa dva (2) inicijala RH, dok se u isto vrijeme i iz istih izvora optužuje Poglavnika dra. Antu Pavelića da je bio fašista (što nije istina jer on nikada nije bio član fašističke stranke ili partije) i da je bio saveznik nacističke Njemačke i fašističke Italije. Pa gdje je tu sada logika. Franjo Tuđman se u zvijezde diže i okiva iako se zna da je bio komunista, Jugoslaven, imao Staljina za saveznika i da se je borio protiv teškom mukom stvorene Hrvatske Države; i sve to njemu nije smetalo da bude Obnovitelj – ne Obnovitelj Prve Hrvatske Države – nego Obnovitelj Druge Hrvatske Države. Tko će razumijeti neka razumi, tke neće ili ne može razumijeti, onda neka čeka dok sazori za razumijevanje. Na osnovu tog RAZUMIJEVANJA Maks Luburić je pisao ovu POSLANICU hrvatskim komunistima koju je dr. Franjo Tuđman sproveo u djelo. Otporaš.
Poslušajte cijeli govor Maksa Luburića upućen cijelom hrvatskom narodu i Hrvatima diljem svijeta za Deseti Travnja 1968. https://youtu.be/oRMS9-iFpwo
Malo su poznato današnjem hrvatskom općinstvu Poslanice Hrvatskom Narodu koje je general Drinjanin pisao šesdesetih godina u obliku letaka na tankom “avionskom papiru” za bolju promidžbu i krijumčarene, veličine 19 cm. sa 25 cm. General bi te Poslanice pisao u ime Glavnog Stana HNO, potipisivao bi ih: Zapovjednik Hrvatskog Narodnog Odpora, General Drinjanin, Pročelnik Glavnog Stana HNO Enver Mehmedagić.
Skoro, ponavljam, skoro u svaku novinu OBRANA general bi stavio tu tiskanu Poslanicu, potpisao u ime dra. Mehmedagića, jer je ovaj živio u Buenos Airesu, Argentina. Čitatelji i kupci novine OBRANA bi imali lakišu mogućnost tu Poslanicu staviti u omotnicu i svojima ili bilo kome u domovinu poslati. Ta promidžba je najviše uspijevala preko hrvatskih radnika u Njemačkoj koji su često putovali u oba smjera. Nemoguće bi mi bilo sada dati neki postotak koliko su ove Poslanice HNO bile zaslužne u “Deklaraciji Hrvatskog Književnog Jezika iz 1967. godine, pokretanje Hrvatskog Književnog Lista 1968., rušenja Hrvatskog Proljeća i saziva sjednice u Karađorđevu prosinca 1971. godine, Bugojanske Akcije Finex 72., ali svakako se može iz neže priložene Poslanice HNO nešto zaključiti, a to je da se je Maks Luburić s puškom u ruci borio za Prvu Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH i u isto vrijeme se borio protiv svih onih koji su se borili protiv Hrvatske Države, a to su bili ovi kojima je general Drinjanin uputio ovu Poslanicu.
Bilo je nekih vrsta Poslanica svih predsjednika Druge Hrvatske Države koji su govorili o miru ili Hrvatskom Izmirenju, ali su uvijek u svojim “poslanicama” napadali Stvaratelje, Borce i Branitelje NDH, dok general Maks Luburić u ime Hrvatskog Narodnog Odpora, HNO upućuje ovu POSLANICU koju je pisao sredinom 1968. godine, dakle ima tome punih 53 godina.
Prepisat ću doslovbno Poslanicu HNO a na čitateljima je da pronađu pravog, istinitog i vjerodostojnog POKRETAČA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. Uočljivo je da je general koristio neke riječi komunističkog i jugoslavenskog žargona, ne da on nije znao hrvatske riječi, nego nije se htio zamjeriti onim Hrvatima koji su na vlasti, a sutra će ih trebati u borbi za rušenje Jugoslavije i Ponovnu Obnovu Druge Hrvatske Države. Zato me u srcu boli kada se to prepisiva onima (da ne pokvarim ukus nekima, neće imena spominjati, jer mnogima su ta imena poznata) koji su se koristili tom porukom Izmirenja… Otporaš.
“ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIM UČESNICIMA NOB-a
Podvrgnut analizi, dolazimo do zaključka da je govor sekretara IK CK SK HRVATSKE Mike Tripala na osnivačkoj sjednici općinske konferencije SK Rijeke održan 20 siječnja o.g. pun samokritičkog stava u pogledu konstatnog procesa starenja SK, tako i u optužbi na istaknute članove SK pojedinačno, pa i kolektivno, a da pri tome nije izostavio ni zaslužne učesnike NOB-a. Doslovnim citiranjem njegovih navoda u kojima je naglasio:
“Medjutim, u našim redovima ima i ljudi koji s nama nemaju nikakve idejne i političke veze, a vi kada pogledate neke (na žalost, jedan dio intelektualaca i njihova istupanja na raznim savjetovanjima, simpozijama itd.) vidjet ćete da ni u jednom pitanju koje se tamo raspravlja ti ljudi nemaju identičan stab sa SK, nego imaju dijametralno suprotan stave. Isto tako i medju nama učesnicima NOB-a (narodno.oslobodilačke borne) ima na žalost pojedinaca koji se s ničim ne slažu što se sada radi: koji za sve ono što se u Jugoslaviji dogodilo nalaze sam loše riječi; koji su ogrezli u kritizerstvo i samim tim pokazali da su potpuno demoralizirani i da nema nikakvog razloga da ostanu u SK”, dolazimo do zaključka, da je tom prijetnjom koja je već sama po sebi najava isključenja brojnih članova iz redova SK, Tripalo prekršio osnovne principe marksizma i lenjinizma, niječući zasade kolektivne izgradnje društva i odgovornosti SK kao kompaktnog tijela u stvaranju faza koje su potrebne kao etape na putu oblikovanja socijalističkog shvaćanja realnosti.
SK ne može ni u kojem pogledu služiti kao platforma pojedincima za njihovu osobnu projekciju u politički život kao što ne može biti ni slijepi egzekutivni organ hirova i samovolje pojedinaca i reduciranih grupa element koji nijesu uočiili činjenicu, da je epoha staljinizma prebrodjena i da se temelji SK moraju izgradjivati na zacrtavanju plan ova sa kojima moraju biti upoznati ski njegovi članovi koji, kroz otvorenu diskusiju, dolaze do kolektivne realizacije postavljenih ciljeva.
Tko su ti intelektualci koji na raznim savjetovanjima, simpozijama, itd., imaju suprotan stab od samog SK? Ovi intelektulaci su članovi SK i kao takovi imadu pravo analizirati i izgradjivati nastup i politiku SK. Ili je SK vlasništvo pojedinaca, (SK je bio i ostao vlasništvo partite, mo. Otporaš) kako to pretender Tripalo, ili je on ništa više i ništa manje, obični egzekutivni organ beogradskog centralism koji je bio već osudjen na IV plenumu, ali čija moć i utjecaj, prema priznanju samog Tripala, još nisu dokinuti?
A koji su to učesnici NOB-a koji su, opet prema Tripalu, demoralizirani? To su obi, koji su prolijevali godinama svoju krv misleći da time kroče put svojim idealima čiji je cilj bio, pridonijeti dobrobiti svoje domovine kao i društva.
Pravo naroda na nezavisnost i samoodredjenost u socijalističkom društvu istakao je i Lenjin u svojim zapisima objavljenima tek 1956., u Moskvi, a koje je prenio časopis “Kolo” u svojem broju posvećenom komemoraciji listopadske revolucije. Bivši, zaslužni učesnici NOB-a, koji ovo pravo protežu i na svoj, hrvatski narod, zastupaju, prema tome,čiste ideje i zasade lenjinizma na kojima se mora temeljiti rad i program SK Hrvatske. Isti i sličan slučaj je i sa onim intelektualcima na koje se je oborio Tripalo u svom govoru koji žele postići pomladjenje redova SK Hrvatske, prilivom novog i agilng, intelektualno sposobnog članstva, koje je sposobno, kroz interpretaciju lenjinizma, interpretirati i našu stvarnost u kojoj nema i ne smije biti mjesta ni beograduskom centralizmu i šovonizmu kao ni bilo kojoj drugoj sličnoj fašističkoj tendenciji koja se bori protiv osjećaja i želja naroda, čiji bi glasnik trebao biti i SK Hrvatske, obzirom na mogućnost ispoljavanja misli i njihove sprovedbe u javni život koju uživa zbog smog položaja jedne političke organizirane snage na teretoriju Hrvatske kojoj je dozvoljeno pravo djelovanja.
Tripalo u svom govoru nije zaboravio ni na emigraciju, izjavivši:
“Moramo više da se zamislimo nad jednom drugom tendencijom u emigraciji, koja u stvari nudi jednu antikomunističku i antijugoslabensku modernize platform. Ako proučavate materijale iz tih krugova primjetit čete da obi takodjer pričaju o samoupravljanju, da pričaju o decentralizaciji, o ravnopravnosti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, da još neke parole izbacuju, ali im pridaju dvije koje privlače pažnju. To je jedan krajni nacionalizam i šovinizam koji se svodi na razbijanje Jugoslavije i odvajanje Hrvatske od Jugoslavije i, s druge strane, na antikomunizam u smislu oslonca jedne take države na zapad, na kapitalističke zemlje. Naravno da neke od tih parola, a tu se vječito koriste i neki naši unutrašnji nedostatci, mogul da zavaraju jedan broj ljudi”.
Interpretacija stvarnosti kroz koju prolazi naša domovina Hrvatska, dovela je neizbježivo do zbiližavanja svih njenih pozetivnih snag u stvaranju izgradnje jedne realne politike, koja neće biti projektirana samo za jedan moment, nego će se njeni dosezi proširiti i na budućnost. U svom projektiranju našle su se sve snage hrvatskog naroda i mnogi istaknuti članovi SK Hrvatske uvidjeli su nepobitnu činjenicu da je potrebno zbližavanje sviju struja i pogleda mako bi i SK Hrvatske postao uistinu ono što bi u svojoj biti morao biti: branitelj hrvatskog naroda i njegovih interesa.
Hrvatski Narodni Odpor predložio je hrvatskom narodu, a što znači i SK Hrvatske svoj program, za kojega i Tripalo ustanovljuje da se radi o “jednoj modernijoj platform”, koja uključuje svu Hrvatsku i daje pravo svakom stanovniku naše domovine na zajedničku izradbu jednog političko-socijalnog i privrednog plana koji će osigurati bolju i sretniju budućnost Hrvatskoj kao i svim komponentima društva koje danas integriraju našu stvarnost. Ne radi se ovdje, kako tvrdi Tripalo, o “nikakvim osloncima na Zapadu, ni na kapitalističke zemlje”. Hrvatski Narodni Odpor, a što vrlo dobro zna i sam Tripalo, zastupa jednu neutralističku vanjsku politiku u sukobu Zapada i Istoka i ujedno zagovara provodbu socijalno-društvenih reformi u skaldu sa nemirima radnih domovinskih kolektiva i prezanju radnog čovjeka koji strijemi istinskom samoupravljanju.
Hrvatski Narodni Odpor zagovara odvajanje Hrvatske od Jugoslavije, (To je upravo to što se je dopalo dru. Franji Tuđmanu, mo. Otporaš.) budući da Jugoslavija nije ništa drug do li nametanje beogradskog centralism i šovonizma Hrvatskoj koju ovaj, pod krinikom komunizma, a u stvari naci-fašističkim metodama, podvrgava konstantnoj privredoj eksploataciji.
Identifikacija istaknutih članova SK Hrvatske kao i zaslužnih boraca NOB-a, sa ovim idejama, nije ništa drug do li real no gledanje na stvarnost i prikaz iste u očima šieokih radnih kolektiva u duhu u kojemu se ova i uobličuje.
Hrvatski Narodni Odpor, svijestan političke i društvene odgovornosti mnogih članova SK Hrvatske kao i mnogih zaslužnih boraca NOB-a, poziva, još jednoć, ovim putem, na suradnju svih pozetivnih snag Hrvatske za izgradnju bolje budućnosti naše domovine kao i našeg društva u kojemu i SK Hrvatske pripada mjesto.
SMRT JUGOSLAVIJI – ŽIVJELA HRVATSKA!
Za Hrvatski Narodni Odpor:
General Drinjanina
Enver Mehmedagić.
(Prepisao sam doslovno ovu Poslanicu generala Drinjanina. General poziva i “učesnike” NOB-a protiv koji se je s puškom u ruci borio za suradnju u Obnovi Hrvatske Države, dok predsjednica RH KGK proziva i dijeli Hrvate na lijeve i desne, na fašiste i antifašiste itd. Otporaš.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.