NAJLJEPŠEM ZAGREBAČKOM TRGU VRATIMO NAZIV “SVEUČILIŠNI TRG”
NAKON ODSTRANJIVANJA POZIVA “ZA DOM” NA REDU JE HRVATSKA Stiže nam “neobvezujuća” odluka arbitraže sa Slovenijom, koju je aktualna Vlada RH posve zanemarila, kao i sve druge svoje dužnosti, pa nam titoisti ponovno otvaraju problem imena zločinca Tita na Kazališnom trgu. Narodu je bačena kost na koju se redovno zapali.
Cijeli tjedan slušamo tiraniju u Hrvatskom saboru, gdje se uključivanje Dalmacije i Istre u okvire matične zemlje pomjera sa 1943. na 1945. Komunjare će lagati do kraja svijeta. Jezovito je da partizanske zločina i obranu zemlje dovode u nekakvu ravnotežu, koju po njima treba rješavati na principu spojenih posuda. Ponovno prodajemo svoje za svoje. Nesposobna i dezorijentirana vlada prebacuije na druge odluku koja je za nju obvezujuća po svim važećim svjetskim i europskim konvencijama. Za skidanje Titova imena na zagrebačkom Kazališnom trgu odričemo se svog nacionalnog, obiteljskog i običajnog opredjeljenja “Za dom”, kao i takvog pozitivnog civilizacijskog određenja. Dok hrvatska nacija vjeruje da je odstranjivanje Titovog imena (samo na jednom trgu) simbolički pomak na bolje, kroz ustupke “ožalošćenima” provodi se poništavanje hrvatskog nacionalnog bića, naše marijanstvo, dom i Domovina. HOS je obranio Hrvatsku! U obranu identiteta “Za dom” pokrenuo se HAZUD, koji je najavio da će u Otočcu na rodnu kuću Jure Francetića postaviti spomen ploču s natpisom “Za dom spremni”. Zlatko Hasenbegović izjasnio se protiv takvog uvoznog političkog aktivizma, jer postoji mogućnost da je takva inicijativa podmetnuta od onih koji svaki otpor prema komunizmu žele interpretirati kao fašizam. Komunizam i antifašizam nisu jedno isto. Naprotiv, komunizam je viši stadij fašizma, što vrijedi i za antifašizam kakav se prezentira, i samo u tom smislu možemo izjednačiti komunizam i antifašizam. Sve što možete je ne biti fašist, a sve ostalo je fašizam.
Razumno je ovo preslagivanje i umivanje fasada u okruženju zagrebačkog HNK gledati na razini inicijative Krug za trg, koja je dostigla zacrtani cilj – Titovo ime bit će skinuto s zagrebačkog Kazališnog trga, kako se zvao 1945/46. Godine 1878. dobio je naziv Sajmišni trg, 1888. postao je Sveučilišni trg, 1919. nazvan je Wilsonovim, da bi 1927. sramotno nazvan Trg kralja Aleksandra I. Godine 1941. imenovan je kao Trg I. Ustaški pokret imao je svoje dobre zamisli, pa se nadam da ćemo jednog dana sve svoje ulice označavati brojevima, vrstama cvijeća i sličnim oznakama, kako je to provedeno u zagrebačkom Brestju. Kako se cijela parada događa u dane završavanja Arbitraže sa Slovenijom, glede granica, postavlja se pitanje koliko Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović još uvijek tajno igraju za HDZ. Prisutnost kompetentnog Tomislava Jonjića u stranci Esih – Zlatko može biti garancija da se zaista pojavila nezavisna politička inicijativa. Nego, zašto su najedanput za arbitražnu komisiju presudni dokumenti NDH, koji se u svakoj drugoj raščlambi jednostavno ignoriraju. Znači li to da bi ista komisija u slučaju arbitraže za cijeli prostor bivše Jugoslavije definirala hrvatsku istočnu granicu na Drini? Nakon pada Italije, Tito, Kardelj i Slovenija išli su na Trst! Gdje se zametnula dokumentacija o Slobodnoj zoni Trst?
Kraj samo jednog poniženja
Saša Broz izjavila je: “Vjerujte mi da bi djed da vidi Rvacku danas sam svoju ploču sa trga skinuo”. Andrej Plenković šuti o tome kako bi reagirao njegov djed partizan, odnosno Titov bandit. Ma Sašica naša draga, možemo posve izbrisati ime vašeg djeda, ali njegovi zločini ostaju, na žalost svih nas. Nismo mi niti rasisti niti genoljupci, ali su Tito i njegova banda, zajedno s presvučenim četnicima i orjunašima, ugušili na tisuće hrvatske djece. Stotine tisuća hrvatskih mladića u naponu životne snage ubijeni su na zapovijed vašeg djeda, i nikada nisu dočekali djecu ili unuke. Nije Ustaški pokret osnovan zbog rasne čistoće Hrvata, nego kao otpor velikosrpskom porobljavanju, nakon srbijanskog atentata na Stjepana Radića u beogradskom parlamentu. Nego, kako to da je Titova unuka dobila ime Saša, a ne Josipa? Dok je spomenuti unuk Titovog bandita dobio ime Andrej a ne Domagoj. A da, Titovi sinovi napravljeni su u Rusiji ili tu negdje. Na majku Rusiju vuče i Plenkovićevo ime, pa se pitam jeli njegovo čačkanje Rusije zbog Ukrajine još jedna obmana hrvatske sirotinje. Nenad Stazić, titoist i SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, beskrajno iritantna osoba, upozorava da smo mijenjali ime Trga žrtava fašizma, pa ga njegovi vratili. Nije vrag da je njegov i Ivan Zvonimir Čičak, koji je robijao za Tita, koji je bio presudan u vraćanju imena Trg žrtava fašizma? Istina, mnoge je hrvatske robijaše zahvatio štokholmski sindrom. Kao i čuvare jugoslavenstva. Eto i Anton Tus, nekada u JNA, na kraju se glede Tita svrstao uz svoje. Stazić veli da je Tito spriječio da se obnovi Kraljevina Jugoslavija. I to bi nas trebalo veseliti? Zar nekakva kapitalistička Kraljevina Jugoslavija ne bi bila bolje mjesto za život od komunističke Jugoslavije? Posebno je smiješno čuti da se Titovo ime održalo u siromašnim zemljama, kojima je Jugoslavija besplatno (o našem trošku) gradila mostove i ceste, pod jednim jedinim uvjetom: da se nazovu po Titu.
Imena naših krvnika na našim trgovima i ulicama nisu naša jedina sramota. Silovatelji Hrvatica komotno šeću diljem Lijepe naše. Hrvati su prošli niz sramoćenja, pa su tako pripravni na nova poniženja svih vrsta. Primjerice, da slijedim navlakušu nabačenu od Stazića – u tehnološki razvijenom 20. stoljeću, u vrijeme kada je europski egzistencijalizam postao već starija filozofska škola, Hrvatima je kao najstarijoj naciji u Europi nametnuta cincarska dinastija nekakvog Karađorđa. Da je bio Rom, to bi još nekako klapalo, ali običan srbijanski cincar, to nam zaista nije trebalo. Ako je to Englezima bilo u redu, tko im je smetao da cincarskog kralja instaliraju u Buckinghamskoj palači, pa da su cincari na okupu, da se zna kako smo nacija starije državnosti od engleske. Koje li sramote: novi okupator pojavio se u Zagrebu na mazgama, u već poodmaklom 20. stoljeću. Za prve Jugoslavije, zagrebački Sveučilišni trg dobio je ime srbijanskog cincarskog kralja. Da bi nekakvu cincarsku dinastiju na mazgama zamijenio nekakav cincar iz šume, tek sišao s drveta, iskopan u ruskoj stepi. Za vrat su nam sjele najprimitivnije euroazijske komunjare. I još nas je zajahalo nekako slavenstvo, iako se svi svjetski autoriteti u području genealogije plemena, naroda i nacija slažu da Hrvati nisu slavenskog podrijetla. Hrvatski jezik, uključujući hrvatski latinični alfabet, prilagođen je srpskom jeziku i srpskoj ćirilici, pa danas za potrebe kompatibilnosti s čobanskim jezikom koristimo ta dodatna ćirilična slova u latinici, unutar estetike tarabe na ovčarniku, Ovčari i Stajićevu.
Potraga za novim imenom Kazališnog trga
Idemo redom prezentirati zanimljive prijedloge novog imena zagrebačkog Kazališnog trga.
(z1) Trg sramote Riječ je o zastrašujućoj činjenici da se ime bandita Tita održalo 28 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, u državi koja se formalno predstavljala kao Hrvatska. Hrvati nepotrebno dulje od četvrt stoljeća toleriraju ime zločinca Tita, koji je nad Hrvatima organizirao i proveo jezovit genocid, sustavno okrenut sasjecanju najzdravijih i reprodukcijski najsposobnijih Hrvata. Krivac za to je titoist Franjo Tuđman, koji je braneći Tita prao vlastitu nečistu savjest sudionika u genocidu nad Hrvatima.
(z2) Trg pada HOS-a Preimenovanje Trga maršala Tita provedeno je kao ustupak za skidanje HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu. A ono je u okviru tranzicije iz komunističke diktature u demokraciju, Titovo ime trebalo maknuti prije pojave HOS-a.
(z3) Trg poraženog HOS-a Korekcija Milorada Pupovca u smislu prijedloga (z2)
(z4) Trg RH Prijedlog Milana Bandića, koji je prihvatljiv, jer je naziv Trg Hrvatske rezerviran za najljepši trg u Banja Luci. Zar nismo mijenjali naziv Trga republike?
(z5) Trg Vlade Gotovca Takav prijedlog iznio je Marinko Jurasić. Gotovca je Tito pospremio na dugogodišnju robiju.
(z6) Trg Franje Tuđmana Pogađate da je riječ o prijedlogu HDZ-a. Provela bi se zamjena: zagrebački Titov trg postaje Trg Franje Tuđmana, a današnji Trg Franje Tuđmana uz zagrebački Zapadni kolodvor postaje Titov trg. HDZ je razotkrio svoju dugo čuvanu tajnu: tolerirao je Titovo ime na zagrebačkom Kazališnom trgu računajući da će jednog dana nositi Tuđmanovo ime. Mišljenja sam da je to laž i da je HDZ krcat titoistima.
Moje osobne dvojbe:
(t1) Trg branitelja Vrijeme je za snažniji spomen na istinske borce protiv (srpskog) fašizma.
(t2) Trg Marka Babića Grobar srbijanskih tenkova na vukovarskoj Trpinjskoj cesti zaslužuje naše sjećanje.
(t3) Trg Blaža Kraljevića Isticanjem imena smaknutog zapovjednika HOS-a, Hrvatska bi se odredila prema hrvatskim braniteljima u BiH, kao i prema HDZ-ovom lažnom pomirenju i HDZ-ovom likvidiranju domoljubnih Hrvata.
(t4) Sveučilišni trg Tako se Kazališni trg zvao prije formiranja prve Jugoslavije. Pravni fakultet možemo gledati i kao simboličku prisutnost pravaša.
(t5) Kazališni trg Tako se i službeno zvao, prije nego što je dobio ime zločinca.
(t6) Trg NDH Ako možemo birati naziv Trg RH, onda je naziv Trg NDH jača razina.
(t7) Trg Ante Pavelića Bolje zvuči od današnjeg imena. Malo je čudno da poglavnik NDH nema svoj trg ili ulicu u glavnom gradu NDH.
(t8) Trg Mile Budaka Vrijeme je da Zagreb oda počast velikom hrvatskom mučeniku.
(t9) Trg Jovanke Budisavljević Bio je to komad rasne žene, koja je imala sve, ali ne i muškarca kakvog je zasluživala. Zakazao je mali maršal. Nesretna Jovanka ostala je bez poroda, a baš bi nas sve zanimalo za koji bi se identitet odlučio njen sin. Izdržati tolike godine u braku s Titom? Ta žena bila je heroj. Zaslužuje svako odličje i svaku čast.
Titova kopilad
Naša rasna Jovanka bila je živi dokaz Titove neplodnosti. Tile nije mogao imati svoje djece, ali se okolo nakotilo mnoštvo njegove kopiladi. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić usnuo je još kao dijete da je upravo on tajni Maršalov sin. Prezime Bandić u njegovom zavičaju dolazilo je od pojma “Titov bandit”, što znači da je netko od Milanovih bio izdajnik, odnosno partizan ili partizanski jatak, udbaš ili udbaški doušnik, ili barem hajduk. Ili se Milan prvi preobratio? U zadrtom klerofašističkom mjestu, u kojemu popovi nisu gledani kao dovoljno dobri kršćani. Kada se Milan pojavio u zagrebačkoj Partiji i predstavio kao Bandić, svi su razumjeli da se time deklarirao kao titoist. Ali eto, ovih se dana pokazalo da Bandolero više voli vlast nego svoga partijskog oca. “Popustio” je zahtjevu Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića glede odstranjivanja imena Tita s zagrebačkog Kazališnog trga. A zapravo je to vjerojatno učinio na zamolbu Milorada Pupovca, koji je vidio priliku da se u paketu riješi i Tita i HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu, koja je svjedočanstvo da su Srbi napali Jasenovac, a Hrvati ga obranili. Zašto bi Pupovac branio Tita, koji se nije udostojio posjetiti Jasenovac? I tako, pade Bandit, španjolski Banditito, sa skoro 50 godina zakašnjenja. Nacija smo osuđena na zaborav, koja je svojom ludošću potisnula činjenicu da se i Franjo Tuđman dugo osjećao kao Titovo dijete, pa nije dopustio uklanjanje partizanskih i komunističkih imena s naših najljepših trgova i ulica. Da vas podsjetim, Titovo ime trebalo je biti odstranjeno prije agresije Srbije i posrbljne JNA na Hrvatsku i BiH. Titoist Tuđman nije odstranio Titovo ime niti za najžešće agresije pod zvijezdom petokrakom. Oficiri JNA, udbaši i komunjare tako su nam podvalili polemiku o tome treba li zagrebački Kazališni trg odbaciti natpis posvećen zločincu Titu, a na sve strane, u svim gradovima, imamo na pročeljima zgrada imena naših najvećih krvnika, koja nas i dalje bodu u oči i u dušu, na sramotu nacije.
Izostao je zagrebački referendum Sandžaka
Zašto pronicljivi Jajčinović nije u pravu kada kaže da skidanje Titovog imena s zagrebačkog Kazališnog trga trebamo provesti referendumski? Pa, u Zagrebu su dvije Jugoslavije iliti Srboslavije u proteklih stotinu godina nasilno promijenile strukturu populacije. Za prve Juge, doseljavali su srbijanski milicioneri, oficiri, dužnosnici i drugi pripadnici okupacije, da bi u 1945. zlogodini iz velikosrpskih i orjunaških redova došao nezamisliv genocid nad Hrvatima, koji pokazuje da fašistički nije bio samo Ustaški pokret, koji je utemeljen protiv fašističke Jugoslavije i fašističkih orjunaša. Hrvati Zagreba istjerani su 1945. iz svojih domova i pobijeni na našem Križnom putu. U ispražnjene domove uselile su orjunaške ubojice, neljudski šljam ispod civilizacijskog dna. Brojne fotografije dokazuju da su četnici izgledali kao najgori divljaci iz prvobitne zajednice, ali kada pogledate kako su partizani izgledali na sačuvanim snimkama njihovog zarobljavanja, čovjeku mozak stane. Koji antifašisti? Te su barbarske prikaze dolazile iz vremena prije svake civilizacije. Povika protiv Hercegovaca, koji su nakon jugoslavenskog otvaranja granica podizali kuće u okolici Zagreba, ne može sakriti nehrvatsku strukturu užeg gradskog središta. I to je razlog zašto u Zagrebu i sličnim gradovima na nacionalnoj i lokalnoj razini pobjeđuju protuhrvatske opcije.
Vidite, u Londonu se doselilo jako puno Indijaca i drugih etničkih skupina koje se mogu pohvaliti zasebnim velikim civilizacijama, gradonačelnik Sadiq Khan je Pakistanac, ali tamo nikome ne pada na pamet dirati u temeljnu englesku i britansku dušu tog grada, uključujući i razdoblja engleskog i britanskog imperijalizma, odnosno fašizma. Može u Londonu indijska populacija prevladati 90 posto, ali niti tada u Londonu nitko neće moći nametnuti simbole koji iritiraju Engleze. Nikakvo četničko ubojstvo u šumi Brezovica kod Sigeta ne može u drugi plan potisnuti simboliku Sigeta u hrvatskoj povijesti, pa niti partizanske masovne zločine u Sisku i okolici Siska na kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. “Partizani” iz Brezovice već u srpnju 1941. pojavili su se na skupnim četničkim fotografijama. Netko nas uvjerava da je domaća sovjetska agentura promptno isti dan odgovorila na Hitlerov napad na Sovjetski Savez, a tog dana nije niti Staljin prepoznao da je napadnut. Budalaštine Franje Tuđmana i ostalih Titovih bandita obijaju nam se o glavu. Problem je slaba samosvijest Hrvata, koji dopuštaju da nas može u zdrav mozak baš svatko, pa i bilo koja “antifašistička” guska u granicama uže Hrvatske, one kojoj je središnji Sisak na hrvatskoj istočnoj međi, po volji komunista i orjunaša.
U Jutarnjem listu Ivanka Toma u ponedjeljak u uvodnom komentaru plasira jednu Tuđmanovu budalaštinu: Josip Broz Tito bio je antifašist. Zar je antifašizam zaista toliko loš da megazločinca Tita možemo uvrstiti u antifašiste? Onog Tita iz valterovske suradnje komunista i nacista? Onoga Tita koji je već 1942. poražen, koji je nakon toga molio njemačke naciste da ga prime pod svoje okrilje. Onog Tita koji je bez da trepne nad Hrvatima proveo jezovit genocid, uz plansko likvidiranje najmlađih i reprodukcijski najsposobnijih hrvatskih mladića. Danas nitko ne dvoji da je izdajnik bio onaj tko se 90-tih odmetnuo protiv jugoslavenske “Tuđmanove vojske”, krcate oficirima JNA, udbašima i kosovcima, ali kada se postavi pitanje zašto je Tuđman 40-tih ustao protiv hrvatske “Pavelićeve vojske”, u koju nisu adoptirani naši neprijatelji, onda HDZ-ovci bijesno laju o tome kako je Tuđman kroz pomirenje s neprijateljem smanjio snagu protivnika, a ono je tako jeftino provedena reokupacija Hrvatske i poništen obrambeni Domovinski rat. “Prvi hrvatski predsjednik” zapravo je prvak reokupacije Hrvatske, kum Republika Srpske, čuvar Titovog imena i spomena, i tvorac smrtonosnog hrvatskog divljeg kapitalizma u trećem mileniju, zapravo otac privatizacijske pljačke i hrvatskog ekonomskog Križnog puta. Kako to reče Andrea Nahles, njemačka ministrica rada, u Njemačku je u posljednje dvije godine uselilo oko 100 tisuća Hrvata! Trebamo odstraniti sve Velike Vođe.
| BITKA ZA BLOKIRANE I HRVATSKUSudac Mislav Kolakušić traži hitne izmjene Ovršnog zakona
U ovom kozmetičkom preslagivanju RH, naciji je ponuđena viša novčana granica duga (20 tisuća kuna) za ovrhu jedine nekretnine. Franker Goran Aleksić traži da se ta granica podigne na 50 tisuća kuna, ali je pravo rješenje ne dopustiti ovrhu jedine nekretnine. Za ove tiranije nečinjenja od strane Andreja Plenkovića i njegove lijene “liberalne bande”, dug blokiranih se udvostručio. Sudac Mislav Kolakušić traži ukidanje Fine i prebacivanje ovrha na sudove, uvođenje centraliziranog sustava e-ovrha, objedinjavanje ovrha za neku fizičku ili pravnu osobu, ukidanje naplate troškova ovrhe na teret dužnika, uključujući sudske pristojbe, ukidanje stavka Ovršnog zakona koji omogućava ovrhu primanja nižih od 3600 kuna, ukidanje blokade računa, koja se u drugim zemljama provodi samo za mafijaše, kao i zatvaranje ovršnih postupak duljih od 5 godina, uključujući one u tijeku, nad 330 tisuća blokiranih. Kolakušić nam savjetuje da od Slovenaca preuzmemo rješenja koja su se kod njih pokazala učinkovita i jeftina. |
Tvrtko Dolić/7dnevno
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.