NA RAZMIŠLJANJE HRVATIMA: POSTOTAK NDH 1941., POSTOTAK NDH., 1943., POSTOTAK RH. 1991

DEŽURNI BOLJŠEVIČKI FAŠISTI OPET SU NA SUTJESCI

U ovom naslovu nema nikakve zlobe. Činjenice su neuništive. Nacistička i boljševička fašistička grana podijelili su između sebe svijet 23. kolovoza 1939. godine.

Sadašnja generacija fašista u Hrvatskoj nosi boljševičke oznake. Među značajnijim i glasnijim licima u njoj je neki Ante Tomić iz Prološca kod Imotskog.

Upravo on je danas U Slobodnoj Dalmaciji izjavio:

“Jučer je bilo sedamdeset devet godina od Rimskih ugovora, kojima je Ante Pavelić sve velike dalmatinske gradove i otoke, velike dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara prepustio fašističkoj Italiji.”

Na takvu izjavu nužno je reagirati, jer ne sadrži ni trunka istine, te pokazuje totalno neznanje onih koji su mu ju kreirali.

NACIONALNE ZEMLJE (PODRUČJA) I NACIONALNE DRŽAVE

Nacionalno zemlja je područje na kojem živi neki narod, ali mu je to i međunarodno priznato (državno pravo).

Na nekom nacionalnom području mogu biti razni oblici nacionalnih država, od onog slučaja kad se nacionalno područje i prostor nacionalne države (u cijelosti) poklapaju, što se rijetko kada događa, pa do onih slučajeva kad prostor nacionalne države obuhvaća tek dio – manji ili veći – nacionalnog područja, što je uobičajeno.

HRVATSKE ZEMLJE

Suglasnosti tadašnjih velesila: Bizanta i Svete Stolice, zaključcima Sabora održanog 753. godine na Duvanjskom polju hrvatsko nacionalno područje definirano je prostorom: od rijeke Raše do rijeke Drine, te od rijeke Drave do Jadranskog mora.

Ovom prostoru, napuštenom nakon Osmanlijskog povlačenja, treba dodati Baranju, Bačku i Srijem, gdje su se bez ikakve borbe Hrvati naselili.

To je područje na koje se proteže Hrvatsko Državno Pravo, što ne znači da se na cijelom njegovom prostoru mora i protezati Država Hrvatska.

Dr. ANTE STARČEVIĆ GLEDE PROSTORA NA KOJEM SE TREBA PROSTIRATI DRŽAVA HRVATSKA

Bez obzira na sve te prigovore Starčević ističe bezuvjetan zahtjev za hrvatskom državnom nezavisnošću:

“Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet bude slobodno i sretno“.

U političkomu radu valja se čuvati demagogije:

“Narodu ništa ne obećivati, dok mu ne možeš dati, i opominjati ga, neka pazi na one, koji mu obećavaju” i sl.

(Citirano prema: slobodnalika.com)

Dr. ANTE PAVELIĆ GLEDE PROSTORA NA KOJEM SE TREBA PROSTIRATI DRŽAVA HRVATSKA

“8. Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj Državi Hrvatskoj na cijelom svome narodnom i povijesnom području oživotvoriti, t. j. svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Državu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja. Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državnopravne obveze iz sadašnjosti, niti iz prošlosti, koje nisu u potpunoj suglasnosti sa ovim načelima, niti će se na takove u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obazirati.” (Načela Hrvatskog ustaškog pokreta)

RIMSKI UGOVOR

“Ugovorom o određivanju granice između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije” je utvrđena granica između dviju država. Pored etničkog hrvatskog područja koje je Italiji već pripalo nakon I. svjetskog rata, Italija je anektirala daljnji teritorij – okolica Zadra, Šibenik, Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet i mnoštvo drugih manjih otoka, kao i Boka Kotorska te dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, ukupno 5.380 km2 teritorija, naseljenih s približno 400.000 Hrvata i posve neznatnim brojem Talijana. Od morske obale, Hrvatskoj su ostavljena uglavnom područja s negostoljubivom obalom i bez većih luka, s izuzetkom Dubrovnika. (hr.wikipedia.org)

10. RUJNA 1943. GODINE

“Nakon što je Italija kapitulirala 8. rujna 1943., već dva dana kasnije NDH proglašuje ništavnost Rimskih ugovora potpisanih između Italije i NDH dvije godine ranije. Dva dana kasnije na današnji dan 1943. Ante Pavelić objavljuje ništavnost tih ugovora, te Italija odlazi iz hrvatskih priobalnih krajeva koje je dobila 1920. u Rapallu kao ratni plijen iz I. svjetskog rata, te iz krajeva koje je dobila Rimskim ugovorima između Italije i NDH 1941. početkom II. svjetskog rata.” (www.narod.hr)

Dr. FRANJO TUĐMAN GLEDE PROSTORA NA KOJEM SE TREBA PROSTIRATI DRŽAVA HRVATSKA

Za Dr. Franju Tuđmana Država Hrvatska (isključivo kao Republika Hrvatska) je prostor omeđen “Avnojskim granicama”, i to kako slijedi:

“Avnojske granice je izraz pod kojim se podrazumijevaju današnje granice država bivše Jugoslavije, odnosno današnje međunarodne granice nastale na temelju razgraničenja federalnih jedinica novostvorene jugoslavenske federacije – budućih republika – koje su 1945. i 1946. provele posebne komisije pod formalnim nadzorom AVNOJ-a.

Prilikom razgraničenja su se historijski kriteriji u većoj mjeri poštovali jedino u slučaju Bosne i Hercegovine, čija je teritorija bila definirana granicama ustanovljenim u 19. vijeku, odnosno koja je odgovarala nekadašnjem austro-ugarskom kondominiju uspostavljenom nakon aneksije 1908.

U svim drugim slučajevima je razgraničenje provedeno na temelju političkih kriterija i dogovora među tadašnjim vodećim komunističkim političarima. Na sjeveru su granice Hrvatske i Slovenije također pratile nekadašnju austro-ugarsku administrativnu podjelu, osim na području Istre i Slovenskog primorja koje je tada, također, postalo predmetom teritorijalnog spora s poratnom Italijom. Hrvatska i Srbija su, pak, podijelile nekada upravno jedinstveni Srijem, čiji je zapadni dio pripado Hrvatskoj, a istočni pripao novostvorenoj Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, koja je postala sastavni dio Srbije. Hrvatskoj je i takodje pripala Baranja, Dalmacija, Istra, Dubrovnik, Rijeka kao i Pirenski zaliv koji je pretežno bio naseljen Slovencima. Srbija i Crna Gora su, pak, podijelile Rašku, a, uglavnom na temelju etničkih kriterija, je uspostavljena i granica između Srbije i Makedonije.

Iako se često navodi kako su avnojske granice današnje međunarodne granice, to u potpunosti nije slučaj. Godine 1953. su NR BiH i NR Crna Gora sporazumno razmijenile teritoriju, pri čemu se NR BiH odrekla uskog pojasa na obali Bokokotorskog zaljeva (čime je Hrvatska stekla današnju granicu sa Crnom Gorom) i zauzvrat dobila teritorije oko današnjeg Tjentišta. Granice Srbije i današnje Republike Kosovo također nisu potpuno “avnojske” granice, s obzirom da je 1959. tadašnjoj Kosovsko-Metohijskoj Oblasti pripojen dio tzv. Ibarskog Kolašina koji je dotle bio dio tzv. Uže Srbije.” (sh.wikipedia.org)

POVRŠINA DRŽAVE HRVATSKE

Dr. Ante Pavelić: 1941. godine                98.572 km²    95,9 %

Dr. Ante Pavelić: 1943. godine              102.771 km²        100,0 %

Dr. Franjo Tuđman: 1991. godine            56.594 km²     55,1 %

ZAKLJUČAK

Dr. Ante Pavelić je bio realan političar, državnik, pritom dosljedan starčevićanac, koji polazi od dijela zadanog cilja, te ga – sukladno prilikama i mogućnostima – proširuje, nikada se ne zaustavljajući dok ne stigne do ciljne crte. Počeo je, istina, s Rimskim ugovorima, ali je u 1945. godinu preuzeo gotovo cijelo područje na kojem ima moć Hrvatsko Državno Pravo.

Nasuprot njemu, Dr. Franjo Tuđman je dogmatski političar, koji ignorira državo-pravne kriterije, te je za njega svetinja sve ono što su utvrdili autoriteti njegova svjetonazora, u ovom slučaju Josip Broz, voditelja Staljin-Hitlerovog projekta promičbeno definiranog kao “Tito”. Zato se je Dr. Franjo Tuđman, tek kao obraćenik na Hrvatstvo, bez pogovora odrekao Hrvatskog Državnog Prava na Bosnu s Hercegovinom, na Srijem, na Bačku i na Boku Kotorsku.

To pak znači da je Dr. Franjo Tuđman, a ne Dr. Ante Pavelić, prepolovio Hrvatsku.