| Marijan Majstorović | |||
| Na putu u crkvu saznao sam da je umro zločinac Tito, | |||
by hrvatski-fokus12/04/2023.
Američki Hrvati su posvuda slavili titovu smrt
POSLIJE TITA, – ŠTO? – San Francisco Examiner 6. svibnja 1980.
(Istini za volju, u nedjelju, 4. svibnja 1980., otišao sam sa ženom i šestero djece u hrvatsku katoličku crkvu u San Jose. Putem, vozeći auto, na radiju čujem vijest da je Tito upravo umro. Vrištao sam od radosti i veselja! Ispred crkve na parkiralištu gomila ljudi svi su čuli vijest. Misa počinje u 11 sati i završava u podne. Nakon mise na parkiralištu mnogi od nas smo se dogovorili da se večeras nađemo u Hrvatskom Domu u San Franciscu na ulici Mission 19. Telefoni su radili, pozvani su Hrvati iz svih desetak hrvatskih kulturnih, športskih, političkih i drugih organizacija da dođu večeras u 7 sati na sastanak i napišu nešto što žele da novine San Francisco objave sutra. Tako je nastao ovaj plaćeni oglas u novinama San Francisco Examiner. A povijesti radi, neka se zna da je i ova reklama bila jedan čavao u lijes krvnika Tita. Budući da sam bio među prvim sudionicima i organizatorima ovog susreta, a kum moga sina Rafaela, Milan Cvitanović, bio je predsjednik svih hrvatskih udruga na području Zalijeva San Francisca. Osobno jamčim za istinitost ovog oglasa.
Mile Boban, Austin, Texas, 29. prosinca 2022. Svima želim sretnu Novu 2023. godinu.)
Ovo pismo San Francisco Examineru plaćeno je 8 tisuća dolara kao reklama za Titovu smrt i istinu o Titovim zločinima te za uspostavu hrvatske države od strane Hrvata nastanjenih u Zaljevu Bay Area. Sastanak je održan u nedjelju navečer, na dan Titove smrti nedjelja 4. svibnja 1980., u Hrvatskom Domu na Mission i 19. ulici u San Franciscu. Sastanak je završen iza ponoći i neki su Hrvati otišli ravno u novinski ured San Francisco Examiner da im ovo dadnu te da to tiskaju u spomenutoj novini. Mile Boban.
Trebaju li SAD podržati diktatorske režime ili pravo naroda na samoodređenje?. Samostalna Hrvatska bi ekonomski mogla biti samodostatna dok je Jugoslavija do danas koštala američke porezne obveznike SEDAM milijardi dolara.
Sada, kada je “posljednji Jugoslaven” (Tito) mrtav, pitanje koje treba postaviti nije: što će biti s Jugoslavijom, već: – treba li Jugoslavija preživjeti? Kao što je Duško Doder, dopisnik Washington Posta, ljutito napisao u svojoj knjizi Jugoslavija: “Jugoslaven zapravo ne postoji. Postoje Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i drugi, koji se u nekim pogledima razlikuju jedni od drugih kao ljudi iz različitih zemalja… Oni govore različitim jezicima, koriste različita pisma i živjeli su u svojoj državi prije stvaranja Jugoslavije 1918.” Jugoslavija je najsloženiji mozaik država koje je svijet vidio i od kada su je stvorili versajski “mirotvorci” (Versajski ugovor 9. lipnja 1919., mo. Mile Boban, Otporaš.) koju muče razni problemi. To je umjetna država koju su zacrtale velike sile nakon Versailleske mirovne konferencije i nametnuli ju Hrvatima i drugim narodima Balkana protiv njihove volje i bez njihova pristanka. Hrvatska je predana u savezništvo kraljevine Srbije, (Vidi Tajni sporazum nazvan “Londonski ugovor” bio je tajni sporazum koji su potpisale Italija, Velika Britanija, Francuska i Rusija 26. travnja 1915., koji je Italiju uveo u Prvi svijet Rat na strani Antante. Stoga je imala presudan utjecaj na sukob dajući hrvatsku zemlju Italiji i Srbiji. Mo. Mile.) ali ovo prisilno ujedinjenje nikada nije ratificirano slobodnim izborima u Hrvatskoj.
Nakon pada takozvane “Prve Jugoslavije”, kojom je vladao srpski kralj Aleksandar, Titova komunistička partija pojavila se kao jedina politička snaga privržena jugoslavenskoj unitarističkoj ideji kralja Aleksandra. Sam Tito preuzeo je vlast vladanjem terora i nasilja i održavao ju brutalnom silom i ugnjetavanjem. Zbog lukave Titove diplomacije, ali najvjerojatnije zbog strateškog položaja Jugoslavije,Tito i njegovo “jugoslavensko čudo” ubrzo su postali miljenici broj jedan i Istoka i Zapada. Samo pod takvim političkim blagoslovom su mogli Tito i njegovi pristaše lako na veliko likvidirali sve svoje protivnike. Samo u Hrvatskoj i nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata likvidirano je više od gotovo milijun ljudi. Nedavno je Amnesty International označio Jugoslaviju s najvećim postotkom kršenja ljudskih prava izvan Sovjetskog Saveza. Nažalost, ove, i druge činjenice za koje svijet još nije čuo, obično se i zgodno zanemaruju ili čak nije objavljeno u zapadnom tisku. U Jugoslaviji su ne samo potkopani hrvatski nacionalni i teritorijalni interesi, nego je ugrožena i sama bit hrvatskog naroda.
Hrvatski se narod bori za slobodu, ali njihova pravedna i hrabra borba za samoodređenje, ili barem slobodne izbore, često je bila predmet kritika, nerazumijevanja, pa čak i zlobe u zapadnom tisku i među nekim zapadnim vladama. Tragična je ironija, primjerice, da se Hrvati u borbi za slobodu i neovisnost često inspiriraju upravo američkim vrijednostima i idejama koje im američka vlada neizravno uskraćuje podupirući sadašnje stanje i centralistički režim u Beogradu. Narodu se još uvijek uskraćuje pravo da slijedi svoju sudbinu u slobodnom političkom i nacionalnom okruženju, a ipak je predsjednik Carter, pobornik politike ljudskih prava, jednostavno ignorirao njihova prava proglašavajući Tita “pobornikom slobode”.
U današnjoj Jugoslaviji živi oko sedam milijuna Hrvata, a uz to i oko milijun Amerikanaca hrvatskog podrijetla. Drugdje u svijetu ima otprilike milijun Hrvata u potrazi za boljim životom. Nažalost, Hrvati su u mnogočemu zaboravljen narod, a ipak je Hrvatska jedna od najstarijih civiliziranih država u Europi. Ona ima svoj teritorij, svoju povijest, svoju književnost, svoju kulturu i umjetnost – jednom riječju, vrlo je stari europski narod.
Često se postavlja pitanje zašto se Hrvati protive Jugoslaviji? Postoji, međutim, još jedno pitanje koje treba postaviti: zašto bi Hrvatska trebala biti dio Jugoslavije? Hrvatska mora odbaciti cinizam i dvostruke standarde onih koji smatraju da treba žrtvovati svoj suverenitet i cjelovitost svog teritorija za pohlepu beogradskih centralista ili nekakvog maglovitog jugoslavenskog “bratstva i jedinstva”. Zašto bi Hrvatska negirala samu sebe, svoju trinaest stoljetnu nacionalnu povijest i svoje bogatu i priznatu zapadnu kulturu za umjetno stvaranje budućnosti i bez ikakve nade? Osim toga, Hrvati nikada nisu razvili osjećaj zajedništva s drugim narodima Jugoslavije, ne zato što tvrde da su bolji od drugih, nego zato što su drugačiji i žele sačuvati tu različitost uz vlastiti svoj identitet kao narod.
U obrani koncepta jugoslavenskog jedinstva često se spominju različiti argumenti poput: veća država je vojno jača; Hrvatska se ne bi mogla uzdržavati da se odvoji od Jugoslavije; oživljavanje “balkanizacije” dovelo bi do novih sukoba među dotičnim narodima itd., itd….To su teške zablude jer država je vojno jaka samo ako je podržavaju njeni slobodni građani a ne potlačeni narod. Nemojmo se zavaravati, Hrvati se sigurno ne će boriti za Jugoslaviju da obrane svoju tamnicu. Što se tiče pitanja sposobnosti hrvatske samoopskrbe, činjenica je da se i današnja uprava u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj stalno žali da je Hrvatska gospodarski eksploatirana od strane ostalih republika Jugoslavije.
Da, “postoji prividna sloboda, koja može zavarati stranog posjetitelja, čak i strane novinare”, napisao je Stephen Russel, britanski novinar, u svom članku Treba li Jugoslavija preživjeti? (Mjesec, veljača 1978.). Rekao je i da je “većina stranih sila iz razlicitih razloga naklonjena postojanju jake Jugoslavije ”. Mi Hrvatski-Amerikanci, ujedinjeni u nastojanju da osiguramo poštenu budućnost našoj domovini Hrvatskoj, izdajemo ovo priopćenje kako bismo otklonili pogrješne dojmove koje je u američkoj javnosti ostavilo površno medijsko izvještavanje, koje je iskrivilo činjenice i stvorilo iluzija o Jugoslaviji prikrivajući time njezine velike teškoće i probleme.
Hrvatski narod vodi borbu za slobodnu, demokratsku i neovisnu Hrvatsku, jer samo slobodna i neovisna Hrvatska može biti značajan čimbenik mira i nacionalne stabilnosti u Hrvatskoj i Europi. I uostalom, slobodna Hrvatska mogla bi puno više pridonijeti svjetskom miru i dobrobiti svojih susjeda nego Jugoslavija razdirana nacionalističkim antagonizmom. Trajni mir i stabilnost u tom dijelu svijeta su imperativ, pa stoga Jugoslaviju, potencijalno bure baruta, treba mirno raspustiti.
Jedino pitanje koje bi trebalo brinuti Amerikance jest hoće li naša vlada nastaviti podupirati Jugoslaviju i žeti tragičnu žetvu koja se uvijek iznova ponavlja posljednjih godina ili ćemo se napokon vratiti potpori onim vrijednostima koje su stvorile ovu veliku zemlju naših slobodnih i neovisnih.
KOALICIJA HRVATSKIH ORGANIZACIJA
GOSPOD. M. CVITANOVIĆ, PREDSJEDNIK
P.O. KUTIJA 99427
SAN FRANCISCO, CA. 94109
Mile Boban, https://www.hrvatski-fokus.hr/2023/04/48253/
———————————————–
. Trebaju li SAD podupirati diktatorske režime ili pravo naroda na samoodređenje?
. Samostalna Hrvatska bit će ekonomski samodostatna, a Jugoslavija je američke porezne obveznike koštala SEDAM milijardi dolara do danas.
Sad kad je “posljednji Jugoslaven” (Tito) je mrtav, ne treba se postaviti pitanje: što će biti s Jugoslavijom, nego: – treba li Jugoslavija opstati?
Kao što je Duško Doder, dopisnik Washington Posta, rekao u svojoj knjizi Jugoslavija: “Jugoslaven zapravo ne postoji. Postoje Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i drugi, koji u nekim aspektima izgledaju kao različiti jedni od drugih kao ljudi iz različitih zemalja… Oni govore različitim jezicima, koriste različita pisma i živjeli su u svojim državama prije stvaranja Jugoslavije 1918.”
Jugoslavija je najsloženiji mozaik država koje je svijet vidio i otkako su je stvorili “mirotvorci” iz Versaillesa (1919., mo. Milan) muče je razni problemi. To je umjetna država koju su zacrtale velike sile nakon Versailleske mirovne konferencije i nametnule Hrvatima i drugim narodima Balkana protiv njihove volje i bez njihova pristanka. Hrvatska je predana savezničkoj Kraljevini Srbiji (vidi Tajni sporazum pod nazivom “Londonski ugovor” bio je tajni sporazum koji su potpisale Italija, Velika Britanija, Francuska i Rusija 26. travnja 1915., čime je Italija ušla u Prvi svijet Rat na strani Antante. Stoga je presudno utjecala na sukob dajući hrvatsku zemlju Italiji i Srbiji. Mo.Milan.) ali to prisilno ujedinjenje nikada nije ratificirano slobodnim izborima u Hrvatskoj.
Nakon pada takozvane “Prve Jugoslavije”, kojom je vladao srpski kralj Aleksandar, Titova komunistička partija pojavila se kao jedina politička snaga privržena jugoslavenskoj unitarističkoj ideji kralja Aleksandra. Tito je sam preuzeo vlast pod vladavinom terora nasiljem i održavao ga brutalnom silom i ugnjetavanjem. Zbog Titove lukave diplomacije, ali najvjerojatnije zbog strateškog položaja Jugoslavije, Tito i njegovo “jugoslavensko čudo” ubrzo su postali miljenici broj jedan i Istoka i Zapada. Samo pod takvom politikom blagoslova da su Tito i njegovi pristalice lako su mogli likvidirati veliki broj svojih protivnika. Samo u Hrvatskoj i nakon službenog završetka II svjetskog rata likvidirano je više od gotovo milijun ljudi. Baš nedavno Amnesty International je Jugoslaviju označio s najvećim postotkom kršenja ljudskih prava izvan Sovjetskog Saveza. Nažalost, ove, i druge činjenice za koje svijet još nije čuo, obično se i zgodno zanemaruju ili čak deformiraju i nisu iznesene u zapadnom tisku.
U Jugoslaviji su ne samo potkopani hrvatski nacionalni i teritorijalni interesi, nego je ugrožena i sama bit hrvatskog naroda.
Hrvatski narod se bori za slobodu, ali je njegova pravedna i hrabra borba za samoodređenje, ili barem slobodne izbore, često bila predmet kritika, nerazumijevanja, pa čak i zlobe u zapadnom tisku i među nekim zapadnim vladama. Tragična je ironija, primjerice, da se Hrvati u borbi za svoju slobodu i neovisnost često inspiriraju upravo američkim vrijednostima i idejama koje im američka vlada neizravno uskraćuje podupirući sadašnje stanje i centralistički režim u Beogradu. Narodu se još uvijek uskraćuje pravo da slijedi svoju sudbinu u slobodnom političkom i nacionalnom okruženju, a ipak je predsjednik Carter, pobornik politike ljudskih prava, jednostavno ignorirao njihova prava proglašavajući Tita “pobornikom slobode”.
U današnjoj Jugoslaviji živi oko sedam milijuna Hrvata, a uz to i oko milijun Amerikanaca hrvatskog podrijetla. Drugdje u svijetu ima otprilike milijun Hrvata u potrazi za boljim životom. Nažalost, Hrvati su u mnogočemu zaboravljen narod, a ipak je Hrvatska jedna od najstarijih civiliziranih država u Europi. Ona ima svoj teritorij, svoju povijest, svoju književnost, svoju kulturu i umjetnost – jednom riječju, jedan od vrlo starh europskih naroda.
U obrani koncepta jugoslavenskog jedinstva često se spominju različiti argumenti poput: veća država je vojno jača; Hrvatska se ne bi mogla uzdržavati ako se odvoji od Jugoslavije; oživljavanje “balkanizacije” dovelo bi do novih sukoba među dotičnim narodima itd., itd….To su teške zablude jer država je vojno jaka samo ako je podržavaju njeni slobodni građani a ne potlačeni narodi. Nemojmo se zavaravati, Hrvati se sigurno neće boriti za Jugoslaviju da obrane svoju tamnicu. Što se tiče pitanja sposobnosti hrvatske samoopskrbe, činjenica je da se i današnja vlast u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj stalno žali da je Hrvatska gospodarski eksploatirana od strane ostalih republika Jugoslavije.
Da, “postoji prividna sloboda, koja može zavarati stranog posjetitelja, čak i strane novinare”, napisao je Stephan Russel, britanski novinar, u svom članku Treba li Jugoslavija preživjeti? (Mjesec, veljača 1978.). Rekao je i da je “vecćna stranih sila iz razlicitih razloga naklonjena postojanju jake Jugoslavije”. Mi Hrvati-Amerikanci, ujedinjeni u nastojanju da osiguramo pravednu budućnost domovine Hrvatske, izdajemo ovo priopćenje kako bismo odagnali pogrešne dojmove koje je u američkoj javnosti ostavilo površno medijsko izvještavanje, koje je iskrivilo činjenice i stvorilo iluziju o Jugoslaviji prikrivajući time njezine velike teškoće i probleme.
Hrvatski narod vodi borbu za slobodnu, demokratsku i neovisnu Hrvatsku, jer samo slobodna i neovisna Hrvatska može biti značajan čimbenik mira i nacionalne stabilnosti u Hrvatskoj i Europi. I uostalom, slobodna Hrvatska mogla bi mnogo više pridonijeti svjetskom miru i dobrobiti svojih susjeda nego Jugoslavija razdirana nacionalističkim antagomizmima. Trajni mir i stabilnost u tom dijelu svijeta su imperativ, a time i Jugoslaviju, potencijalno bure baruta, treba mirno raspustiti.
Jedino pitanje koje bi trebalo brinuti Amerikance jest hoće li naša vlada nastaviti podupirati Jugoslaviju i žeti tragičnu žetvu koja se uvijek iznova ponavlja posljednjih godina ili ćemo se napokon vratiti potpori onim vrijednostima koje su stvorile ovu našu veliku slobodni u neovisnu zemlju.
KOALICIJA HRVATSKIH ORGANIZACIJA
GOSPOD. M. CVITANOVIĆ, PREDSJEDNIK
P.O. KUTIJA 99427
SAN FRANCISCO, CA. 94109
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.