NASLOV: USTAŠKA DOKTRINA – USTAŠA BR. 24. ZAGREB, 14 LIPNJA 1942, strana 2

NASLOV: USTAŠKA DOKRTINA – USTAŠA BR. 24. ZAGREB, 14 LIPNJA 1942, strana 2.

Prepisat ću doslovno iz časopisa USTAŠA, GOD. XII. br. 24. Zagreb, 14 lipanja 1942., strana 2, članak “Lik Oca Domovine – Savjest hrvatske politike”, kojeg je pisac potpisao sa inicijalima V.Š. Kako se radi o Ocu Domovine Dr. Anti Starčeviću kojeg je Dr. Ante Pavelić bio štovatelj, učenik i sljedbenik, mirne duše i povijestne istine se može reći: Da nije bilo Dr. Ante Starčevića i njegovih hrvatskih državotvornih ideja, ne bi bilo ni Nezavisne Države Hrvatske. Ako pogledate na kopiju slike, vidjet ćete na desnu stranu broj 21 i riječ “nekoliko” a dolje ispod su razne mudre izreke koje ću također prepisati a staviti naslo: REKLI SU. Otporaš.

L I K   O C A   D O M O V I N E

                                Savjest hrvatske politike

U stjecištu raznih nehrvatskih ideja Starčević je bio kamen spoticanja, o koji su se spoticali svi oni, koji nisu vjerovali u snagu i sposobnost hrvatskog naroda i koji su, kako je kazao Poglavnik, svoju osobnu kukavost htjeli proicirati (ne znam šta bi ova riječ “proicirati” mogla značiti, mo. Otporaš.) na hrvatski narod.

Startčević je poštenom, dosljednom, žestokom i ustrajnom borbom propovjedao čisti hrvatski program; narodnu slobodu, koja mora naći svoj najbolji izraz u državnoj samostalnosti produhovljenoj s čistom hrvatskom misli. Za čvrstoću i sposobnost države zahtjeva korjenitu društvenu obnovu stvarajući tako u dubini narodnog bića čvrstu državotvornu podlogu. A da hrvatska društvovna i politička ideja dobije u svakom Hrvatu dostojnog nosioca, poziva stari Prorok sve da budu ljudi – značajevi.

Malo je koji politički čovjek ostao tako kruto dosljedan kao Starčević. Put kojim je Starčević koracao nije ugodan. Svojim borbenim nastupom i nepopustljivošću bio je uvijek izložen napadajima. Trebalo je svoj stav obraniti duhovnim oružjem, a i podnositi žrtve svake ruke. Nije gramzio za vlašću, za položajima i to je važan razlog, zašto nam je njegov liko ostao uvijek svjetao.

Sav taj veliki, teški i plodni rad Starčevićev imao je nepresušivi izvor u njegovoj ličnosti. “S ličnošću, pravo veli Berdjajev, prestaje prirodan svijet. Nju ne može da protumači ovaj svijet. Ličnost je duhovni religiozni pojam.” A filozof i propovijednik hrvatskog nacionalizma Otac Domovine, ocjenjivao je ljude i prosuđivao politiku u vidu čudoređa – polažući svu nadu ne u uspjehe ljudi mišica i mozga, nego izgrađene duhovne ličnosti. Stoga on u Naputku za pristaše Stranke prava kaže: “Ljude, koji traže samo svoju korist ili raskoš, pod nipošto ne primite u stranku. Ne valja gledati niti ne gledati, i kome ugoditi ili neugoditi, nego treba pravim putem koracati, pa bilo šta mu drago.” – Još jedna osobina resi Starčevićev lik – skromnost. “Novac je dobro, veli on, samo u kolikoj dobroj stvari služi, drugačije je bolje i slavnije zobenicu jesti ili kašu srkati, pa svoj i pošten biti, nego lupež u zlatu plivati- Živimo da radimo i da uživamo (u onom) što izradimo i da pomažemo onima, koji su vrijedni, a ne mogu raditi ili izraditi, koliko trebaju, i da ne trošimo više nego trebamo, pa potrebe na usko stegnemo.”

On je uvjeren u ispravnost i pobjedu svojih tvrdnja. On je znamen hrvatske vjere. Ne mogu ga slomiti niti časoviti neuspjesi. “Bez obzira na uspjeh, ja ću, naglasio je, koliko budem mogao, ispuniti svoje “deržanstvo.” On ga je i ispunio.

Svojim je umom prekoračio prag budućnosti te je svojim suvremenicimakazao, što krije budućnost u svom krilu, ali malo koji je mogao da slijedi proročanski hod velikog misliioca.

Iako vatreni nesporazumaški Hrvat, on ipak točno shvaća cjelovitost čovječanstva i ulogu čovjeka na Zaemlji, ne poričući ni jednom narodu pravo na opstanak i ljuski život. I baš radi toga on upire sve duševne i tjelesne snage, da svojem vlastitom a ugnjetavanom narodu izvojuje život na koji ima pravo, a to pravo na slobodu i narodni državni uspon sprečavaju neprijatelji van i unutar Hrvatske.

    “Ljudsko društvo je za sve ljude, a ljudi su samo oni, piše Starčević, koji su marljivi, pošteni, pravedni. Društvo takovih ljudi ne smije primiti u svoje kolo ni gospodu, koja nisu toga vrijedna.” A one, koji nemaju tih oznaka Starčević ne smatra ljudima; oni su za nj slavosrbi i madžaroici – dvije riječi u kojima je Stari sažeo svu ogavnost i srdžbu. Te su dvije riječi po njegovom shvaćanju društveno – ćudoredni pojmovi, a ne rasni. (Bravo, to je točno. Nezavisna Država Hrvatska nije imala “rasne zakone”, nego ćudoredne, što je reći “moralne” zakone. Ovo je pisano u lipnju 1942. godine, dakle prije nego su naši hrvatski neprijatelji okrivili hrvatski narod za takozvane “rasne zakone”. Mo. Otporaš.)

Kao poznavalac narodnog života, jezika i povijesti on je u sebi nosio dubokoumno shvaćanje neprekinutosti hrvatskog roda, on je bio tumač i noslilac onoga, što Šufflay naziva narodno jamstvo. Svijestan one zgusnute snage vulkanskog napona on traži da nađe izlaz, otvor toj snagi, koja će rušiti ropstvo, a izgraditi hrvatsku državu. Ne želi ilirstva, jugoslavenstva ni sveslavenstva, ni oslona na Beč ili na Peštu. Strujanja tih ideja otplavila su mnogog Hrvata s hrvatskog tla, Ali Starčevića nisu mogli, jer on je bio srastao s Hrvatskom i hrvatstvom u jednu žilavu masu krvi, pamćenja, jezika i vjere.

Odatle ona vjera u pobjedu, odatle upornost u borbi. Najteža smetnja su mu bili domaći ljudi, koji su do tuđina više držali nego do svojega. (Nije bolje ni danas 20 travnja 2021. Pitajte političku elitu države RH pa ćete dobiti odgovor. Oni Trasiraju hrvatsku politiku kako im Bruksel i drugi naređuju. Ako nije tako, onda neka stave sponemik Starčevićeva imenjaka i đaka Ante Pavelića, pa ćete vidjeti i osvjedočiti se kako će reagirati, gore nego protiv hrvatskog starog vojničkog poklika Za Dom Spremni. Žalostno i Sramotno je to što zamjere Poglavniku da je morao slušati – ne starije – nego jače od sebe Berlin i Rim, dok današnji slušaju i Berlin, Bruxel, Paris, Rim, Beograd, London, Washington…mo. Otporaš. On je razliku političkih postupaka  postupaka između sebe i nagdobenjaka ovako, vrlo slikovito, prikazao: “Dva čovjeka složno potkopavaju temelj zgrade. Jedan hoće da posebice razbije svaki pećnjak zgrade, drugo to neće, jer zna, kada se cijela sruši, ni pećnjaci ne će cijeli ostati, ako li koješta i ostane nema velike vrijednosti.”

Duh nezavisnosti, duh svijesti za svoja prava, duh oporbenosti i borbenosti proti neprijatelja, duh svestrane, u prvom redu ćudoredne, izgradnje Hrvatske jest misao Ante Starčevića.

Mi se za nju borim i borit ćemo se! Bez prestanka! Do potpune pobjede!

V.Š.

Nastavlja se strana (3)

Prilažem što je bilo na desnoj strani ovog opisa:

REKLI SU:

• Kažu, da dobra roba ne treba “reklame”, jer je nježina dobra kakvoća najbolja reklama.
• Prema tome je pitanje, da li su svi oni bezbrojni “kandidati” za dužnostnička mjesta dobra roba, kada im treba toliko reklame.
• Nedavno je netko postavio slijedeće pitanje: “Kako da se najlakše namaknu radne snage? Odgovor: tako da se isprazne kavane i šetališta.
• Nekoji su pitali: zašto se ne tiskaju nova izdanja Starčevićevog djela: Slavosrpska pasmina u Hrvatskoj?
• Možda zato što još imademo još dosta živih uzoraka!
• Kada bi svi ljudi radilki sve, onda bi bilo loše na svijetu. Zato svatko radi samo nešto. Tako jedni mnogo govore, a drugi opet rade. Ne mogu jedni i drugi raditi isti posao.
• Slično je i s ćudorednim osobinama čovjeka. Na primjer može netko biti i nesposoban za posao, ali vrlo sposoban za “fakinažu”.
• Evala! Neka barem nešta znade.
• Mnogi misle, da imadu smisla i sposobnosti za politiziranje. Čudna je stvar ta politika. Za nju je svatko dobar. Ali zašto se, recimo, taj politikant ne sjeti, da bi mogao dobro napraviti cipele, makar nije postolar?
• Nekoji su ljudi lako raspaljivi. Napipaš mu recimo “žilicu”, a on plane kao vatra živa.
• Utopio bi te u žlici vode! Bi! ali…nije Bog dao kozi dugi rep.
• Doduše još uvijek se vodi pitanje o tome, koji je narod prvi imao dojavne urede. Možda bi o tome mogli više znati slavosrbi.

HRVATSKA RATNA DOKTRINA . ZAŠTO JE ANTUNOVO DAN HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA?, piše general Drinjanin