NE DIRAJTE MI U MAKSA! kaže za Braniteljski radio 8 studenoga 2014. Zvonimir Došen
(Vrlo interesantan povijestni opis. Vrlo interesantni komentari. Preporuka onima koji imaju dovoljno vremena i strpljenja da sve pročitaju. Otporaš.)
Petak, 14 Studeni 2014 19:05
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5162&page=14
Velikanima i herojima jednoga naroda ne postaju vojnici i političari koji pomoću raznih političkih manipulacija i pogodbi s okupatorom svoje zemlje ponekad uspiju izvojštiti poneke male koncesije, nego oni koji se bezkompromisno bore za podpunu slobodu svoga naroda izpod tuđinskog jarma bez obzira radi li se tu o najokrutnijem robstvu ili nekoj vrsti prividno blage tuđinske dominacije nad narodom kojem pripadaju.
Svugdje u svietu, pa tako i u Hrvatskoj (dapače, posebno u Hrvatskoj) svaki onaj riedki pojedinac koji se je u bitkama za svoj narod uzdigao iznad drugih, običnih ratnika, izložen je raznim ocjenama, nekad dobrim, najviše lošim, ovisno o tome od koga one dolaze.
Svaki istinski heroj (a takvih je uvijek bilo malo) čiji je životni cilj bezkompromisna borba za slobodu svoga naroda, taj cilj postavlja iznad svega i izpred svega ne obazirući se na to što će drugi o njemu misliti, napose što će misliti razni izdajnici, a najmanje što će o njemu misliti razna neupućena blebetala.
Takav čovjek misli svojom glavom. On se ne obazire na tuđa mišljenja. On se ne bori za nikakvu čast, nikakve privilegije, nikakve osobne probitke. On se bori za podpuno oslobođenje svoga naroda izpod tuđinskog jarma.
U svojoj dugoj i burnoj povijesti hrvatski narod imao je dobar broj takvih sinova, odličnika koji su znali da se okupatora mora ništiti svim razpoloživim sredstvima i, da bi se to postiglo, s njime se mora uhvatiti u ljutu borbu i toj borbi ga dotući i, ako treba u njoj umrijeti.
Za njega ne postoje materijalna bogatstva. Njega nitko ne može podkupiti.
Nažalost, poneki ratni heroji u koje je naš narod najviše vjerovao, u najgorim momentima po čitav narod, radi materijalnih, obiteljskih ili nekih drugih razloga, znaju pred izdajnicima pokunjiti glavu i nestati u magli zaborava.
Vjekoslav ‘Maks’ Luburić nije bio jedan od tih ljudi. On je u svoje vrieme pripadao onoj hrvatskoj generaciji koja je u kratkom vremenu u kojem je djelovala znala da se u borbi protiv zakletog krvnika svoga naroda i domaćih odroda mora uporabiti sva dostupna sredstva. On je čvrsto vjerovao da se s izdajnicima nikad ne može i ne smije miriti i takav je ostao sve do svoje smrti.
On je pripadao grupi hrvatskih revolucionara koji su sve što su imali; svoju ljubav prema bližnjima, svoje mladenačke snove, svoju mladost i sam život, podredili borbi za oslobođenje svoga naroda izpod tiranije jedne divlje balkanske rulje, više od pola milenija zaostale iza civilizacije kojoj je hrvatski narod pripadao.
Nedavno su neke očito neupućene osobe počele širiti nekakve nove, podpuno glupe verzije i upite o nekim njegovim tobožnjim do sad nepoznatim “zločinima i grijesima”.
Već smo se valjda svi nagutali srbskih i komunističkih bljuvotina na račun svih hrvatskih ratnika posebno na račun trojice najpoznatijih vojničkih zapovjednika u NDH, Jure Francetića, Rafaela Bobana i Maksa Luburića.
Naslušali smo se njihovih priča o raznim Jasenovcima, Jadovnima, Slanama i sam vrag zna kakvim ne “logorima”, gdje je Maks “uvek bio prisutan”.
Kad imalo pametan čovjek pogleda te njihove tvrdnje ne može izbjeći pomisao da, ako je samo 5% tih tvrdnji točno, da je Maks morao biti neka vrst vanzemaljskog stvorenja koje je istovremeno moglo biti na više mjesta.
Svi oni čiji je kapacitet mozga dostigao barem razinu razlikovanja “facts from fiction”, sve te velikosrbske i jugokomunističke absurdne tvrdnje lako mogu uzeti sa zrnom soli, ali sudeći po nekim trvrdnjama i pitanjima koje ove osobe putem e-maila šalju nekim vrhunskim hrvatskim djelatnicima, očito je da u našem narodu ima ljudi čiji um još nije dostigao tu razinu
Eto, sad na sve neprijateljske fantazije o generalu Luburiću te osobe nadodaju da je on bio i ruski špijun ili, kako ovaj kaže, ‘ruski udbaš’.
I nije to sve! To je samo jedan sastojak koji je ova, očito neupućena osoba, ubacila u tu svoju cicvaru.
Tu su, bez ikakvog reda i veze, onako zbrda-zdola, skarlabani: nekakvi dječji logori, pa fantomska imena nekih njemačkih poslanika u NDH, pa neko čudno prezime nekave ‘kuharice’ na Janka Puzsti, pa slučaj Vokić-Lorković, pa bijeg komunista iz Kerestinca, pa slovenski komunist Kopinič, Tuđmanova krivnja za ubojstvo Ante Paradžika, Mire Barešića, Blaža Kraljevića i sam đavao zna što sve ne.
Pa dobro, čovjek bi ovo mogao odbaciti kao nekakvu fantaziju nerazvijenog uma maloga djeteta.
Ali, očito je da ovdje nije rieč o djetetu nego o odraslom čovjeku koji se upustio u čeprkanje po povijestnim zbivanjima o kojima nema ni blagoga pojma.
Ne vjerujem da taj čovjek sviestno radi za današnju udbu, ali uvjeren sam da nije u stanju shvatii da ovakvim glupim fantaziranjima on to čini nesviestno.
Najprije, ne znam o kakvom dječjem logoru u Jaski on priča. Ako je riječ o djeci koja su dovedena iz Kozare poslije likvidacije Titinih partizana 1942. g., onda treba znati sliedeće: Ta djeca su bila u jadnom stanju; izgladnjela, neoprana i skoro sva zaražena tifusom koji je prenošen milijunima ušiju harao među partizanima. Hrvatske vlasti odpremile su tu djecu na nekoliko mjesta, kako bi im se odmah pružila liječnička pomoć i sva druga pomoć.
Sva koja su su bila izliečena bila su poslana u hrvatske obitelji na izhranu.
Mnoge od njih posvojena su od obitelji u koje su bila dodieljena. Po dolazku komunista ta djeca su silom iztrgnuta iz tih obitelji i poslana na ‘preodgoj’ u komunističke internate, a mnogi dobrotvori koji su ih hranil i odievali kao svoju vlastitu djecu našli su se nekoliko stopa pod zemljom.
Vrlo dobro se sjećam izjave jednoga od te preodgojene djece, koju je kao odrasla žena, sada ‘Srpkinja’, 1991. g., dala novinarki u Hamiltonu, za vrieme srbske agresije na Hrvatsku, kad se sav ološ svieta kukom i motikom bio digao protiv Hrvata.
Uz hrpu drugih absurdnih tvrdnji ona u svojoj narativi navede kako ju je 1946. g. hrvatska obitelj koja ju je bila posvojila poslala u školu. i – “jednoga dana za vrijeme vjeronauka katolički pop mi je rekao – ti si Vlahinja”.
Zamislite, katolički svećenik 1946. predaje vjeronauk u Titinim školama i ” dete nekog srpskog heroja s Kozare” naziva, kako ona reče, “pogrdnim imenom Vlahinja” – i nikom ništa.
Mi koji dobro pamtimo “četrdeset šestu, sedmu i osmu” i sve druge poslie njih, vrlo dobro znamo za kakve su sitnice u tim krvavim godinama padale hrvatske glave, posebno one hrvatskih svećenika.
Kao za reprizu ovome, neki dan u Večernjem listu netko se od jugonovinara razpisao o jednom takvom logoru negdje u Slavoniji, gdje se tvrdi da je tamo umrlo oko 600 te djece.
Tifus je u ono vrieme bio vrlo opaka zaraza bakterijom ‘riketsia’ koju su uslied nezamislive nečistoće među partizanima širile horde ušiju i drugih parazita, pa je bezupitno da su mnoga od te djece, koja su već bila u krajnjem, neizlječivom periodu bolesti, umrla od te opake bolesti.
Ali, kako svi znamo, bez obzira na to od čega je tko za vrieme toga rata umro, sve su to žrtve “ustaškog genocida” na čelu s Maksom Luburićem.
Kao potvrdu za autentičnost toga “zločina” Večernjak donosi “svjedočanstvo” nekog “deteta s Kozare”, vjerojatno danas Pupovčevog pajdaša, koji kaže da je za vrieme boravka u logoru bio star samo godinu dana pa se ničeg ne sjeća, ali “sigurno zna da su ta djeca tamo poumirala”.
Drugo, nije postojao nikakav “Klaise Hirstenau” . Postojao je njemački general Edmund Gleise von Horstenau, rođen 27. veljače 1882. u Braunau am Inn u Austriji (gdje je rođen i Adolf Hitler). Za vrieme Austrougarske u činu pukovnika služio je u vojnoj obavještajnoj službi.
Za vrieme 2. svj. rata jedno vrieme bio je vojni poslanik Wehrmacht-a u Hrvatskoj. Poslije izkrcavanja savezničkih trupa na Siciliji on je predviđao da će Njemačka izgubiti rat i navodno je jednom rekao nekim hrvatskim ministrima: “Njemački brod tone, zašto vi Hrvati ne skačete s broda koji tone?”
Na zahtjev dra Ante Pavelića, radi sumnje da je potakao Vokića i Lorkovića na pokušaj puča, bio je opozvan u Njemačku.
Za vrieme obnašanja svoje dužnosti u Hrvatskoj on je bio neka vrsta administrativnog šefa njemačkih trupa na tom sektoru, a ne i hrvatskih.
Sigurno nije bio šef Maksu Luburiću, koji se radi nepravde prema hrvatskom narodu, znao sukobiti sa svakim pa i s Njemcima; kao u slučaju s onim divljanjem Kozaka u Novskoj i pokušajem njemačkog švercanja vagona punih četnika kroz Zagreb.
Tvrditi da je general Gleise von Horstenau bio nekakav rusko-njemački “double agent” više je nego blesavo ili, ako je to istina, biti će da su saveznički poslieratni tribunali, gdje su Rusi vodili glavnu rieč, odredili i ruske špijune slati u Titinu klaonicu, pa je Gleise von Horstenau, rađe nego da bude izručen u Jugoslaviju, u njihovom zatvoru u Nürnbergu, 20. srpnja 1946. izvršio samoubojstvo.
“Njega su zvali general Drinjanin, a tamo nikad nije ratovao”, kaže dalje ovaj naš novi povjesničar. Ne mogu pojmiti kako netko može biti tako jednostavan.
Zar on još nije čuo da kad je rieč o svim zločinima koji su počinjeni na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, između Sutle, Drave, Drine i Jadranskoga Mora, da je prema 70 godina staroj srbokomunističkoj i zionističko-boljševičkoj promičbi, tu kolovođa uviek bio Maks, a kad je rieč o borbama protiv Dražinih četnika i Titinih boljševika onda on nije bio nigdje. Cieloga je rata sjedio u Jasenovcu, pio rakiju i klopao Srbe.
Kao i velika većina hrvatskih ratnika, u onome i u ovome posljednjem ratu i Maks je ratovao po cijeloj Hrvatskoj, a i da nije, kakva je to predpostavka da se on ne može zvati Drinjaninom.
Za informaciju tim i takvim ljudima, Maks se nije mirio s nikakvom Hrvatskom čija granica sa Srbijom nebi bila tamo gdje je bila – od stoljeća sedmog – na rijeci Drini!
Razlaz izmađu Maksa i Poglavnika dra Ante Pavelića usliedio je početkom 1955. godine, kad se proširila vijest o navodnom sporazumu Pavelić-Stojadinović, koji je bio podpisan koncem 1954. godine u Buenos Airesu.
https://otporas.com/u-vrtlogu-zbivanja-razlaz-poglavnik-i-maksa-luburica-1955-1956/
Tim sporazumom, koji je najvjerojatnije samo još jedna srbo-komunistička podvala, granica između Hrvatske i Srbije trebala je ići rijekom Bosnom.
Tada i zato se on nazvao Drinjaninom. (Maks Luburić je sebi dao ime “general DRINJANIN” 1951. god. kada je pokrenuo časopis “DRINA”. Mo. Otporaš.)
Do te godine Vokića i Lorkovića ubili su razni ljudi u koje je bio uključen i general Boban, a poslije Maksove pobune svi zločini pripremani u kuhinji jugoslavenske promičbe prebačeni su na Maksa, pa je od tada, uz gomile ‘novih zločina’ Maks postao i njihov ubojica, iako u vrieme njihova nestanka nije bio ni blizu Lepoglave.
“Pavelić ga nije primio u HOP”.
Dr. Ante Pavelić je HOP osnovao 1956., nekih godinu i pol poslije Maksove pobune.
“Kuharica Zagorelec”.
Gdje spominje tu nekakvu “kuharicu Zagorelec”, vjerojatno je od nekoga, tko je upućen kao i on, čuo nešto o slučaju sa sestrama Pogorelec, a koji nema ama baš nikakve veze s Maksom. Ali, svakako, treba i njih strpati unjegovu “torbu zločina”.
Evo što tom slučaju piše komunistički književnik Bogdan Krizman:
“Milićević ( šef jugoslavenske špijunaže Vladeta Milićević, nap. a.) – prirodno se zainteresirao za ljubavnicu G. Perčeca Jelku Pogorelec i njenu sestru Mariju.
Marija je željela da sestru – koja je imala nezakonito dijete sa “stricem” – izvuče iz ustaške sredine i okrene protiv Perčeca – što je Milićević pomagao – i stoga je otputovala iz Austrije k njoj u Mađarsku…..”.
Da o tome ne duljim, kad se saznalo za Milićevićev pokušaj da kroz Pogorelićke infiltrira logor na Janka Puzsti Gustav Perčec je priekim postupkom osuđen na smrt i likvidiran – i time je taj problem odklonjen.
“Priča da je čuvao leđa Bleiburgu ne drži vodu”, kaže se dalje u tim bezveznim nabrajalicama. E, ovako nešto može izvaliti samo onaj kome u glavi fali dobar broj cvekova. Onome tko je imalo upućen u ono što se tada odigravalo mora pozliti kad čita ovakve nebuloze, a kamoli ne bi onome tko je u svome više od 50 godina dugom emigrantskom životu upoznao mnoge od preživjelih sudionika i aktera u ovoj po hrvatski narod najvećoj tragediji.
Svakome je poznato, da je prije povlačenja Hrvatske vojske i civilnog pučanstva prema Austriji u svibnju 1945., po zapovijedi Poglavnika dra Ante Pavelića general Luburić postavljen da trupama pod njegovim zapoviedništvom na čitavom putu od Zagreba do austrijske granice, kao zalaznica, štiti zaleđe odstupajućih jedinica hrvatske vojske i množtva civila
A kako je on vršio tu dužnost evo samo jedan mali primjer kojeg je u svojim svjedočanstvima naveo domobranski nadporučnik Kazimir Kovačić:
(…) “Nakon našega pokreta u Celju je kao zaštitnica još ostao dobar dio ustaških jedinica pod zapovjedništvom Maksa Luburića i Rafaela Bobana.
Nekih 6 km izvan grada, po naređenju generala Herenčića, koji je kako zaključujem preuzeo zapovjedništvo, kolona je stala i tu prenoćila.
Kad je kolona stala vratio sam se u Celje s 2 vojnika da potražim jednog zrakoplovnog dopukovnika koji mi se ranije bio priključio s namjerom da s nama proslijedi put.
Vraćajući se u Celje, na dva mjesta su me zaustavile partizanske zasjede u jačini od 15 osoba.
Na njihov upit, tko ide i kamo, odgovorio sam da smo ustaše i da idemo u Celje, na što su me bez poteškoća propustili, iz čega zaključujem da su se bojali Luburićeve prijetnje da će izvršiti odmazdu za svakog hrvatskog vojnika koji bi poginuo za vrieme povlačenja kroz Sloveniju.
Bez poteškoća sam se vratio natrag svojoj jedinici (…).”
Prije nego se za istinu uzima ono što je pisao pok. prof. Bogdan Radica (kojega sam vrlo dobro poznavao) treba najprije vidjeti kad je on to pisao, prije 70ih godina prošloga stoljeća ili poslie.
Radica je još za vrieme stare Jugosramije kao glavni korespodent beogradskih novina poslan u Ameriku.
Bio je podpuno zaveden sve dok mu pok. ‘stric’ Ante Došen, Rudolf Erić i mi mlađi nismo otvorili oči – poslije čega je postao gorljivi Hrvat. O njemu nekom drugom zgodom.
O klovni Antiki Vukiću kojega sam isto dobro poznavao, i o njegovom vođi “novom predsjedniku Nezavisne Države Hrvatske”, Vladi Sečenu, nije vriedno ni govoriti.
Za sve koji za istinu uzimaju išta što je on brbljao možda bi bilo bolje upitati kako to da se on kao ondašnji predsjednik Ujedinjenih Hrvata Njemačke nije udostojio u bolnici posjetiti niti jednoga od Hrvata koji su, nekim čudom, preživjeli udbaške atentate, kao napr. Dane Šarac koji je preživio s više od dvadeset udbaške tanadi u tielu.
Ili, kako to da je jedino on nije bio na udbaškoj listi za odstrel.
O da, znam za priču o onom bojnom otrovu kojeg je on na vrieme nanjušio.
A svima drugima, bez obzira tko su, koji navodno tumače kako je Maks bio ruski špijun, prieko je potrebna lobotomija.
Isto tako, svima koji žele postavljati upitnik na Maksovo hrvatstvo i ustaštvo želim napomenuti da su, svi do jednoga, njegovi sljedbenici “odporaši” uvijek bili i ostali najvjerniji štovatelji Poglavnika NDH dra Ante Pavelića i najžešći, najustaškiji ustaše. Kao znak toga poštovanja, neki od njih, s kojima sam desetljećima zajedno vodio borbu protiv Jugosramije davali su svojim sinovima ime Žap (Živio Ante Pavelić), a kćerima Drina.
Potrebno je još nešto naglasiti. Kad je Poglavnik, poslie dosta dugog skrivanja u Austriji, morao po ciči zimi preko Alpa bježati u Italiju pratili su ga dva Maksova zeta; pukovnik Jakov Džal i bojnik Dinko Šakić.
Imao sam čast upoznati pok. puk. Džala i njegovu suprugu, Maksovu sestru Zoru.
Pok. Dinka sam upoznao 1973., kad je u Kanadu došao s Rudom Prskalom i Nikolom Liscem, koji su otmicom zrakoplova iz švedskoga zatvora spasili Miru barešića i Anđelka Brajkovića i dugo poslije toga s njim surađivao.
Bili smo zajedno i na velikom Hrvatskom saboru koji je 1973. g. održan u Chicagu.
Također sam dobro poznavao i finoga gospodina i čestitog Hrvata dra Miljenka Dabu Peranića.
Sva njegova krivnja je u tome što on, kao ni Maks, nije mogao vjerovati da bi njegov ubojica mizerni izrod Ilija Stanić, dijete jednog čestitog Maksovog vojnika, mogao biti ono što je bio. Neki čak navode da mu je Maks bio krstni kum, pa kako bi ijedan od njih mogao u njega posumnjati.
Treba znati i to da se, neki prije neki poslije smrti dra Ante Pavelića, Maksu pridružio i broj poznatih hrvatskih ratnika, kao; pukovnik Ibrahim vitez Pjanić, pukovnik Stjepan Crnički, legendarni branitelj Ozlja, bojnik Stjepan Fištrović Sabolović i drugi.
Žalostno je da danas i naoko dobri ljudi upadaju u mreže absurdnih antihrvatskih dezinformacija, a još je žalostnije kad na sve te toliko absurdne tvrdnje oni još nadodaju i neke svoje, isto tako absurdne.
Ove koji vole čeprkati po prašini srbokomunističke i zionističko-boljševičke propagande protiv hrvatskih ratnika kao što je bio Maks Luburić pitam, hoćete li uskoro, ako već niste, početi širiti “vijesti” da su hrvatski ratnici Maksovog kova; Mirko Norac, Darijo Kordić i Slobodan Praljak bili špijuni KOS-a?
Vjerujem da hoćete, jer uvijek će se naći ljudi koji se, kao i vi, drže one stare rimske izreke – Credo quia absurdum ( Vjerujem jer je obsurdno ).
Za Dom Spremni!
Ja sam Zvonimir Došen.
Braniteljski radio, subota 8. studenog 2014.
< < > >
Komentari
+7#25 Ninja 07 2014-11-16 12:42
Nevjerojatno je to kada se sve sagleda.
45 godina u bivšoj jugi uz Poglavnika Antu Pavelića za najveće zločince su proglašeni Jure Francetić, Vitez Rafael Boban i Vjekoslav Max Luburić, za bilo kakvo pozitivno govorenje o njima u najmanju ruku čovjek bi bio dobro prebijen milicijskim pendrecima a najčešće i osuđen na robijanje, ovisno radilo se o klincu kao što sam bio ja ili pak o punoljetnoj osobi.
Nisu me uspjeli uvjeriti da su zločinci, kao i mnoge koji povijest nisu učili samo iz komunističko jugoslovenskih knjiga već i od svojih predaka.
Danas pak doživljavamo drugačije pokušaje ispiranja mozga, pa tako možemo pročitati kako je Francetić izdao Pavelića i Ustašku zakletvu te kao pokušao prebjeći i da je bio u dosluhu s partizanima, al eto neuki srpski seljaci su ga greškom zatukli, perfidno podvaljivanje kojom su izloženi Hrvati, i nastavlja se preko Viteza Rafaela Bobana, za njega se pak perfidno protura kako je bio krivac za gubitke Crne Legije
pa čak i da je pazite sad “doveo tita na vlast” To što je nastavio borbu (isto kao i Luburić) u Hrvatskoj nakon rata i što je u toj borbi i poginuo to je valjda sve iscenirano, i sad dolazimo do Vjekoslava Maxa Luburića, treba i njega ogaditi Hrvatima, treba i tog Junaka oduzeti, pa kako će to ? Proglasit će ga ruskim agentom ! Oduzmi narodu identitet, oduzmi mu njegove heroje, one koji su i život položili u borbi za svoj narod i dobit ćeš sluge koji nemaju povijest, odnosno nemaju svoju povijest i svoje junake koji su svoju krv za svoj narod lili. A bez njih nemamo ništa, odnosno imamo zavnoh u ustavu i komuniste na vlasti i dalje.
Završila je jedna hajka na Hrvatske velikane a počela druga s drugačijom taktikom. Isto se događa i s nama braniteljima, ko fol gamad nas poštuje, pa nas stoga prepuštaju srbijanskom pravosuđu ako nas već DORH ne može strpati u zatvore, preko medija nas pljuju za dobro jutro, dobar dan i laku noć, proglašavaju nas lopovima razbojnicima, ubojicama ili bar teretom na kićmi naroda i glavnim krivcem za kompletno stanje. Ovaj narod očito ne smije imati svoje heroje i velikane, već tamo nekakve yu oficire, partizane i komunističke komesare koji se sad doduše tako ne zovu, ali poanta je valjda jasna.
Citat
+5#24 Otporas 2014-11-16 00:16
Tako je jedan istaknuti član HNO u San Franciscu prikupljao potrebna novčana sredstva za taj put. Pok. Jakov Bašić je pronašao preko svojih veza adresu gospođe i gosd. Mirka Vidovića na koju je dotični član HNO poslao novac Mirki Vidović. Tako je gospodin Mirko Vidović posjetio Toronti, Chicago, San Francisko i neka druga mjesta.
U San Franciscu je tada živio Livnjak i poznati Hrvat Božo Kelava i Mile Kodžuman. Mile Kodžuman je umro, a kako se saznaje da Božo Kelava živi negdje u Hrvatskoj i zna mnogo o ovome slučaju.
Organak Hrvatskog Narodnog Otpora iz San Francisca “Deseti Rujan” je organizirao Banquette za Mirka Vidovića u Hotelu Royal Coch u San Meteo-u, južno od San Francisca. Tajnik Otpora gosp. Velimir Sulić je jako lijepo i profesionalno vodio program. Posjeta je bila iznad svih očekivanja. Dosp. Mirko Vidović je bio jako kratak na bilo koje postavljeno pitanje, osim ako se je pitanje postavilo o prof Mihailu Mihailovu iz Zadra, poznatom ultra Jugoslavenu i osobnom prijatelju Mirka Vidovića. Na veliko obožavanje tog čovjeka, gosp. Velimir Sulić i mnogi drugi u dvorani su se nelagodno osjećali.
Najgore je bilo kada se je pri polazku u liftu (jer je Banquette bio na trećem katu) sastao Livnjak Božo Kelava i Livnjak Mirko Vidović i tu se počeli priknađati, prepirati i u liftu i kasnije na izlazu pred liftom, na parkingu, uz mnoštvo drugih počeli jedan drugome iznositi one njihove stvari iz sela odakle god jesi iz okolice Livna. Na pritisak gosp. Velimira Sulića i drugih, svi su se razišli, a gosp. Mirko Vidović je bio gost te večeri visokog dužnostnika HNO.
Sve bi se to zaboravilo da gosp. Mirko Vidović nije insistirao da se napravi prijava protiv Bože Kelave i Mile Kodžumana da su ga u liftu htijeli ubiti, što nikako nije odgovaralo istini. Ukratko, hrvatski poznati akademik gosp. Mirko Vidović je neke vrsti umišljenik tako da iza svakog hlada vidi uhodu. Takav je bio prije skoro četrdeset godina, eto, sada vidimo da se nije promijenio.
Osobno sumnjam da će do kaznene prijave ikada doći, a ako bi slučajno i došlo, mnogi će se veseliti na tom sudu vidjeti Božu Kelavu i druge. Gosp. Mirko Vidović bi imao toga mnogo pojasniti na ovom njegovu sudu a i na bilo kojem drugom sudu. Zato bi bilo najbolje držati se one svete izreke Vjekoslava Maksa Luburića, generala drinjanina koju je on izrekao u svojem povijesnom govoru Hrvatima za proslavu Desetog Travnja 1968. godine:
“ONI KOJI BI HTJELI SVOJ RAT, SVOJ BIVŠI RAT, PROSLIJEDITI U USTAŠKO PARTIZANSKO HRVATSKI RAT MEĐU NAŠIM SINOVIMA SU: IZDAJNICI HRVATSKE STVARI!”, kaže general DRINJANIN u svojem famoznom povijestnom govoru prigodom Desetog Travnja 1968.
1
Citat
+6#23 VELEBITSKI VUK 2014-11-15 22:14
Glogov Kolac,
Agenti udbe su oni koji kao i ti vjeruju u njihove priče o Jasenovcu i oni su ti koji su Josipovića postavili za predsjenika.
Nemoj teljuzgati o stvarima u koje se ne razumiješ, jer time dokazuješ da si ti osoba koja je za neki čudan razlog ostala izvan Stenjevca.
Citat
+6#22 Goyakhla 2014-11-15 21:08
Lucky strike ,zasto pises na engleskom,koji sve to koncentracijske logoe mozes jos spomenit,,Saran ovu jamu ,jadovno koje baljezgarije .Dokazi logistiku u uslovima rata 1941-45.Nacisticka njemacka i njen ondasnji politicko vojnii drzavotvorni sustav ,kako su se prevozile te velike sume 750.000 ljudskih dusa koje su nestale ,podupri svoju tezu sa detaljima hmm interesantno!!! doista tko je pisao Hrvatsku povijes objektivo ,,me mislim mnogi..ZDS
Citat
+6#21 Ninja 07 2014-11-15 16:32
Citat Otporas:
Neka mi se dozvoli ovdje staviti, tj. podsjetiti drage komentatore ovog portala, osobito na osnovu gore lijepo opisanog članka: “NE DIRAJTE U MAKSA” na zadnji paragraf PRVE OKRUŽNICE HRVATSKOG NARODNOG ODPORA tjedan dana poslije Poglavnikove smrti. Okružnica je pisana:
“ZAKLJUČCI DONESENI NA SASTANKU PREDSTAVNIKA I DELEGATA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA” dana 4., 5., i 6 siječnja 1960. godine. Zadnji paragraf galasi:
!Obnovimo, Hrvatski sinovi, prisegu vjernosti SVOM PATNIČKOM NARODU, a to ćemo najbolje učiniti, ako na GROBU POGLAVNIKA nadjemo ruku pomirnicu, da stvorimo jedinstvo duha i tako osiguramao uspjeh hrvatske AKCIJE, u borbi za svoju Državu. Hrvatski borci će i opet izvršiti svoju dužnost, ali isto tako mole, očekuju i zahtievaju, da i hrvatski političari izvrše svoje dužnosti, ili se maknu i prepuste mjesto novoj generaciji. HRVATSKA VOJSKA u SLUŽBI SVOG NARODA, vodjena HRVATSKOM DEMOKRACIJOM, ZAKONIMA, USTAVOM, SABOROM, stići će i opet na krvavu DRINU i štititi i zaštiti za viek viekova život i slobodu hrvatski ljudi.
TAKO NAM BOG POMOGAO!
general DRINJANIN.
Ne vidim razloga zašto se ne bi dopustilo.
Bit ću slobodad citirati i svjedočanstvo-sjećanje jednog učesnika Križnog puta, Stanka Miličića, citirat ću tek dio koji se odnosi na Generala Vjekoslava Maxa Luburića i njegovog učešća u držanju odstupnice prilikom povlaćenja snaga HOSa prema Blaiburškom polju:
Događaj u Celju – Max Luburić;
Ušli smo u Celje i uz cestu čekali daljnje zapovjedi, bio je opći metež. Odnekud je
cestom dojurio mali crni auto -kao Fićo- a u njemu smo prepoznali Maxa Luburića. Auto
je stao pred nekom velikom zgradom koja se činila kao škola, tu su bili partizani, nešto
se pregovaralo sa njima o prolazu prema Dravogradu. Luburić je ušao unutra. Nije mi
poznato što se događalo samo poslije negog vremena u zgradu je uletjelo petnaestak
ustaša u crnim uniformama sa noževima u rukama, nije se pucalo a partizani su sa
kata skakali i bježali iz zgrade. Luburića su izveli van, sjeo je u auto i odvezao se.
Kolona je krenula dalje, prema Dravogradu
Link na cijeli tekst; http://www.zupanjac.net/dovn/Od%20Dr…%20Sjenice.pdf
Tekst vrijedi svakako pročitati jer je svjedočanstvo zbivanja prilikom povlaćenja i tijekom križnog puta. A ova mala crtica o Generalu Drinjanjinu govori kakav je čovjek, ratnik i vojskovođa bio, malo tko bi imao hrabrosti nožem se obračunati s do zuba naoružanim banditima kao što je on to sa svojim Ustašama učinio tada.
Toliko o tome je li ili nije Max Luburić držao odstupnicu.
Citat
+7#20 Otporas 2014-11-15 16:01
Neka mi se dozvoli ovdje staviti, tj. podsjetiti drage komentatore ovog portala, osobito na osnovu gore lijepo opisanog članka: “NE DIRAJTE U MAKSA” na zadnji paragraf PRVE OKRUŽNICE HRVATSKOG NARODNOG ODPORA tjedan dana poslije Poglavnikove smrti. Okružnica je pisana:
“ZAKLJUČCI DONESENI NA SASTANKU PREDSTAVNIKA I DELEGATA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA” dana 4., 5., i 6 siječnja 1960. godine. Zadnji paragraf galasi:
!Obnovimo, Hrvatski sinovi, prisegu vjernosti SVOM PATNIČKOM NARODU, a to ćemo najbolje učiniti, ako na GROBU POGLAVNIKA nadjemo ruku pomirnicu, da stvorimo jedinstvo duha i tako osiguramao uspjeh hrvatske AKCIJE, u borbi za svoju Državu. Hrvatski borci će i opet izvršiti svoju dužnost, ali isto tako mole, očekuju i zahtievaju, da i hrvatski političari izvrše svoje dužnosti, ili se maknu i prepuste mjesto novoj generaciji. HRVATSKA VOJSKA u SLUŽBI SVOG NARODA, vodjena HRVATSKOM DEMOKRACIJOM, ZAKONIMA, USTAVOM, SABOROM, stići će i opet na krvavu DRINU i štititi i zaštiti za viek viekova život i slobodu hrvatski ljudi.
TAKO NAM BOG POMOGAO!
general DRINJANIN.
Citat
+9#19 Z.R. Došen 2014-11-15 15:36
Ne znam na temelju čega g. Vidović misli podnesti tu svoju tužbu protiv Dragovoljca i Dijane.
Prije svega, iako je osoba koja je vjerujem kao čestit Hrvat nasjela na sve one dezinformacije o Maksu, uz ostale navela i ime g. Vidovića ja sam ga namjerno izostavio jer nisam vjerovao da bi on mogao nešto takvoga tvrditi.
Ali evo vidim da on tvrdi da ga je 1968. g. htio ubiti “Maksov ubojica”.
Ne vjerujem da je Maks ikad čuo za M. Vidovića, a kamoli da je on bio toliko važan da ga je trebalo ubiti.
G. Vidović je negdje 70ih godina također tvrdio da ga je netko pokušao ubiti za vrieme njegova boravka u Australiji. Ne ću postavljati upitnike na autentičnost tvrdnji da ga je netko pokušao ubiti, ali tvrditi da je to naredio Maks više je nego neozbiljno.
Svak ima pravo sebe smatrati kakvom hoće ‘visinom’ i smatrati se nedodirljivim, ali prietiti tužbama nekome tko ga uobće nije ni spomenuo, a kamoli nečim povriedio njegov ugled nije dostojno čovjeka koji sebe smatra takvom visinom.
Uredništvo Dragovoljca nije i ne može biti odgovorno za komentare raznih ljudi na ovaj ili onaj članak.
Što se tiče “spasavanja Dubrovnika” biti će da je je on i “velika prijateljica Hrvata” Francuska na čelu s Francois Mitterandom u tom odigrala najveću ulogu.
Citat
+7#18 Otporas 2014-11-15 15:28
Dobro ti napisa, Franko a ništa ne reče dali si imao priliku čuti, čitati ili kupiti knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” koji skoro u svako svoje pismo završava ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!
Citat
+7#17 Franko 2014-11-15 14:49
Žao mi je što ispod ovog odličnog članka čitam nemile zgode i prepucavanja koja ne služe nikome. Nadam se da ćete svi razmisliti dobro što radite, zašto to radite i zašto baš sada radite to što radite. Mogu dodati i to da bilo koju vrstu prijetnji Hrvatima od strane bilo koga smatram krajnjom niskošću i nadam se da ćete biti toliko mudri i možda i prijeći preko nečega što je netko napisao u žurbi i u afektu. ZDS
Citat
+6#16 Otporas 2014-11-15 13:46
Uskrsnuo Mirko Vidović, ako je to onaj pravi Akademik Mirko Vidović iz Lyona, Francuska, koji je oženjen s Francuskinjom Lucija i koji ima krasnih 5 kćeriju i koji je bio Čelnik HNV., koji je bio među pedesetoricom koji su potpisali neku peticiju za demokratizaciju Jugoslavije, itd., itd.
Ovaj Mirko Vidović, komentator na portalu Dragovoljac bi mogao biti “dvojak” pravog Mirka Vidovića, jer Čelnik HNV Mirko Vidović se izražava u svojim pisanjima sasvim drugačije, i pravi Mirko Vidović ne bi rekao da je Ivan Jurčević “sremac” ubojica Maxa Luburića, kada se zna da je pravi ubojica Maksa Luburića Ilija Stanić.
Pravi Mirko Vidović je bio u kući Steve-a Butigana u Sacramentu Californija u ponedjeljak 23 ožujka 1981. godine i pred nazočnima, Janko Sušac, Nikola Balindžić, Mile Župan i drugima javno, akademski rekao šta će se za par mjeseci dogoditi u Ameriki članovima HNO, poimenice Ranku Primorcu i drugima. A u svojim izvješatjima Domagoj Margaretić u CENZURIRANOM navodi kako je drugi čovjek boasnasko/hercegovačke Udbe Božo Bagarić na sazvanom sastanku svih Udbaša BiH u lipnju 1986. godine rekao da im uveliko pomažu informacije hrvatskih političkih emigranata te između ostalih navodi i imena trojice poznatih Hrvata hrvatske političke emigracije, a to su Jozo Vrbić, Jozo Mihalj i Mirko Vidović, sam Božo Bagarić u svojem izvještaju nije rekao da je to Akademik Mirko Vidović iz Lyona.
Zato bi ovaj komentator mogao biti dvojak pravog Mirka Vidovića.
Citat
+6#15 Trenk 2014-11-15 13:43
Hmmm…jos jedan u nizu jugo kompleksasa.
Neki ovdje dolaze traziti bijele miseve i jos cmizdre kad im se kaze sto ih spada a ponasaju se kao zasticeni bjeloglavi supovi
Vrijeme je da se takvima ogranici pristup Portalu sa casnim imenom.
Citat
-8#14 Mirko VIDOVIC 2014-11-15 11:50
Odbijanje Urednistva ‘Dragovoljca’ da objavi moj uzvrat na najnoviju provokaciju ‘Otporasa’ bit ce dodato sadrzaju sudske prijave protiv onih na celu kojih se nalazi gdja Dijana Majhen, aliac ‘hrvatica, alias slatkica!
Citat
-7#13 Mirko VIDOVIC 2014-11-15 11:38
Mirko VIDOVIC 2014-11-15 11:19
ODGOVOR ‘OTPORASU’: PRVO: Francuska policija ima dokaze o tome da me je na Badnji dan 1968 trebao ‘likvidirati’ Maxov ubojica Ivan Jurcevic ‘Sremac’. Spasio me je hercegovacki fratar fra Ferdo Colak, koji je sluzio Ponocku. On jer, nadam se i danas ziv.
DRUGO: Ja sam drzavljanin Republike Francuske i nositelj ‘LIVRET MILITAIRE’ (vojne knjizice) Francuske Armnje. U to ime bio sam pod rekvizicijom koja mi je omolgucila da spasim Dubrovnik itd.
Moj obracun s Urednistvom ‘Dragovoljca’ ima za svrhu da to glasilo prestane biti difamatorsko i sramotiti nase dragovoljce i branitelje mafijaskim postupcima tipicnima za Perkoviceve ‘pilice’. Ici cu do kraja, preko hrvatskog i francuskog odvjetnika, dok ne rascistimo stvar da se zna – tko stoji iza te obescascujuce difamacije. U tome ne ce biti nikakva kompromisa!
Citat
Citat
-9#12 Mirko VIDOVIC 2014-11-15 11:19
ODGOVOR ‘OTPORASU’: PRVO: Francuska policija ima dokaze o tome da me je na Badnji dan 1968 trebao ‘likvidirati’ Maxov ubojica Ivan Jurcevic ‘Sremac’. Spasio me je hercegovacki fratar fra Ferdo Colak, koji je sluzio Ponocku. On jer, nadam se i danas ziv.
DRUGO: Ja sam drzavljanin Republike Francuske i nositelj ‘LIVRET MILITAIRE’ (vojne knjizice) Francuske Armnje. U to ime bio sam pod rekvizicijom koja mi je omolgucila da spasim Dubrovnik itd.
Moj obracun s Urednistvom ‘Dragovoljca’ ima za svrhu da to glasilo prestane biti difamatorsko i sramotiti nase dragovoljce i branitelje mafijaskim postupcima tipicnima za Perkoviceve ‘pilice’. Ici cu do kraja, preko hrvatskog i francuskog odvjetnika, dok ne rascistimo stvar da se zna – tko stoji iza te obescascujuce difamacije. U tome ne ce biti nikakva kompromisa!
Citat
+8#11 Otporas 2014-11-15 10:44
Gospodine Mirko Vidoviću zašto u Vašem javnosti upućenom oglasu niste stavili u detalje razlog ili razloge podnošenja tužbe protiv portala, kako Vi kažete “našeg” tj. i Vašeg “DRAGOVOLJAC”. Ako je on Vaš Dragovoljac, onda se ne može tužba podnijeti protiv samoga sebe. Možda ste Vi još uvijek onaj gosp. i učeni prof. Mirko Vidović iz prošle i bivše hrvatske političke emigracije, ili je netko Vaše ime iskoristio kao “koristničko” ime na portalu dragovoljac. To samo Vi, Mirko Vidović, možete reći ili demantirati. Otporaš.
Citat
-12#10 Mirko VIDOVIC 2014-11-15 10:25
Ovim putem obavjestavam citatelje naseg ‘Dragovoljca’ da sam odlucio podnijeti sudsku prijavu protiv Urednistva ovog portala zbog flagrantne neistine i javno iznesene uvrede casti i dostojanstva onog kojeg svijet pozna po svojim svojstvima, vrlinama i zaslugama.
Citat
+7#9 Otporas 2014-11-15 10:12
Dali znate da je u Zagrebu izišla knjiga “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”?
Knjigu je izdao nakladnik Zvonimir Despot Infinitus. Knjiga ima preko tisuću stranica, 18 slika, tvrdo uvezana, profesionalno uređena i sve što jedna knjiga može posjedovati, to je knjiga “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Knjiga je od vrlo velike povijestne važnosti. Za bilo koje info glede ove knjige možete se obratiti na e-mail adresu: froate@hotmail.com i dobit ćete informacije iz prve ruke.
Pozdrav svima. Otporaš.
Citat
+6#8 admin 2014-11-15 08:44
Štovani glogov kolac/lucky strike/007 itd., korištenje višestrukih identiteta nije dozvoljeno.
Hvala.
Citat
+9#7 Zvone 2014-11-15 08:39
Vi pišete istinu, gospodine Došen, i hvala Vam na tome. Jednog kozaračkog srpskog dječaka zbrinula je obitelj moje tete, a srpsku djevojčicu čak je i školovala obitelj moje supruge. To je bilo u ludbreškoj Podravini i takvih primjera bilo je na tisuće u Hrvatskoj. Zašto ti Srbi kasnije nisu pričali istinu o tome? Štoviše, čitam kako se neki od njih nabacuju drvljem i kamenjem po Hrvatima koji su ih spasili. Čudne li zahvalnosti.
U Hrvatskoj je upravo izašla knjiga “Pisma Vjekoslava Luburića” u izdanju Despot Infinitusa. Može se kupiti na Interliberu. Hvala Otporašu Mili Bobanu koji je priredio ovu knjigu. Nadam se još djela koja će osvijetliti lik Vjekoslava Luburića.
Citat
0#6 007 2014-11-15 08:32
Trebat ce izdrzati posljedice provokacije manijaka koji svoju dijagnozu ovako naivno krpi na tudja ledja. Nije daleko vrijeme kad ces prokleti dan kad si se rodio.
Citat
-4#5 Glogov Kolac 2014-11-15 08:29
Ima ih koji i dalje podgrijavaju, inace Josipovicu drag, projekt o Sovjetskoj Hrvatskoj koja pocivca na dvije bolesne noge: luburicevaca i proljecara, a zima se sprema…
Citat
-1#4 Glogov Kolac 2014-11-15 05:30
Da li je agentima UDB-e koji potrebna glorifikacija Maxa Luburica da bi Ivo Josipovic mogao biti opet nametnut hrvatskoj naciji okultnom igrom krajnje ljevice i krajnje desnice? U Jasenovcu su pokopane zrtve Maxa Luburica i Josipa Broza. Ova ‘hrvatsica’ iz Stenjevca jedina je u stanju da ponizi sve hrvatske zrtve u borbi za dostojanstvo i nezavisnost u slobodi – za racun svojih mestara koji je placaju! Nek joj se Bog smiluje, ali ono sto ce uslijediti nakon ove blasfemije vratit ce je u Stenjevec.
Citat
-2#3 Lucky Strike 2014-11-15 04:52
Luburić, as the commander-in-chief of all NDH concentration camps, announced the great “efficiency” of his Jasenovac concentration camp at a ceremony on 9 October 1942. He presented gold because they were the “most efficient soldiers”.[7][8] Pavelić trusted Luburić and personally gave him instructions for the extermination of Serbs.[9]
Besides running the camp, Luburić would come to Jasenovac to participate in executions in person.[10][11] It is estimated that 100,000 people were killed at Jasenovac during World War II.[12][13]
Citat
+25#2 hrvatica 2014-11-14 20:58
hvala ti na ovom članku. kad netko dira u maksa, uvijek znam s kim imam posla
zds
Citat
-28#1 Glogov Kolac 2014-11-14 20:45
Da je taj vas idol Vas osudio na smrt i poslao manijaka da to i izvede, i vi biste rekli: Cega se pametan stidi, time se budala ponosi.
Citat
From: marinsopta@hotmail.com
To: froate@hotmail.com
Subject: FW: NOVI AHASVER & VUKOVARSKI REDENIK, prof. Mirko Vidović
Date: Thu, 12 Feb 2015 19:54:09 +0100
Dragi prijatelju
evo ti šaljem knjigu od Mirka Vidovića u kojoj je objavio par slika stobom.Mislim da ćete interesirati.Pozdrav Marin
Date: Thu, 12 Feb 2015 18:46:37 +0100
Subject: NOVI AHASVER & VUKOVARSKI REDENIK, prof. Mirko Vidović
From: domovina.nasa@gmail.com
To:
———- Forwarded message ———-
From: Lucienne VIDOVIC <lucienne.vidovic@wanadoo.fr>
Date: 2015-01-28 8:36 GMT+01:00
VUKOVARSKI REDENIK:
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.