NA USPOMENU ANTE LJUBASA – MAXPortal: Preminuo Ante Ljubas, četvrtak 9 prosinca 2021.

—

od

Otporaš
u

OBAVIJEST O SMRTI : Preminuo je Ante Ljubas (1944. – 2021.) – tomislavnews.com

NA USPOMENU ANTE LJUBASA (1944 – 2021). Molim pričitajte “Završnu riječ” Ante Ljubasa na engleskom i na hrvatskom jezuku. Mile Boban, Otporaš.

Slobodno je lijepo
                Preminuo je Ante Ljubas! U New Yorku je bio osuđen na 40 godina robije.

Preminuo je Ante Ljubas! U New Yorku je bio osuđen na 40 godina robije

18 PROSINCA, 2021. MAXPORTAL

Širi dalje

Šest je članova Hrvatskog Narodnog Otpora (HNO) na montiranom političkom procesu u New Yorku  1982.  osuđeno na 180 godina teške robije, a prvi od njih Ante Ljubas je počašćen s 40 godina.

Jedan od posljednjih hrvatskih revolucionaraca iz američke desetorke Otporaša, Ante Ljubas uputio se u susret  svojim  suborcima, supatnicima i sanjarima Slobodne i Neovisne hrvatske države u četvrtak 9. prosinca o.g., pred sam navršetak svoje 77 godine života.

Od ranog je djetinjstva išiban tragičnim koncem rodne mu Države kojeg je dočekao u dičnom ostatku Imote – kuli Rog, simbolu prkosa, nepokora i mučeništva.

Srijem se Antinim roditeljima u tom trenutku učinio skloništem i skrovištem. Međutim, kandže svemoćne OZN-e Aleksandra Rankovića budno su bdjeli posebice nad onima iz Kupresa, Županjca, Imotskog, Hercegovine i Like, doseljenim u hrvatske zemlje s obje strane Dunava.

S izučenim zanatom i traumatičnim iskustvom u ranoj je mladosti razumio kako je emigracija njegov životni  put i Nada kako Križni put mora završiti logičnim finalom, a to je Uskrs – uskrs raspete ponižene i pogažene mu Domovine. Kratak susret sa svjetlima Pariza, tada važnog mjesta na proputovanju za „čuvaricu demokracije i ljudskih prava“,  Sjevernu Ameriku  i početak posve novog života  s beskrajno čistim idealom, vizijom i izvedbom. Dva će događaja odrediti daljnji njegov život i sudbinu.

Dolaskom u Chicago upoznaje legendarnog Stipu Šegu koji mu daruje gostoprimstvo u svojem domu, a kao prekaljeni Sibirac i izgrađeni hrvatski domoljub i mislilac bitno utječe u formativnom smislu na tada premladog Ljubasa.

Drugi prevažan čimbenik njegova burnog života  je kućnim odgojem usađena snažna Vjera i spoznaja da u mrklim noćima i bespućima postoji Sila koja će ti putove pokazati i snažiti te za nova postignuća.

Tko je bio Ante Ljubas

Ante Ljubas rođen je 23. prosinca 1944. u Raškom Polju, od oca Stjepana i majke Ruže rođ. Kolak. Ante je peto od šestero djece u obitelji Ljubas (Luka, Stana, Petar, Mara Ante i Ivka). U potrazi za boljim životom obitelj se 1953. godine preselila u Sotin, blizu Vukovara. Tamo je Ante proveo djetinjstvo i ranu mladost. Tako već u ranom djetinjstvu postade putnik u traženju za boljim.

Bivajući svjestan što je sve komunistički režim učinio njegovim mještanima, rođacima i susjedima, nakon završenog zanata, Ante, mlad, idealist, u 22. godini života bježi iz komunističke Jugoslavije u Francusku. Bijaše to godine 1966.

U Parizu stječe prognaničko iskustvo osjetivši još veću nepravdu nad hrvatskim narodom i doznajući sve više istinu koju nije ni mogao znati u komunističkoj Jugoslaviji. U Pariz uspijeva dovesti svoju dragu sestru Ivku, najmlađe dijete obitelji Ljubas.

Zajedno s Ivkom 1967. godine dolazi u Chicago. Bio je član “Hrvatskog folklornog društva Chicago” te jedan od osnivača i predsjednik “Kulturno društvo Zrinski Frankopan“. Nastupa u nekoliko hrvatskih drama. Izvrsno je glumio glavne uloge. Za glavnu ulogu u “Hasanaginici” nagrađivan je od publike i u hrvatskom emigracijskim tiskovinama. Aktivan je u Hrvatskoj župi Sv. Jeronima i mnogim hrvatskim udrugama.

Nakon kraćeg vremena postaje član “Hrvatskog narodnog otpora” i od tada mu Hrvatska postaje najveća briga. Hrvatski narodni otpor (Hrvatski narodni odpor – HNO) bila je politička organizacija Hrvata u emigraciji nakon Drugog svjetskog rata. Cilj HNO-a je bila obnova neovisne hrvatske države. Otpor je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje koje će voditi u stvaranje države.

Antu nije puno toga zanimalo osim rada i samo rada za Hrvatsku. Surađivao je s vrhunskim intelektualcima poput Brune Bušića, Nikole Štedula, kao i s vodećim ljudima otpora u Europi, poput Stipe Mikulića. Bio je samac. Nije imao svoju obitelj. Hrvatska zajednica je postala njegova velika obitelj, a borba za slobodu hrvatskog naroda njegov smisao i cilj. Kao takav, postao je meta u očima hrvatskih protivnika.

Uhićenje i zatvor

Ante je uhićen u Chicagu 25. lipnja 1981. godine. Tada je optužena hrvatska desetorka, članovi Hrvatskog narodnog otpora: Ante Ljubas, Ranko Primorac, Mile Markić, Anđelko Jakić, Ivan Mišetić, Milan Bagarić, Vinko Logarušić, Miro Biošić, Mile Boban i Drago Sudar. Suđeno im je u New Yorku. I nije to prvi put. Bilo je nekoliko sudskih procesa Hrvatima u New Yorku.

Prvi je bio Zvonko Bušić i njegova petorka 1976. godine: Zvonko i Julienne Bušić, Slobodan Vlašić, Franjo Pešut i Petar Matanić.

Drugi: Marijan Buconić, Jozo Brekalo i Vladimir Dizdar 1977. godine.

Treći: Miro Barešić i Ivan Vuičević 1979. godine.

Četvrti: Ivan Čale, Franjo Ivić, Stjepan Ivkošić, Ante Ćaran, Nedo Sovulj, Andrija i Petar Štambuk.

I peti: desetorka: Skupina članova organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora: Ljubas, Markić, Boban, Bagarić, Mišetić, Primorac, Biošić, Logarušić, Sudar i Jakić.

Suđenje u New Yorku toj hrvatskoj desetorki započeo je 16. veljače 1982., a završilo  15. svibnja 1982. Tog 15. svibnja, bijaše subota, porota je šestoricu Hrvata proglasila krivima, a četvoricu je oslobodila svih optužbi. Šest optuženih Hrvata: Ante Ljubas, Mile Markić, Milan Bagarić, (Chicago) Ranko Primorac, (Los Angeles) Vinko Logarušić, (Cleveland) i Drago Sudar (Toronto, Kanada) proglašen su krivima i dobili su 180 godina. Dana 30. lipnja 1982. održano je izricanje kazne. Sudnica je bila dupkom puna Hrvata iz hrvatske zajednice iz New Yorka i drugih dijelova SAD-a.

Osuđeni su za terorizam, prijetnje, ucjene i iznude. “Djelujući kao teroristička organizacija, počinili  iznuđivanje “umjerenih Hrvata” i osoba za koje su vjerovali da su pristaše  Jugoslavije, pribjegavajući višestrukom nasilju nad onima koji nisu dovoljno suosjećajni s njihovim ciljevima”, stajalo je u presudi.

Nakon izricanja kazne, 30. lipnja 1982. Ante Ljubas je izrekao završnu riječ:

“Poštovani sude!

Moje obraćanje sudu bit će sastavljeno od činjenica koje niti optužnica, a niti državni odvjetnik Sjedinjenih Država nisu spomenuli. Osam godina prije svoje smrti francuski filozof Rousseau iznio je svoju definiciju pravde; da jedan čovjek može dobiti zlatnu medalju, a drugi pak smrtnu kaznu za iste čine.

Godine 1980. njemački informativni časopis ‘Der Spiegel’ objavio je intervju s libijskim predsjednikom Gaddafijem koji se dotakao istog pitanja. Gaddafi je na pitanje o ubojstvu libijskih disidenata u egzilu odgovorio osvrnuvši se na atentate koje su izvršili agenti jugoslovenske UDBA-e u Njemačkoj i Sjedinjenim Državama. Oni koji bi se čak usudili izraziti glasno protivljenje režimu terora koji kontrolira moju zemlju Hrvatsku, bili su mete. Moji prijatelji, suputnici iz djetinjstva, bili su hapšeni i grubo prebijani.

Amerika nije plakala niti to zaustavila. Niti tužiteljica Sjedinjenih Država koja je paradirala raznim svjedocima pred ovim sudom. Ne! Kao što je Gaddafi ispravno naznačio, Titov ugled na Zapadu nije stradao. Jer u dotičnom trenutku dijelovima Vlade Sjedinjenih Država odgovaralo je da se ugodi Titu. Upravo sam kao rezultat takvih političkih manipulacija danas pred ovim sudom.

Nakon Bušićevog bijega iz Otisvillea uprava zatvora uložila je čak 16 milijuna dolara u poboljšanje sigurnosti. Zvonko je kasnije podučavao stražare!

Stojim ovdje nevin zbog nedjela za koja me se tereti. Znam duboko u svom srcu, duboko u svojoj savjesti da nisam učinio ništa loše. Hrvatskog kardinala Stepinca jugoslavenski je režim proglasio izdajnikom; proglašen je ‘najvećim teroristom’. Mnogi odani komunisti pred sudom su svjedočili o njegovim izdajničkim zavjerama protiv države i naroda. Sud je zbog takvih ‘svjedoka’ osudio kardinala kao zločinca i bacio ga u tamu tamnice, gdje se njegov ‘terorizam’ nije mogao nastaviti. Sud je iskazao svoju ‘milost’ osudivši kardinala Stepinca na samo 16 godina zatvora.

Sud je naglasio svoju velikodušnost kazavši kako bi u drugim zemljama kardinal odmah bio pogubljen. Tri najistaknutija kardinala u istočnom bloku: poljski kardinal Wishinsky, mađarski kardinal Myncenty i hrvatski kardinal Stepinac, tijekom 1950-ih, svi su osuđeni na duge zatvorske kazne zbog svojih terorističkih i izdajničkih aktivnosti, a to su: ljubav prema svojoj zemlji i slobodi. Njihove osude bile su osigurane lažnim svjedočenjem. Moja osuda dogodila se na sličan način i iz sličnih razloga.

Ne, Vaša Visosti! Istina i ljubav prema slobodi se ne mijenjaju. Politički savezi to rade. Političari stvaraju čudne drugove u krevetu, a zbog takvog savezništva ja sam stavljen pred ovaj sud da se suočim s optužbama.

Posljednjih godina UDBA je ubila 56 hrvatskih disidenata diljem tzv. demokratskih zemalja Zapada, a neke od tih smrti dogodile su se i ovdje u Sjedinjenim Državama. Ali niti jedan ubojica nije izveden pred američki sud. Zapitajte se zašto! Je li to zato što istražne agencije Sjedinjenih Država nisu svjesne počinitelja? Ili je to zato što Amerika pokušava do neke mjere odvojiti Jugoslaviju od sovjetskog utjecaja?

Ne postavljam ovo pitanje na lakomislen način. Ponizno tražim pravi odgovor. Postavljam ovo pitanje iz osjećaja da je velika nepravda počinjena u ovoj sudnici, pod zastavom koja je visila kada sam položio prisegu na vjernost ovoj zemlji. Jer, ovaj nas je sud, uime američkog naroda, proglasio krivima i znam da je ova odluka pogrešna. Mi smo osuđeni ne svjedočenjem nevinih i nepristranih svjedoka, već krivokletnim svjedočenjem samopriznatog ubojice i drugih ljudi koji su priznali strašne zločine. Optuženi smo za lažne optužbe i osuđeni lažnim dokazima, za same zločine koje su počinili oni koji su nas optuživali i svjedočili protiv nas.

Kada sam položio prisegu da postanem američki državljanin, osjetio sam da imam divnu priliku – i odgovornost – ispred sebe; da se u potpunosti pridržavam Ustava Sjedinjenih Država. Bio sam uzbuđen jer sam se osjećao kao da sam ostvario čudesan san; da postanem građanin u pravoj demokraciji.

Kada sam putovao iz Europe u ovu zemlju, u mislima mi je još uvijek vibrirao užas Drugog svjetskog rata i iskustvo moje vlastite obitelji pri ponovnom nastanku Jugoslavije. Nisam došao u ovu zemlju iz želja za avanturom ili da tražim neko veliko bogatstvo. Odlučio sam doći u SAD kako bih osobno iskusio smisao slobode, demokracije i jednakih prava. Bio sam potpuno spreman održati svoju prisegu vjernosti koju sam dao ovoj zemlji. Održao sam obećanje Americi i njezinom narodu! Zašto je Amerika prekršila obećanje koje mi je dala i proglasila me krivim za zločin koji nisam počinio?

Ovo suđenje je na mnogo načina dovelo do suđenja američkom pravnom sustavu, a 12 osoba donijelo je pogrešnu presudu o krivnji. Američki državni odvjetnik uspio je uvjeriti 12 civila da nas treba osuditi i oni su izrekli svoju presudu. Ne osuđujem tih 12 ljudi, ne gledam ih s mržnjom u srcu, niti ovo govorim da bih ublažio unaprijed određenu zatvorsku kaznu. Spreman sam ići u zatvor i služiti svaku kaznu koju mi ​​ovaj sud izrekne bez zlobe. Ali, želim da ova sudnica zna da nisam počinio nikakav zločin. Kaznu ću služiti svjestan da sam kažnjen samo zbog ljubavi prema Hrvatskoj i njezinu narodu.

Moram citirati riječi dr. Martina Luthera Kinga. Jednom je rekao: ‘Vjerujem da će nenaoružana istina i bezuvjetna ljubav imati posljednju riječ. Zato je pravednost, iako privremeno poražena, jača od zla koje trijumfira’. Još jednom naglašavam da nisam kriv za zločine za koje sam optužen. Amerika neće zaštititi svoju slobodu žrtvujući slobodu drugih.

Vjerujem da nama, optuženima, nije suđeno kao pojedincima, nego su nas, u poziciju u kojoj smo se našli, utjerale zlokobne snage koje ne traže pravdu nego političku svrsishodnost. Cilj ovog suđenja bio je uništiti i uliti strah u svakog Hrvata koji se usudi suprotstaviti politici spašavanja Jugoslavije od strane State Departmenta. Za potporu tog straha i zbunjenosti u hrvatskim zajednicama u Americi, pomoćnik američkog državnog odvjetnika Stuart J. Baskin objavio je popis takozvanih suurotnika ili reketaša. Jedan čovjek s te liste g. Nikola Štedul napisao je pismo gospodinu Baskinu pitajući ga ZAŠTO se njegovo ime našlo na toj listi (slijedi pismo Nikole Štedula).

Neka se zaustave sukobi među državama i među ljudima i neka se među sve ljude vrati ljubav i svijest o sveopćem bratstvu.

Živjela prava sloboda i pravda!  Živio hrvatski narod!“

Ante Ljubas je izdržao duge dane američkih mučnih zatvora. Od 25. lipnja 1981. do 6. kolovoza 2004. godine. Ukupno 8445 dana, odnosno 23 godine, jedan mjesec i 14 dana. Njegov zatvorski broj bijaše: 89329-024.

Zatvorsku kaznu izdržao je u dva američka zatvora: Leavenworthu u Kansasu i Forth Worthu u Teksasu.

Bio je vrlo ugledan zatvorenik koji je pomogao mnogima. U zatvoru je završio i studij psihologije. Nakon zatvorskih dana, Ante je provodio vrijeme u tišini. Nikada nije govorio o godinama iza sebe.

Puno toga se dogodilo dok on bijaše u zatvoru. Godine 1985. umire mu otac Stjepan i pokopan bijaše u Sotinu. Sestra Stana umire u Tomislavgradu.

Onda dolazi Domovinski rat i stvaranje hrvatske države, ali i razaranje hrvatskih sela i gradova. Slavonska sela masovno stradaše, tako bijaše i sa selom Antina djetinjstva, Sotinom. Majka Ruža odlazi u izgnanstvo, u Zagreb k sinu Petru. Tamo i umire 1995. godine. Zbog srpske agresije nisu je mogli pokopati uz supruga Stjepana u Sotinu pa bijaše ukopana u rodnom Rošku Polju kod Tomislavgrada

Samo četiri mjeseca prije izlaska iz zatvora, 2. svibnja 2004. u Chicagu je umrla njegova sestra Ivka. Od braće i sestara još su živi brat Petar u Zagrebu i sestra Mara u Bjelovaru.

Ante u domovinu prvi put odlazi 2008. kada mu je isteklo uvjetno vrijeme ograničeno zatvorskim propisima, dakle nakon 42 godine emigracije i zatvora. Vrijeme nakon zatvora provodi između Chicaga i Hrvatske. Posljednji put napušta Chicago 12. travnja 2018., otišavši na početak svog domovinskog zemaljskog putovanja.

Svoj zemaljski, patnički, ali smiren život završio je u Splitu u četvrtak 9. prosinca 2021. Pokopan je u petak 17. prosinca u rodnom Rošku Polju uz majku Ružu.

Jedan život u kojega puno stade! Tajne ispisane stopama patnje ostaju dio samo vječnoga. Naraštaji Hrvata tražili su slobodu, borili se kako su znali. Uspjeli su. Samo zato što za sebe ne tražiše ništa. Sve za nju, zemlju Hrvatsku. I grobovi im po svim dijelovima domovine neka budu i sjećanje i nadahnuće da vrijedi život dati za ono što je veće od nas.

R.I. /Foto: privatni izvor

Pogledaj : ZAPISI SA NJUJORŠKOG PROCESA HRVATSKOJ DESETERKI od 16. 2. do 15. 5. 1982.

By Otporaš.

24-09-2016, 18:03

ZAPISI SA NJUJORŠKOG PROCESA HRVATSKOJ (10) DESETORKI (od 16. 2. do 15. 5. 1982.)

(U nastavcima ću iznositi izvještaje sa suda u New York-u Hrvatima i članovima Hrvatskog Narodonog Otpora, HNO. Većim dijelom ovi izvještaji su izlazili u hrvatskoj iseljenčkoj novini Hrvatski Tjednik iz Australije. Sve izvještaje ću u cijelosti prepisivati, sve izvore vjerno označiti tako da se ovu vrlo ozboljnu povijestnu stvar hrvatske političke emigracije nebi izvrglo ruglu i nekim sumnjama zbog nedostatka izvora. Gdje god se ukaže potreba za bolje razumijevanje samih izvještaja, ja ću nastojati dopuniti taj nedostatak mojim sjećanjima i informacijama, jer sam bio jedan od tih desetorice Hrvata. Na sudu sam iz sata u sat vodio neku vrstu zapisnika/dnevnika, te ću se po potrbi tim bilješkama/bilježnicama poslužiti u opisima ovih nastavaka. Bit će ih mnogo. Ja ću biti strpljiv ovo prepisivati, a vas molim budite strpljivi ovo čitati. Iz ovih sudskih izvještaja po prvi puta poslije tri desetljeća Hrvati će imati priliku saznati što bi trebali zanti a nisu imali priliku zanti.

ZAŠTO JE UOPĆE DOŠLO DO NJUJORŠKOG PROCESA ČLANOVIMA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO. Mile Boban, Otporaš.)

ZAVRŠNA RIJEČ ANTE LJUBASA NA SUDU U NEW YORK-u, srijeda 30 lipnja 1982.

(Na stranicama ovog Foruma i na zahtijev nekih mojih prijatelja, pa i onih koji se ne smatraju mojim prijateljima, ali bi svakako željeli znati kako je i zašto došlo do njujorškog procesa Hrvatskoj Desetorki (10), članovima Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO.; počet ću iznositi SUDSKE ZAPISNIKE OVE HRVATSKE DESETORKE. Zapisnik ili zapisnici neće biti kronološki opisivani, ali ću zato donositi sve moguće izvore, kako ne bi došlo do neke zabune. Ja sam bio taj koji sam od prvog dana kada sam ušao u utorak 16 veljače 1982. godine u jednu veliku i prostranu sudsku dvoranu, odmah odlučio voditi jednu vrstu zapisnika ili dnevnika.

Kao povijestni dio ovog suda za hrvatski narod, nastojat ću opisati izgled sudske dvorane:

IZGLED SUDNICE U NEW YORKU HRVATSKOJ DESETORKI OD 16 VELJAČE DO 15 SVIBNJA 1982.

image.png
Ova dolje slika je veća i bolje se vidi od gore priložene a iste su.

image.png

Kao povijesni dokumenat donosim skicu sudnice, raspored optuženih Hrvata i njihovih odvjetnika, državnih tužitelja, porote i ostalih je napravio moj odvjetnik Dennis Roberts. Iako je sve mutno, nečitljivo a pošto imam original i služim se naočalama i povećalom, nastojat ću hrvatskom općinstvu ovo prepisati točno kako gore izgleda na ovoj priloženoj slici. Ove slike su uzete za vrijeme dvotjednog vijećanja porote od subote 1 do subote 15 svibnja 1982. Za sve to vrijeme svi smo morali biti u sudskoj dvorani. Počet ću s vrha.
  1. slika s lijeva je odvjetnik Mire Biošića Robert Blossner, do njega odvjetnik Mile Bobana Dennis Roberts.
  2. Slika sudkinje Hrvatske Desetorke Constance Baker Motley.
  3. S desna odvjetnik Mile Markića Jeffrey Rabin, ima na glavi sprave za slušanje glazbe, do njega je javni tužitelj Stuart Baskin koji drži u  lijevoj ruci fascikl, do njega je drugi javni tužitelj Paul Shechtman.
  4. Krunski svjedok Ante Ćaran. “Za uspomenu i dugo sjećanje” ovu sliku mi je dao Ante Ćaran na dan svog odlaska iz Pariza za New York u srijedu 13 lipnja 1962.
  5. Na lijevu stranu je stol gdje su sjedili tumači Božo Subianov i Božo Lubanov, oba ruskog podrijetla ali dobro su govorili hrvatski.
  6. Na zidu američka zastava.
  7. Stol sudkinje Constance Baker Motley.
  8. Stolica sa koje su pozvani svjedoci svjedočili.
  9. Pred stolom sudkinje je sudski službenik.
  10. Ispred stolice za svjedočenje je sudska daktilografkinja koja sve zapisiva što se govori.
  11. Stol sudskih službenika, detektiva, FBI itd.
  12. Drugi stol je stol tužitelja gdje se vide FBI, Paul Shekhtman i Stuart Baskin.
  13. Na lijevu stranu stolova se vide kolica za poslugu raznog i potrebnog materijala.
  14. Na desnoj strani je porota. Prva dva reda je 12 porotnika a treći red je 6 pomoćnih porotnika.
  15. Iza porotnika na zidu se vidi državna lista optuženih Hrvata.
  16. Podijum, mjesto s kojegu su državni odvjetnici i odvjetnici obrane govorili i svoje stavove iznosili.
  17. Iza podijuna se vide dva stola za optužene:
  18.  (1) Ante Ljubas i njegov odvjetnik Martin Light,
  19. (2) Mile Markić i Jeffrey Rabin,
  20. (3) Ranko Primorac i Jacob Evseroff, 
  21. (4) Anđelko Jakić i Joel Aurnou,
  22. (5) Vinko Logarušić i Raymond S. Sussman, (kasnije je Vinko Logarušić pozvao svojeg bivšeg odvjetnika iz Clevelanda da dođe pomoći g. Sussmanu)
  23. (6) Ivan Mišetić i Michael Monico,
  24. (7) Milan Bagarić i Ira London,
  25. (8) Miro Biošić i Robert Blossner,
  26. (9) Mile Boban, Dennis Roberts i Jim Bachan, odvjetnici,
  27. (10) Drago Sudar i Roger Adler.
  28. Ako se dobro zagledate vidjeti ćete riječ “RAIL” što znači “OGRADA”. Otvor je nekih jedan metar širok gdje se je nalazila kapija. Kroz tu kapiju su ulazili samo sudsko osoblje, odvjetnici i optuženici koji su se branili sa slobode. To su bili:
  29. (1) Milan Bagarić, 
  30. (2) Vinko Logarušić.
  31. (3) Miro Biošić,
  32. (4) Anđelko Jakić,
  33. (5) Mile Boban.
  34. Iza stolice za svjedočenje vidjet ćete riječ “DOOR” što znači “VRATA”. Kroz ta vrata je ulazila sutkinja, porota i optuženi Hrvati koji se nisu branili sa slobode a bili u zatvoru, a to su bili:
  35. (1) Ante Ljubas,
  36. (2) Mile Markić,
  37. (3) Ivan Mišetić,
  38. (4) Ranko Primorac i
  39. (5) Drago Sudar.
  40. Do vrata na desno se vidi druga lista javnih tužitelja s imenima optuženih Hrvata.
  41. Evo, drage Hrvatice i dragi Hratvi, dragi moj hrvatski narode, smatrao sam ovo potrebnim podijeliti sa vama kako bi se upoznali da se je na ovom mjestu, uz optužene Hrvate kao “teroriste”, najviše se je spominjalo ime Hrvatska kao imenica i kao pridjev, najviše se je branila Hrvatska. Posjedujem cijeli sudski zapisnik od nekih desetak tisuća stranica koji to
  42. mogu potvrditi. Prilažem sliku 4 kutije sudskih zapisnika.     image.png
  43. Nadati se je da će doći vrijeme da se hrvatskki povjesničari pobrinu kako će ova dokumntacija doći do njih, tako kako bi se oni mogli koristiti ovim izvorima za napisati knjigu.
  44. Danas je subota 3 lipnja 2023., što je tri (3) tjedna manje od 42 godine Ukazanja Blažene Djevice Marije, naše drage GOSPE šestero (6) hrvatske dječice u Međugorju, srijeda 24 lipnja 1981.
  45. Pripremio za hrvatsko općinstvo Mile Boban, Otporaš.

Ulazi se na dupla vrata. Vrata su bila na polovini dvorane, tj. zida. Na lijevu i na desnu stranu poredane su klupe na koja su mogla sjesti desetak osoba. Sredinom je bio prolaz širok meter i nešto, kojim se je išlo do mjesta sudije. Bilo je nekih desetak redova klupa. Pred zadnjim redom je bio jedna drveni zid, ograda, visine nekih meter i 20 cm., što je bio znak da nitko ne može proći dalje od te ograde. Tu na dnu tog prolaza je bila kapija kroz koju su mogli proći do sudnice samo Sudac, sudsko osoblje, tižitelji, porota, sudski zapisničar, FBI, dvojica tumača, optužena hrvatska (10) desetorka, njihovi odvjetnici. Po redoslijedu kako su sjedili: (1) Ante Ljubas, umro u prosincu 2021. (2) Ranko Primorac, umro u prosincu 2009. (3) Mile Markić, umro 2007. (4) Anđelko Jakić, (5) Ivan Mišetić, (6) Milan Bagarić, umro 2015. (7) Vinko Logarušić, umro 1997. (8) Miro Biošić, umro 2020. (9) Mile Boban i (10) Drago Sudar, umro 2001. Porota je bila na desnu stranu i sastojala se je od 12 porotnika, u dva reda po šest, i zadnji red od šest kao pomoćnici. Na desnu stranu za jednu stepenicu se diže i tu je stolica za svjedočenje. Pred svjedokom je stol i mikrofon da ga se bolje čuje kada govori. Pred svjedočanskom klupom je stol za javnog tužitelja odakle on govori i optužuje. Na desnu strana svjedoka je Sudac koji vedri i oblači. Nadam se da sam prikazao položaj sudske dvorane najbolje kako sam znao.

U sažtim crticama sam zapisivao svakog svjedoka, ime i prezime, što je i o čemu je svjedočio/govorio, koliko dugo, itd. Imam nekoliko tih ispisanih teka. Jedne pralike sudac Constance Motley za vrijeme procesa me je pozvala preko mojeg odvjetnika Dennis Roberts-a da joj pokažem šta ja to sve pišem. Kada sam joj rekao da ja sve ovo pišem za našu hrvatsku povijest, jer za mene je ovaj proces povijesnog značenja, te da ću ja jednog dana o ovome pisati. Kada joj je moj odvjetnik sve lijepo objasnio, odobrila je moje pisanje, tako da nikada više nisam bio ometan mojim pisanjem. Mnogim mojim bilješkama se je koristio Drago Sudar u svojim izvještajima hrvatskim novinama, posebice Hrvatskom Tjedniku iz Australije. Drago je u sudnici sjedio meni na lijevu stranu. Ja sam se branio sa slobode dok Drago nije. Zato bih ja dao bilješke Dragi a on, dok je u pritvoru i samoći bi napisao izvještaj sa suda. Drago Sudar je vrlo vjerno i uvjerljivo iznosio sudske izvještaje sa suda.

Prenosim iz Hrvatskog Tjednika iz Australije, br. 244 od 27 srpnja 1982., strana 6 završnu riječ Ante Ljubasa na engleskom jeziku. Kako sam bio jedan od te HRVATSKE DESETORKE (10) na njujorškom sudu od prvog do zadnjeg dana, mnoge su mi stvari poznate, a i zapisnik sam u sažetom smislu vodio. Sud u New Yorku toj Hrvatskoj Desetorki (10) je počeo u utorak 16 veljače 1982. a završio u subotu 15 svibnja 1982. Taj dan sud je pronašao šestoricu Hrvata krivima a četvoricu je oslobodio svih optužbih. Šest optuženih Hrvata: Ante Ljubas, Mile Markić, Milan Bagarić, (iz Chicaga) Ranko Primorac, (Los Angeles) Vinko Logarušić, (Cleveland) i Drago Sudar (Toronto, Kanada) su pronađeni krivima i dobili 180 godina zatvora SAMO I JEDINO ZATO ŠTO SU NEIZMJERNO VOLJELI HRVATSKU. Sud je taj dan – 15 svibnja – zakazao za 30 lipnja 1982. godine sastanak svih odvjetnika, optuženika za izricanje kazne. Sudnica je bila dupkom puna Hrvata iz njujorške zaseobine. Ja sam za taj dan došao iz San Francisca u New York na sud kako bih mogao dijeliti i tugu i veselje mojih suboraca, koje skoro nikada više nisam imao priliku vidjeti.Kako sam već rekao da je sudnica bila dupkom puna, ponajviše Hrvata a bilo je i novinara i raznih izvjestitelja sa kamerama za razne izvijestiteljske mreže. Sudija, žena, Constance Motley je pred sobom na stolu imala šest (6) ovećih žutih omotnica. Uzme prvu omotnicu na kojoj je ime optuženika, prozove ga i dadne mu priliku da sada može u svoju korist i svoju obranu reći što god hoće. Tako se je to redalo do zadnjeg Vinka Logarušića. Sudac Constance Motley je rekla Vinku Logarušiću da može reći sada sve što želi u svoju korist. Vinko ju je samo zapitao: Slavni sude hoće li moj govor utjecati na moju već pripremljenu osudu ili ne. Sudac Constance Motley je s ponosom odgovorila DA NE. Onda je Vinko Logarušić njoj odgovorio: DA ON U TOM SLUČAJU NEMA ŠTA REĆI. Na svako i pojedinačno izricanje osude i dugogodišnje robije, nas nekoliko Hrvata u sudnicu počeli smo gangu pjevati. Tek tada su se kamere počele prema nama “gangarima” okretati, našto je sutkinja bila ogorčena i sudskim autoritetom nam zabranila pjevanje i bilo kakav između nas razgovor.

Sada prepisujem u cijelosti završnu riječ Ante Ljubasa. Mogao bih ja to prevesti i na hrvatski, ali za sada neću. Neću zato što bih želio da i moja djeca, moji prijatelji i njihovi prijatelji ovo pročitaju na engleskom i da se tako upoznaju kako su i zašto Hrvati dobili 180 godine robije u slodoljubljivoj zemlji Ameriki. Poslije ovoga ću iznijeti i završnu riječ drugog optuženog Ranka Pimorca. Mile Boban, Otporaš.)

FINAL WORD OF ANTE LJUBAS IN NEW YORK COURT

30. 6. 1982.

Your Honour!

My address to the court will be made up of facts which the indictment, and the United States Attorney faild to mention. Eight years before his death the French philosopher Rousseau put forward his definition of Justice; that one man may receive a gold medal and the other the death penalty for the same actions.

In 1980. The German news-magazine “Der Špiegel ” carried a report of its interview with Lybian President Kaddaffi which touched upon the same issue. Kaddaffi replied to a question concerning the assassination of Lybian dissidents in exile by referring to the assassinations carried out by Yugoslavia’s UDBA agents in Germany and United States. Those who would even dare to express vocal opposition to the regime of terror that controls my country Croatia, were targets. Personal friends of my own, boyhood companions, were singled out and cruelly cut down.

America did not cry stop! Nor did the United States Attorney who paraded various witnesses before this court. No! As Kaddffi correctly indicated, Tito’s reputation in the West did not suffer. Because at the time in question, it suited sections of the United States Government to cozy up to Tito. It is as a result of such political manipulations that I am before this court today.

I stand here innocent of wrongdoing. I know deep in my heart, deep in my conscience that I have done no wrong. Croatian Cardinal Stepinac was judged as a traitor by the Jugoslavian regime; denounced as a “terrorist to the highest degree”. Many good and loyal communists came forward and revealed to the court his traitorous plots against the State and his people. Well, the court assured the safety of the “people” by convicting this criminal Cardinal and placed him in remote confinement, where his “terrorism” could not continue. The court sang out its mercy by sentencing Cardinal Stepinac to only sixteen years of imprisonment. It proclaimed its magnanimity by indicating how in other countries the Cardinal would have been executed immediately. The three most prominent Cardinals in the Eastern Block: Polish Cardinal Wishinsky, Hungarian Cardinal Myncenty, and Croatian Cardinal Stepinac, during the 1950s were all sentenced to long terms of imprisonment for theirs terroristic and treasonable activities: loving their countries and freedom. Their convictions were assured by perjured testimony. My conviction has been produced by similar means, and for similar reasons.

No, Your Honour! Truth and love of liberty does not change. Political alliances do. Politicians make strange bedfellows, and it is because of such an alliance that I have been placed before this court, to face charges.

In recent years 56 Croatian dissidents have been murdered by UDBA throughout the so called Democratic countries of the West, some of those deaths have taken place here in the United States. But not one assassin has been brought before an American Court. Ask yourself why! Is it because the United States investigative agencies are unaware of the perpetrators? Or, is it because America is attempting to woo Yugoslavia to some degree from under Soviet influence?

I do not ask this question in a flippant way. I humbly search for a true answer. I ask this question out of a feeling of a great wrong having been committed in this-court-room, under the flags which hung when I took the Oath of Allegiance. For, this Court, in the name of American people, has found us guilty, and I know that this decision is wrong. We have been convicted not by the testimony of innocent and impartial witnesses, but by the perjured testimony of a self confessed murderer, and other people who have admitted to terrible crimes. We have been accused of false charges, and convicted with false evidence, of the very crimes carried out by those who accused us and bore witness against us.

When I took my oath of allegiance to become an American citizen I walked away from that ceremony feeling that I had a wonderful opportunity – and responsibility – in front of me; that of upholding the constitution of the United States to the letter. I was jubilant and excited because I felt as if I had achieved a marvelous dream; that of becoming a citizen in a true democracy.

When I made the journey from Europe to this country, my mind was still vibrating from the horrors of WWII and the experience by my own family at the reemergence of Yugoslavia. I did not come to this country out of any sense of adventure, or to seek any great wealth. I choose to come to the USA to experience for myself the meaning of freedom, democracy and equal rights. I was fully prepared to uphold my oath of allegiance I made to this country. I have kept my promise to America and her people. Why has America broken her promise to me, and found me guilty of a crime which I have not committed?

In many ways this trial has put the American legal system on trial, and twelve people have brought in a misguided verdict of guilty. The US Attorney has managed to convince twelve civilians that we should be convicted, and they pronounced their verdict. I do not condemn those twelve people, I do not look to them with hate in my heart, nor do I say this to mitigate your predetermined prison sentence. I am ready to go to prison and serve any sentence this court imposes upon me without malice. But, I will have this court-room knowing that I have committed no crime. I shall serve my sentence in the true knowledge that I am punished only because of my love for Croatia and her people.

I must borrow the words from Dr. Martin Luther King. He once said: “I believe that unarmed truth and unconditional love will have the final word. That is why the right, temporarily defeated, is stronger than evil triumphant” (end quote). I again emphasize that I am not guilty of the crimes for which I have been charged. America will not protect her own freedom by sacrificing the freedom of others.

I believe that we, the accused, have not been tried as individuals, but rather, we have been herded, into the position we have found ourselves in, by sinister forces that do not seek justice but instead political expediency. The aim of this trial was to destroy and injecting fear into every Croatian who dares to oppose the State Department policy of salvaging Yugoslavia. For supporting that fear and confusion in Croatian communities through the USA, US Assistant Attorney Stuart J. Baskin made public a list of so-called co-conspirators or co-racketeers. One man from that list Mr. Nikola Stedul wrote one letter to Mr. Baskin asked him about WHY his name has been on that list.

FOR THIS COURT AND HONORABLE JUDGE CONSTANCE MOTLEY I AM INTRODUCING MR. N. STEDUL LETTER:

(Tog istog Nikolu Štedula je predsjednice RH Kolinda Grabar Kitarović nedavno primila u svoj ured, dala mu odlikovanje za sve njegove zasluge koje je on sa svojim suborcima u hrvatskoj političkoj emigraciji učino za promicanje hrvatskog imena i u borbi za oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije i za Obnovu Hrvatske Države. Mile Boban, Otporaš.)

3rd Oct., 1981.
Stuart J. Baskin,
Assistant United States Attorney,
One St. Andrew’s Plaza,
New York, New York 10007.

Re: Indictment – SS 81 Cr. 402 (CBM)

Sir,

Today I have received (trough a friend) a copy of a list of names issued by you on the 26th August, 1981. together with your statement accusing those listed, on behalf of your government, of being agents, servants, employees, co-conspirators and / or co-tacketeers”, associated with the indictment SS 81 Cr. 402 (CBM).

It is indeed a very black day for me to learn that a person’s name can be added to such a list without it being necessary for your office to at least have the dignity to let such a person know he is being named on an indictment. I am absolutely appalled to think that I am being accused of a crime by your office and yet I have had to rely on the good graces of a friend to let me know. How does the law operate in the United States of America?

The purpose of this letter is to ask you to clarify my position. I have been named publicly by your office as some kind of “racketeer”. I would therefore ask you to either arrange a hearing which it will be possible for me to attend in order to defend myself, or else take my name from the List. And since the List has become public knowledge, I would ask you to be kind enough to publicly renounce your accusation unless you intend to go through with it.

I wonder if you are fully aware, Mr. Baskin, of the implications and seriousness of these lists you and your government are so freely distributing? I happen to come from a police state (meaning Yugoslavia, mo. Otporaš.) where almost every person is on some kind of a list or another. Is America truly embarking upon the idea of a police state? I would have thought your profession would have been the bulwark against the advance of the police state, instead of actually speeding up the process by allowing yourselfs to be used to prepare senseless accusations which are the hallmark of the police state or the middle-age witch-hunts.

In your Statement you are conveniently hiding behind the law and your government by saying that your government receives the right to “modify, constrict or expand upon its proof as new evidence is developed”. Such an ambiguous and open-ended clause is not only designed to give you “legal” protection against libel and false accusation, but also allows the charges to be perpetually on an “order book” for your government’s future use whenever Yugoslavia falls into another new crisis. Let’s face the facts, Mr. baskin. You are spreading your irresponsible Lists and accusations in the name of the Law; Hitler, Stalin and the likes were also conveniently hiding behind the Law.

But the multiplicities of laws to suit the occasion did not begin with the U.S.A., Stalin or Hitler. The problem was baffling Cornelius Tacitus, a first century Roman politician and historian, when he said: “When the state is most corrupt, then the Laws are most multiplied”.

You have one of the most powerful governments in history and the law of that government behind you, Mr. Baskin; I have my conscience which I would not trade for anything. Lyndon B. Johnoson had the following thoughts on conscience: “One man alone with his conscience – whether in the laboratory, or the classroom, or on the street corner – is to be jealously guarded from the thousand who, believing him wrong, would deny his right to search and his right to speak the truth. On that fact we have built a free and great and diverse country.”

Are the foundations of this “free and great diverse country” now crumbling under the laws which are juggled to safeguard dictatorships around the world?

Yours sincerely,
Nikola Stedul.

May the conflicts among the countries and among the people be destroyed and may love and the awareness of universal brotherhood arise among all people.

Long live true freedom and justice!
Long live to Croatian people!

Ante Ljubas.

(Nastavlja se. Idući opis je završna riječ Ranka Primorca na hrvatskom jeziku. UZORNI GOVOR RANKA PRIMORCA PRIJE PRESUDE

Prepisao Otporaš.)

Komentari

Odgovori