NASLOV: USTAŠKA DOKTRINA – ČASOPIS USTAŠA BR. 4., ZAGREB, 14 LIPNJA 1942., STRANA 4

NASTAVAK: (4) USTAŠKA DOKTRINA – ČASOPIS USTAŠA BR. 4., ZAGREB, 14 LIPNJA 1942., strana 4.

Ž I V O T N I   P U T   N A Š E G   P O G L A V N I K A

Životni put mašeg Poglavnika

Od radničkog djeteta do uskrstitelja države Hrvatske

Jedan od najvećih sinova Hrvatske, veliki borac, veliki revolucionarac, veliki vođa Hrvata, Poglavnik, rodio se je 14. srpnja 1889. u maloj seljačkoj radničkoj kućici sela gradina u Ivan Planini. Rodio se od oca radnika, potomka stare seljačke obitelji iz Krivog puta, građevnog poduzetnika, koji u vrijeme kada se rodio Ante, nadgleda radove u Ivan Planini.

Rođen među radnicima, među malim svijetom, Poglavnik je i sam mali čovjek, bez visokih opbiteljskih naslova i bez godspodskih životnih lagodnosti. Njegov otac često zbog posla mijenja mjesta i krajeve, pa tako i Ante polazi pučku školu u Gjulhisaru i Jajcu, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je godine 191o. maturirao na donjogradskoj gimnaziji. Već kao đak, živeći u onim tmurnim danima političkog slavosrpstva i vrludanja, a najzad i prvih početaka pravaškog revolucionarnoga “punta” protin Khuena Herdervarija, a kao sin naših dičnih gorštaka Ličana, koji nisu mogli biti ništa drugo nego Starčevićanci, dr. pavelić kao Startčevićanac po rođenju, prijanja uz veliku i vječnu nauku Oca Domovine, te sudjeluje u borbenom pokretu hrvatske mladeži, koja je bila okupljena pod Starčevićevom zastavom. Taj njegov rodoljubni rad dolazi još više do izražaja na zagrebačkom sveučilištu gdje je ubrzo i kao čovjek i kao odlučan starčevićanski borac stekao opće  poštovanje i prijateljstvo svojih drugova i sumišljenika. Nakon uspješno svršenih pravnih nauka promoviran je god. 1915. na čast doktora prava. Poslije toga stupio je u odvjetničku pisarnu pok. dra. Aleksandra Horvata, a god. 1918. već samostalno vodi svoju odvjetničku pisarnu. U to se je vrijeme i oženio.

Za vrijeme burnih i žalisnih dana prevrata, dr. Ante Pavelić kao mladi i vatreni “stekliš” u redovima Hrvatske stranke prava zauzimlje viđeno mjesto, te njegov glas već tada dolazi do izražaja. Njegova odvjetnička pisarna  postaje već onda stjecište poniženih i uvrijeđenih “mali” ljudi, koji su se najradije na njega u svim stvarima obraćali, znajuć da će u toj pisarni naći jedno srce , koje za njih bije, koje će im u svakom pogledu pomoći, a da ih ne oguli za svoje savjete i pomoć, kao toliki drugi “fiškali”.

Zajedno s drugim iskrenim hrvatskim rodoljubima, dr. Ante Pavelić pati zbog mlitavosti hrvatskih političara i zbog “hrpe slavosrpske pasmine”, koja je pod vodstvom Pribićevića Hrvatskoj spremala novi strašan jaram. Odlazi na tajne sastanke, koji su se onih dana održavali po raznim zakutcima Zagreba, kao u Vlaškoj ulici, Ilici, Gundulićevoj ulici i drugdje. Tamo se snuju osnove, dogovara se, sprema se. U tim zakutcima konačno su i stvorene osnove za pobunu, koju su prve ustaše, hrvatski vojnici, upriličili na dan 5 prosinca 1918. u Zagrebu.

Kad su gotovo svi prvaci hrvatske stranke prava zbog proglasa narodu proti ujedinjenju i dinastiji Karađorđevića bili god. 1918. pozatvorani, dr. Ante pavelić nije klonuo duhom, već stade okupljati raštrkane pravaše, a napose borbene mlade pristaše, koje bodri, upućuje i tješi. Rad dra. Pavelića nije ostao nezapažen. Građanstvo grada Zagreba brzo ga je upoznalo koa odlučnog borca, te ga po prvi puta god. 1922. bira u gradsko zastupstvo, gdje ga već 26 veljače 1922. vidimo u borbi za probitke zagrebačkih građana. Od tog vremena pa sve do siječnja 1927. godinedr. pavelić neumorno radi u Zagrebu i pokrajini na osvješćivanju i prikupljanju borbenih Hrvata pod zastavu Starčevića. Putovao je mnogo po Hrvatskoj, pa nije bilo gotovo županije, gdje on ne bi bio djelatno sudjelovao, upoznaje se s mislima i htjenjima hrvatskog naroda, te kao vjerni tumač toga narodnoga htijenja, nastavlja borbu.

Dr. Ante Pavelić je od početka svoga djelovanja, iako je i sam bio pristaša jedne stranke, kao veliki protivnik stranačarstva i poduzima uvijek i svugdje sve moguće korake, kako bi se stranačka razgloženost u Hrvatskoj otupila. Stoga je jedan od prvih zagovornika stvaranja najprije najprije prvog, pa zatim i drugog Hrvatskog Bloka, u kojem su bile ujedinjene sve ili veći broj hrvatskih stranaka. nažalost, brzo je uvidio, da se trajno taj stranački jaz ne će moći prebroditi, pa je počeo razmišljati, kako da se na drugu način okupi cijeli hrvatski narod u jedan oslobodilački pokret. čitav taj svoj rad temeljio je dr. Pavelić uglavnom na okupljanju i odgajanju borbene hrvatske mladeži, od koje je jedine očekivao mogućnost takvog jednog općeg pokreta, i za koju je bio uvjeren, da će u skoroj budućnosti odigrati najvažniju ulogu u hrvatskoj oslobodilačkoj borbi. Stoga ga najčešće vidimo u društvu mladih, te na sastancima i priredbama hrvatske starčevićanske mladeži.

Na izborima za oblasnu skupštinu zagrebačke oblasti, dr. Ante Pavelić je 23 siječnja 1927. izabran oblasnim zastupnikom, kojim danom njegova djelatnost posataje još živahnijom i polodnosnosnijom. Već na prvoj sjednici oblasne skupštine, dne 23 veljače iste godine, daje on poznatu načelnu izjavu, u kojoj brani tisućgodišnja prava Hrvatske, te na koncu predlaže, da se u hrvatsku sabornicu sazovu svi oblasni zastupnici iz Hrvatske, te da se “sastavimo u jedno tijelo, i da se stavimo na stanovište potpune državne samostalnosti “.

Dr. Ante Pavelić uviđa svu pogubnost politike, koju vode neki odgovorni hrvatski političari, pogubnost onog prokletog vjerovanja, da će Srbi prije ili poslije s Hrvatima učiniti pravedni sporazum. Vjeran naucu Starčevića, shvativši i ćutivši kucaj hrvatske narodne duše, dr. Ante Pavelić stavlja se na nepopustljivo stanovište uspostave samostalne države Hrvatske, te je toj ideji, toj velikoj hrvatskoj sveopćoj narodnoj želji, kroz više od dvadeset godina svoga javnog političkog djelovanja ostao vjeran, nepopustivši nikad ni za dlaku. Ta ga je nepopustljivost i vjera dovela do velike pobjede.

Proučivši i prilike i mogućnost, našavši shvaćanje u jednom dijelu Europe, pripremišči tlo za kasniji rad u tuđini, Poglavnik se još odlučnije baca na rad u narodu. Napose je sve svoje sile uložio na prikupljanju hrvatske pravaške mladeži, koju je zamišljao kao jezgru i maticu kasnijeg (kraj st. 4.mo. Otporaš.) hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

Nastavlja se strana 5.

NASLOV: “USTAŠKA DOKTRINA” ČASOPIS USTAŠA br. 24, Zagreb 14 lipnja 1942. st. 3