NE SPOMINJATI HRVATSKE VELIKANE JE ISTO KAO I NE SPOMINJATI HRVATSKU!

NE SPOMINJATI HRVATSKE VELIKANE JE ISTO KAO I NE SPOMINJATI HRVATSKU!

Prelistati hrvatsku povijest uočit ćemo da je uvijek bilo političkih klima kada se je – poradi jednog ili drugog razloga – zabranjivalo spominjati imena hrvatskih velikana. Ja sam osobno za moju hrabrost u zatvore išao, jer sam, po tom vremenskom zakonu kada je bilo zabranjeno spominjati hrvatsko državotvorno ime, iz prkosa ih spominjao. Da to nije bilo davno, spomenuti ću ovdje da sam baniran doživotno sa nekoliko nazovi hrvatskih portala, samo zato, kako su mi oni pojasnili, da sam veličao ustaštvo Poglavnika i sve što je bilo povezano i vezano za veliki dio hrvatske povijesti, a to je NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA.

Ovdje ću iznijeti jednu pjesmu u desetarcu koju je Poglavnik dr. Ante Pavelić pisao Ustaši Ivanu Šuti dok je ovaj bio na Liparama u zatvoru. Poglavnik je ovu pjesmu pisao dok je bio u Torinskom zatvoru. Pjesma počima:

“Primio sam Tvoju pismu malu,
Pa od srca izražavam Ti hvalu,
Nije meni ni tamnica teška,
Dok ustaška vojska je viteška,
Za dom spremna srca junačkoga.
Nisu dugi u tamnici danci,
Al su teški okovani lanci,
Što hrvatski narod su sapeli,
Kako to su dušmani željeli.
Nu proći će od tamnice danci,
Popucat će okovi i lanci,
A Hrvatska slobodna će biti,
Ustaša će za nju bojak biti.
Neće tomu dugo vrime proći,
Zadnja bitka brzo će nam doći.
Moj Ivan zdrav junače bio,
Sretni dan taj hrabro doživio,
Primi pozdrav od smog Poglavnika,
A Hrvatska živila do vika”.

U toronskoj tamnici dne 21 lipnja 1935.

Pismo u stihovima Poglavnika dra. Ante Pavelića upućenog ustaškom častniku I.Š. u zatočenički log or Lipari, Italija.

Izvor: LIEPA PLAVKA, Madrid 1969., pri kraju knjige. Nema stranice.

Prepisao Mile Boban, Otporaš.